Neretvini mališani blistali u Omišu: Dvije zlatne, četiri medalje i titula najbolje ekipe

Na Međunarodnom judo turniru „Kup Sv. Ante“, održanom u subotu u Omišu, okupio se velik broj mladih judaša iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine te Češke, što je natjecanju dalo snažan međunarodni karakter i visoku razinu sportskog nadmetanja.

Među sudionicima posebno se istaknuo Judo klub Neretva Mostar, koji je na turnir poveo šest svojih mladih natjecatelja. Mostarski klub još je jednom potvrdio kvalitetu svog rada, ostvarivši zapažene rezultate na tatamiju i kući se vratio s čak četiri osvojene medalje.

Najveći uspjeh turnira za mostarski klub bila je činjenica da je ekipa JK Neretva proglašena najboljom ekipom djevojčica do 10 godina, iako su u toj kategoriji nastupile samo tri natjecateljice iz kluba. Taj podatak dodatno naglašava težinu i vrijednost ostvarenog rezultata te potvrđuje iznimnu kvalitetu mladih judašica.

Ukupno, JK Neretva Mostar turnir je završila s dvije zlatne i dvije brončane medalje, uz dva peta mjesta koja su također pokazala širok potencijal ekipe.

Zlatne medalje osvojile su Franka Krezić i Lana Trebović, koje su svojim dominantnim nastupima prošle kroz svoje kategorije i zasluženo se popela na najviše postolje. Brončana odličja osvojili su Jakov Zovko i Gabriel Aleksandar Ćeški, koji su također prikazali borbenost i kvalitetu kroz zahtjevne borbe.

Peta mjesta pripala su Rebecci Markin i Josipu Rezi, koji su bili vrlo blizu osvajanju medalja. Oboje su u borbi za treće mjesto pokazali talent, hrabrost i veliku želju za uspjehom, ali im je u presudnim trenucima nedostajalo iskustva. Ipak, ostavili su iznimno pozitivan dojam i najavili veliki potencijal za buduća natjecanja.

Iz Judo kluba Neretva Mostar uputili su čestitke svim svojim članovima na borbenosti, sportskom ponašanju i dostojnom predstavljanju kluba na još jednom međunarodnom turniru.

Nakon završetka natjecanja, trener kluba nagradio je mlade judaše zajedničkim odlaskom na kupanje, gdje su se djeca opustila, družila i proslavila uspješan dan ispunjen sportom, trudom i novim iskustvima na natjecanju.

Pročitaj članak

“Čorbarijada” u Cimu oduševila Mostar, pobjednik iznenadio sve

foto Bljesak.info

U mostarskom naselju Cim u Mostaru održana je druga po redu Čorbarijada, gastronomska manifestacija koja je i ove godine okupila brojne ljubitelje dobre hrane, druženja i natjecateljskog duha.

Događaj se odvijao na igralištu Osnovne škole Cim, a u organizaciji i dobrom raspoloženju sudjelovali su posjetitelji i natjecatelji iz Mostara, cijele Hercegovine, Bosne i Hercegovine, Hrvatske te drugih zemalja regije. Time je ovogodišnje izdanje manifestacije dobilo i međunarodni karakter, piše Bljesak.info.

Više od 20 natjecateljskih ekipa predstavilo je svoje kulinarske vještine i kreativne recepte pod sloganom „Nasjeci, zamiješaj, pobijedi!“. O najboljim čorbama odlučivala je publika, koja je tijekom dana imala priliku kušati raznovrsna jela i uživati u opuštenoj atmosferi.

Titulu pobjednika ove godine odnijela je ekipa Tank Oil s jelom „Pirjan od loze“, dok je drugo mjesto pripalo ekipi Vojvođanski želuci. Treće mjesto osvojila je ekipa Šef Pirla s jelom „Teleći obrazi“.

Organizatori su za najuspješnije ekipe osigurali vrijedne nagrade, dok su svi posjetitelji za simboličnih pet konvertibilnih maraka dobili obrok, pribor za jelo te sudjelovanje u tomboli.

Uz gastronomski dio programa, manifestaciju su obilježili dobra glazba, bogata tombola te prilika za druženje uz domaće specijalitete pripremljene prema receptima natjecateljskih ekipa. Posebno je istaknuta opuštena i prijateljska atmosfera koja je pratila cijeli događaj.

Nakon uspješnog prošlogodišnjeg izdanja, Čorbarijada Cim još jednom je potvrdila status jednog od zanimljivijih gastro-događaja u regiji, koji uspješno spaja gastronomiju, natjecanje i zajedništvo.

Pročitaj članak

FOTO Misa na Babaljci: Od papirnatih ruža do dresa za župnika

Blagoslov polja u župi Goranci tradicija je koja se i danas brižno njeguje. Održava se svake godine prve nedjelje nakon blagdana svetog Ante, a ove godine obilježen je dan nakon samoga blagdana svetom misom na Babaljci u 11 sati. 

Svetu misu predslavio je goranački župnik fra Ivan Ivanda , a nakon liturgijskog slavlja vjernici su se zadržali u zajedničkom druženju uz piće i razgovor. Poseban trenutak dogodio se kada je proslavljeni hrvatski rukometaš goranačkih korijena Marino Marić uručio potpisani dres župniku fra Ivanu.

Babaljka – mjesto prve mise u Goranicma 

Babaljka ima posebno mjesto u povijesti Goranaca. Upravo je ovdje prva sveta misa održana 22. kolovoza 1909. godine. Kapelicu je blagoslovio tadašnji provincijal fra Leo Petrović , koji je kasnije tragično stradao od ruku komunističkih vlasti zajedno sa šestoricom drugih franjevaca 14. veljače 1945. godine, a njihova tijela bačena su u rijeku Neretva . Ovaj povijesni događaj i danas snažno živi u kolektivnom sjećanju goranačkog kraja. 

Stari običaji uz blagdan svetog Ante 

Prema svjedočenju jedne mještanke, nekada su se pred misu na Babaljci njegovali posebni običaji povezani s kapelicom posvećenom svetom Anti. Ljudi su odlazili u Mostar kako bi kupili krep papir u raznim bojama – crvenoj, zelenoj, bijeloj i drugim nijansama. 

Danima bi izrađivali papirnate ruže, a potom bi se uzela dugačka i čvrsta žica omotana zelenim krep papirom na koju su se redale ruže svih boja. Kada bi vijenac bio dovršen, na dan svetog Ante kapelica bi se rano ujutro temeljito očistila, a ukrašeni vijenac postavljao bi se na njezinu prednju stranu. Taj posao, prisjećaju se stariji mještani, obavljao se s posebnom radošću i ponosom. 

Druženje i zajedništvo 

Nakon mise domaćini bi pripremili ručak i pozivali prijatelje i rodbinu da zajedno provedu dan. Takva okupljanja bila su više od običnog obroka – predstavljala su trenutke zajedništva, susreta i učvršćivanja veza među ljudima. Misa na Babaljci i običaji koji su je pratili imaju duboko ukorijenjeno značenje za mještane Goranaca i šire. 

Oni čuvaju uspomenu na povijesni događaj prve mise, pobožnost prema svetom Anti te sjećanje na žrtvu franjevačkih redovnika. Vjernički puk svake godine s poštovanjem i sjetom prisjeća se svetih misa i druženja na Babaljci, nastavljajući tradiciju koja povezuje prošlost, vjeru i zajednicu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

  

 

 

 

foto Darko Glibić

Pročitaj članak

Od Dubrovnika do Međugorja: Iskustvo prvih hodočasnika na Camino Dubrovnik

Krajem svibnja ove godine dvojica hodočasnika, Tugomir i Marijo, među prvima su prošli novu hodočasničku rutu Camino Dubrovnik – Put svjetla svetog Jakova koja povezuje Dubrovnik i Međugorje. Put dug oko 150 kilometara podijeljen je u sedam etapa te prolazi područjima Hrvatske i Bosne i Hercegovine, spajajući dva važna duhovna odredišta, prenosi Pogled.ba.

Njihovo hodočašće započelo je u ranim jutarnjim satima kod crkve svetog Jakova u Dubrovniku, gdje su preuzeli prve pečate u svojim hodočasničkim putovnicama i krenuli prema Međugorju. 

Camino Dubrovnik prolazi kroz niz povijesnih i prirodnih lokaliteta, a ruta je osmišljena kako bi hodočasnicima omogućila spoj duhovnog iskustva, upoznavanja kulturne baštine i boravka u prirodi. Tijekom sedam dana hoda prolazi se kroz područja Dubrovnika, Mokošice, Orašca, Slanog, Hrasna i drugih mjesta na putu prema Međugorju. 

Prema iskustvu hodočasnika, prve tri etape pokazale su se fizički najzahtjevnijima. Dionice između Dubrovnika, Orašca i Slanog vode uglavnom starim konjskim putovima s izraženim usponima i silascima. Dodatni izazov predstavljale su visoke temperature koje su tijekom dana dosezale i 30 stupnjeva Celzija. 

Kako bi izbjegli najveće vrućine, Tugomir i Marijo treću su etapu započeli već u četiri sata ujutro. Na putu prema selu Dubravica suočili su se s umorom, nedostatkom vode i prvim žuljevima. Pomoć su pronašli kod mještana koji su ih primili u svoj dom, ponudili pitku vodu iz bunara i omogućili predah u hladovini. 

Hodočasnici ističu kako su upravo susreti s lokalnim stanovništvom jedna od posebnosti ove rute. Gostoljubivost domaćina i spremnost na pomoć dodatno obogaćuju iskustvo puta. Posebno mjesto na ruti zauzima svetište Kraljice Mira u Hrasnu, gdje su hodočasnici proveli noć. Ondje ih je dočekao don Vinko, koji im je pružio smještaj, hranu i pomoć u saniranju ozljeda nastalih tijekom višednevnog pješačenja. Njegovi savjeti i podrška, ističu hodočasnici, bili su važan poticaj za nastavak puta. 

Ruta prolazi kroz prirodne krajolike juga Hrvatske i Hercegovine, nudeći poglede na more, krška područja i dionice nekadašnje uskotračne željezničke pruge Ćiro. Upravo spoj prirodnih ljepota, kulturne baštine i duhovne dimenzije čini Camino Dubrovnik jedinstvenim hodočasničkim iskustvom. 

Po dolasku u Međugorje hodočasnici završavaju svoj put kod crkve svetog Jakova, gdje preuzimaju Compostelu kao potvrdu o prijeđenoj ruti. 

Sudionici ističu kako Camino Dubrovnik nije samo fizički izazov, nego i prilika za osobno preispitivanje, unutarnji mir i odmak od svakodnevice. Nova ruta, smatraju, ima potencijal postati značajno hodočasničko odredište koje će privući vjernike i ljubitelje aktivnog odmora iz različitih zemalja.

Pročitaj članak

Dok Europa izumire, obitelj iz Hercegovine dobila osmo dijete: Njihova priča vraća nadu

foto Jabuka.tv

U vremenu kada se Europa suočava s ozbiljnom demografskom krizom, svaka brojna obitelj predstavlja svjetionik nade i snažno svjedočanstvo da ljubav, žrtva i otvorenost životu nisu nestali. Upravo takvo svjedočanstvo dolazi iz Ljutog Doca, gdje je sakrament krštenja primio maleni Pio Šakić, osmo dijete u obitelji Frane i Mirjane Šakić.  

Dok statistike upozoravaju na sve manji broj rođene djece, starenje stanovništva i gašenje brojnih sela i gradova diljem Europe, postoje obitelji koje svojim životom pokazuju drugačiji put. U društvu koje često kao vrhovne vrijednosti promiče osobnu ugodnost, karijeru i život bez većih odricanja, brojna djeca postaju rijetkost. Mnogi se odlučuju odustati od roditeljstva ili ga odgađaju do granica bioloških mogućnosti, dok se sve češće umjesto dječjeg smijeha u domovima čuje lavež kućnih ljubimaca ili se životni prostor prilagođava različitim oblicima komfora. 

Zato je priča obitelji Šakić mnogo više od vijesti o jednom krštenju. Ona je podsjetnik da budućnost svakog naroda počiva na obiteljima koje prihvaćaju život kao dar. Franjo i Mirjana roditelji su osmero djece – Ive, Mihaele, Magdalene, Sare, Rite, Faustine, Pie i najmlađeg Pia. Njihov primjer pokazuje kako se istinsko bogatstvo ne mjeri veličinom kuće, stanjem na računu ili količinom slobodnog vremena, nego ljubavlju koja se nesebično daruje.  

Krštenje malenog Pia u župnoj crkvi svete Ane okupilo je obitelj, rodbinu i prijatelje u slavlju novoga života. Sakrament je udijelio fra Ignacije Alerić, a kumsku službu preuzeo je Ante Planinić.  

U vremenu kada se sve češće govori o padu nataliteta, usamljenosti i krizi obitelji, ovakvi događaji bude nadu. Oni pokazuju da još uvijek postoje ljudi koji vjeruju da su djeca najveći dar, a ne teret; najveće bogatstvo, a ne prepreka osobnoj sreći.  

Možda upravo zato krštenje malenog Pia nadilazi granice jedne obitelji i jedne župe. Ono postaje poruka cijelom društvu da Europa neće imati budućnost bez djece, bez obitelji i bez ljudi koji su spremni otvoriti srce životu. Obitelj Šakić svojim primjerom pokazuje da se istinska radost ne nalazi u sebičnosti i ugodnosti, nego u ljubavi koja se umnaža svakim novim životom.

Redakcija portala Goranci Online od srca čestita obitelji Šakić na krštenju malenog Pia. Neka njega, kao i cijelu obitelj, prati Božji blagoslov, dobro zdravlje, mir i radost kroz sve dane života. U vremenu kada su brojne obitelji prava rijetkost, njihov primjer neka bude ohrabrenje i poticaj svima koji vjeruju u ljepotu života, obitelji i zajedništva.

Pročitaj članak

Poznat identitet muškarca koji je stradao u prevrtanju raftinga na Neretvi

Ilustracija / foto Welcometokonjic

Nakon tragične nesreće koja se dogodila u subotu, 13. lipnja, na rijeci Neretvi kod Konjica, potvrđen je identitet osobe koja je izgubila život tijekom rafting ture.  

Nesreća se dogodila na lokalitetu Kalajdžin potok kada se rafting čamac, iz još neutvrđenih razloga, prevrnuo. Unatoč brzoj reakciji sudionika raftinga, spasilačkih službi i nadležnih institucija, jedna osoba nije uspjela biti spašena.  

Odmah nakon nesreće na mjesto događaja izašli su pripadnici nadležnih službi zajedno s dežurnim tužiteljem, a pokrenut je i uviđaj kako bi se utvrdile sve okolnosti ovog tragičnog događaja. Tijekom večernjih sati obavljena je obdukcija kojom je potvrđen identitet stradale osobe.  

Prema nalazima obdukcije, smrt je nastupila uslijed utapanja. Iz Tužiteljstva su priopćili kako zbog interesa istrage za sada ne mogu iznositi dodatne informacije o okolnostima nesreće.  

Kako prenosi portal Zdici.info, život je izgubio Edi Mahovac, rodom iz Zavidovića, koji je živio u Tuzli. Vijest o njegovoj smrti potresla je brojne prijatelje, poznanike i članove lokalne zajednice.  Prema informacijama dostupnim na društvenim mrežama, iza Edija Mahovca ostali su supruga i kći.  

Ova tragedija još jednom je zavila u crno jednu obitelj te rastužila mnoge koji su poznavali stradalog, dok se očekuje nastavak istrage koja bi trebala rasvijetliti sve okolnosti nesreće na Neretvi.

Pročitaj članak

NEVJEROJATNO Katar poslao tisuću navijača na Svjetsko prvenstvo o trošku države

foto Društvene mreže

Svjetska prvenstva oduvijek su bila pozornica za velike sportske priče, emotivne trenutke i neobične događaje izvan terena. No, potez Katara na ovogodišnjem Mundijalu mnoge je ostavio bez riječi i svrstao se među najzanimljivije priče prvenstva.

Uoči prve utakmice katarske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu 2026., koja se večeras igra protiv Švicarske s početkom u 21 sat, otkriveno je kako je Katar u Sjevernu Ameriku poslao čak tisuću svojih navijača, pri čemu su svi njihovi troškovi u potpunosti pokriveni.

Riječ je o projektu koji su zajednički organizirali Katarski nogometni savez i državni Fond za društveni i sportski doprinos (DAAM), a cilj je osigurati snažnu podršku reprezentaciji na tribinama tijekom natjecanja.

Prema dostupnim informacijama, odabrani navijači dobili su plaćene avionske karte, hotelski smještaj te organizirani kopneni prijevoz između gradova domaćina. Za njihov boravak rezervirano je ukupno 12 hotela – pet u San Franciscu, četiri u Vancouveru i tri u Seattleu.

No priča tu ne završava. Katarskim navijačima koji se trenutno nalaze u San Franciscu navodno je poručeno da moraju sudjelovati u organiziranoj povorci prema stadionu prije večerašnje utakmice protiv Švicarske. Upravo je taj detalj izazvao brojne reakcije na društvenim mrežama i među nogometnim zaljubljenicima diljem svijeta.

Za Katar će ovo biti tek drugi nastup na svjetskim prvenstvima. Prvi put nastupili su 2022. godine kada su bili domaćini turnira, dok su se za ovogodišnje natjecanje plasirali kroz kvalifikacije, što predstavlja važan korak u razvoju katarskog nogometa.

Cijeli projekt dio je šire navijačke inicijative pod nazivom „Maroon Stand”, poznate i kao „Mudaraj Alanabi”. Program je pokrenut uoči Azijskog prvenstva 2023. godine s ciljem okupljanja mladih navijača i stvaranja snažnije atmosfere oko nacionalne reprezentacije.

Dok jedni ovaj potez vide kao primjer ozbiljnog ulaganja u promociju reprezentacije i nacionalnog identiteta, drugi se pitaju može li se prava navijačka strast organizirati državnim projektima. Kako god bilo, Katar je ponovno uspio privući pažnju svjetske javnosti – ovoga puta ne samo nogometom, nego i nesvakidašnjim načinom stvaranja navijačke podrške.

Pročitaj članak

Mladi Francuz na leđima iznio križ od 35 kilograma na vrh Pirineja

U vremenu kada se mnoge rasprave završavaju na društvenim mrežama, a ogorčenje često ostane tek na riječima, jedan 18-godišnji mladić iz Francuske pokazao je kako se na vandalizam može odgovoriti djelom. Umjesto komentara i kritika, Maël Le Lagadec odlučio je vlastitim rukama izraditi novi križ i na svojim ga leđima odnijeti na jedan od najviših vrhova Pirineja, prenosi Katolički tjednik.

Ovaj mladi šegrt za krajobraznu arhitekturu posljednjih je dana privukao pozornost javnosti nakon što je zamijenio križ na vrhu planine Aneto, najviše planine španjolskih Pirineja, koja se uzdiže na više od 3400 metara nadmorske visine. Izvorni metalni križ, koji je desetljećima stajao na vrhu, nekoliko je tjedana ranije namjerno uništen – nepoznati počinitelji prepilili su ga brusilicom i bacili u provaliju.

Vijest o tom činu duboko je pogodila mladog Francuza, no umjesto da se prepusti ljutnji, odlučio je učiniti nešto konkretno.

„Rekao sam samome sebi da ću, umjesto da bjesnim kao svi ostali na društvenim mrežama, nešto poduzeti“, kazao je Maël.

Od tamnog orahova drveta izradio je novi križ, visok nešto više od jednog metra i težak oko 35 kilograma. Kada je posao bio završen, krenuo je prema vrhu Aneta noseći ne samo križ nego i gotovo 50 kilograma planinarske i penjačke opreme.

Na zahtjevnom pothvatu pridružio mu se prijatelj koji nije imao mnogo iskustva u planinarenju. Ipak, Maël je odlučio da će cijelim putem sam nositi križ kako ne bi dodatno opteretio svog suputnika.

Uspon do vrha trajao je gotovo 15 sati. Put ih je vodio kroz snijeg, gustu maglu, temperature ispod ništice i zahtjevne strme dionice. Umor je bio stalan pratitelj, a težina križa ostavljala je trag na njegovim ramenima i leđima. U najtežim trenucima prisjećao se Kristova puta prema Kalvariji.

„Psihički se nikada nisam predao. Žarko sam želio to iznijeti gore“, rekao je nakon završetka uspona.

No ono što ovu priču čini još dojmljivijom jest činjenica da Maël ne želi biti proglašen herojem. Iako je odrastao u katoličkoj obitelji, ne opisuje sebe kao osobu koja posebno ističe svoju vjeru. Križ na planinskom vrhu vidi kao simbol koji ima značenje i za vjernike i za planinare.

„Za vjernike križ štiti dolinu. Za planinare je on orijentir. Moramo ga vidjeti dok se penjemo jer predstavlja cilj koji smo si postavili“, objasnio je.

Upravo zato njegova priča nadilazi religijske okvire. Ona govori o odgovornosti, ustrajnosti i spremnosti da se nešto obnovi kada je uništeno. U svijetu u kojem je često lakše kritizirati nego djelovati, Maël Le Lagadec izabrao je drukčiji put – put rada, žrtve i osobnog angažmana.

Možda je upravo zato njegov uspon na Aneto postao simbol nečega mnogo većeg od planinarskog pothvata. Mladić koji je na leđima nosio drveni križ pokazao je da se na rušenje može odgovoriti gradnjom, na vandalizam obnovom, a na cinizam nadom.

A ako novi križ jednoga dana ponovno bude uništen, Maël ne zvuči zabrinuto. Njegov odgovor je jednostavan: napravit će novi i ponovno ga odnijeti na vrh planine. Upravo u toj tihoj odlučnosti krije se snaga priče koja je dirnula tisuće ljudi diljem Europe.

Pročitaj članak

Zagreb 2026.: Dok grad gori, nek’ se pjesma ori

foto Pixell

U vremenu umjetne inteligencije, autonomnih vozila i letova na Mars, Zagreb je odlučio pokazati da ne prati slijepo moderne trendove. Dok drugi gradovi organiziraju tehnološke sajmove, investicijske konferencije i rasprave o budućnosti, metropola Hrvatske vraća se provjerenom receptu – koncertu partizanskih pjesama.  

Jer zašto bi građani razmišljali o prometnim gužvama, komunalnim problemima, stanovima nedostižnim mladim obiteljima ili gradskim aferama, kada mogu raspravljati o događajima iz prošlog stoljeća?  I dok se Europa bavi umjetnom inteligencijom, Zagreb se odlučio baviti umjetnom nostalgijom.  

Posebno je fascinantna politička dosljednost. Ako već ne možemo riješiti sve probleme grada, možemo barem otvoriti još jednu ideološku frontu. Nema tog proračunskog manjka, prometnog kolapsa ili puknute cijevi koja ne može pasti u drugi plan kada se građani ponovno podijele na “naše” i “vaše”.  

Naravno, organizatori će reći kako je riječ o obilježavanju važnog povijesnog datuma. Kritičari će odgovoriti da je riječ o promociji jednog totalitarnog nasljeđa. A obični građani? Oni će, kao i obično, pokušavati pronaći parking mjesto i pitati se kakve to veze ima s njihovim svakodnevnim životom.  

Zanimljivo je da se u Hrvatskoj već desetljećima ne može postići suglasnost ni oko prošlosti, a kamoli oko budućnosti. Zato možda nije ni čudno što političari stalno kopaju po arhivama. Budućnost je neizvjesna, sadašnjost neugodna, ali prošlost je uvijek spremna za novu političku uporabu.  

Tako Zagreb ponovno dokazuje da je grad koji živi nekoliko koraka ispred svog vremena. Samo što su ti koraci, iz nekog razloga, usmjereni unatrag.  

Dok se iz Lisinskog budu čuli stihovi stari osamdeset godina, građani će moći odahnuti. Problemi nisu nestali, ali su barem na nekoliko sati zamijenjeni novom rundom ideoloških prepucavanja.  

A to je, čini se, jedina disciplina u kojoj Zagreb još uvijek uspješno održava kontinuitet.

Pročitaj članak

Proročanstvo staro 100 godina danas se ostvaruje? Jedini Hrvat u vrhu svjetske karizmatske obnove iznio intrigantne tvrdnje

foto Podcast Mrežnica

Gost najnovijeg izdanja Podcasta Mrežnica je Josip Bilandžija, jedan od najistaknutijih mladih katoličkih evangelizatora i angažiranih laika u Hrvatskoj.  

U razgovoru koji otvara brojna pitanja o sadašnjosti i budućnosti Europe, Bilandžija progovara o proročanstvu starom gotovo stotinu godina koje, prema mnogima, snažno odražava izazove današnjeg vremena. Dotaknuo se i duhovne krize suvremenog čovjeka, gubitka identiteta bez Boga, simbolike kula Babilonskih te vizije Novoga Jeruzalema u kontekstu aktualnih društvenih i političkih događanja.  

Posebna pažnja posvećena je temi umjetne inteligencije i njezinu utjecaju na čovječanstvo, kao i promišljanjima koja donosi najnovija papinska enciklika. Razgovaralo se i o ulozi Hrvatske u suvremenim globalnim procesima, američkim biskupima, političkim promjenama nakon Donalda Trumpa te odnosu vjere i društva u vremenu velikih previranja.  

Josip Bilandžija prvi je i jedini Hrvat koji je kao vrlo mlad postao član međunarodnog tijela CHARIS, službe Katoličke karizmatske obnove koju je uspostavila Sveta Stolica. U Hrvatskoj obnaša službu nacionalnog koordinatora za mlade unutar Katoličke karizmatske obnove. CHARIS je međunarodno tijelo Katoličke karizmatske obnove koje djeluje pod okriljem Svete Stolice s poslanjem promicanja jedinstva, evangelizacije i služenja u Crkvi.

Ne propustite podcast koji donosi duboka promišljanja o vjeri, društvu i vremenu u kojem živimo te otvara sasvim nove poglede na događaje koji oblikuju našu budućnost.

Pročitaj članak

FOTO/VIDEO Stoljeće vjere i zavjeta: Misom obilježena 100. obljetnica kapele sv. Ante u Cimu

Na Djevojačkom groblju, među grobovima i sjećanjima brojnih naraštaja, sinoć je u 18 sati svečano obilježena velika i rijetka obljetnica – 100 godina zavjetne kapele svetog Ante u Cimu. Svetu misu predslavio je fra Luka Marić, okupljajući vjernike koji su došli zahvaliti Bogu za stoljeće milosti, molitve i zagovora omiljenog sveca hrvatskog naroda, piše Goranci online.

Povijest ove zavjetne kapele duboko je utkana u život cimskih obitelji. Prema zapisima, prvotna kapelica i zavjetni kip svetog Ante nalazili su se ispod groblja Gorica u Cimu, uz izvor vode. No, zbog trusnog tla kapelica je počela pucati, pa je izgrađena nova na današnjem lokalitetu, gdje je kasnije nastalo i groblje koje je u narodu ostalo poznato kao „Groblje kod svetog Ante u Cimu“. 

Posebno mjesto u povijesti ove svetinje zauzima godina 1926., kada je u novoj zavjetnoj kapelici služena prva sveta misa. Predslavio ju je tadašnji župnik mostarske katedrale svetih Petra i Pavla, fra Bernardin Smoljan. Upravo se od tog događaja računa stoljeće postojanja ove kapele koja je kroz desetljeća postala mjesto okupljanja, zavjeta, molitve i traženja Božje blizine po zagovoru svetog Ante. 

Predaja svjedoči kako je u gradnji kapele važnu ulogu imao Ivan Zovko – Stipić, tada mladi zidar u svojim dvadesetim godinama, koji je bio glavni majstor i kum ove zavjetne građevine. Njegov trud, kao i trud mnogih drugih neimenovanih ljudi, ostao je ugrađen ne samo u kamenje kapele nego i u duhovnu baštinu cijeloga kraja.  

No, ono što ovu obljetnicu čini još posebnijom jest činjenica da je štovanje svetog Ante u Cimu oduvijek nadilazilo granice i razlike među ljudima. Stari zapisi svjedoče kako su i mjesni muslimani iskazivali poštovanje prema svecu, ostavljajući svoje darove i zavjete uz jednostavne riječi: „I mi poštujemo svetog Antu.“ Takva svjedočanstva govore o snazi svetosti koja povezuje ljude i podsjeća da je dobrota univerzalni jezik svakog čovjeka.  

Večerašnje misno slavlje bilo je zahvalno prisjećanje na sve one koji su kroz proteklih stotinu godina ovdje dolazili sa svojim brigama, molitvama i nadama. Koliko je samo suza ovdje pretvoreno u utjehu, koliko je izgubljenih pronašlo put, koliko je srca osnaženo vjerom u trenucima kušnje, zna samo Bog.  

Dok zavjetna kapelica svetog Ante ulazi u svoje drugo stoljeće postojanja, ostaje trajni podsjetnik da se vjera ne gradi samo u velikim crkvama i katedralama, nego i na skromnim mjestima gdje narod stoljećima dolazi tražiti Božju blizinu. A sveti Ante, omiljeni svetac kojemu se vjernici i danas s pouzdanjem utječu, nastavlja biti znak nade, zagovornik potrebitih i svjetionik vjere za nove naraštaje koji će dolaziti na ovo sveto mjesto.  

Stotinu godina nakon prve mise, zvuk mise i molitve ponovno je odjeknuo Djevojačkim grobljem, potvrđujući da su vjera, zahvalnost i pobožnost jače od vremena te da ono što je započelo prije jednog stoljeća i dalje živi u srcima vjernika.

Pogledajte fotogaleriju koju je priredio Darko Glibić za naš portal.

  

  

  

  

  

  

 

  

  

  

  

  

   

  

Pročitaj članak