Mladenci za vjenčanje dobili neobičan dar

Mladenci Matea Barbarić iz Dragićine i Ivan Pehar iz Gradnića na svom su vjenčanju primili zanimljiv i nesvakidašnji poklon od Udruge mladih Gradnići. Kao znak pažnje i podrške na početku zajedničkog života, članovi Udruge mladih Gradnići mladencima su darovali mješalicu i karijolu, što je izazvalo osmijehe i oduševljenje među svatovima, piše Brotnjo.ba.

Ovaj simboličan i praktičan poklon još jednom je pokazao zajedništvo i bliskost koju Udruga mladih Gradnići njeguje sa svojim sumještanima, a mladencima će zasigurno ostati trajna uspomena na njihov poseban dan.

Pročitaj članak

Thompson ponovno okupio tisuće: Stadion u Zaprešiću odjekivao njegovim najvećim hitovima

U večeri ispunjenoj domoljubnim pjesmama, snažnim emocijama i zajedništvom, Marko Perković Thompson održao je u subotu veliki koncert na stadionu Ivan Laljak-Ivić u Zaprešiću, okupivši tisuće svojih obožavatelja iz svih krajeva Hrvatske i inozemstva.  

Thompson pred tisućama u Zaprešiću: Emotivna večer, baklje i zahvala publici godinu nakon povijesnog Hipodroma  Marko Perković Thompson održao je u subotu veliki koncert na stadionu Ivan Laljak-Ivić u Zaprešiću, gdje se okupilo više tisuća posjetitelja. Večer je protekla u ozračju zajedništva, domoljublja i emocija, uz brojne hitove koji su obilježili njegovu dugogodišnju glazbenu karijeru.  

Koncert je otvoren pjesmom „Ustani iz sjene“, a već pri Thompsonovu izlasku na pozornicu publika ga je dočekala gromoglasnim pljeskom, dok su se među okupljenima zapalile brojne baklje.  

„Hvaljen Isus i Marija. Ne znam koje riječi upotrijebiti, potrebno je iskazati zadovoljstvo. Prelijepo je ovdje u Zaprešiću, puno vas je došlo. Moram priznati kako su me te slike podsjetile na prošlogodišnji koncert na Hipodromu u Zagrebu“, rekao je Thompson na početku koncerta.  Prisjetio se i velikog zagrebačkog koncerta održanog prije godinu dana, istaknuvši kako je taj događaj ostavio dubok trag u njegovu životu i karijeri.  

„Prošlo je godinu dana i taj koncert je, zahvaljujući vama koji ste prepoznali moj rad, ostavio veliki trag u mojoj karijeri, u mom životu i na hrvatskoj glazbenoj sceni. To je lijepo za osjetiti. Hvala vam još jednom na potpori i što pratite naš rad“, poručio je okupljenima, koji su njegove riječi nagradili dugotrajnim pljeskom.  

Tijekom večeri atmosfera na stadionu bila je iznimno dinamična, a baklje su se ponovno palile uz neke od najpoznatijih pjesama iz njegova repertoara.  

Poseban emotivan trenutak uslijedio je prije izvedbe pjesme „Bijeli križ“, kada je Thompson pozvao publiku da se prisjeti hrvatskih branitelja, posebno onih iz Zaprešića, odajući im priznanje za njihovu žrtvu i doprinos u obrani domovine. 

Publika je tijekom gotovo cijelog koncerta uglas pjevala stihove pjesama poput „Sine moj“, „Kralj Tomislav“, „Moj dida i ja“, „Diva Grabovčeva“, „Nepročitano pismo“, „Ako ne znaš šta je bilo“, „Bojna Čavoglave“, „Neću izdat ja“ i brojnih drugih koje su obilježile njegov glazbeni opus.  

Veliki koncert u Zaprešiću još je jednom potvrdio Thompsonovu snažnu povezanost s publikom, koja ga je tijekom cijele večeri pratila pjesmom, pljeskom i ovacijama, stvarajući atmosferu koja će mnogima ostati u trajnom sjećanju. 

Pročitaj članak

FOTO Više stotina vjernika okupilo se na Misištu na Bilima: Ovogodišnja misa ispisala novu stranicu povijesti

Na prvu nedjelju nakon Petrovdana, jedno od najpoznatijih hercegovačkih misišta – Misište na Bilima – ponovno je postalo mjesto molitve, zajedništva i susreta vjernika. Više stotina ljudi okupilo se na svetoj misi, nastavljajući stoljetnu tradiciju hodočašća na ovu visoravan između župa Goranci i Mostarski Gradac.

Ovogodišnje slavlje bilo je posebno po tome što je prije početka svete mise prvi put održana procesija s blagoslovom polja s članovima HKUD sv. Ante Cim i HKUD Vrila. U molitvenom hodu okupljeni vjernici su zazvali Božji blagoslov na polja, plodove zemlje, obitelji i sav ljudski rad, čime je drevna tradicija dobila novu dimenziju zajedničke molitve i zahvalnosti.  

Posebno značenje ovogodišnjem okupljanju daje činjenica da se održava u znaku upisa „Bilske mise“ na preliminarnu listu elemenata nematerijalne kulturne baštine Bosne i Hercegovine. Time je potvrđena iznimna kulturna, duhovna i povijesna vrijednost ove stoljetne tradicije koja već generacijama okuplja vjernike iz Hercegovine i šire te čuva bogatu baštinu hrvatskoga katoličkog naroda.  

Sveto misno slavlje predvodio je fra Mile Vlašić, a u koncelebraciji su sudjelovali fra Luka Marić, fra Božo Radoš i fra Andrija Nikić. U ozračju molitve, pjesme i zajedništva vjernici su ispunili prostor pod stoljetnim hrastovima, svjedočeći kako Misište na Bilima i danas ostaje važno duhovno središte hercegovačkog kraja. 

Nakon euharistijskog slavlja druženje se nastavilo uz zajednički ručak u prirodnom hladu hrastova, gdje su se okupile obitelji, prijatelji i hodočasnici iz različitih mjesta Hercegovine.  

Poslijepodnevni program donosi i bogat kulturno-zabavni sadržaj. U 15:00 sati predviđene su tradicionalne igre i plesovi, dok će u 16:00 sati biti održano natjecanje u bacanju kamena s ramena, jednoj od najomiljenijih disciplina narodnih igara. Najuspješnijeg natjecatelja očekuje vrijedan i simboličan dar – veliki pršut.  

Okupljanje na Bilima još je jednom potvrdilo da ovo sveto mjesto nije samo prostor molitve, nego i čuvar hercegovačke tradicije, identiteta i zajedništva koje se iz godine u godinu prenosi na nove naraštaje. Ovogodišnja proslava, obilježena i priznanjem kroz upis „Bilske mise“ na preliminarnu listu nematerijalne kulturne baštine BiH, predstavlja važan korak prema očuvanju i trajnoj zaštiti ove jedinstvene duhovne i kulturne baštine.

Pročitaj članak

Snažni ženski vokali, tradicija i nova autorska priča: Čuvarice predstavile pjesmu i spot “Tajna rijeke”

Etno skupina Čuvarice predstavila je novu autorsku pjesmu i videospot “Tajna rijeke”, drugi singl s njihovog trećeg studijskog albuma, čiji je izlazak najavljen za kraj studenoga ove godine.  

Nova pjesma donosi prepoznatljiv glazbeni izričaj po kojem su Čuvarice postale prepoznatljive – spoj tradicijske glazbe, snažnih ženskih vokala i suvremenog glazbenog pristupa. Kroz autorsku priču nastavljaju njegovati glazbenu baštinu, istodobno stvarajući novi repertoar koji povezuje prošlost i sadašnjost.  

Tekst pjesme napisao je njihov dugogodišnji suradnik i tekstopisac Žarko Mažar, dok glazbu potpisuje David Glibo, autor većine autorskih pjesama Čuvarica, instrumentalist u sastavu te osnivač vokalnog sastava RamEro. Za aranžman i kompletnu glazbenu produkciju zaslužan je Gabrijel Prusina, cijenjeni glazbenik i autor glazbe za predstavu Isus Sin Čovječji Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru.  

Poseban doprinos snimanju dali su i istaknuti glazbenici. Bubnjeve je odsvirao Dalibor “Dado” Marinković, dugogodišnji bubnjar grupe Parni Valjak, dok je vokalize otpjevala Josipa Bradarić, članica duhovnog sastava Ljubljeni.  

Videospot za pjesmu realizirala je produkcijska kuća EQ Studios iz Širokog Brijega, a režiju i produkciju potpisuje mladi autor Kristijan Penavić.  

Etno skupina Čuvarice djeluje već petnaest godina, tijekom kojih se profilirala kao jedno od najprepoznatljivijih imena tradicijske glazbe u Bosni i Hercegovini. Objavile su dva studijska albuma – Divojka (2019.) i Tragom prošlosti (2023.) – te održale brojne nastupe diljem Bosne i Hercegovine i Hrvatske.  

Osim očuvanja tradicijske glazbe, Čuvarice posebno mjesto u svom djelovanju posvećuju duhovnoj glazbi. Kroz projekt i koncertnu turneju Korizmeni hod tijekom posljednje tri godine održale su više od trideset korizmenih koncerata, donoseći publici glazbu prožetu vjerom, tradicijom i kulturnom baštinom.  

Na čelu skupine nalazi se Biljana Glibo, magistra glazbene kulture i etnomuzikologije, koja već godinama predano radi na očuvanju tradicijske glazbe i nematerijalne kulturne baštine. Pod njezinim vodstvom Čuvarice su izgradile prepoznatljiv glazbeni identitet u kojem uspješno povezuju tradiciju, autorsko stvaralaštvo i duhovnu glazbu.  

Skupinu danas čini deset aktivnih članica: Biljana Glibo, Iva Glibo, Karla Tomić, Marija Tomić, Gabrijela Petrović, Ivanka Pavlović, Manda Šakota, Ana Markešić, Monika Bošnjak i Marija Anđelić.  

Novom pjesmom i videospotom “Tajna rijeke” Čuvarice nastavljaju graditi svoj autorski opus te ujedno najavljuju izlazak trećeg studijskog albuma krajem studenoga. Ostajući vjerne svojoj misiji očuvanja tradicije, još jednom potvrđuju kako se bogata glazbena baština može uspješno predstaviti kroz suvremen, emotivan i prepoznatljiv glazbeni izričaj.  

Pjesmu “Tajna rijeke” publika može poslušati na YouTubeu, gdje je objavljen i službeni videospot.

Pročitaj članak

Kedžara – mjesto gdje tišina govori o vjernosti

foto Ramski poral

Postoje mjesta koja ne osvajaju svojom veličinom ni raskoši, nego tišinom. Mjesta na kojima čovjek spontano utiša glas, skine teret svakodnevice i osjeti da stoji pred nečim većim od sebe. Jedno od takvih mjesta jest Kedžara, visoravan podno Vrana, gdje se prirodna ljepota susreće s molitvom, a narodna predaja postaje prostor susreta s evanđeoskim vrijednostima, piše Goranci online.

Već stoljećima hrvatski katolički puk Rame, Hercegovine i Bosne hodočasti na usamljeni grob na Kedžari. Ondje, prema predaji, počiva Diva Grabovčeva – mlada djevojka koja je radije prihvatila smrt nego da iznevjeri svoju vjeru, dostojanstvo i čistoću. Iako povijesni izvori ne mogu potvrditi svaki detalj predaje, činjenica da je ovo mjesto stoljećima živjelo u molitvi naroda govori više od mnogih zapisanih dokumenata. Franjevačka predaja ističe da je upravo vjernički puk sačuvao uspomenu na Divinu žrtvu kroz usmenu predaju i hodočašća, dok je početkom 20. stoljeća arheolog Ćiro Truhelka istraživao grob koji je narod odavno smatrao Divinim.

Kedžara je povijesni lokalitet i mjesto okupljanja jednom godišnje, ali je i svojevrsna otvorena kapelica pod vedrim nebom. Ovdje nema zidova koji omeđuju prostor molitve. Umjesto njih, tu su planinski vrhovi, vjetar koji prolazi kroz travu i kamen koji stoljećima svjedoči ljudskoj prolaznosti i Božjoj vjernosti.  

U vremenu u kojem se vjernost često smatra zastarjelom riječju, Diva Grabovčeva postaje znak otpora kulturi prolaznosti. Njezina odluka nije bila tek odbijanje jednoga čovjeka, nego svjedočanstvo da postoje vrijednosti koje nemaju cijenu. Vjera nije bila običaj koji se prilagođava okolnostima, nego temelj života za koji je bila spremna dati sve.  

Upravo zato narod Divu ne pamti prvenstveno kao tragičnu junakinju, nego kao svjedokinju. U kršćanskoj tradiciji mučenik nije onaj koji traži smrt, nego onaj koji ostaje vjeran Kristu i onda kada vjernost ima svoju cijenu. Takva je poruka Kedžare: ljubav prema Bogu uvijek je jača od straha. 

Nije slučajno što se svake godine tisuće hodočasnika okupljaju na Divin dan. Dolaze obitelji, mladi, stariji, djeca, svećenici i redovnici. Mnogi pješače kilometrima preko planinskih staza. Neki dolaze zahvaliti, drugi moliti za zdravlje, treći traže mir ili životni smjer. Svatko nosi svoju nakanu, ali svi odlaze s istom spoznajom – da čovjek pred Bogom nikada nije sam. Kedžara je tijekom posljednjih desetljeća izrasla u jedno od najpoznatijih pučkih hodočasničkih mjesta hrvatskih katolika u Bosni i Hercegovini.

Na Kedžari se osobito snažno osjeća povezanost čovjeka i stvorenoga svijeta. Pogled prema Vranu, zvuk zvona koji se razliježe planinom i sveta misa pod otvorenim nebom podsjećaju na riječi psalmista da “nebesa slavu Božju kazuju”. Ovdje priroda nije tek kulisa, nego sudionik molitve.  

Za mlade naraštaje Diva Grabovčeva ostaje izazov. U svijetu u kojem se identitet često gradi na prolaznim vrijednostima, ona svjedoči kako se prava sloboda nalazi u vjernosti savjesti. Njezina poruka nije poziv na zatvaranje u prošlost, nego na hrabrost da se i danas živi Evanđelje bez kompromisa.  

Možda upravo zato Kedžara nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Ondje čovjek shvati da svetost ne pripada samo velikim svetištima ni slavnim imenima Crkve. Ona može niknuti i na planinskoj livadi, uz skroman kameni grob, gdje je jedna djevojka svojim životom posvjedočila da je Bog vrjedniji od svega što ovaj svijet može ponuditi. 

Kedžara zato nije samo mjesto sjećanja na prošlost. Ona je poziv na obraćenje u sadašnjosti i nada za budućnost. Dok god se ondje bude uzdizala molitva, a hodočasnici dolazili tražeći Boga, Divina će žrtva nastaviti govoriti novim naraštajima da vjernost Kristu nikada nije uzaludna.

Pročitaj članak

Omiljena medicinska sestra otišla u zasluženu mirovinu

foto Bljesak.info

Najljepše je kada ono što istinski volite pretvorite u životni poziv. Branka Vrebac, medicinska sestra, imala je tu sreću.  

Punih 40 godina skrbila je o pacijentima u Sveučilišnoj kliničkoj bolnici Mostar, pomažući im u najtežim trenucima i ostavljajući trag među kolegama, pacijentima i njihovim obiteljima, piše Bljesak.info.

Svoj radni vijek započela je na Klinici za plućne bolesti i intenzivnu njegu, potom nastavila na Klinici za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje, a posljednje godine rada provela je na odjelu poslijeoperacijske skrbi unutar Klinike za urologiju.  

Kao glavna sestra odsjeka na klinikama, pružala je ruku utjehe mnogim bolesnicima u posljednjim satima života, a njihovim obiteljima bila oslonac i ulijevala nadu.  

Kolege je opisuju kao sposobnu, energičnu i predanu osobu s kojom su dijelili najljepše, ali i najteže trenutke unutar bolesničkih soba.

Od Branke su se kolege oprostile prigodnim riječima zahvale.  

”Draga Branka, hvala ti što si nam bila prijatelj i kolegica. Hvala ti za svaku riječ ohrabrenja, svaki osmijeh kojim si nam uljepšala dan. Neki se pamte samo po godinama staža, a tebe ćemo pamtiti po tragovima koje si ostavila u svima nama”, poručili su joj kolege s urologije.  

Nakon četiri desetljeća nesebičnog rada i požrtvovnosti, kolege i prijatelji oprostili su se od Branke prigodnom večerom.  

Branki Vrebac poželjeli su mirne, sretne i nasmijane umirovljeničke dane.

Pročitaj članak

Misište na Bilima – sveti kamen hercegovačke vjere koji stoljećima okuplja Božji narod

Postoje mjesta na kojima se nebo i zemlja susreću na poseban način. Mjesta na kojima tišina govori više od riječi, gdje svaki kamen nosi uspomenu na molitvu, a svaki korak podsjeća na vjernost Bogu. Jedno od takvih svetih mjesta u Hercegovini zasigurno je Misište na Bilima, piše Goranci online.

Smješteno na prostranoj visoravni između župa Goranci i Mostarski Gradac, okruženo stoljetnim hrastovima i hercegovačkim kršem, ovo je misište stoljećima bilo utočište katoličkog naroda. Kada su crkve bile rušene, kada su zvona utihnula, a javno slavljenje svete mise bilo gotovo nemoguće, Božji narod nije odustajao. Okupljao se upravo ovdje – pod otvorenim nebom, gdje je priroda postajala katedrala, a kameni oltar mjesto susreta čovjeka s Bogom.  

Hercegovački franjevci stoljećima su bili čuvari ovoga svetišta. Uz velike opasnosti i brojne žrtve prenosili su vjeru s koljena na koljeno, a Misište je ostalo mjesto na kojem se najbolje može razumjeti koliko je njihova prisutnost značila opstanku katoličkog naroda u Hercegovini. Svaka misa na Bilima svojevrsna je zahvala njihovoj ustrajnosti, ali i svjedočanstvo da se vjera ne može ugasiti kada živi u srcima ljudi.

Sveta misa na Bilima nikada nije bila samo obično okupljanje. Ona je bila ispovijest vjere, čin zahvalnosti i svjedočanstvo da nijedna zemaljska sila ne može ugasiti svjetlo Evanđelja u srcima onih koji vjeruju Kristu. Upravo zato ovo misište nije tek povijesni lokalitet, nego živi spomenik Božjoj vjernosti i ustrajnosti njegova naroda.  

I danas, prve nedjelje nakon svetkovine svetih Petra i Pavla, hodočasnike iz Hercegovine, Bosne, Hrvatske i svijeta dolaze na Bile. Ondje se okupljaju čitave obitelji, susreću stari prijatelji i vraćaju oni koje je život odveo daleko od rodnog kraja. No svi dolaze s istom željom – susresti Boga na mjestu gdje je vjera njihovih predaka ostavila neizbrisiv trag.

Posebnu ljepotu Misištu daje njegova jednostavnost. Ovdje nema raskošnih građevina ni velikih svetišnih kompleksa. Oltar je okružen prirodom, a kameni zidovi i stoljetni hrastovi postaju nijemi svjedoci svake izgovorene molitve. Upravo ta skromnost podsjeća na prve kršćane koji su svoju vjeru živjeli i na skrovitim mjestima, svjesni da prava svetost ne proizlazi iz građevina nego iz živoga susreta čovjeka s Bogom.

Današnji čovjek, opterećen užurbanošću, nesigurnošću i brojnim izazovima, na Bilima ponovno otkriva ono bitno – da je Bog uvijek prisutan među svojim narodom. Ovdje se uči kako prava snaga ne dolazi iz moći ili bogatstva, nego iz poniznosti, molitve i pouzdanja u Božju providnost.  

Misište na Bilima nije tek uspomena na prošlost. Ono je živo svjedočanstvo da se vjera može očuvati i u najtežim vremenima kada postoje ljudi spremni čuvati je, prenositi i živjeti. Dok se svake godine pod otvorenim hercegovačkim nebom ponovno uzdigne pjesma i zazvoni zvono za početak svete mise, obnavlja se zavjet mnogih naraštaja koji su na ovom mjestu ispovijedali istu vjeru.

Neka zagovor Presvete Bogorodice Kraljice mira, kojoj su se ovdje stoljećima utjecali naši preci, prati svakoga hodočasnika koji dolazi na ovo sveto mjesto. Neka Misište na Bilima i dalje bude izvor milosti, mjesto obraćenja, pomirenja i nade, kako bi se i u budućim naraštajima moglo reći da je na hercegovačkom kamenu vjera ostala živa jer je bila ukorijenjena u Kristu – jučer, danas i uvijeke.

Zato Misište ostaje mnogo više od povijesnog lokaliteta. Ono je oltar pod vedrim nebom, mjesto susreta čovjeka i Boga, simbol ustrajnosti hrvatskog katoličkog naroda u Hercegovini i trajni podsjetnik da se najvrjednija baština ne čuva u muzejima, nego u srcima ljudi koji je iz godine u godinu nastavljaju živjeti.

» Misište - prastaro svetište na Bilima

Pročitaj članak

Vjernici se danas okupljaju na Misištu i Kedžari, hercegovačkim svetištima nade

Prve nedjelje nakon Petrovdana, dok ljetno sunce obasjava hercegovačke visoravni i planinske proplanke, tisuće vjernika ponovno će krenuti put dvaju posebnih mjesta koja stoljećima čuvaju vjeru, identitet i sjećanje hrvatskoga katoličkog naroda – Misišta na Bilima i Kedžare na Blidinju. Ta sveta mjesta nisu samo geografske točke na karti Hercegovine i Rame; ona su živi spomenici vjere koja je opstala unatoč progonima, ratovima i svim povijesnim nedaćama.

Bilska nedjelja – više od sedam stoljeća molitve i zajedništva

Prve nedjelje po Petrovdanu, vjernici iz Mostara, Širokog Brijega i brojnih hercegovačkih župa tradicionalno se okupljaju na Misištu na Bilima, mjestu koje zauzima posebno mjesto u povijesti i duhovnosti Hercegovine. Upravo su se ovdje, u teškim vremenima osmanske vladavine, svećenici zajedno sa svojim vjernicima sklanjali kako bi mogli slaviti svetu misu i očuvati katoličku vjeru.

Prema zapisima starim gotovo sedam stoljeća, svete mise na Misištu služile su se još od najstarijih vremena, pa čak i tijekom najtežih razdoblja progona i zabrana.

Zahvaljujući toj nepokolebljivoj vjeri, tradicija se održala sve do danas. Bilska nedjelja, koja se ove godine slavi u nedjelju, 5. srpnja, ostaje snažan simbol povezanosti naraštaja, mjesta gdje se susreću obitelji, prijatelji i hodočasnici kako bi zajedno zahvalili Bogu i primili blagoslov polja.

Još od davnih vremena, kada su osvajači i progonitelji prijetili opstanku hrvatskog i katoličkog naroda ovih prostora, upravo su Bile bile mjesto utočišta. Ondje se krštavalo, sklapali su se brakovi, prenosila vjera i tražila snaga za novi dan, novu godinu i nova stoljeća.

Danas, više od 700 godina kasnije, sveta misa na Bilima i dalje se služi bez prekida, čineći Misište jednim od najstarijih svetišta u Hercegovini.

Sveta misa je u 11:30 sati.

Kedžara – Divin grob kao mjesto susreta s Bogom i vlastitim korijenima

Istodobno, brojni će hodočasnici danas pohoditi i Kedžaru, jedno od najpoznatijih hodočasničkih mjesta u Bosni i Hercegovini, gdje se vjernici okupljaju kod Divina groba, mjesta duboko utkanog u kolektivno pamćenje i duhovnost hrvatskoga naroda.

Program proslave započinje u 8 sati prigodom za svetu ispovijed, dok će u 11:00 sati svečano misno slavlje predslaviti fra Mario Knezović, gvardijan samostana svetih Petra i Pavla u Mostaru. Liturgijsko pjevanje animirat će Etno skupina "Čuvarice" iz Rame, a Divin pozdrav uputit će Diva Marija Barišić.

Poziv organizatora jednostavan je, a istodobno duboko dirljiv:

"Dođite kakvi jeste. Otići ćete s Divina groba radosnije otvoreni životu."

Kedžara i Divin dan već desetljećima okupljaju hodočasnike iz Rame, Hercegovine, Tomislavgrada, Livna i brojnih drugih krajeva. Posljednjih godina sve više vjernika dolazi i iz Hrvatske – iz Splita, Makarske, Trilja, Sinja, Knina – kao i brojni iseljeni Ramci koji danas žive diljem Hrvatske, ali svoje korijene i dalje pronalaze upravo ovdje.

Svetinje koje nas određuju

U vremenu brzih promjena i zaborava, Misište na Bilima i Kedžara ostaju mjesta koja podsjećaju da narod bez sjećanja gubi dio svoje duše. Zato se i danas, kao i prije stotina godina, na ovim svetim mjestima okupljaju generacije vjernika – ne samo da bi sudjelovale u svetoj misi, nego i da bi obnovile zajedništvo, zahvalnost i pripadnost.

Dok se s hercegovačkih brda i ramskih planina danas ponovno uzdiže molitva, potvrđuje se istina koju su naši preci stoljećima svjedočili: vjera koja je preživjela progone i stradanja ostaje najčvršći temelj identiteta i nade hrvatskog katoličkog naroda.

Pročitaj članak

Zbog spornih odluka protiv Hrvatske ostao bez Svjetskog prvenstva? Pojavili se novi detalji

foto Društvene mreže

Norveški sudac Espen Eskas, kao i VAR sudac, navodno više neće suditi utakmice na Svjetskom prvenstvu, a odluku o njihovom udaljavanju donio je šef sudačke organizacije FIFA-e Pierluigi Collina, pišu Sportske novosti.  

Prema informacijama iz sudačkih krugova, Eskas je već napustio turnir nakon utakmice Portugala i Hrvatske, koja je izazvala brojne kontroverze i rasprave u nogometnoj javnosti.  

“Collina je poslao kući i glavnog suca Eskasa i VAR-a Gilletta. Neće više suditi na Svjetskom prvenstvu”, izjavio je izvor blizak sudačkim krugovima, dodajući kako informacija nije dodatno provjeravana, uz napomenu da su pogreške na utakmici bile očite.  

Navodno je ključna sporna situacija bila dosuđeni jedanaesterac za Portugal, kao i odluke u situacijama vezanim uz Igora Matanovića, što je dodatno potaknulo rasprave o suđenju.  

Ipak, dio izvora navodi kako odluka o uklanjanju sudaca s turnira nije nužno isključivo vezana uz tu utakmicu, već i uz širu procjenu sudačke komisije FIFA-e.  

Priča o njihovom navodnom slanju kući, međutim, nikada nije dobila službenu potvrdu, a djelomično je i demantirana službenim činjenicama. Naime, FIFA je kasnije delegirala VAR suca Jarreda Gilletta za utakmicu osmine finala između Kanade i Maroka, čime je jasno pokazano da on nije uklonjen s turnira.  

Sudbina glavnog suca Espena Eskasa zasad ostaje nepoznata, budući da nema službenih informacija o njegovom daljnjem angažmanu, no ostanak njegovog kolege dodatno otvara sumnje u točnost prvotnih tvrdnji.  Eskas je na ovom Svjetskom prvenstvu sudio još jednu utakmicu remi 2:2 između Urugvaja i Zelenortskih Otoka. 

U dosadašnjoj karijeri sudio je i utakmice hrvatske reprezentacije, uključujući dvoboj Lige nacija na Poljudu protiv Francuske, u kojem je Hrvatska slavila 2:0.  Sudio je i europske klupske utakmice, uključujući i dvoboj Dinama protiv AEK-a u gostima 2023. godine.

Pročitaj članak

24 mlada hercegovačka franjevca obnovila zavjete

U zagrebačkom samostanu Hercegovačke franjevačke provincije u petak, 3. srpnja 2026., na blagdan svetoga Tome apostola, održano je svečano obnavljanje privremenih redovničkih zavjeta. Dvadeset i četiri mlada franjevca obnovila su svoju vjernost Kristu te ponovno potvrdila odluku da će živjeti prema evanđeoskim savjetima siromaštva, čistoće i poslušnosti, slijedeći primjer svetoga Franje Asiškoga.  

Svečano euharistijsko slavlje predvodio je vikar Hercegovačke franjevačke provincije fra Miro Šego, koji je u ime provincijala primio obnovu zavjeta. U koncelebraciji su sudjelovali odgojitelji fra Stanko Mabić i fra Renato Galić. Misno slavlje proteklo je u ozračju molitve, zajedništva i zahvalnosti za dar redovničkog poziva te za mladu braću koja nastavljaju svoj put formacije.  

Na godinu dana svoje su privremene zavjete obnovili fra Andrija Šego, fra Bože Tolo, fra Ivan Vasilj, fra Marko Lasić, fra Mate Tadić, fra Petar Zrinušić, fra Renato Prusina, fra Tomislav Barać, fra Dragan Marija Čabraja, fra Joel Sirovina, fra Josip Hajdaraj, fra Mario Širić, fra Zoran Tomić, fra Andrija Ante Vasilj, fra Bože Dodig, fra Franjo Vasilj, fra Josip Pavlović, fra Karlo Šakota i fra Stipe Iličić.  

Uz njih, petorica franjevaca produžila su svoje zavjete do svečanih, odnosno doživotnih zavjeta koje će položiti u rujnu. To su fra Ante Dodig, fra Danijel Milićević, fra Luka Bešlić, fra Ante Vlašić i fra Robert Radić.  

Obnova zavjeta predstavlja važan korak na redovničkom putu te potvrdu spremnosti da se život posveti služenju Bogu i ljudima. Mlada braća još su jednom izrazila želju da u bratstvu i poniznosti nastave živjeti franjevački poziv, svjedočeći Evanđelje svojim životom.  

Na kraju slavlja upućen je poziv vjernicima da u svojim molitvama prate svu braću, moleći za njihovu ustrajnost, dar razlučivanja i vjernost pozivu kako bi bili vjerni Kristovi svjedoci i ponizni služitelji svima kojima budu poslani.  Izvor: fra3

Pročitaj članak

Nova knjiga otkriva potresna svjedočanstva Hrvata iz logora Armije BiH

Objavljena je nova knjiga dr. sc. Hrvoja Mandića „Hrvati u logorima Armije BiH: Dokumenti i svjedočanstva 1993. – 1994.”, koja na temelju arhivske građe i svjedočanstava obrađuje temu stradanja hrvatskih civila tijekom hrvatsko-bošnjačkog sukoba u Bosni i Hercegovini. Autor navodi kako je cilj knjige pridonijeti istraživanju dijela ratne povijesti koji je, prema njegovoj ocjeni, u dosadašnjoj historiografiji bio nedovoljno obrađen, prenosi Narod.hr.

Knjiga na 268 stranica donosi pregled događaja iz razdoblja 1993. i 1994. godine, počevši od geopolitičkog i vojnog konteksta te postupnog prekida odnosa između Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i Armije Bosne i Hercegovine krajem 1992. godine, koji je do proljeća 1993. prerastao u otvoreni oružani sukob.  

Posebna pozornost posvećena je logorima i drugim mjestima zatočenja u približno dvadeset općina Bosne i Hercegovine, među kojima su Breza, Bugojno, Busovača, Zenica i Sarajevo. Autor se pritom oslanja na dokumentaciju Hrvatske izvještajne novinske agencije (HINA), Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), lokalnih dokumentacijskih centara te iskaze preživjelih zatočenika.  

U knjizi se obrađuje i proces razmjene zarobljenika, djelovanje mješovitih komisija, Međunarodnog odbora Crvenog križa (MKCK) i UNPROFOR-a, sve do potpisivanja Washingtonskog sporazuma u ožujku 1994. godine, nakon kojeg su logori raspušteni.  

Autor analizira i izvještavanje vodećih stranih medija tijekom sukoba te razmatra kako su međunarodne percepcije utjecale na diplomatske aktivnosti i stavove pojedinih međunarodnih dužnosnika, među kojima se spominje i američki diplomat Peter Galbraith.  

U završnim poglavljima Mandić se bavi pravnim i historiografskim aspektima ove teme, ukazujući na izazove koje predstavljaju nedostupnost dijela vojne dokumentacije Armije BiH te različita tumačenja događaja u poslijeratnim sudskim postupcima.  

Recenziju knjige napisao je odvjetnik Luka Mišetić, poznat po obrani hrvatskog generala Ante Gotovine pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju. U svojoj recenziji ističe kako su iskustva hrvatskih civila zatočenih u logorima pod upravom Armije BiH ostala znatno manje istražena u odnosu na opsežno dokumentirana stradanja bošnjačkih civila u logorima pod upravom vlasti Republike Srpske i Herceg-Bosne. Ocjenjuje kako Mandićeva knjiga predstavlja vrijedan doprinos boljem razumijevanju tog dijela ratne povijesti. 

Knjigu je objavila nakladnička kuća Despot Infinitus d.o.o., a njezino predstavljanje najavljeno je za listopad ove godine u Zagrebu.  

O autoru  Dr. sc. Hrvoje Mandić rođen je 1987. godine u Mostaru. Osnovnu školu i Gimnaziju fra Dominika Mandića završio je u Širokom Brijegu. Studij povijesti i pedagogije započeo je na Sveučilištu u Mostaru, a diplomski studij povijesti završio je na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, gdje je stekao titulu magistra povijesti. Na Fakultetu hrvatskih studija doktorirao je 2020. godine.  

Danas obnaša dužnost rukovoditelja Središnjeg ureda za digitalizaciju Sveučilišta u Zagrebu te je vanjski predmetni nastavnik na Studiju sigurnosnih studija Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru.  

Autor je više znanstvenih radova i knjiga koje se bave temama Drugoga svjetskog rata i Domovinskog rata u Bosni i Hercegovini. Među njima se izdvajaju knjige Hercegovačka franjevačka provincija u Drugom svjetskom ratu i poraću (2021.), koja je 2024. objavljena i na engleskom jeziku, te Rat nakon rata 1945. – 1951.: Kazneni progon jataka protukomunističke gerile u Hercegovini iz 2025. godine.  Ako želiš, mogu napisati i atraktivan clickbait naslov prilagođen portalima poput Hercegovina.info.

Pročitaj članak

Papa ih je molio da odustanu, oni su ipak zaredili biskupe: Lefebvrovci sada odbacuju ekskomunikaciju

foto Society of St. Pius X

Bratovština svetog Pija X. (SSPX), čiji su članovi poznati kao „lefebvrovci“, odbacila je nedavne ekskomunikacije koje je proglasio Vatikan nakon što je 1. srpnja bez papinskog odobrenja zaredila četvoricu biskupa, ustvrdivši da su izrečene sankcije „objektivno nepravedne i nevaljane“.

U pismu upućenom papi Lavu XIV., objavljenom 3. srpnja, otac Davide Pagliarani, generalni poglavar SSPX-a, opravdao je biskupska ređenja koja su potaknula vatikansku odluku o proglašenju skupine raskolničkom, nazvavši ih „krajnjom mjerom za spašavanje duša usred doktrinarne i moralne zbrke u kojoj se Crkva nalazi“.

„Ni na koji način ne namjeravamo zamijeniti Crkvu, a naša je jedina svrha ostati joj vjerni“, napisao je Pagliarani, koji predvodi zajednicu koju je 1970. godine osnovao nadbiskup Marcel Lefebvre, preminuo 1991. godine, prenosi Ewtnnews.com.

Skupina koju je osnovao Lefebvre nastoji očuvati tradicionalnu liturgiju kakva je postojala prije reformi provedenih nakon Drugoga vatikanskog koncila, istodobno zadržavajući protivljenje pojedinim aspektima koncilskog nauka o ekumenizmu, vjerskoj slobodi i kolegijalnosti. Lefebvre je ekskomuniciran 1988. godine nakon što je, bez dopuštenja pape svetog Ivana Pavla II., zaredio četvoricu biskupa: Alfonsa de Galarretu iz Španjolske, Bernarda Fellaya iz Švicarske, Richarda Williamsona iz Engleske i Bernarda Tissiera de Malleraisa iz Francuske.

U nastojanjima da se izgrade mostovi dijaloga sa SSPX-om, papa Benedikt XVI. ukinuo je 2009. godine ekskomunikacije četvorici biskupa koje je zaredio Lefebvre.

Tissier de Mallerais i Williamson preminuli su 2024., odnosno 2025. godine. Galarreta i Fellay, s druge strane, sudjelovali su u nedavnom ređenju četvorice novih biskupa 1. srpnja, zbog čega su ponovno ekskomunicirani.

„Tražili smo kruh“

Koristeći kao središnju temu svoje argumentacije odlomak iz Evanđelja po svetom Luki (11,11-13), u kojem Isus podsjeća svoje učenike da „ako vi, iako ste zli, znate davati dobre darove svojoj djeci, koliko će više Otac nebeski dati Duha Svetoga onima koji ga mole“, Pagliarani je ustvrdio da su „tražili kruh – odnosno malo razumijevanja pred iskrenim slučajem savjesti, gestu očinske samilosti“.

„Nažalost, dobili smo kamen“, nastavio je, dodajući da su umjesto „ribe“ – odnosno „mogućnosti da privremeno dobijemo potrebna sredstva za nastavak formacije dobrih svećenika“ – „nažalost, dobili zmiju“.

„Tražili smo jaje, obećavajući da ćemo ga vratiti što je prije moguće“, dodao je. Istaknuo je da „sveta predaja koju čuvamo u svojim dušama pripada Crkvi, našoj Majci“, ali da su „nažalost, dobili škorpiona“.

Poglavar SSPX-a uvjerio je Lava XIV. da bratovština ne prihvaća vatikanske sankcije „u duhu gorčine ili pobune“, nego da se osjeća potaknutom „još više ljubiti svetu Crkvu i više nego ikada prije svim svojim snagama brinuti za njezine potrebe“.

„Sigurni smo da ćete jednoga dana vi sami ili jedan od vaših nasljednika poželjeti prigrliti program svetog Pija X.: ‘Obnoviti sve u Kristu’“, rekao je, dodajući da će „toga dana Sveti Otac s velikom radošću i dubokom utjehom otkriti istinski katoličke duše – duše čija povezanost s Crkvom nikada nije bila utemeljena na promjenjivom pijesku dvosmislenog dijaloga, nego na stijeni Petrove vjere“.

„Vratite se!“ – apel pape Lava XIV. koji je SSPX ignorirao

U svom pismu Pagliarani ne spominje opetovane pozive Katoličke Crkve na dijalog, koji sežu još u pontifikat svetog Ivana Pavla II. osnivanjem Komisije Ecclesia Dei, a koji su jedan od svojih vrhunaca dosegli odlukom Benedikta XVI. da ukine ekskomunikacije četvorici biskupa koje je zaredio Lefebvre.

Papa Franjo također je pružio ruku SSPX-u odlukama poput one kojom je tijekom Jubileja milosrđa 2016. godine dopustio da sakramentalne ispovijedi kod njihovih svećenika budu valjane i dopuštene, a tu je odluku kasnije produljio i nakon završetka Jubileja.

Pagliarani se također nije osvrnuo na izravan apel pape Lava XIV. Bratovštini svetog Pija X., u kojem ih je zamolio da ne počine „raskolnički čin“.

„U tom duhu, ispunjen kršćanskom ljubavlju, preklinjem vas i molim svim svojim srcem: Vratite se!“, napisao im je Sveti Otac 30. lipnja.

„Pozivam vas da pažljivo razmotrite duhovno dobro vjernika, jer bi raskolnički čin koji biste počinili uskratio vjernicima zakonito – a u nekim slučajevima čak i valjano – primanje sakramenata koje vole i traže radi vlastitog posvećenja“, poručio je papa.

Pročitaj članak

Besplatno do Međugorja i Blagaja: Evo tko od sutra više ne plaća autobusnu kartu

foto JP Mostar bus

Umirovljenici će od ove nedjelje, 5. srpnja 2026. godine, moći besplatno koristiti nedjeljne turističke autobusne linije prema Blagaju i Međugorju, zahvaljujući novoj pogodnosti koju je uveo MoBus.  

Ovom inicijativom najstarijim sugrađanima želi se omogućiti lakši odlazak na izlete, druženja i posjete dvjema najposjećenijim hercegovačkim destinacijama, uz sigurnu i ugodnu vožnju javnim prijevozom. Besplatna vožnja za umirovljenike vrijedit će tijekom cijelog razdoblja prometovanja promotivnih ljetnih linija, koje su pokrenute u suradnji s Turističkom zajednicom Hercegovačko-neretvanske županije/kantona.  

Linija Mostar – Blagaj prometovat će s polascima iz Mostara u 9:45, 11:30, 15:30 i 18:00 sati, dok su povratci iz Blagaja predviđeni u 10:15, 12:00, 16:00 i 18:30 sati.  Na relaciji Mostar – Međugorje autobusi će iz Mostara polaziti u 7:15 i 17:30 sati, dok su polasci iz Međugorja u 11:00 i 20:30 sati.  

Za ostale putnike promotivne cijene karata ostaju pristupačne te iznose 1,80 KM za jedan smjer do Blagaja, odnosno 4,00 KM za jedan smjer do Međugorja.  

Iz MoBusa poručuju kako ovom mjerom žele dodatno potaknuti korištenje javnog prijevoza tijekom ljeta te omogućiti građanima i posjetiteljima jednostavniji pristup najatraktivnijim turističkim odredištima Hercegovine.

Pročitaj članak

Velika vijest za Hercegovce: Nakon više od godinu dana ponovno otvorena najvažnija cesta prema moru

foto Pixell

Više od godinu dana nakon velikog odrona koji je prekinuo promet na državnoj cesti DC512 Makarska – Vrgorac, Hrvatske ceste u petak su ponovno otvorile ovu važnu prometnicu za sav promet. Dionica na području Stupice, zatvorena još od ožujka 2025. godine, ponovno je puštena u promet oko 15 sati, na zadovoljstvo brojnih vozača i lokalnog stanovništva.  

Podsjetimo, 27. ožujka prošle godine na području Stupice došlo je do velikog odrona kada se na kolnik sručilo oko 50 tona kamenja i velikih stijena. Zbog ozbiljne opasnosti za sigurnost sudionika u prometu cesta je odmah zatvorena, a promet je preusmjeren na alternativne pravce. 

Nakon zatvaranja provedena su opsežna geološka istraživanja kako bi se utvrdilo stanje pokosa i osigurala dugoročna sigurnost prometnice. U sklopu sanacije uklonjeni su nestabilni dijelovi stijena te je uređena dionica istočno od tunela Stupica u ukupnoj duljini od 1,3 kilometra.  

Ponovno otvaranje DC512 donosi veliko olakšanje vozačima jer se ponovno uspostavlja najkraća i najbrža cestovna veza između Makarske i Vrgorca. Time će se značajno poboljšati prometna povezanost cijelog područja, osobito tijekom ljetnih mjeseci kada se bilježi pojačan promet prema Jadranskoj obali.  

Ova prometnica od posebne je važnosti i za stanovnike Hercegovine jer predstavlja najizravniju cestovnu vezu Bosne i Hercegovine s Makarskim primorjem. Njezino ponovno otvaranje znači brži dolazak do mora, lakši svakodnevni promet, ali i dodatni poticaj turističkim i gospodarskim vezama između Hercegovine i hrvatske obale.

Pročitaj članak

Poučna poruka o ljubavi, strpljenju i starosti

Poučna poruka o ljubavi, strpljenju i starosti

Drago dijete,

kada jednog dana primijetiš da starim, molim te, budi strpljivo sa mnom. Pokušaj razumjeti kroz što prolazim, kao što sam i ja nekada s puno ljubavi i strpljenja prolazila kroz tvoje prve korake u životu.

Ako ponovim istu stvar više puta, nemoj me prekidati niti se ljutiti. Možda ću zaboraviti da sam to već rekla, ali meni je važno da me saslušaš. Sjeti se kako sam ti ja strpljivo iznova čitala istu priču, noć za noć, dok ne zaspiš.

Ako se ne budem željela kupati ili budem sporija u svakodnevnim stvarima, nemoj me ponižavati ni gubiti strpljenje. Nekada sam i ja tebe nježno i uporno učila svemu – kako se jede, oblači, kako se ponašati i kako se hoda kroz život.

Ako budem imala poteškoća s novim tehnologijama, daj mi vremena. Nemoj me gledati s nestrpljenjem, nego s razumijevanjem, kao što sam ja tebi davala vremena da naučiš sve što danas znaš.

Ako se ponekad izgubim u razgovoru, samo me strpljivo pričekaj. A ako ne uspijem pronaći misao, nemoj se ljutiti – dovoljno mi je da si uz mene.

Kad moje noge postanu umorne i spore, primi me za ruku. Kao što sam ja tebe držala kada si tek učio hodati.

I kada dođu ti dani, nemoj biti tužno. Samo budi uz mene. Tvoja prisutnost bit će mi najveći dar.

Znam da imaš mnogo obaveza i da te život nosi dalje, ali svaki trenutak koji mi posvetiš za mene znači sve.

Ne ostavljajte svoje stare roditelje. Blagoslov je brinuti se o njima kad su nemoćni, bolesni i željni naše blizine. Kada dođe starost, ništa nije teže nego kada tvoje dijete viče na tebe i ne razumije te, a tvoje godine više ne daju ti snagu kao prije.

Ali jedna je istina: od Boga je dano da će svako dijete ostarjeti i doći do nemoći. Novac ne čini čovjeka – a nažalost, danas mnogi trče za njim i zaboravljaju svoje stare roditelje. Jednog dana će ih se sjetiti, ali tada će biti teško i „zalogaj progutati“.

Zato poštujte svoje stare roditelje. Starost je dio života – i lijepa je, ali i tužna, posebno kada se roditelj mora vlastitom djetetu opravdavati za svoju slabost i tražiti razumijevanje.

I na kraju, drago dijete, znaj da te volim najviše na svijetu. Ako sam ti ikada otežala život, oprosti mi. Nisam to željela – samo sam željela biti uz tebe, kao što si ti sada uz mene.

Tvoja mama.

Pročitaj članak