Vandalizam nad vjerskim simbolima u Međugorju posljednjih je dana izazvao snažne emocije u javnosti. Nakon što su oštećeni Gospin kip na Brdu ukazanja i vanjski oltar crkve sv. Jakova, društvene mreže preplavili su komentari ogorčenih građana, a među njima su se mogli pronaći i pozivi na najstrože kažnjavanje počinitelja.
Međutim, ton rasprave ubrzo se počeo mijenjati. Nakon što su objavljeni detalji o životnoj priči osumnjičenog državljanina Poljske, koji je prema dostupnim informacijama godinama prolazio kroz teške obiteljske tragedije, borbu s ovisnostima i psihičke poteškoće te je ranije kao hodočasnik dolazio u Međugorje tražeći utjehu, dio javnosti izrazio je suosjećanje i pozvao na razumijevanje.
Psiholog Kristijan Kraljević za portal Jabuka.tv pojašnjava kako ovakva nagla promjena nije neuobičajena te da otkriva način na koji ljudske emocije oblikuju naše prosudbe.
Kada emocije preuzmu glavnu riječ
Prema njegovim riječima, prve burne reakcije mogu se objasniti fenomenom takozvane „vruće kognicije“. Kada je ugroženo nešto što ljudi doživljavaju kao dio vlastitog identiteta ili sustava vrijednosti, emocionalna reakcija često prethodi racionalnom promišljanju.
U takvim trenucima aktiviraju se mehanizmi povezani s osjećajem prijetnje, zbog čega ljudi mogu koristiti vrlo oštar i neprimjeren jezik. Kraljević ističe da takve reakcije ne znače nužno kako osobe ne poznaju vrijednosti koje ispovijedaju, nego pokazuju koliko je teško kontrolirati emocije kada su one na vrhuncu.
Objašnjava kako postoji razlika između onoga što čovjek svjesno zna da bi trebao činiti i automatskih emocionalnih odgovora koji proizlaze iz duboko ukorijenjenih obrazaca ponašanja. Zbog toga se najprije javljaju bijes, povrijeđenost i osjećaj ugroženosti, dok razum i samokontrola dolaze tek nakon što se početne emocije smire.
Osobna priča mijenja pogled
Psiholog smatra da je promjena raspoloženja javnosti nastupila onoga trenutka kada je počinitelj prestao biti anonimna osoba.
Dok je bio samo nepoznati vandal, mnogima je bilo jednostavno promatrati ga isključivo kroz prizmu njegova djela. Objavom podataka o njegovoj životnoj borbi aktivirala se empatija, odnosno sposobnost da se u drugoj osobi prepozna ljudska patnja i ranjivost.
Kraljević navodi kako ljudi često nesvjesno pojednostavljuju stvarnost stvarajući crno-bijelu sliku svijeta, pri čemu osobu lako svrstavaju u kategoriju „dobrih“ ili „loših“. Kada se pojave dodatne informacije koje pokazuju složenost nečijeg života, takva se pojednostavljena slika počinje mijenjati.
Razumijevanje nije isto što i opravdavanje
Ipak, upozorava da suosjećanje ne znači opravdavanje počinjenog djela.
Naglašava kako je moguće istodobno jasno osuditi vandalizam i pokazati ljudsko razumijevanje prema osobi koja je iza njega, bez umanjivanja odgovornosti za posljedice njezinih postupaka.
Takav pristup, ističe, u psihologiji se opisuje kao „zdravi odrasli pristup“, odnosno sposobnost da se postave jasne granice bez želje za osvetom te da se prema drugome zadrži dostojanstvo i suosjećanje.
Kako izbjeći ishitrene reakcije
Govoreći o tome kako se nositi s jakim emocijama, Kraljević savjetuje da se prije svake reakcije napravi kratka stanka, osobito kada osoba primijeti znakove uznemirenosti poput ubrzanog rada srca ili napetosti.
Preporučuje i svjesno imenovanje emocija, primjerice priznati sebi da osjećamo ljutnju ili povrijeđenost, jer već to može smanjiti njihov intenzitet.
Važno je, dodaje, zapitati se reagira li osoba promišljeno ili govori isključivo iz trenutnog bijesa. Također upozorava da ne treba poistovjećivati čovjeka s njegovim djelom, nego razlikovati osobu od postupka koji je počinila.
Podsjeća kako se takav pogled podudara i s evanđeoskom porukom koja osuđuje grijeh, ali čovjeku ostavlja mogućnost obraćenja, promjene i novog početka.
Na kraju zaključuje kako upravo sposobnost da se emocije stave pod kontrolu omogućuje donošenje pravednijih i razumnijih prosudbi, umjesto reakcija koje su vođene isključivo trenutnim osjećajima i zbog kojih ljudi kasnije često zažale.