Goranci online

Napeto u Mostarskom Gracu: Župljani ponovno poručili da žele franjevce, oglasilo se i Pastoralno vijeće župe

Napeta situacija ponovno je obilježila događanja u Župi Imena Isusova u Mostarskom Gracu, gdje dio župljana i dalje otvoreno izražava želju da župu nastave voditi franjevci.

Kako piše Borak.tv, tijekom nedjeljnih događanja došlo je do novih podjela među vjernicima oko pitanja upravljanja župom.

Prema navodima mještana, na groblju Divojka u mjestu Dobrič okupio se manji broj vjernika koji podupiru dolazak svećenika dijecezanskog klera. Župljani tvrde kako je župnik iz Pologa don Miljenko Kresić, zajedno s nekolicinom svojih pristalica, vraćen s groblja od strane mještana i mjesnog odbora groblja.

Na istom mjestu prošle je nedjelje održan tradicionalni blagoslov polja koji su, kako ističu okupljeni, godinama predvodili franjevci. Nakon toga don Kresić je, prema tvrdnjama mještana, s manjom skupinom vjernika služio svetu misu pod orahom ispred privatne kuće.

Istodobno je na groblju Jelkinovac u Provu svetu misu i blagoslov polja predvodio fra Bože Radoš. Prema riječima okupljenih, na tom se događaju okupilo više od 500 vjernika te više od 150 automobila, zbog čega je promet kroz Provo tijekom mise bio gotovo potpuno obustavljen. Župljani smatraju kako je upravo velik odaziv pokazao jasnu potporu naroda franjevcima.

“Nama nije važno ime franjevca niti kojoj će župi administrativno pripadati Mostarski Gradac. Mi želimo franjevce jer smo uz njih živjeli, učili, gradili i opstajali. Ne možemo protiv volje svojih pokojnih, svojih roditelja i predaka koji su zajedno s fratrima prolazili najteža vremena”, poručili su okupljeni župljani.

Podsjećaju kako su se slični problemi kroz povijest događali i u drugim hercegovačkim župama, poput Gruda i Čapljine, te navode kako su tadašnja neslaganja riješena odlukom pokojnog biskupa Pavla Žanića da te župe ostanu pod upravom franjevaca.

Posebno ističu povijesnu važnost Župe Imena Isusova, jedne od najstarijih župa u Hercegovini, u kojoj je nekada djelovao i franjevački novicijat. Dodatnu povezanost naroda i franjevaca vide u činjenici da je na području župe tijekom povijesti ubijeno pet franjevaca.

“Ne možemo protiv prolivene krvi franjevaca na ovom svetom tlu. Oni su s nama živjeli, gradili crkve i groblja i ostavili dubok trag u našem narodu”, poručili su župljani.

Dodaju kako osobno nemaju ništa protiv don Miljenka Kresića, ali apeliraju na mostarsko-duvanjskog biskupa Petra Palića da pronađe rješenje koje će biti u skladu s voljom većine vjernika, podsjećajući kako su slične situacije i ranije rješavane dijalogom i dogovorom.

Prema tvrdnjama čitatelja, nekoliko vjernika navodno je tijekom mise ispod oraha napustilo okupljanje te se pridružilo svetoj misi i blagoslovu polja u Provu.

U međuvremenu se uredništvu Borak TV-a obratila i skupina članova Pastoralnog vijeća župe Mostarski Gradac, koji su iznijeli svoje viđenje događaja u Dobriču vezanih uz služenje svete mise na groblju “Divojka”.

U priopćenju navode kako ih čudi objava, kako tvrde, neprovjerenih informacija te ističu da tijekom današnjih događanja nije bilo govora o tome da “župljani još jednom jasno poručuju kako žele da župu i dalje vode franjevci”.

Tvrde kako su “24 mještanina župe Mostarski Gradac, odnosno mjesta Dobrič” zapriječila zakonitom upravitelju župe don Miljenku Kresiću služenje mise na groblju “Divojka” za pokojne iz obitelji Kraljević. Dodaju kako se nakon toga “73 vjernika povuklo na obližnje privatno imanje i slavilo misu”.

U priopćenju također navode kako “Bože Radoš ne može biti nazivan fra Bože Radoš” jer je, kako tvrde, zajedno s drugima ranije otpušten iz franjevačkog reda odlukom Generalne uprave franjevačkog reda.

“Što se tiče toga tko će ubuduće biti župnik ili svećenik u župi Mostarski Gradac nije nam bitno. Postoji redovita crkvena vlast koja o tome odlučuje. Mi samo želimo biti dio Katoličke Crkve i imati normalnu župu kao i svi drugi katolici na svijetu”, stoji na kraju priopćenja članova Pastoralnog vijeća.

Podijeli na:

Na Radimlji odana počast žrtvama Križnog puta i Bleiburga: "Šutnja je najveći neprijatelj istine"

Na Radimlji kod Stoca danas je održana komemoracija žrtvama Križnog puta, posvećena stradalima u poraću Drugoga svjetskog rata. Ovo važno mjesto sjećanja u Hercegovini povezano je sa stradanjem tisuća žrtava u Vidovu polju i okolici Stoca te jednim od krakova križnih putova nakon Bleiburga.

Odana je počast svima čija su stradanja ostala duboko upisana u povijest hrvatskoga naroda. Molitva, tišina i zajednički pijetet i ove su godine bili središte okupljanja kojemu su nazočili predstavnici zakonodavne i izvršne vlasti s različitih razina u Bosni i Hercegovini i Republici Hrvatskoj, predstavnici udruga koje njeguju sjećanje na žrtve Drugoga svjetskog rata i poraća, predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskog rata, kao i brojni vjernici i hodočasnici.

Program je započeo polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća kod spomenika. Vijence su položili izaslanstvo HNS-a BiH predvođeno zastupnicom u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH i dopredsjednicom HDZ-a BiH Darijanom Filipović, izaslanik predsjednika Vlade Republike Hrvatske Andreja Plenkovića Mladen Glavina, generalni konzul Republike Hrvatske u Mostaru Marko Babić te predstavnici Udruge Hrvatski domobran Dubrovnik, Hrvatskog žrtvoslovnog društva, Počasnog bleiburškog voda i Hrvatskog generalskog zbora.

Nakon polaganja vijenaca okupljenima se obratio gradonačelnik Stoca Stjepan Bošković, koji je istaknuo kako Radimlja nosi duboku simboliku mjesta tuge, molitve i pijeteta, ali i trajne obveze da se žrtve Križnog puta ne prepuste zaboravu. „Na ovakvim mjestima čovjek zastane i zapita se koliko boli može ostati, koliko boli može stati u jednu obitelj, jedno vrijeme i jedan narod. Ali isto tako, ovdje osjećamo i nešto drugo: snagu vjere, snagu opstanka i snagu zajedništva. Sjećanje nije okretanje prošlosti radi prošlosti. Sjećanje je odgovornost prema budućnosti. Dugujemo to onima kojih danas nema, ali i generacijama koje dolaze iza nas”, poručio je Bošković.

Središnji dio komemoracije bilo je misno slavlje koje je predvodio fra Jozo Grbeš, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije. U snažnoj propovijedi govorio je o šutnji, zaboravu i istini, podsjećajući kako patnja naroda ostavlja dubok trag u osobnoj, obiteljskoj i kolektivnoj memoriji. Posebno je istaknuo kako neobilježena mjesta stradanja, nepoznata imena i prešućene sudbine ostaju trajna opomena društvu koje želi živjeti odgovorno i slobodno.

„Istina je: kada izbacite Boga iz jednadžbe ljudskog postojanja, onda je sve dopušteno. Tako čovjek postaje ono što nije i ono što ne bi smio biti. Ubojstva tada postaju samo statistika bez odgovornosti, a šutnja koja prešućuje istinu postaje najveći neprijatelj istine. Zato ne smijemo zaboraviti. Ako ih zaboravimo, ništa nećemo naučiti; ako ih ne zaboravimo, ni mi nećemo biti zaboravljeni. Istina uvijek oslobađa. Ona nije naša, vaša ili njihova. Ona je jedna. Naša djeca zaslužuju istinu, a ako živjeti želimo, moramo biti spremni generaciji koja dolazi odgovoriti na pitanje zašto smo šutjeli kada nismo trebali”, naglasio je fra Grbeš.

Poruku pijeteta prema svim žrtvama, ali i odgovornosti koju danas imamo prema svima onima koji su svoje živote dali za hrvatsku slobodu, nakon komemoracije u Stocu uputila je Darijana Filipović:

„Za sve nas u BiH i šire na ovim prostorima važno je čuvati kulturu sjećanja na stradanje hrvatskog naroda u Drugom svjetskom ratu i poraću, ali i u Domovinskom ratu, koje hrvatska povijest itekako pamti. Zato smo danas ovdje, u molitvi, paljenju svijeća i naklonu prema svim nevino stradalima. Naša je obveza da se istina o događajima iz naše prošlosti čuva od zaborava i prenosi mlađim generacijama, kako bi znale cijeniti slobodu i razumjeti cijenu kojom je ona izborena za hrvatski narod u Bosni i Hercegovini”, kazala je zastupnica Filipović.

Komemoraciji je nazočilo izaslanstvo HNS-a BiH: izaslanik u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH Zdenko Ćosić, ministar pravde Federacije BiH Vedran Škobić, ministrica kulture i športa FBiH Sanja Vlaisavljević, glavni tajnik Vijeća ministara BiH Robert Vidović, voditelj Odjela za branitelje HVO-a i Domovinski rat u Glavnom vijeću HNS-a BiH i ministar branitelja u Vladi Županije Zapadnohercegovačke Mladen Begić, predsjednica Vlade Hercegovačko-neretvanske županije Marija Buhač, predsjednik Vlade Županije Zapadnohercegovačke Predrag Čović, ministar za pitanja branitelja u Vladi Hercegovačko-neretvanske županije Đuro Prkačin, zastupnica u Skupštini HNŽ-a Marija Bošković te zastupnici Daniel Babić i Josip Grbavac, gradonačelnica Čapljine Iva Raguž, načelnik Općine Čitluk Marin Radišić, načelnik Općine Ravno Andrija Šimunović, članovi Predsjedništva HNS-a BiH Miro Grabovac-Titan, Josipa Prskalo i Nikola Raguž, tajnik Ministarstva pravde BiH Željko Bogut, tajnik Zastupničkog doma PS BiH Dražen Mustapić, predsjednica Općinskog vijeća Neum Daniela Matić, predsjednica Udruge obitelji poginulih hrvatskih branitelja HVO HB Jasna Zlomislić te predsjednik Udruge nositelja ratnih odličja HVO HB Lazar Martinović.

Današnje obilježavanje još je jednom potvrdilo kako čuvanje istine o prošlosti ostaje trajna obveza prema žrtvama, njihovim obiteljima i budućim naraštajima, uz poruku da se kultura sjećanja mora odgovorno čuvati i prenositi, priopćeno je iz HNS-a.

Podijeli na:

Biskup Palić upozorio na “lažne duhovne vođe”

Petar Palić gostovao je u emisiji „Susret“ radiopostaje Radio Mir Međugorje, gdje je govorio o nizu aktualnih tema iz života Crkve – od Susreta hrvatske katoličke mladeži, preko pitanja duhovnog vodstva, pa sve do obilježavanja Blajburške tragedije.

Govoreći o nedavno održanom Susretu hrvatske katoličke mladeži u Požeškoj biskupiji, biskup Palić istaknuo je kako ga je posebno dojmila otvorenost i gostoljubivost domaćina, ali i snažna prisutnost mladih vjernika.

„Zbilja je bilo lijepo. Osjetila se gostoljubivost, otvorenost slavonskog srca. Važno je što ti susreti pokazuju kako mladi ljudi traže smisao, zajedništvo i živu vjeru“, kazao je Palić.

Dodao je kako upravo ovakvi susreti mladima omogućuju susret s Kristom, ali i međusobno povezivanje kroz vjeru i zajedništvo.

„Posebno raduje kod ovih susreta ta otvorenost mladih za molitvu, za sakramente i međusobno zajedništvo. Oni naglašavaju kako im ovi susreti pomažu u jačanju njihova vjerničkog, ali i nacionalnog identiteta, što je danas sve nekako razvodnjeno“, rekao je mostarsko-duvanjski biskup.

U nastavku razgovora osvrnuo se na pitanje duhovnog vodstva, upozorivši na pojavu samozvanih duhovnih autoriteta na društvenim mrežama.

„Duhovni vođa može biti svećenik, redovnik, redovnica, ali i laik duboke vjere i iskustva. No duhovni vođa nikada ne stavlja sebe u središte, nego Boga“, istaknuo je Palić.

Posebno je upozorio na opasnosti površnog i neodgovornog pristupa vjeri u digitalnom prostoru.

„Danas u vremenu društvenih mreža pojedinci s vrlo malo znanja, ali s puno samopouzdanja, mogu okupiti vjernike i početi davati savjete u ime vjere. Potreban je veliki oprez jer duhovno vodstvo nije stvar popularnosti, nego odgovornosti, iskustva i ukorijenjenosti u životu Crkve“, poručio je.

Naglasio je kako istinskog duhovnog vođu trebaju krasiti poniznost, vjernost crkvenom nauku, sposobnost slušanja te strpljivost, jer „duhovni rast ne događa se preko noći“.

Biskup Palić komentirao je i obilježavanje spomendana Blajburška tragedija, osvrnuvši se na promjene u načinu održavanja komemoracije u austrijskom Bleiburgu.

Istaknuo je kako austrijske vlasti nisu zabranile molitvu i sjećanje na žrtve, nego način na koji se komemoracija godinama održavala na Blajburškom polju.

„Dogovoreno je da se komemoracija odvija u župnoj crkvi sv. Petra i Pavla u samom Bleiburgu. Nije osporena potreba za dostojanstvenim spomenom žrtava Bleiburga i križnih puteva, nego je komemoracija lišena ideološke instrumentalizacije“, rekao je Palić.

Podsjetio je kako su tijekom godina austrijske institucije i Katolička crkva u Austriji upozoravale na političke zlouporabe komemoracije, kao i pojavu neprimjerene simbolike.

„Mogli bismo reći da je stvarno tamo bilo dosta provokatora“, zaključio je mostarsko-duvanjski biskup.

Podijeli na:

VIDEO EU pred usvajanjem zakona zbog kojeg možda više nećemo znati što jedemo?

Dok se u javnosti posljednjih mjeseci mnogo govori o Zakonu o sjemenu, u sjeni se paralelno odvija još jedna velika rasprava koja bi mogla dugoročno promijeniti prehrambeni sustav Europske unije – deregulacija novih genetski modificiranih organizama (NGT). Oba zakonska prijedloga Europska komisija predstavila je još u srpnju 2023. godine, a zajedno određuju što će se uzgajati, prodavati i na kraju naći na tanjurima europskih građana.

Riječ je o novim tehnikama genetske modifikacije, najčešće temeljenima na tehnologiji CRISPR-Cas, koje se u javnosti predstavljaju kao preciznije, brže i „prirodnije“ od klasičnih GMO metoda. Upravo na toj tvrdnji temelji se i prijedlog novog zakona kojim bi se dio tih organizama praktično izuzeo iz dosadašnjih strogih GMO pravila Europske unije.

Kritičari upozoravaju kako se, bez obzira na novi naziv i moderniju tehnologiju, i dalje radi o genetski modificiranim organizmima. Iako je uređivanje DNA preciznije nego ranije, tvrde da ishodi nisu potpuno predvidivi te da dugoročni učinci na zdravlje ljudi i okoliš još nisu dovoljno istraženi. Posebno ih zabrinjava što se ovim prijedlogom postupno napušta načelo predostrožnosti, jedno od temeljnih načela europske politike zaštite potrošača, prema kojem proizvođač prije stavljanja proizvoda na tržište mora dokazati njegovu sigurnost.

Novi zakon uvodi podjelu na dvije kategorije – NGT 1 i NGT 2. Organizmi iz kategorije NGT 1 bili bi gotovo potpuno deregulirani: ne bi se tretirali kao GMO, ne bi morali biti posebno označeni niti bi prolazili punu procjenu rizika. S druge strane, NGT 2 ostao bi pod strožim pravilima, iako blažima od postojećih GMO propisa.

Protivnici zakona smatraju da je upravo ta podjela politička, a ne znanstvena odluka. Upozoravaju i na snažan utjecaj velikih korporacija i lobističkih skupina koje u novim tehnologijama vide veliko tržište i priliku za dodatnu zaradu.

Iako se često ističe kako će NGT donijeti biljke otpornije na klimatske promjene, kritičari tvrde da velik broj biljaka koje čekaju odobrenje zapravo nije razvijen radi otpornosti na sušu ili ekstremne vremenske uvjete, nego prvenstveno radi otpornosti na herbicide. To bi, upozoravaju, moglo dovesti do još veće upotrebe pesticida, dodatnog opterećenja okoliša i povećanja ostataka kemikalija u hrani.

Posebno osjetljivo pitanje odnosi se na pravo potrošača da znaju što jedu. Ako zakon bude usvojen u predloženom obliku, proizvodi iz kategorije NGT 1 neće morati biti posebno označeni, a sustav sljedivosti bit će znatno oslabljen. Kritičari upozoravaju da bi građani time izgubili mogućnost informiranog izbora, jer neće moći jasno razlikovati proizvode dobivene novim genetskim tehnikama od ostalih proizvoda na tržištu.

Dodatnu zabrinutost izaziva pitanje patenata. Iako je Europski parlament tijekom 2024. godine zauzeo stav protiv patentiranja NGT biljaka, taj je dio, prema tvrdnjama protivnika zakona, u kasnijim pregovorima oslabljen. U konačnom tekstu ostali su tek dobrovoljni kodeksi ponašanja, što bi moglo otvoriti prostor većoj kontroli sjemena kroz patente i dodatnom pritisku na male proizvođače hrane.

Proces donošenja zakona sada ulazi u završnu fazu. Nakon što je Europska komisija prijedlog predstavila u srpnju 2023., Europski parlament tijekom 2024. definirao je svoju pregovaračku poziciju, dok su države članice krajem 2025. dale političku podršku deregulaciji. Odbor za okoliš, klimu i sigurnost hrane Europskog parlamenta glasao je o prijedlogu početkom 2026., a završno plenarno glasanje očekuje se 18. svibnja 2026. godine.

Rasprava o ovom zakonu daleko nadilazi pitanje tehnologije. Ona otvara šire dileme o sigurnosti hrane, pravu potrošača na informaciju, ulozi velikih korporacija u poljoprivredi i budućnosti europske proizvodnje hrane. Bez obzira na stavove za ili protiv, jedno je sigurno – odluke koje se danas donose u Bruxellesu dugoročno će utjecati na svakodnevni život svih građana Europe.

Podijeli na:

HNS i klapa „Sveti Juraj“ predstavili pjesmu koja budi nacionalni ponos

Uoči Svjetskog nogometnog prvenstva koje će se igrati u Kanadi, Meksiku i Sjedinjenim Američkim Državama, klapa Hrvatske ratne mornarice „Sveti Juraj“ predstavila je novu glazbenu numeru i prateći videospot pod nazivom „Tamo gdje je srcu dom“. Pjesma je posvećena hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji i njihovom putu na najveću svjetsku nogometnu smotru.

Projekt je nastao uz snažnu podršku Hrvatskog nogometnog saveza Hrvatski nogometni savez, a već pri prvom predstavljanju izazvao je pozitivne reakcije, uključujući i onu izbornika Zlatko Dalić, koji je pohvalio ideju i poruku pjesme.

Kako ističu iz klape, „Tamo gdje je srcu dom“ obilježava i njihovu 25. obljetnicu djelovanja, a ujedno je zamišljena kao glazbena posveta Vatrenima i njihovom sportskom putu koji, kako navode, mladima može poslužiti kao primjer upornosti, zajedništva i vjere u uspjeh.

Voditelj klape Marko Bralić naglasio je kako su ponosni što upravo ovom pjesmom mogu podržati reprezentaciju uoči velikog natjecanja te istaknuo da su kroz projekt željeli prenijeti emociju pripadnosti i ljubavi prema domovini.

Iz HNS-a poručuju kako pjesma na snažan način povezuje sport i emociju domovine, naglašavajući da brojni reprezentativci, iako karijere grade u inozemstvu, i dalje s posebnom snagom nastupaju za Hrvatsku. Predsjednik Saveza Marijan Kustić istaknuo je kako je riječ o projektu koji dodatno motivira igrače, ali i navijače, te stvara pozitivnu atmosferu uoči Svjetskog prvenstva.

Autorski potpis na pjesmi nosi Mario Vestić, poznat po suradnjama s rock sastavom Opća opasnost, dok su za aranžman zaslužni Hrvoje Domazet i Antonio Grkeš.

Videospot je režirao Hrvoje Svalina, a sniman je na nekoliko prepoznatljivih lokacija – stadionu Hrvatski vitezovi u Dugopolju, tvrđavi Klis te ispred Galerije Meštrović. U spotu, uz članove klape, sudjeluju i mladi nogometaši HNK Val, čime se dodatno naglašava povezanost sadašnjih uspjeha reprezentacije s budućim generacijama.

Pjesma tako spaja sportsku priču, domoljubne motive i glazbenu emociju, s ciljem da postane dodatni vjetar u leđa Vatrenima na putu prema novim velikim izazovima.

Podijeli na:

svibnja 17, 2026duhovnost Nema komentara

Od Eurosonga do Međugorja – „Nisam više htjela živjeti na dvije stolice“

Poznata hrvatska pjevačica Albina Grčić otvoreno je u velikom intervjuu za Bitno.net progovorila o svom životnom i duhovnom putu koji ju je, kako kaže, doveo do dubokog obraćenja i odluke da napusti dvostruki način života između estrade i duhovnosti.

Nakon uspjeha u emisiji The Voice, nastupa na Eurosongu te izgradnje svjetovne glazbene karijere, Albina priznaje kako je s vremenom osjetila da je ono što radi više ne ispunjava na način na koji je nekada očekivala. Iako su iskustva bila pozitivna, postupno je u njoj rasla praznina i potreba za dubljim smislom.

„Sve je izgledalo kao ostvarenje snova, ali nešto je nedostajalo“

Albina se prisjeća razdoblja velikih glazbenih uspjeha, ali i unutarnjih preispitivanja. Ističe kako joj je glazba bila iskreno važna, no da su se s vremenom počeli nametati drugi prioriteti – izgled, javni nastupi i kompromisi na koje ranije ne bi pristala.

Posebno se osvrnula na iskustvo s Eurosonga, gdje, kako kaže, nije uvijek bila potpuno ugodno u ulozi koja joj je bila dodijeljena. Upravo tada počinje jačati njezina svijest da takav životni put nije ono što želi dugoročno živjeti.

Bolest, molitva i neočekivani preokret

Jedan od ključnih trenutaka njezina života, kako svjedoči, bio je zdravstveni nalaz koji joj je u mladosti sugerirao moguće poteškoće s majčinstvom. Taj ju je trenutak duboko pogodio, ali i potaknuo na ustrajnu molitvu.

Godinu dana kasnije, liječnički nalazi pokazali su značajno poboljšanje koje medicinski nije bilo lako objasniti, što je u njoj dodatno učvrstilo vjeru, iako tada još nije došlo do potpunog duhovnog preokreta.

Klanjanje koje ju je promijenilo

Veliku prekretnicu, kaže, doživjela je tijekom sudjelovanja na klanjanju u splitskoj župi, gdje je prvi put snažno osjetila duhovni mir i emotivno iskustvo koje ju je duboko dotaknulo.

Taj trenutak bio je početak njezina približavanja zajednici i duhovnoj glazbi, uključujući i sudjelovanje u radu zbora Veritas Aeterna, gdje je, kako opisuje, postupno shvaćala važnost potpunog predanja i promjene životnih prioriteta.

Međugorje i ispovijed koja je, kako kaže, promijenila sve

Ključni duhovni trenutak dogodio se u Međugorje, gdje je, tijekom ispovijedi, doživjela snažno emotivno i duhovno iskustvo.

Opisuje kako je nakon molitve i polaganja ruku svećenika osjetila snažan unutarnji mir i oslobođenje od tereta koji je nosila. Nakon toga, kaže, donijela je odluku o životu u čistoći i potpunom duhovnom usmjerenju.

„Nisam više mogla živjeti na dvije strane“

Nakon tog iskustva, Albina ističe kako joj se život počeo mijenjati iz temelja. Sve češće je čitala duhovnu literaturu, sudjelovala u molitvi i preispitivala svoj profesionalni put.

U tom razdoblju, kako kaže, postala je svjesna da ne može istodobno graditi svjetovnu karijeru i živjeti vrijednosti koje je sve dublje prihvaćala.

„Postala sam svjesna da ne mogu sjediti na dvije stolice“, poručuje Albina.

Novi smjer – duhovna glazba i „Progledaj srcem“

Danas se Albina posvećuje isključivo duhovnoj glazbi te će nastupiti na manifestaciji „Progledaj srcem“, koja se održava u zagrebačkoj Arena Zagreb.

Iako priznaje da i dalje prolazi kroz osobne borbe i životne izazove, naglašava kako je pronašla unutarnji mir i novu svrhu.

„Pronašla sam ono što sam tražila, iako nisam ni znala da to tražim“, zaključuje pjevačica.

Cijeli intervju možete pročitati na portalu Bitno.net.

Podijeli na:

svibnja 17, 2026duhovnost Nema komentara

Od islama do Krista: Mladi muslimani pronašli vjeru u katoličanstvu

Za Jonása, 25-godišnjaka koji živi u španjolskom gradu Getafe još od najranijeg djetinjstva, odluka da primi katoličku vjeru značila je mnogo više od osobnog izbora. Odrastajući u muslimanskoj obitelji, znao je da će njegovo obraćenje biti shvaćeno kao izdaja vlastite kulture i obiteljskih korijena. Unatoč tome, nakon godina traganja, proučavanja i duhovnog sazrijevanja, tijekom uskrsnog bdijenja primio je sakrament krštenja u katedrali u Getafeu, prenosi Ewtnnews.com.

Njegov put prema Kristu započeo je još u školskim danima, kada je počeo proučavati kršćanske mislioce poput Tome Akvinskog i Augustina Hiponskog. Tijekom više od pet godina istraživao je različite religijske tradicije, a kako je rekao u razgovoru za ACI Prensa, upravo ga je proučavanje islama na kraju dovelo do kršćanstva.

„Ako Krist ne uđe u tvoje srce, onda u konačnici nisi kršćanin, nego samo netko tko mnogo zna o kršćanstvu“, rekao je Jonás, objašnjavajući kako su ga najviše dotaknuli Kristova muka, žrtva na križu i Isusova Propovijed na gori.

Istoga dana kada i Jonás, sakrament krštenja primila je i 21-godišnja Lourdes Ángel, također odrasla u muslimanskoj obitelji. Prisjetila se kako je odmalena osjećala snažnu privlačnost prema Kristu, iako joj nitko nikada nije govorio o kršćanstvu.

„Moja majka pokušavala mi je usaditi islam, ali moje je srce uvijek gravitiralo prema kršćanstvu“, kazala je Lourdes. Posebno ju je dirnula radost koju je vidjela kod vjernika: „Bili su sretni čak i kada su prolazili kroz teškoće. Vidjeli su smisao i u patnji, jer su vjerovali da Krist ima plan za njih.“

Njezin put obraćenja dodatno se produbio nakon što je izišla iz toksične veze i upoznala sadašnjeg dečka uključenog u Neokatekumenski put. Tada je, kako kaže, shvatila da je Bog poziva i odlučila mu otvoriti srce.

Oboje svjedoče kako je obraćenje donijelo i velike izazove, osobito u odnosu prema obitelji. Jonás priznaje da njegovoj obitelji nije lako razumjeti njegovu odluku.

„Za njih je religija više pitanje identiteta i kulture nego osobnog traganja za istinom“, rekao je. Ipak, snagu pronalazi u Kristu i riječima Evanđelja: „Ako su to učinili njemu, učinit će i nama.“

Lourdes ističe da je najteže bilo odreći se starog načina života i doista napraviti mjesto za Boga. Posebno pamti riječi svoga katehista: „Ne možeš uvesti Boga u svoj život, a da ništa ne promijeniš.“

Jonás se s posebnom radošću prisjeća uskrsnog bdijenja kada je, zajedno s još 47 odraslih katekumena, primio sakramente kršćanske inicijacije.

„Prije krštenja osjećao sam veliku prazninu i unutarnji nered. Pokušavao sam to ispuniti raznim ideologijama, ali ništa nije donosilo mir“, rekao je. Danas svakodnevno nastoji sudjelovati na svetoj misi, a euharistiju opisuje kao „duhovno blago“ koje mu daje snagu i pomaže gledati druge ljude kao Božja stvorenja.

Na kraju je ohrabrio sve koji prolaze sličan put obraćenja da ne odustanu.

„Obraćenje se ne događa preko jednog vikenda. Treba ustrajati, tražiti istinu, upoznavati Krista i pronaći zajednicu ljudi koja će pomoći na tom putu“, poručio je.

Podijeli na:

Bleiburška tragedija: Priča o 15 žena ubijenih nakon završetka rata

Urednik emisije KROS na hrvatskom i njemačkom jeziku radio postaje Querfunk - Freies Radio Karlsruhe, Vlado Bulić, objavio je tekst u kojem govori o poslijeratnim zločinima nad civilima u Bleiburgu te stradanju 15 žena koje su, prema navodima autora, ubile partizanske snage nakon završetka Drugog svjetskog rata. U svom osvrtu posebno naglašava kako se o tim događajima desetljećima šutjelo te poziva na očuvanje sjećanja na civilne žrtve, prenosi Bljesak.info.

Bulić podsjeća kako se početkom svibnja svake godine obilježava završetak Drugog svjetskog rata, ali i tragedije brojnih civila koji su stradali u poraću. Ističe da je 9. svibnja 1945. za dio Europe označio kraj rata i dolazak slobode, dok je za mnoge druge bio početak progona, osveta i masovnih likvidacija.

Prema njegovim navodima, partizanske postrojbe nakon ulaska u pojedina mjesta nisu prestajale s represijom nad civilima, nego su provodile uhićenja, oduzimanje imovine i likvidacije bez suđenja. Posebno se osvrnuo na događaje u Bleiburgu nakon ulaska partizana u Korušku u svibnju 1945. godine.

U tekstu navodi kako su 12. svibnja 1945. partizani iz njihovih domova odveli 15 žena jer nisu uspjeli pronaći njihove muževe. Istoga dana, tvrdi autor, ubijeno je i 14 muškaraca. Bulić taj događaj opisuje kao planski čin osvete nad civilima.

Autor također navodi kako korijene tih događaja vidi u političkim okolnostima nakon referenduma u Koruškoj 1920. godine, kada je većina stanovništva odlučila da pokrajina ostane u sastavu Austrije. Smatra da su se desetljećima kasnije određene osvete i politički obračuni prelili upravo na stanovništvo tog područja.

Među ubijenim ženama, kako navodi, bile su Marianne Bergler, Maria Drugowitsch, Frederike Ehrenfeldner, Antonia Folakovsky, Barbara Glawar, Maria Gratze, Magdalena Holzinger, Maria Kania, Else Konrad, Maria Mory, Maria Petrei, Johanna Sliutz, Elisabeth Steinio, Dora Skutl i Maria Schwarzl.

Bulić podsjeća i na spomen-obilježje koje je desetljećima stajalo u gradskom parku u Bleiburg, a na kojem su bila ispisana imena 29 civilnih žrtava. Spomenik je postavljen 1954. godine u znak sjećanja na žrtve oba svjetska rata i civile ubijene nakon rata. Tijekom preuređenja parka 2021. godine premješten je pokraj gradskog groblja.

U tekstu se spominje i sudjelovanje Hrvata iz Karlsruhea i savezne pokrajine Baden-Württemberg koji su, na inicijativu emisije KROS, od 2017. godine tijekom komemoracija na Bleiburškom polju odavali počast austrijskim civilnim žrtvama. Molitve su tada predvodili vlč. Ivan Plješa i fra Slavko Antunović.

Autor smatra kako bi u budućnosti trebalo uspostaviti zajednički memorijalni centar koji bi objedinio sjećanje na austrijske i hrvatske žrtve Bleiburga i poraća. Predlaže i osnivanje europskog centra za istraživanje poratnih zločina, gdje bi se organizirali znanstveni skupovi i predstavljala istraživanja o stradanjima nakon Drugog svjetskog rata.

Na kraju poručuje kako nijedan zločin nema opravdanje, bez obzira dogodio se tijekom rata ili nakon njegova završetka, te upozorava da prešućivanje i ignoriranje zločina nad civilima predstavlja dodatnu nepravdu prema žrtvama i njihovim obiteljima.

Podijeli na:

BISKUP BOGDAN POZVAO NA OTVARANJE ARHIVA UDBA-e: Odriješite jezike, recite gdje su oni koji još čekaju na grob

Svetom misom kod crkve Muke Isusove u Maclju u subotu je obilježena 81. obljetnica Bleiburške tragedije i Križnog puta hrvatskog naroda, a misno slavlje predvodio je vojni ordinarij Jure Bogdan, uz sudjelovanje državnog vrha, braniteljskih i stradalničkih udruga te brojnih vjernika i hodočasnika, prenosi Pogled.ba

Obilježavanju su nazočili predsjednik Hrvatskoga sabora Gordan Jandroković s izaslanstvom te izaslanstvo Vlade Republike Hrvatske predvođeno potpredsjednikom Vlade i ministrom hrvatskih branitelja Tomom Medvedom.

Vojni ordinarij u propovijedi je upozorio da nakon Drugoga svjetskog rata za mnoge nije nastupilo vrijeme mira i slobode, nego novo razdoblje stradanja. Govoreći o događajima iz svibnja 1945. istaknuo je kako su tisuće ljudi krenule prema austrijskoj Koruškoj u nadi da će pronaći zaštitu i pravdu, ali su izručene partizanima. Istaknuo je i da su poratni zločini desetljećima bili prešućivani i prikrivani.

„Danas smo ovdje zajedno tek na jednoj stanici gdje se nalaze tajna grobišta i gubilišta, prikrivena, zabranjena, prešućena i posebnim UDBA-inim protokolom čuvana kao državna tajna”, rekao je Bogdan.

Poručio je kako istina, premda dugo zatrpana, ipak izlazi na svjetlo. “Odrješite jezike, progovorite, otvorite arhive i skrivene spise, recite gdje su oni koji još čekaju ime, grob i molitvu. U ime žrtava koje više nemaju glasa, u ime njihovih obitelji koje još nose bol u tišini, molim vas progovorite”, poručio je Bogdan.

Potpredsjednik Hrvatskoga sabora Ivan Penava izjavio je kako se u Maclju odaje počast žrtvama najvećeg poslijeratnog zločina na tlu Europe, istaknuvši pritom da je važno osuditi sve totalitarne režime.

Govoreći o mogućnosti povratka komemoracije na Bleiburško polje u Austriji, Penava je rekao da je siguran u to. „Vjerujem i znam da ćemo opet imati, ali bez veličanja fašističkih i nacističkih režima, s jasnim stavom prema Komunističkoj partiji Jugoslavije“, poručio je.

Podijeli na:

Lovačko društvo Golub Čitluk u prirodu pustilo 79 zečeva u sklopu obnove fonda divljači

Članovi Lovačkog društva Golub Čitluk i ove su godine nastavili s aktivnostima obnove fonda divljeg zeca u broćanskim lovištima. Tijekom 2026. godine u prirodu je pušteno ukupno 79 zečeva, čime je realiziran plan predviđen za ovu godinu, piše Brotnjo.info.

Posljednje puštanje obavljeno je 14. svibnja, kada su u lovišta puštena 34 zeca iz kaveznog uzgoja domaćih uzgajivača. Riječ je o jedinkama starosti između 90 i 120 dana. Ranije je 28. veljače pušten 31 zec, dok je sredinom travnja u prirodu pušteno još 14 jedinki.

Iz Društva navode kako je raspodjela izvršena po sekcijama, prema broju članova, odnosno u omjeru jedan zec na sedam članova sekcije.

Osim organizacije lova, članovi društva tijekom godine sudjeluju i u aktivnostima očuvanja divljači te uređenja lovišta. Takve aktivnosti uključuju brigu o hranilištima i pojilištima, kao i praćenje stanja divljači na terenu.

U Lovačkom društvu Golub Čitluk ističu kako je cilj ovakvih aktivnosti očuvanje fonda divljeg zeca i održavanje prirodne ravnoteže u lovištima broćanskoga kraja.

Podijeli na:

Djevojka sa sela koja ponosno živi poljoprivredu i tradiciju

Emina Ćatić je mlada djevojka koja bez zadrške pokazuje koliko život na selu može biti ispunjen, ali i zahtjevan. Kako je istaknula u razgovoru za kanal Srednja Bosna Danas, svakodnevno se brine o velikom broju domaćih životinja i brojnim poslovima koji prate seoski način života.

Na njenom imanju svakodnevna briga obuhvaća više od 20 krava, kao i konje, kokoši, patke i ovce. Osim stočarstva, Emina obavlja i različite poljoprivredne poslove, od rada u polju do održavanja imanja, što zahtijeva kontinuiran trud i organizaciju.

Pored fizičkog rada, ona vodi brigu i o kućanskim obavezama te porodici, što dodatno govori o širini obaveza koje svakodnevno nosi. Iako mnogi mladi danas napuštaju sela, Emina ističe da se ne stidi svog načina života i rada, već naprotiv – u njemu pronalazi ponos i smisao.

Kako kaže, posebno joj znači kada vidi da postoje i druge djevojke koje dijele sličan odnos prema selu i radu, iako ih, prema njenim riječima, nema mnogo. Upravo to je dodatno motivira da ostane dosljedna sebi i načinu života koji je odabrala.

Eminina priča prikazuje jednu drugačiju sliku sela – onu u kojoj su rad, upornost i ljubav prema zemlji i životinjama svakodnevica, a ne izuzetak. Više detalja o njenom životu i radu moguće je pogledati u video reportaži kanala Srednja Bosna Danas.

Podijeli na:

Zašto je “građanska BiH” dopuštena, a hrvatsko pitanje tabu tema?

Dok se po Bosni i Hercegovini gotovo svakodnevno organiziraju tribine, konferencije i javni skupovi na kojima se zagovara koncept tzv. građanske Bosne i Hercegovine, istodobno se svaki prijedlog unutarnjeg preustroja države ili otvaranja pitanja jednakopravnosti Hrvata redovito proglašava „podjelom zemlje“ ili „udarom na državu“. Upravo u tome mnogi vide očite dvostruke kriterije koji dodatno produbljuju političku krizu i nepovjerenje među konstitutivnim narodima.

Bosna i Hercegovina prema Daytonskom mirovnom sporazumu nije uređena kao građanska država, nego kao složena država triju konstitutivnih naroda i dvaju entiteta. Takvo ustavno uređenje nastalo je kao kompromis nakon rata i temelj je današnjeg političkog sustava. Unatoč tome, posljednjih godina sve češće se promovira model unitarne građanske države, pri čemu se zanemaruje činjenica da za takvu promjenu ne postoji politički konsenzus sva tri naroda.

Istodobno, kada hrvatski politički predstavnici govore o federalizmu, novom teritorijalnom ustroju ili legitimnom predstavljanju Hrvata, njihove se inicijative često unaprijed etiketiraju kao separatizam ili pokušaj stvaranja trećeg entiteta. Kritičari takvog pristupa upozoravaju kako se time zapravo onemogućuje svaka ozbiljna rasprava o stvarnim problemima u funkcioniranju države.

Hrvati u BiH već godinama upozoravaju da su, kao najmalobrojniji konstitutivni narod, dovedeni u neravnopravan položaj, posebno kroz izborni sustav u kojem im brojniji narod može birati političke predstavnike. Upravo zbog toga pitanje izmjene izbornog zakona i institucionalne zaštite prava Hrvata ostaje jedno od ključnih političkih pitanja u zemlji.

Zagovornici federalnog modela tvrde kako federalizacija sama po sebi ne znači podjelu države, nego pokušaj stabilizacije odnosa i stvaranja funkcionalnijeg sustava u kojem bi sva tri naroda imala zajamčenu jednakopravnost. Kao primjer često navode brojne europske države koje funkcioniraju po federalnom ili decentraliziranom modelu.

S druge strane, politički dio Sarajeva gotovo svaku raspravu o hrvatskom pitanju promatra isključivo kroz prizmu teritorijalnih podjela, dok se zagovaranje građanskog modela istodobno predstavlja kao jedini „europski“ i „demokratski“ put. Upravo zbog toga sve je više onih koji upozoravaju da BiH ne može napredovati dok se jedni politički prijedlozi unaprijed demoniziraju, a drugi privilegiraju bez ozbiljne javne rasprave.

Ključno pitanje ostaje može li Bosna i Hercegovina opstati kao stabilna država bez stvarne jednakopravnosti svih konstitutivnih naroda. Bez otvorenog dijaloga o preustroju zemlje, izbornom zakonu i položaju Hrvata teško je očekivati dugoročnu političku stabilnost. Umjesto optužbi i etiketiranja, BiH treba iskren razgovor o modelu koji će omogućiti da se nitko u vlastitoj državi ne osjeća politički preglasanim ili marginaliziranim.

Podijeli na:

VEČERAS SE PIŠE POVIJEST? Hrvatska u finalu Eurosonga, Lelek oduševio milijune gledatelja

Večeras veliko finale 70. po redu Eurosonga, a nakon dvije uzbudljive polufinalne večeri poznati su svi finalisti ovogodišnjeg izdanja koje ponovno privlači milijune gledatelja diljem Europe i svijeta.

U prvoj polufinalnoj večeri u utorak finale su izborili: Grčka, Finska, Belgija, Švedska, Moldavija, Izrael, Srbija, Hrvatska, Litva i Poljska.

U drugoj polufinalnoj večeri, održanoj u četvrtak, u finale su prošli: Bugarska, Ukrajina, Norveška, Australija, Rumunjska, Malta, Cipar, Albanija, Danska i Češka.

Uz njih, u finalu se tradicionalno nalaze i članice tzv. „Velike petorke“: Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska, Italija, Njemačka i Austrija.

Hrvatsku ove godine u finalu predstavlja ženska grupa Lelek s pjesmom „Andromeda“, koja je nakon nastupa u polufinalu privukla veliku pozornost publike. Njihov scenski nastup i vokalna izvedba izdvojili su ih kao jedne od najgledanijih na YouTubeu među ovogodišnjim natjecateljima, što dodatno podiže očekivanja pred večerašnje finale. Lelek su posljednjih dana bilježile i značajan rast na eurovizijskim kladionicama.

Pjesma „Andromeda“ tematizira motive duboko ukorijenjene u kulturnu i povijesnu baštinu prostora s kojeg dolazi. U širem kontekstu spominje se i tradicija tetoviranja na ovim prostorima, poznata još od starijih povijesnih razdoblja, a osobito očuvana među dijelom hrvatskog stanovništva u Bosni i Hercegovini, ponajviše u Srednjoj Bosni. Taj se običaj u povijesti često povezuje s razdobljem osmanskih osvajanja, kada je katoličko stanovništvo, prema povijesnim izvorima, bilo izloženo brojnim pritiscima i nesigurnostima. U takvim okolnostima tetoviranje križa na rukama i drugim dijelovima tijela tumači se kao oblik identitetske i simboličke zaštite te očuvanja vjerske pripadnosti.

Večerašnje finale donosi završnicu glazbenog spektakla koji svake godine izaziva snažne emocije, rasprave i glazbene trenutke koji ostaju zapamćeni. Hoće li Hrvatska ostvariti jedan od svojih najboljih plasmana, ostaje za vidjeti u velikom finalu.

Redoslijed izvođača u finalu 70. Eurosonga:

Danska
Njemačka
Izrael
Belgija
Albanija
Grčka
Ukrajina
Australija
Srbija
Malta
Češka
Bugarska
Hrvatska
Ujedinjeno Kraljevstvo
Francuska
Moldavija
Finska
Poljska
Litva
Švedska
Cipar
Italija
Norveška
Rumunjska
Austrija

Podijeli na:

Obitelj – najveće bogatstvo svakog čovjeka

Jučer, 15. svibnja, obilježio se Međunarodni dan obitelji – dan koji nas podsjeća na važnost zajedništva, ljubavi i međusobne potpore unutar obiteljskog doma. U vremenu ubrzanog načina života, upravo je obitelj mjesto gdje čovjek pronalazi sigurnost, razumijevanje i snagu za svakodnevne izazove.

Obitelj nije samo zajednica ljudi povezanih krvnim srodstvom, nego i prostor u kojem se uče prve životne vrijednosti – poštovanje, odgovornost, vjera, solidarnost i ljubav. Ona je temelj svakog zdravog društva, jer snažne obitelji grade snažne zajednice.

Poznati engleski književnik i mislilac G. K. Chesterton jednom je zapisao:

„Najneobičnija stvar na svijetu je običan čovjek i obična žena i njihova obična djeca.“ Tom mišlju Chesterton slavi ljepotu svakodnevice, ističući kako su upravo jednostavnost obiteljskog života i međusobna povezanost najveća čuda i najveća neobičnost koje svijet može ponuditi. U vremenu kada se često traže velika postignuća i izvanredne priče, ova poruka podsjeća da se prava vrijednost života često krije upravo u malim, svakodnevnim trenucima provedenima s najbližima. Međunarodni dan obitelji prilika je da zastanemo i zahvalimo roditeljima, bakama i djedovima, braći, sestrama i svima koji čine naš dom mjestom topline i pripadnosti. To je i podsjetnik koliko je važno čuvati obiteljske veze, provoditi vrijeme zajedno i graditi odnose ispunjene razumijevanjem i podrškom. U svijetu punom promjena, obitelj ostaje najčvršći oslonac čovjeka – mjesto kojem se uvijek vraćamo.

Podijeli na: