 |
| foto fra3.net |
Svi ga poznaju kao ekscentričnog glazbenika osebujnog stila, autora bezbrojnih hitova koji su obilježili živote nekoliko generacija. Njegove pjesme pjevale su se na stadionima, svadbama, koncertima i obiteljskim okupljanjima, a njegov glazbeni potpis odavno je prerastao granice Hrvatske. No iza blještavila estrade, uspješnog producenta, skladatelja i poslovnog čovjeka krije se i druga strana Tončija Huljića – ona koja posljednjih godina sve snažnije govori o vjeri, molitvi, duhovnosti i osobnom odnosu s Bogom.
U opsežnom razgovoru za portal Fra3.net Huljić je otvoreno progovorio o vlastitom obraćenju, svakodnevnoj molitvi, nastanku prve pop-mise u svijetu, fascinaciji Padrom Pijom, ali i o egzistencijalnim strahovima, krizama i pitanjima koja su ga pratila tijekom života.
Priznaje kako je nakon desetljeća stvaranja popularne glazbe osjetio potrebu za novim izazovom. Upravo je iz toga nastala „Misa Mediterana“, djelo koje smatra prvom pop-misom u svijetu. Nastajala je tijekom pandemije koronavirusa, u razdoblju izolacije i neizvjesnosti, kada je osjetio snažno nadahnuće da se okuša u formi koja daleko nadilazi klasične okvire estrade.
„Dodijalo mi je pisati normalne pjesme. Više nije riječ o novcu ni slavi. Ovdje je riječ o izazovu i želji da me taj izazov iskleše“, kaže Huljić, dodajući kako mu je posebno drago što je misa predstavljena u Vatikanu i službeno arhivirana.
Iako ga javnost uglavnom doživljava kao autora najvećih hrvatskih hitova, Huljić podsjeća da je dio karijere proveo stvarajući i za svjetsko tržište. Bio je na vrhu Billboardovih ljestvica, pisao za Maksima Mrvicu te poznate međunarodne sastave Bond i Wild. Ipak, priznaje da ga je upravo duhovna glazba odvela u potpuno novu dimenziju stvaralaštva.
Njegov put prema vjeri nije bio nagao ni spektakularan. Kaže da je prije šesnaestak godina počeo svakodnevno odlaziti na misu, ponajprije zbog unutarnje potrebe da pronađe odgovore na pitanja koja su ga mučila. Počeo je čitati Bibliju, istraživati smisao života i polako graditi osobni odnos s Bogom.
„Vjera je ovisnost. Ne možeš se skinuti s nje. Pokušaj ako možeš. Uđe u svaku poru čovjekova bića“, iskreno govori Huljić.
Danas svaki dan odvaja najmanje sat vremena za molitvu. Posebno ističe molitvu Presvetom Srcu Isusovu, Psalam 91 za zaštitu obitelji te posvetu Bezgrešnom Srcu Marijinu. Vjeruje kako upravo molitva čovjeku daje snagu za suočavanje sa svakodnevnim izazovima, ali i s vlastitim slabostima.
„Mislim da Bog voli slabe. Što si Mu bliži, to si slabiji i ranjiviji te zbog toga Njega potrebniji“, kaže.
Posebno mjesto u njegovoj duhovnosti zauzima Padre Pio. Tijekom hodočašća u San Giovanni Rotondo dodatno se zainteresirao za život ovog omiljenog sveca Katoličke Crkve, a upravo ga je to iskustvo potaknulo na stvaranje nove himne posvećene talijanskom kapucinu.
Huljić vjeruje da su ga tijekom rada na duhovnim projektima često pratili neobični događaji i prepreke. Prisjeća se kvarova računala, poplava u studiju i drugih problema koji su se, kako tvrdi, događali upravo tijekom rada na sakralnim skladbama.
„Kad radim duhovnu glazbu, prepreke se događaju. Kada radim komercijalnu glazbu, ne događaju se“, kaže.
Trenutačno ga najviše zaokuplja novi veliki projekt inspiriran Getsemanijem, Kristovom agonijom u Maslinskom vrtu. Ne želi stvarati klasični oratorij, nego glazbeno-scenski spektakl koji bi suvremenom čovjeku približio osjećaje tjeskobe, straha i usamljenosti kroz koje je prošao Isus.
„Ako si anksiozan, u tjeskobi i ne znaš što ti donosi sutra, želim da shvatiš da je i Krist prošao kroz isto. Njegova poruka je da uvijek postoji uskrsnuće“, objašnjava.
Veliku ulogu u tom projektu ima i Blažena Djevica Marija. Huljić priznaje kako su žene obilježile njegov život – od majke i bake do supruge Vjekoslave, kćeri i unuke. Upravo zbog toga Mariju vidi kao simbol nevjerojatne snage, ljubavi i žrtve.
Govoreći o obitelji, naglašava kako ga je upravo ona spasila u najtežim trenucima života. Prisjeća se razdoblja financijskih problema i poslovnih udara nakon 2008. godine, kada su mu propali veliki međunarodni projekti i kada je ostao suočen s golemim dugovima.
„Tada sam se pitao kao psalmist: Zašto mi ovo rade? Ali kasnije sam shvatio da možda postoji viši razlog za sve što se dogodilo“, kaže.
Njegov pogled na suvremeno društvo nije optimističan. Smatra da današnje generacije odrastaju u vremenu površnosti, društvenih mreža i umjetno stvorenih vrijednosti. Kritičan je prema kulturi lažnog sjaja i životu koji se temelji na prividu uspjeha.
Jednako skeptično promatra i razvoj umjetne inteligencije. Iako priznaje njezine mogućnosti, smatra da ona ne može zamijeniti ljudsku dušu u stvaranju umjetnosti.
„Umjetna inteligencija razmišlja logikom. Ja pišem glazbu dušom. Tu završava sva priča“, poručuje.
Na pitanje što bi savjetovao mladim glazbenicima, odgovara vrlo jednostavno: ne trčati za slavom i novcem.
„To su samo nuspojave kvalitetnog rada. Tko ih postavi kao cilj, vrlo brzo će ostati razočaran.“
Unatoč svim uspjesima, priznanjima i desetljećima karijere, Huljić danas nema velike planove ni ambicije. Kaže da živi s malo nade i puno zahvalnosti.
„Nemam želja i nemam planova. Imam samo malo nade. Ako Bog providi, stvarat ću još glazbe Njemu na slavu. To je jedini način na koji Mu se mogu barem djelomično zahvaliti za sve što mi je dao.“
Cijeli intervju iz dva nastavka možete pročitati na portalu fra3.net.
.jpg)
