DOŠLA U HRVATSKU RADITI, A DOČEKALA JE TRAGEDIJA: Dragana (34) stradala u požaru kod Omiša

Velika tragedija pogodila je područje Omiša. U velikom požaru koji je zahvatio ovo područje život je izgubila 34-godišnja Dragana Antešević iz Bosne i Hercegovine, za kojom je prethodno bila pokrenuta intenzivna potraga.  Dragana je nestala na području mjesta Stanići kod Omiša.

Tijekom požara nalazila se u automobilu s još dvije osobe, no u jednom trenutku udaljila se od vozila, nakon čega joj se izgubio svaki trag.  

Hrvatska policija objavila je njezinu fotografiju i podatke te pozvala građane koji imaju bilo kakvu informaciju o Dragani da se jave nadležnim službama.  

Nažalost, potraga je završila najtužnijim mogućim ishodom. Policija je potvrdila da tijelo pronađeno na požarištu pripada mlađoj ženskoj osobi – 34-godišnjoj Dragani Antešević iz Bosne i Hercegovine.  

Dragana je iz Kotor Varoša otišla u Hrvatsku kako bi radila kao sezonska radnica. Tamo gdje je trebala zaraditi za život i vratiti se svojim najmilijima, njezin je život tragično ugašen u stravičnom požaru.  

Iza nje ostaju obitelj, prijatelji i brojni ljudi koji će je pamtiti, ali i neizmjerna bol zbog života prekinutog na tako strašan način.  

Počivala u miru Božjem. 

Pročitaj članak

Dok su iza rešetaka, rade punom parom: Evo što proizvode osuđenici u mostarskom zatvoru

Kruh koji se svakoga dana poslužuje u mostarskom zatvoru odnedavno nastaje upravo ondje – peku ga osuđene osobe koje su se odlučile uključiti u rad. Dok jedni rade u kuhinji, praonici ili radionici, drugi obrađuju zemlju, uzgajaju voće i povrće ili se bave drugim poslovima unutar Kazneno-popravnog zavoda Mostar.

Rad iza zatvorskih zidova nije obvezan. Osuđenici za svoj angažman dobivaju naknadu, a svrha nije samo ispunjavanje vremena tijekom izdržavanja kazne. Rad treba omogućiti stjecanje novih znanja i radnih navika koje im mogu koristiti nakon izlaska na slobodu, piše Bljesak.info.

Zatvor koji nakon više od 130 godina seli na novu lokaciju

Kazneno-popravni zavod Mostar na sadašnjoj lokaciji djeluje više od 130 godina, a tijekom tog razdoblja suočavao se s brojnim prostornim i infrastrukturnim ograničenjima.

Zavod ima kapacitet za 145 osuđenika i 35 pritvorenika, dok se aktualan broj osoba koje se nalaze u ustanovi iz sigurnosnih razloga ne objavljuje.

Među kaznenim djelima zbog kojih osobe izdržavaju zatvorske kazne češća su neovlaštena proizvodnja i promet drogama, razbojništva, krađe i teške krađe.

Velika promjena trebala bi uslijediti preseljenjem u novi zatvorski kompleks koji se gradi u Jasenici.

Iz KPZ-a Mostar navode kako se novi kompleks gradi kao zamjena za postojeći objekt te da bi preseljenje trebalo donijeti veće smještajne kapacitete, bolje sigurnosne uvjete te unaprijediti standarde rada i tretmana osuđenih i pritvorenih osoba.

Završetak građevinskih radova planiran je tijekom iduće godine, a novi objekt trebao bi osigurati uvjete usklađene s europskim standardima sigurnosti, smještaja i tretmana zatvorenika.

Rad je dobrovoljan

Osuđene osobe u mostarskom KPZ-u mogu se uključiti u različite oblike radnog angažmana, ali isključivo na temelju dobrovoljnosti.

Prilikom odlučivanja o tome hoće li netko biti radno angažiran, uzimaju se u obzir njegovo ponašanje i vladanje, duljina izrečene kazne, psihofizičke mogućnosti te ranije stečena znanja i stručna osposobljenost.

Poslovi su različiti.

Osuđenici mogu raditi u zavodskoj kuhinji, praonici rublja i bifeu, dok se u radionici angažiraju oni koji imaju znanja iz elektrotehnike, vodoinstalacija, soboslikarskih i drugih srodnih poslova.

Tu je i svakodnevno održavanje prostora – čišćenje hodnika, stubišta i zelenih površina, održavanje upravne zgrade i pritvorske jedinice, kao i pranje i održavanje službenih vozila.

Osim toga, osuđenicima je omogućeno vođenje teretane i sudjelovanje u informatičkoj sekciji.

Na 30.000 četvornih metara uzgajaju hranu za zatvor

Posebna priča mostarskog KPZ-a je gospodarska jedinica „Radobolja“, smještena u naselju Bare, odvojeno od glavnog zatvorskog objekta.

Prostire se na oko 30.000 četvornih metara, a gotovo cijela površina je obradiva.

Ondje se tijekom godine uzgajaju različite vrste voća i povrća. Među kulturama su jabuke, trešnje, kajsije, višnje, šipak, paprika, kukuruz, blitva, rajčica, mrkva i kupus.

Proizvedene namirnice koriste se za potrebe samog Zavoda, čime se dio potreba ustanove osigurava vlastitom proizvodnjom.

„Radobolja“ proizvodi i konzumna jaja. Godišnje ih se proizvede oko 50.000.

A od početka ove godine na ovoj lokaciji proizvodi se i kruh.

Osuđenici peku oko 120 kruhova dnevno

Vlastita pekara jedan je od novijih oblika proizvodnje u mostarskom KPZ-u.

Proizvodnja se odvija pod stručnim nadzorom profesionalnog pekara koji osuđene osobe obučava cijelom procesu – od pripreme i izrade tijesta, preko pečenja, pa sve do skladištenja gotovih proizvoda.

Dnevno se proizvede približno 120 komada kruha za potrebe ustanove.

Na taj način osuđenici ne dobivaju samo mogućnost radnog angažmana nego i priliku naučiti konkretan zanat koji im može biti koristan nakon izdržavanja kazne.

Za rad se mora podnijeti molba

Rad na gospodarskoj jedinici „Radobolja“ ne dobiva se automatski.

Osuđenik koji želi raditi mora podnijeti molbu, nakon čega njegov slučaj razmatra kolegij, odnosno tzv. mikro tim. Prijedlog se potom upućuje ravnatelju koji donosi konačnu odluku.

Pri tome se uzimaju u obzir ponašanje tijekom izdržavanja kazne, psihofizičke mogućnosti, duljina kazne te stručna znanja i vještine koje osoba posjeduje.

Rad tako postaje jedan od važnih dijelova života u mostarskom zatvoru. Osim što doprinosi funkcioniranju same ustanove – od proizvodnje hrane do održavanja prostora – osuđenicima omogućuje stjecanje radnih navika, odgovornosti i praktičnih znanja.

Dok se iza zidova starog mostarskog zatvora svakodnevni život odvija prema ustaljenom režimu, nekoliko kilometara dalje u Jasenici raste novi kompleks koji bi uskoro trebao označiti kraj više od 130 godina dugog poglavlja KPZ-a Mostar na sadašnjoj lokaciji.

Pročitaj članak

Stotine novih križeva na Bilima: Sve više ljudi želi sačuvati svoje žrtve od zaborava

Na Memorijalnom centru Groblje mira na Bilima u ovoj je fazi postavljeno nešto manje od 700 novih križeva za žrtve Drugoga svjetskog rata i poraća s područja Bosne i Hercegovine, piše Groblje mira.

Time se nastavlja kontinuirani rad na projektu koji tijekom godine prolazi kroz tri faze postavljanja križeva. Interes za uključivanje u projekt iz godine u godinu sve je veći, a posebno raduje činjenica da se svijest o važnosti dostojanstvenog obilježavanja žrtava sve više širi među lokalnim zajednicama.  

Diljem Bosne i Hercegovine sve se više pojedinaca, obitelji, povjerenstava i mjesnih zajednica uključuje u inicijative kako bi njihove žrtve dobile svoj križ na Groblju mira. Pojedine župe, primjerice iz Posavine, kao i mjesne zajednice s područja Tomislavgrada, već su ranije pokrenule postupke za podizanje križeva svojim stradalim žrtvama.  

Među novijim i posebno vrijednim primjerima istaknule su se mjesna zajednica Crnopod s područja grada Ljubuškog te mjesne zajednice Zvirovići i Prćavci s područja grada Čapljine. Njihovi su mještani zajedničkim angažmanom osigurali postavljanje križeva za sve svoje žrtve koje do sada nisu bile obilježene.  

Slične inicijative u pripremi su i u pojedinim mjesnim zajednicama Širokog Brijega i Čitluka. Sve je to, ističu iz Memorijalnog centra, zasigurno rezultat neumornog rada povjerenstava čija predanost očuvanju povijesne istine i poštovanju prema žrtvama od samih početaka gradi ovo spomen-mjesto.  

Groblje mira tako iz godine u godinu postaje sve snažnije mjesto sjećanja, molitve i dostojanstvenog odnosa prema žrtvama. Svaki novi križ predstavlja jedno ime, jednu obitelj i jedan život koji ne smije biti izbrisan iz kolektivnog sjećanja.  

Odgovornost za izgradnju društva u kojem će se poštovati istina, ljudsko dostojanstvo i mir pripada svima nama. Upravo zato Groblje mira nastavlja svoju priču – križ po križ, ime po ime, čuvajući trajno sjećanje na žrtve.  

Strpljivo i odgovorno, uz pomoć hrvatskog naroda koji ne želi predati zaboravu svoju povijest i identitet, na Bilima se nastavlja graditi mjesto koje će budućim naraštajima svjedočiti o ljudima čiji životi i stradanja zaslužuju biti zapamćeni.

Na Groblju mira, simbolu stradanja i spomena na žrtve totalitarnih režima, 22. kolovoza 2026. S početkom u 12 sati obilježit će se Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih režima. Ove godine sveto misno slavlje predvodit će mons. Dražen Kutleša, nadbiskup metropolit zagrebački i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije.

Pročitaj članak

Tisuće kilometara prevaljene: Više od 120 Šunjića stiglo u Rašku Goru na veliki obiteljski susret

Više od 120 članova obitelji Šunjić okupilo se u subotu, 15. kolovoza, u selu Orašine na Raškoj Gori, gdje je održan treći tradicionalni susret ove obitelji.  

Okupljanje je, kao i prethodnih godina, održano na blagdan Velike Gospe, a u Rašku Goru stigli su Šunjići iz Mostara i okolice, drugih krajeva Bosne i Hercegovine, susjednih zemalja, ali i brojnih europskih država.  

Pojedini članovi obitelji zbog susreta su prevalili stotine, pa i tisuće kilometara, dok su neki doputovali i zrakoplovom kako bi nekoliko dana proveli sa svojom rodbinom i sudjelovali u zajedničkom druženju. 

Ovogodišnji susret posebno je obilježio velik broj djece. Najmlađi članovi obitelji tako su imali priliku upoznati svoje rođake, zajedno se družiti i stvarati nova prijateljstva. Upravo povezivanje najmlađih i prenošenje obiteljskih veza na nove generacije jedan je od glavnih ciljeva ovog okupljanja.  

Uz razgovor, druženje i prisjećanje na obiteljske korijene, Šunjići su nastavili tradiciju pokrenutu prije tri godine. Susret je ponovno pokazao koliko su obiteljske veze snažne i važne, osobito u vremenu kada članovi jedne obitelji žive u različitim gradovima, državama i na različitim stranama Europe.  

Raška Gora tako je još jednom bila mjesto susreta, zagrljaja, uspomena i novih poznanstava, a obiteljsko okupljanje postalo je prilika da se na jednom mjestu susretnu generacije koje svakodnevni život često razdvaja. 

Organizatori se nadaju kako će susret Šunjića prerasti u dugogodišnju tradiciju te da će svake godine okupljati sve veći broj članova obitelji.  

Cilj ostaje isti – povezivati Šunjiće, čuvati zajedničke korijene i obiteljsku baštinu te ono najvrjednije prenositi na mlađe generacije.  Jer, bez obzira na to gdje ih je život odveo, zajednički korijeni uvijek ostaju mjesto kojemu se obitelj vraća.

Pročitaj članak

Alarm u njemačkoj Crkvi: Milijuni katolika, ali na nedjeljnoj misi tek svaki petnaesti

Katolička katedrala sv. Hedvige na Bebelplatzu, Berlin / foto berlin.de

Kriza s kojom se suočava Crkva u Njemačkoj ponovno se odražava u njezinim statističkim podatcima. Samo 1,3 milijuna od približno 19,2 milijuna katolika u zemlji redovito je pohađalo misu 2025. godine 

Kriza s kojom se suočava Crkva u Njemačkoj ponovno se odražava u njezinim statističkim podatcima. Samo 1,3 milijuna od približno 19,2 milijuna katolika u zemlji redovito je pohađalo misu 2025. godine, što znači da je nedjeljna posjećenost iznosila 6,8 %. Jedanaest godina ranije, 2014. godine, taj je udio iznosio 10,9 %, piše Katolička tiskovna agencija.

Pad posjećenosti misa nije izoliran problem. Prošle je godine više od 307 000 ljudi službeno napustilo Crkvu; broj pogreba bio je gotovo dvostruko veći od broja krštenja, a i dalje je prisutan nedostatak svećenika. Suočena s tom situacijom, Njemačka biskupska konferencija (DBK) smatra da se te okolnosti ne bi smjele tumačiti isključivo kao pad te i dalje zagovara sinodnost kao jednu od ključnih strategija za budućnost. 

Više pogreba nego krštenja 

Demografski podatci otkrivaju Crkvu koja gubi vjernike, kako zbog službenih istupanja, tako i zbog izostanka generacijske obnove. Godine 2025. zabilježeno je nešto više od 109 000 krštenja, dok je broj pogreba premašio 203 000. Ta je neravnoteža obrazac koji se ponavlja posljednjih godina. Godine 2023. zabilježeno je 131 245 krštenja i 226 179 pogreba; godinu dana kasnije brojke su iznosile 116 274, odnosno 213 046. 

Tome treba pridodati i pojavu administrativnoga istupanja iz Crkve. Oko 307 000 istupanja u 2025. godini predstavlja poboljšanje u odnosu na prethodne godine, no, i dalje je riječ o značajnome gubitku. Godine 2024. Crkvu je napustilo više od 320 000 ljudi; 2023. godine ta je brojka prelazila 400 000, a 2022. godine iznosila je oko pola milijuna. Situacija utječe i na kler. Njemačka ima približno 9000 župa i 11 083 aktivna svećenika, od kojih oko 2300 dolazi iz drugih zemalja. 

Wilmer odbacuje tumačenje situacije isključivo kao „propadanje“ 

Biskup Heiner Wilmer, predsjednik Njemačke biskupske konferencije, priznaje pad broja vjernika, stope sudjelovanja u vjerskome životu, pastoralnoga osoblja i financijskih sredstava. Ipak, odbacuje stajalište da se ti podatci mogu svesti na „puku priču o propadanju“. 

Za Wilmera statistike također svjedoče o „predanosti, pouzdanosti i snažnome osjećaju odgovornosti“, a prisutnost Crkve ne bi se trebala mjeriti isključivo posjećenošću nedjeljnih misa. „Crkva je prisutna na više mjesta, a ne samo ondje gdje se slavi misa“, naglašava predsjednik Njemačke biskupske konferencije, ističući osobnu pratnju, pružanje utjehe, društvenu odgovornost i dijalog kao druga područja crkvene prisutnosti. 

Odgovor biskupa i dalje se temelji na sinodnosti 

Suočeno s padom ključnih pokazatelja vjerske prakse i pripadnosti Crkvi, vodstvo njemačke Crkve nastavlja zagovarati sinodnost kao bitnu sastavnicu svoga pastoralnog odgovora. Wilmer je ne definira toliko kao postupak, već kao „oblik duhovnoga života“ ukorijenjen u slušanju i zajedničkoj odgovornosti unutar Crkve. 

Taj se pristup zadržava i nakon godina „Sinodskoga puta“ – procesa koji je potaknuo prijedloge vezane uz seksualni moral, upravljanje Crkvom, blagoslov istospolnih parova i đakonat za žene, a pritom je izazivao napetosti s Rimom. Inicijative koje se protive tomu smjeru pojavile su se i unutar samoga njemačkog katolicizma. U srpnju prošle godine osnovan je pokret laika „Pro Fide Ecclesiae“ koji izražava žaljenje što se katolici vjerni crkvenomu Učiteljstvu ne osjećaju zastupljenima u smjeru kojim ide Sinodski put. 

Podatci za 2025. godinu tako ponovno suočavaju njemačke biskupe s pitanjem koje strukturne reforme dosad nisu uspjele riješiti: sve manje katolika redovito ide na misu, a Crkva svake godine gubi stotine tisuća članova.

Pročitaj članak

TRAGEDIJA NA POVRATKU IZ MEĐUGORJA: 12 hodočasnika poginulo u stravičnoj nesreći

foto EPA

Dvanaest osoba poginulo je, a najmanje deset ih je ozlijeđeno nakon što se poljski turistički autobus tijekom noći prevrnuo na autocesti M3 u istočnoj Mađarskoj. Prema informacijama poljskog Ministarstva vanjskih poslova, putnici su se vraćali s hodočašća u Međugorju. 

Stravična nesreća dogodila se oko jedan sat ujutro u blizini mjesta Mezőkeresztes. Autobus poljskih registracija, koji je prometovao prema Nyíregyházi, sletio je s autoceste u jarak i prevrnuo se.  

U autobusu su se nalazila ukupno 57 putnika i dva vozača. Jedanaest osoba poginulo je na mjestu nesreće, dok je još jedan putnik preminuo nakon što je prevezen u bolnicu, potvrdila je mađarska Nacionalna hitna služba.  

Posebno je potresna informacija da su se putnici, prema poljskom Ministarstvu vanjskih poslova, vraćali iz Međugorja.  

Glasnogovornik poljskog ministarstva Maciej Wewiór rekao je kako „sve ukazuje na to da su se vraćali iz Međugorja“, a informaciju su potvrdile i lokalne vlasti iz regije iz koje su hodočasnici.  

Spasitelji izvlačili putnike kroz prozore  

Spašavanje je bilo iznimno zahtjevno. Zbog težine nesreće i položaja prevrnutog autobusa, spasilačke ekipe morale su do unesrećenih dolaziti kroz prozore vozila.  

Mađarska služba za upravljanje katastrofama izvijestila je oko 3 sata ujutro da su vatrogasci do tada izvukli 35 osoba, dok je dio putnika ostao prikliješten ispod teško oštećenog autobusa.  

Za pomicanje vozila teškog oko 24 tone angažirane su i civilne dizalice. Do njihova dolaska vatrogasci su vitlima pokušavali podignuti stražnji dio autobusa kako bi oslobodili ljude zarobljene ispod vozila.  

Na mjesto nesreće upućene su brojne ekipe hitne pomoći prema protokolu za masovne nesreće. Ozlijeđeni su zbrinuti na mjestu događaja te prevezeni u bolnice, a za preživjele putnike osiguran je i poseban autobus.  

Iz Poljske je u međuvremenu krenuo zamjenski autobus koji bi trebao preuzeti preživjele putnike.  

Vozač uhićen  

Mađarski ministar unutarnjih poslova Gábor Pósfai potvrdio je da su policija i vatrogasci na mjesto nesreće izašli s velikim snagama, dok su u akciji spašavanja pomagali i civili.  

Vozač autobusa koji je sudjelovao u nesreći je uhićen.  Policija je zatvorila dio autoceste M3 kako bi se obavio očevid i omogućilo izvlačenje autobusa. Promet je preusmjeren kod Mezőkereszesa, a na autocestu se ponovno uključuje kod Emőda.  

Uzrok nesreće zasad nije službeno potvrđen, a istraga je u tijeku.  

Poljski hodočasnici ponovno stradali na putu prema Međugorju  

Ova tragedija posebno podsjeća na stravičnu nesreću koja se dogodila prije četiri godine, također u kolovozu, kada su poljski hodočasnici putovali prema Međugorju. 

Autobus s poljskim hodočasnicima 6. kolovoza 2022. godine sletio je s ceste kod Brezničkog Huma u Hrvatskoj. Tada je poginulo 12 osoba, dok je više od 40 ljudi ozlijeđeno.  

Četiri godine poslije ponovno je stigla vijest o tragediji koja je pogodila poljske hodočasnike nakon boravka u Međugorju.  

Prema dostupnim informacijama, riječ je o najtežoj autobusnoj nesreći u Mađarskoj od katastrofe u Siófoku 2003. godine, kada je u sudaru vlaka i autobusa koji je prevozio njemačke turiste poginulo 33 ljudi.  

Tragedija u Mađarskoj ponovno je zavila u crno brojne obitelji, a vijest o stradanju hodočasnika koji su se vraćali iz Međugorja s posebnom je boli odjeknula među vjernicima.

Pročitaj članak

Široki Brijeg prednjači: Ovo su gradovi u BiH u kojima se stvara najveći kapital

foto Frobes BiH

Godinama se govori o „gradu milijunaša“, no službeni registar milijunaša u Bosni i Hercegovini zapravo ne postoji. Ipak, podaci o poslovanju tvrtki otkrivaju gdje se u BiH danas stvara najviše novca.

Priča o tome koji je grad u Bosni i Hercegovini „grad milijunaša“ već se godinama pojavljuje u domaćim medijima. Najčešće se u tom kontekstu spominju Živinice, a ranije su se objavljivale i tvrdnje o više od 150 milijunaša u tom gradu.

No, kako pokazuje analiza koju je objavio N1, takvu tvrdnju nije moguće službeno potvrditi. U BiH ne postoji registar milijunaša, niti institucija koja sustavno prati ukupnu neto imovinu građana. Zbog toga je puno pouzdanije promatrati podatke koji se mogu mjeriti – broj uspješnih poduzeća, njihove prihode, dobit i ukupni doprinos gospodarstvu.

Široki Brijeg među najjačim gospodarskim središtima

Kada se pogledaju službeni poslovni rezultati, posebno se izdvaja Široki Brijeg.

Prema podacima Financijsko-informatičke agencije (FIA) za 2025. godinu, 539 gospodarskih društava sa sjedištem u Širokom Brijegu ostvarilo je ukupne prihode od čak 2,777 milijardi KM. Nakon uračunatih gubitaka, njihov ukupni rezultat poslovanja iznosio je oko 226,6 milijuna KM.

Posebno zanimljiv postaje podatak kada se Široki Brijeg usporedi s cijelom Federacijom BiH.

Poduzeća sa sjedištem u ovom gradu ostvarila su oko 4,6 posto ukupnog poslovnog rezultata Federacije, dok u Širokom Brijegu živi približno 1,36 posto stanovništva Federacije.

Drugim riječima, gospodarska snaga grada višestruko nadmašuje njegov udio u broju stanovnika.

Sedam velikih poduzeća premašilo 100 milijuna KM prihoda

Široki Brijeg posebno se ističe i brojem velikih poduzeća.

Tijekom 2024. godine čak 134 tvrtke sa sjedištem u Širokom Brijegu imale su prihode veće od milijun KM, a njih sedam premašilo je granicu od 100 milijuna KM prihoda.

Među njima su TT Kabeli, FEAL, MCI, Lukas TP Nakić, Mepas, Nameks i Bernina.

Upravo takvi rezultati pokazuju da priču o gospodarskoj snazi Hercegovine nije moguće svesti samo na pitanje koliko u nekom gradu živi ljudi s milijunskom imovinom.

Tešanj ima više milijunskih tvrtki

Kada se promatra ukupan broj poduzeća koja ostvaruju prihode veće od milijun KM, na vrhu se nalazi Tešanj.

U 2024. godini u tom gradu bilo je 143 poduzeća s prihodima većim od milijun KM. Među njima su četiri ostvarila više od 100 milijuna KM prihoda – Hifa-Oil, Madi, AS i Mann+Hummel BA.

Međutim, i ovdje postoji jedna važna napomena. Sjedište poduzeća ne mora biti isto što i mjesto u kojem živi njegov vlasnik. Mnogi poduzetnici iz manjih sredina svoje kompanije registriraju u većim gradovima, poput Sarajeva ili Mostara.

Zbog toga statistika prema sjedištu poduzeća ne može savršeno pokazati gdje žive ljudi koji su stvorili određeni kapital.

Živinice bilježe nevjerojatan rast

Živinice, s druge strane, imaju vrlo snažan argument koji nema veze s procjenama broja milijunaša.

Izvoz ovog grada porastao je s približno 38 milijuna KM 2013. godine na oko 380 milijuna KM 2023. godine.

Riječ je o deseterostrukom povećanju u samo deset godina. Uz industrijsku zonu Ciljuge, u Živinicama su se posljednjih godina razvijala domaća i strana ulaganja, uključujući investicije austrijskih i njemačkih kompanija.

Zbog toga se Živinice prije mogu promatrati kao grad koji vrlo brzo povećava gospodarsku snagu, nego kao mjesto za koje je moguće pouzdano tvrditi da ima najviše milijunaša.

„Dolina milijunaša“ nije samo jedan grad

Posebna priča je zapadna Hercegovina.

Široki Brijeg, Grude, Posušje i Ljubuški zajedno se često nazivaju „dolinom milijunaša“, a njihova gospodarska snaga vidljiva je kroz veliki broj uspješnih domaćih kompanija.

TT Kabeli iz Širokog Brijega u 2024. godini ostvarili su oko 357,4 milijuna KM prihoda i 17,5 milijuna KM dobiti. Violeta je najveća kompanija u Grudama, dok je Vokel iz Posušja ostvario više od 113 milijuna KM prihoda i 12,2 milijuna KM dobiti. Bernina iz Širokog Brijega također je prvi put premašila 100 milijuna KM prihoda. 

Zato se gospodarska priča ovog dijela Hercegovine ne može promatrati samo kroz jedan grad. Riječ je o širem području u kojem su tijekom desetljeća nastale brojne snažne privatne kompanije.

Tko je onda stvarni „grad milijunaša“?

Ako se pod „gradom milijunaša“ misli na gustoću poduzeća s milijunskim prihodima, prednost ima Široki Brijeg.

Ako se gleda ukupan broj takvih poduzeća, prednjači Tešanj.

Ako se promatra gospodarski rezultat u odnosu na broj stanovnika, ponovno se posebno ističe Široki Brijeg.

A ako se gleda brzina gospodarskog rasta, Živinice imaju iznimno snažan rezultat. 

Stoga je možda i najtočnije reći da Bosna i Hercegovina nema jedan „grad milijunaša“. Ima nekoliko sredina koje su, svaka na svoj način, izgradile snažnu poduzetničku i gospodarsku bazu.

A među njima se Široki Brijeg danas posebno ističe kao jedan od najsnažnijih gospodarskih centara BiH, što potvrđuju konkretni podaci iz poslovnih izvještaja, a ne samo medijske procjene.

Pročitaj članak

Dvije djevojke s hercegovačkim korijenima položile prve zavjete u Rimu

Na blagdan Preobraženja Gospodinova, 6. kolovoza 2026., u župi Svete Marije Nade u Rimu, koja djeluje u sklopu Družbe Kćeri Marije Pomoćnice – Salezijanki, održano je svečano slavlje Prvih redovničkih zavjeta. Tom je prigodom svoj život Bogu i služenju Crkvi povjerilo devet novakinja, među kojima su bile i četiri Hrvatice, piše Crkva na kamenu.

Riječ je o sestrama Ivi Mufić iz župe Vrbosko u Gorskom kotaru i Sari Srkoč iz župe svetoga Ivana Bosca u Zagrebu, dok su dvije novozavjetovane redovnice – s. Mihaela Jasak i s. Marija Ostojić – hrvatske korijene vezale uz Hercegovinu.

Njihov dan zavjetovanja bio je poseban ne samo za njih, nego i za njihove obitelji, župne zajednice i sve one koji su ih pratili na putu prema redovničkom pozivu.

S. Mihaela Jasak – poziv iz obitelji duboko povezane s Hercegovinom i Mostarom

Među novozavjetovanim Salezijankama posebno se ističe s. Mihaela Jasak, rođena u Zagrebu 2001. godine. Kći je Radmila Jasaka, podrijetlom iz župe Gorica-Sovići, i Žakline, rođene Anić, iz župe Jare.

Mihaela je odrasla u brojnoj obitelji. Uz nju roditelji imaju još tri kćeri – Tinu, Anu Mariju i Petru. Obitelj je, međutim, doživjela i veliku bol kada je njihov sin Ante-Toni, rođen 1994., prerano preminuo 2016. godine. Danas se, kako vjeruju njezini najbliži, njihov pokojni sin i brat s posebnom radošću raduje Mihaelinom predanju Bogu.

Mihaelin otac Radmilo značajan je dio svoga života proveo u Mostaru, gdje je studirao strojarstvo. Početkom 1990. godine aktivno se uključio u procese demokratskih promjena u Mostaru i Hercegovini te u političko organiziranje hrvatskoga naroda.

S početkom ratnih prijetnji uključio se i u organizaciju obrane Mostara. Bio je jedan od najbližih suradnika Tihomira Tihe Mišića, zapovjednika IV. bojne HVO-a Mostar, koji je poginuo 15. svibnja 1992. godine.

Nakon Tihine pogibije Radmilo Jasak preuzeo je zapovjedništvo IV. bojne. U tim teškim ratnim godinama ostao je povezan i s očuvanjem duhovnog života vojnika i hrvatskoga naroda u Mostaru.

Nakon Lipanjskih zora 1992. godine i oslobođenja lijeve obale Neretve, kao zapovjednik IV. bojne sudjelovao je i u organizaciji obnove vojne kapele u tada oslobođenoj vojarni „Sjeverni logor“. U toj je kapeli prvu svetu misu slavio tadašnji generalni vikar don Luka Pavlović.

O svojoj ulozi i događajima iz toga sudbonosnog vremena Radmilo Jasak svjedočio je i u zborniku U vjeri, nadi i ljubavi. Stoljetnica rođenja biskupa Pavla Žanića (1918.–2018.), objavljenom u Mostaru 2018. godine.

Danas Radmilo i Žaklina Jasak žive u Zagrebu i aktivni su djelatnici Hrvatske vojske.

Iz takve obitelji, obilježene vjerom, obiteljskom povezanošću, ali i teškim životnim iskustvima, izrasla je Mihaelina odluka da svoj život daruje Kristu kroz redovnički poziv.

S. Marija Ostojić – salezijanski poziv s hercegovačkim korijenima

Druga novozavjetovana Hercegovka, s. Marija Ostojić, rođena je u Zagrebu 2002. godine, u župi Svete Klare.

Kći je Tomislava Ostojića iz župe Krista Kralja u Čitluku i Ivane, rođene Buntić, s Paoče iz župe svetoga Blaža u Gradnićima. Roditelji su se vjenčali u Gradnićima, a svoj su zajednički život nastavili u Zagrebu, gdje su se prethodno i upoznali.

Marija je četvrto dijete u obitelji. Ima dvije starije sestre, Danijelu i Mihaelu, te brata Antonija. Sestre i brat danas su osnovali vlastite obitelji, dok je Marija nakon završene gimnazije osjetila poziv prema posvećenom životu te se javila u Družbu Kćeri Marije Pomoćnice.

Svoju je redovničku formaciju imala u Torinu, gradu koji je neraskidivo povezan sa svetim Ivanom Boscom i počecima salezijanske karizme.

Njezin redovnički poziv dodatno dobiva posebnu obiteljsku dimenziju i zbog majke Ivane, rođene Buntić, koja je preminula prije dvije godine, na spomendan svetoga Josipa Radnika. Sigurno je da je upravo na dan Marijina zavjetovanja njezina obitelj s posebnim osjećajima pratila ovaj veliki trenutak.

I Hercegovina dala svoje kćeri redovničkom pozivu

Četiri Hrvatice koje su 6. kolovoza položile prve redovničke zavjete svjedočanstvo su kako se redovnički poziv rađa u različitim krajevima i obiteljima, ali i kako duboki korijeni vjere nastavljaju živjeti kroz nove naraštaje.

Posebno je lijepo što su među njima dvije mlade redovnice čiji su roditelji i obiteljski korijeni snažno vezani uz Hercegovinu – Goricu, Soviće, Jare, Čitluk, Paoču i Gradniće.

Svečanom slavlju u Rimu nazočio je i don Zvonimir Tomaš, salezijanac, župni vikar u župi svetoga Josipa na Banfici u Varaždinu. Don Zvonimir je sin Zorana i Marine Salmanić, rođene Hodovke, iz Rotima u Stolačkom dekanatu.

Tako je i na ovaj način hercegovačka prisutnost bila vidljiva u velikom događaju za Družbu Kćeri Marije Pomoćnice.

Prvi redovnički zavjeti nisu tek završetak jednoga razdoblja formacije. Oni su početak novoga poglavlja života – potpunoga predanja Bogu, Crkvi i služenju čovjeku.

Devet mladih žena toga je dana u Rimu izreklo svoje „da“ Gospodinu, a među njima i četiri Hrvatice koje će svoj život nastaviti živjeti u duhu svetoga Ivana Bosca i svete Marije Dominike Mazzarello, u karizmi Salezijanki.

Novozavjetovanim sestrama Salezijankama, osobito s. Mihaeli Jasak i s. Mariji Ostojić, kao i njihovim obiteljima, želimo obilje Božjega blagoslova, ustrajnosti i radosti na putu redovničkog života. Neka ih kroz cijeli život prati zagovor Blažene Djevice Marije Pomoćnice i svetoga Ivana Bosca.

Pročitaj članak

FOTO Vjera, tradicija i ljubav prema Gospi okupili brojne vjernike u Gorancima

Blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije – Velika Gospa, nebeska zaštitnica župe Goranci, svečano je proslavljen ispred župne crkve Pod jelom. Brojni vjernici i hodočasnici iz zemlje i inozemstva okupili su se u molitvi, pjesmi i zajedništvu.

Proslava je započela procesijom s obnovljenim Gospinim kipom, koji su kroz Gorančke putove nosili čuvari Gorančke tradicije, dok je litanije predvodio don Marin Krešić.

Svečano misno slavlje predvodio je don Marko Šutalo, župnik sv. Ilije u Kruševu, u koncelebraciji s brojnim svećenicima. U nadahnutoj propovijedi govorio je o Mariji, ali i o majkama – njihovoj vjeri, žrtvi, ljubavi i spremnosti da svoj život i svoju djecu predaju u Božje ruke.

Posebno je odjeknula priča o majci koja je molila: „Gospe, ja tebi dajem, ti meni čuvaj.“ Nakon njezine smrti sin je pronašao njezinu staru, izlizanu krunicu. Trideset pet godina poslije upravo ga je taj prizor potaknuo da i sam počne moliti krunicu. Priča je to o vjeri koja se prenosi tiho, s koljena na koljeno, i ostavlja dubok trag u srcu.

Velika Gospa u Gorancima i ove je godine bila susret vjere, obitelji, tradicije i rodnoga kraja. Pred Gospom su se okupili domaći vjernici, raseljeni Gorančani i brojni hodočasnici.

Nakon svete mise nastavljeno je druženje, a u dvorani župne kuće održana je i 18. tradicionalna izložba umjetnika amatera.

Vjera koja se prima od roditelja, čuva u srcu i prenosi novim generacijama – upravo je ono što Veliku Gospu u Gorancima čini posebnim danom.

>> Tisuće vjernika: Ovako je Velika Gospa proslavljena u Gorancima

📸 Pogledajte veliku fotogaleriju autora Darke Glibića i zabilježite trenutke ovogodišnje proslave Velike Gospe u Gorancima.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Pročitaj članak

Ideš svake nedjelje na misu, a i dalje nosiš mržnju u srcu?

Koliko nas svake nedjelje odlazi na svetu misu? Stanemo pred oltar, pomolimo se, poslušamo Božju riječ i nakon mise krenemo svojim kućama. No, postavlja se jedno jednostavno, ali teško pitanje: vraćamo li se kući doista drugačiji ili odlazimo s mise isti kakvi smo i došli?  

Sa svojim zamjerkama. S ljutnjom. S neoproštenim riječima. S ljudima kojima se ne želimo javiti. S braćom i sestrama s kojima ne razgovaramo zbog komada zemlje, novca ili nekog davnog nesporazuma.  

Jedan duhovnik, svećenik Cujzek, rekao je misao koja snažno potiče na razmišljanje: ako se sa svete mise, bilo nedjeljne ili one tijekom tjedna, vraćamo isti kakvi smo došli, onda nismo ništa naučili.  

Jer sveta misa nije samo trenutak koji ćemo „odraditi“. Ona bi trebala mijenjati naše srce.  

Možemo li doći pred oltar, moliti se Bogu, a istovremeno u srcu nositi mržnju, netrpeljivost i neopraštanje prema bližnjemu? Možemo li govoriti da smo vjernici, a godinama biti u svađi s vlastitom obitelji?  

Koliko je obitelji koje ne razgovaraju zbog imovine? Koliko je braće koja su postala stranci zbog komada zemlje? Koliko djece ne mari za svoje roditelje, a koliko roditelja nosi bol zbog vlastite djece? Koliko ljudi svakodnevno pokušava promijeniti druge, a pritom ne žele pogledati sebe?  

Isus nas upravo na to upozorava:  

„Kako vidiš trun u oku brata svoga, a brvno u oku svome ne opažaš?“  

Lako je suditi. 

Lako je osuditi. 

Lako je zamjerati. 

Lako je reći: „On je kriv.“  

Ali puno je teže zastati pred ogledalom i upitati se: A gdje sam ja pogriješio?  

Evanđelje nas uči oprostu. Na pitanje koliko puta treba oprostiti bratu, Isus ne postavlja granicu koju možemo lako izbrojiti. Poruka je jasna – opraštati trebamo uvijek. 

A možda je najteže upravo onda kada mislimo da imamo pravo biti ljuti.  

Isus je na križu rekao:  

„Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine.“  

On je oprostio.  

A mi?  

Mi često ne možemo oprostiti jednu riječ. Jednu uvredu. Jednu nepravdu. Jedan postupak koji nas je povrijedio prije deset, dvadeset ili trideset godina.  

Kažemo: „Moja je bol prevelika.“  

Ali može li naša bol biti veća od Kristove boli na križu?  

Ne može.  

Pa zašto onda svoje boli, svoje patnje i svoje povrijeđenosti toliko često stavljamo ispred svega?  

Oprost ne znači reći da ono što nam je netko učinio nije bilo pogrešno. Oprost ne znači opravdavati grijeh. Oprost znači odlučiti da nećemo dopustiti da nas tuđa pogreška cijeli život zarobljava.  

Oprost je čin slobodne volje. Ali još više od toga – oprost je čin oslobađanja.  

Kada oprostimo, ne skidamo samo teret s drugoga. Skidamo ga i sa sebe.  

Jer često mislimo da opraštanjem činimo uslugu onome koji nas je povrijedio. A zapravo oslobađamo vlastito srce od gorčine, ljutnje i mržnje.  

Zato je važno razumjeti razliku između grijeha i čovjeka. 

Grijeh treba osuditi, ali čovjeku treba oprostiti.  

Ne moramo odobravati nečije postupke. Ne moramo zaboraviti ono što se dogodilo. Ne moramo ponovno uspostaviti odnos koji je bio štetan. Ali možemo odlučiti da mržnja više neće imati mjesto u našem srcu.  

Jer što nam vrijedi svaka nedjeljna misa ako iz crkve izađemo s istom mržnjom s kojom smo ušli?  

Što nam vrijede molitve ako nakon njih nastavimo širiti osude?  

Što nam vrijedi govoriti o Bogu ako ne možemo oprostiti čovjeku?  

Vjera nije samo ono što izgovaramo usnama. Vjera je ono što nosimo u srcu i ono što činimo prema drugima. 

 Zato danas, prije nego što osudimo nekoga, pogledajmo sebe.  

Prije nego što izgovorimo tešku riječ, zastanimo.  

Prije nego što kažemo „nikada mu neću oprostiti“, sjetimo se Krista na križu.  

Možda postoji netko kome trebamo reći: „Oprosti mi.“  

A možda postoji netko kome trebamo reći: „Opraštam ti.“ 

Ne zato što je sve bilo u redu.  

Nego zato što želimo biti slobodni.  

Jer kako kaže poruka koja se pripisuje svetoj Majci Tereziji:  

„Ljubite bližnjega svoga i spasit ćete svijet.“  

Možda se svijet ne može promijeniti preko noći.  

Ali možemo promijeniti svoje srce.  

A možda upravo od toga sve počinje.

Pročitaj članak

BiH dobila Padel savez: Novi korak u razvoju sve popularnijeg sporta

Bosna i Hercegovina dobila je Padel savez Bosne i Hercegovine (PS BiH), krovnu organizaciju koja će okupljati i povezivati padel klubove, igrače i sportske radnike iz cijele zemlje.

Na osnivačkoj skupštini održanoj u Sarajevu, predsjednik Padel saveza Federacije BiH Aldin Šetkić i predstavnik Padel saveza Republike Srpske Bojan Božić postigli su dogovor o osnivanju Padel saveza Bosne i Hercegovine. Time je napravljen važan korak prema jedinstvenoj i sustavnoj organizaciji padela na državnoj razini.

Mladen Dodig prvi predsjednik Saveza

Osnivanjem PS BiH stvoren je temelj za daljnji razvoj ovog sporta u Bosni i Hercegovini, njegovo institucionalno povezivanje te stvaranje kvalitetnog sustava natjecanja, rada s mladima i razvoja reprezentativnih selekcija.

Organi Padel saveza BiH su Skupština, Upravni odbor i predsjednik Saveza.

U Upravni odbor Padel saveza BiH izabrani su Aldin Šetkić, Ado Mujan, Alem Tabaković, Mladen Dodig, Željko Dodig, Bojan Božić, Miloš Avramović, Igor Vrhovac i Mladen Radulović.

Za prvog predsjednika Padel saveza Bosne i Hercegovine izabran je Mladen Dodig, dok su za potpredsjednike izabrani Aldin Šetkić i Bojan Božić.

Cilj je razvoj padela u cijeloj BiH

Osnovni cilj novog Saveza je stvaranje kvalitetnog i održivog sustava razvoja padela na području cijele Bosne i Hercegovine.

PS BiH će posebno raditi na razvoju i popularizaciji padela, povezivanju klubova i igrača iz Federacije BiH i Republike Srpske te organizaciji državnih prvenstava, turnira i ligaških natjecanja.

Jedan od važnih zadataka bit će i uspostavljanje jedinstvenog sustava natjecanja i rangiranja igrača, kao i formiranje i razvoj reprezentativnih selekcija Bosne i Hercegovine.

Posebna pozornost bit će posvećena djeci i mladim igračima, kroz stvaranje kvalitetnih programa za njihov sportski razvoj. Savez planira raditi i na edukaciji te licenciranju trenera, sudaca i drugih stručnih kadrova.

Važan dio djelovanja bit će i razvoj padel infrastrukture te stvaranje standarda za rad klubova i terena.

Padel sve popularniji u BiH

Osnivanje državnog saveza dolazi u trenutku kada padel u Bosni i Hercegovini bilježi sve veći interes. Broj igrača, klubova i terena raste, a osnivanjem krovne organizacije sport dobiva mogućnost daljnjeg organiziranog i sustavnog razvoja.

Savez će također raditi na promociji sporta i zdravog načina života, suradnji s domaćim sportskim institucijama, klubovima i drugim savezima te ostvarivanju suradnje s međunarodnim padel organizacijama i savezima.

Jedan od dugoročnih ciljeva je i predstavljanje Bosne i Hercegovine na međunarodnim natjecanjima, kao i organizacija međunarodnih turnira i sportskih događaja u našoj zemlji.

Osnivanje Padel saveza Bosne i Hercegovine tako predstavlja važan iskorak za ovaj sport, a ujedno otvara prostor za stvaranje jedinstvenog sustava natjecanja, razvoj mladih igrača i formiranje reprezentacije koja će Bosnu i Hercegovinu predstavljati na međunarodnoj sceni.

Pročitaj članak

Tisuće vjernika: Ovako je Velika Gospa proslavljena u Gorancima

Blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije – Velika Gospa, nebeska zaštitnica župe Goranci, svečano je proslavljen ispred župne crkve Pod jelom. Veliki broj vjernika i hodočasnika iz zemlje i inozemstva okupio se kako bi u molitvi, pjesmi i zajedništvu proslavio jedan od najvažnijih marijanskih blagdana.  

Svečanost je započela procesijom s obnovljenim kipom Blažene Djevice Marije. Kip su kroz Gorančke putove nosili čuvari Gorančke tradicije, dok je litanije predvodio don Marin Krešić.  

Procesija je bila snažan izraz vjere i zahvalnosti Gorančana prema Gospi koja kroz generacije zauzima posebno mjesto u životu ove župe. Uz molitvu i pjesmu, brojni su vjernici hodili za Gospinim kipom, svjedočeći privrženost tradiciji i vjeri svojih predaka.  

Svečano misno slavlje predvodio je don Marko Šutalo, župnik sv. Ilije u Kruševu, u suslavlju s don Perom Miličevićem, don Tomislavom Ljubanom, župnikom na Rudniku, don Davorom Berezovskim, župnikom Ploča-Tepčići, župnikom Cima i Ilića, don Marinom Krešićem, župnikom u Aladinićima, fra Ivanom Ivandom, župnikom, te brojnim vjernicima okupljenima pred župnom crkvom. 

U središtu liturgijskog slavlja bila je poruka evanđelja o Marijinu pohodu rođakinji Elizabeti. Don Marko u svojoj je nadahnutoj propovijedi posebno govorio o majkama, njihovoj vjeri, žrtvi i ljubavi, stavljajući ih pred vjernike kao primjer po uzoru na Blaženu Djevicu Mariju. 

Podsjetio je kako je Marija, nakon što je saznala da će postati Majkom Spasitelja, ustala i pohitila u gorje k Elizabeti. Put koji je prevalila bio je dug, prema predaji oko 160 kilometara, ali Marija nije razmišljala o vlastitom naporu. Išla je pomoći, biti uz svoju rođakinju i podijeliti s njom radost velikog Božjeg djela.  

Upravo u tome don Marko je pronašao snažnu poruku i za današnje majke – majku koja ne pita koliko će morati dati, nego daje sebe, svoje vrijeme, ljubav i molitvu.  Evanđeoske riječi „Velika mi djela učini Svesilni: uzvisi neznatne“ snažno su odjeknule među okupljenim vjernicima. Marijin „Veliča“ podsjetio je da prava veličina čovjeka ne proizlazi iz položaja, bogatstva ili moći, nego iz poniznosti i spremnosti da svoj život stavi u Božje ruke. 

Don Marko tijekom propovijedi ispričao je i dirljivu priču o jednoj majci koja je sve što je imala i sve što je voljela predavala Gospi.  

„Gospe, ja tebi dajem, ti meni čuvaj“, bile su njezine riječi kojima je, kako je kazao, svoju djecu, obitelj i život predavala u Gospine ruke.  

Nakon njezine smrti sin je pronašao njezinu staru, izlizanu krunicu. Bila je to krunica koju je njegova majka svakodnevno molila. Prošlo je 35 godina, a upravo ga je taj prizor potaknuo da i sam počne moliti krunicu.  

Priča je to koja govori o snazi majčine vjere i molitve – molitve koja možda ne daje plod odmah, ali ostavlja trag duboko u srcu i može progovoriti čak i desetljećima poslije.  

Don Marko svoju je propovijed završio molitvom svetog pape Ivana Pavla II., čime je vjernike još jednom usmjerio prema Mariji kao Majci koja vodi prema Kristu.  

Velika Gospa tako je u Gorancima ponovno bila susret obitelji, vjere, tradicije i molitve. Pred Gospinim kipom okupili su se oni koji žive u Gorancima, oni koji su raseljeni diljem svijeta, kao i brojni hodočasnici koji se svake godine vraćaju svojoj nebeskoj Majci.  

Nakon svete mise vjernici su se zadržali u zajedničkom druženju, a u dvorani župne kuće održana je i 18. tradicionalna izložba umjetnika amatera.  

Velika Gospa u Gorancima još je jednom pokazala koliko su snažne veze između vjere, obitelji, tradicije i rodnoga kraja. U molitvi pred Gospom susrele su se generacije – oni koji su vjeru primili od svojih majki i očeva, ali i oni koji će je tek prenijeti svojoj djeci.  

Jer upravo tako, poput one izlizane majčine krunice iz propovijedi, vjera ostaje. Prenosi se tiho, iz generacije u generaciju, često bez velikih riječi – ali s velikim tragom u srcu.

Uskoro velika fotogalerija!

Pročitaj članak

Vatra nije poštedjela ni svetište, župnik morao biti evakuiran

foto Dubrovačka biskupija

Veliki požar koji je jučer zahvatio područje Pelješca ostavio je iza sebe teške posljedice. Vatra, nošena snažnim vjetrom, približila se naseljima i ugrozila ljude, domove i sakralne objekte, a među njima je u potpunosti izgorjela i crkva sv. Petra na seoskom groblju u Potomju. Dok vatrogasci ulažu nadljudske napore kako bi stavili požar pod nadzor, stanovnici i vjernici s nevjericom gledaju prizore uništenja.

Župnik župe Velike Gospe u Kuni Pelješkoj i dekan Pelješkog dekanata don Ante Tonći Prizmić, rano jutros evakuiran je iz samostana Gospe Delorite u Kuni gdje je smješten, te nam je o situaciji u župi kazao:  

„U šest sati su me zvali vatrogasci da budem spreman za evakuaciju. Uzeo sam Presveto iz crkve, matice iz ureda i ono najosnovnije, spremio u auto i bio spreman za evakuaciju. U tijeku jutra vjetar se okrenuo i samostan više nije bio ugrožen. No, vjetar je krenuo prema naseljima Potomje i Dingač koji su također u sastavu župe Kuna Pelješka. Požar je, nažalost, progutao u potpunosti crkvu sv. Petra na seoskom groblju u Potomju.“  

Vatrogasci na terenu daju sve od sebe kako bi ograničili požar i sačuvali ljude i imovinu, piše Dubrovačka biskupija.

Pročitaj članak

Tri potresa tijekom noći pogodila BiH

Tri potresa pogodila su Bosnu i Hercegovinu tijekom noći, a sva tri zabilježena su na području u blizini Sarajeva. Podrhtavanja tla osjetila su se i u glavnom gradu BiH, o čemu svjedoče brojni komentari građana na stranici Europsko-mediteranskog seizmološkog centra (EMSC). 

Prvi potres zabilježen je u 00:45 sati. Prema podacima EMSC-a, imao je magnitudu 3,6 prema Richteru, a epicentar je bio u blizini Foče, oko 32 kilometra od Sarajeva.  

Samo 15 minuta kasnije, u 1:00 sat, uslijedilo je novo podrhtavanje tla. Epicentar drugog potresa nalazio se u blizini Goražda, odnosno oko 30 kilometara od Sarajeva. Ovaj potres bio je nešto slabiji, magnitude 3,1 prema Richteru, piše Klix.

Treće podrhtavanje zabilježeno je oko 3:00 sata iza ponoći. Prema podacima EMSC-a, njegova magnituda iznosila je 3,3 prema Richteru, dok se epicentar nalazio u području Sokoca, također oko 30 kilometara od Sarajeva. 

Sva tri potresa bila su dovoljno jaka da ih osjete stanovnici šireg područja Sarajeva. Na stranici EMSC-a tijekom noći i jutra pojavili su se brojni komentari građana koji su navodili da su osjetili podrhtavanje tla.  

Za sada nema informacija o materijalnoj šteti ili ozlijeđenim osobama.  

Niz potresa tijekom samo nekoliko sati ponovno je podsjetio stanovnike Bosne i Hercegovine da se seizmička aktivnost na ovom području može pojaviti iznenada, često u obliku više uzastopnih podrhtavanja.

Pročitaj članak

Velika Gospa u Gorancima: Danas se svečano slavi nebeska zaštitnica župe

Danas, 15. kolovoza, vjernici diljem Bosne i Hercegovine svečano proslavljaju svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije – Veliku Gospu, jedan od najvećih marijanskih blagdana u katoličkoj tradiciji. 

Posebno svečano danas je u Gorancima, gdje se slavi nebeska zaštitnica župe Uznesenja Blažene Djevice Marije. Za ovaj veliki dan župljani su se pripremali kroz trodnevnicu, okupljajući se u molitvi i slavlju svetih misa te pripravljajući svoja srca za svetkovinu posvećenu Blaženoj Djevici Mariji.  Svečano misno slavlje održat će se danas u 11 sati, a predvodit će ga don Marko Šutalo, župnik župe sv. Ilije u Kruševu.  

Velika Gospa u Gorancima tradicionalno je jedan od najvažnijih dana u životu ove župe. Uz vjernike iz Goranca, na svetkovinu se okupljaju i brojni hodočasnici, članovi obitelji i prijatelji župe koji se upravo na ovaj dan vraćaju svome kraju, svojim korijenima i zajedništvu.  Velika Gospa – Gospojina – za Gorance nije samo blagdan, nego dan vjere, obitelji, zajedništva i tradicije.  

U četiri nad/biskupije u Bosni i Hercegovini nalazi se ukupno 71 župa i svetište posvećeno Blaženoj Djevici Mariji, koja se na osobit način časti upravo na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije. Svoj patron na Veliku Gospu proslavlja 27 župa.  

Brojna marijanska svetišta i župe diljem BiH i ove su godine svoje vjernike pripremale devetnicama, trodnevnicama, misama uočnicama, procesijama i drugim pobožnostima.  

Na Širokom Brijegu završila je tradicionalna devetnica Velikoj Gospi u franjevačkom samostanu i župi Uznesenja BDM. Misu uočnicu 14. kolovoza predvodio je fra Ante Vučković iz Splita, dok je središnje misno slavlje na samu svetkovinu nakon procesije predvodio provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Grbeš.  

U drevnom marijanskom svetištu u Olovu proslava je započela procesijom sa slikom Gospe Olovske i misom uočnicom, dok je središnje misno slavlje na Veliku Gospu predvodio vojni biskup u BiH mons. Miro Relota.  Svečano je i u Stupu, gdje je središnju misu s procesijom predvodio vrhbosanski nadbiskup metropolit mons. Tomo Vukšić.  

U drevnom svetištu Komušina vjernici su se okupili na misama i tradicionalnoj procesiji s Gospinom slikom prema Kondžilu. Središnje misno slavlje predvodio je mons. Pero Sudar, pomoćni biskup vrhbosanski u miru.  

U Biskupijskom svetištu „Marija Zvijezda“ u Trapistima svetkovina se proslavlja misnim slavljima, a nakon završne mise uočnice uslijedila je procesija sa svijećama do Gospine špilje.  

Svojom nebeskom zaštitnicom danas se ponose i župljani Prisoja, koji su se za Veliku Gospu pripremali trodnevnicom, dok je središnje misno slavlje predvodio mons. Francis Assisi Chullikatt, apostolski nuncij u BiH i Crnoj Gori.  

U Osovi kraj Žepča vjernici su se za proslavu patrona pripremali tradicionalnim misama zornicama, a svetkovina je zaključena misom uočnicom i središnjim misnim slavljem.  

Velika Gospa svečano je proslavljena i u Rami-Šćitu, gdje su se župljani za svoj patron pripremali trodnevnicom, uz mise i mogućnost svete ispovijedi.  

Svi ovi događaji svjedoče koliko je marijanska pobožnost duboko ukorijenjena u životu katoličkog naroda u Bosni i Hercegovini. Od drevnih svetišta do malih seoskih župa, Velika Gospa svake godine okuplja vjernike oko istog središta – Blažene Djevice Marije i njezina Sina Isusa Krista.  U Gorancima se danas ta vjera i tradicija posebno snažno žive.  

Nakon dana priprave, molitve i zajedništva, župa danas slavi svoju Gospojinu – dan kada se Goranci okupljaju oko svoje nebeske zaštitnice, zahvaljujući za primljene milosti i moleći njezin zagovor za svoje obitelji, svoje selo i sve one koji su kroz generacije ostali povezani s ovim krajem.  

Sretan blagdan Velike Gospe i Gospojine svim župljanima Goranca, hodočasnicima, mještanima i svima koji danas svoju vjeru i nadu povjeravaju zagovoru Blažene Djevice Marije!

Pročitaj članak