Napetosti na Bliskom istoku ponovno su se pretvorile u otvoreni sukob u kojem se, izravno ili neizravno, sukobljavaju Iran s jedne strane te Sjedinjene Američke Države i Izrael s druge. Sukob se ne zadržava samo na državnim granicama, nego zahvaća i mrežu regionalnih saveznika, među kojima je i libanonski Hezbolah, čije se uporište nalazi na jugu Libanona. Upravo to područje posljednjih je mjeseci izloženo intenzivnim vojnim napadima, a među najpogođenijima su i lokalne kršćanske zajednice, piše Vaticannews.va.
Stanovnici južnog Libanona, bez obzira na vjersku pripadnost, suočeni su s razaranjem sela, raseljavanjem i ozbiljnom humanitarnom krizom. Međutim, posebnu zabrinutost izaziva položaj kršćana koji stoljećima žive u tim krajevima. Zbog pogoršanja situacije libanonske vlasti obratile su se Svetoj Stolici tražeći diplomatsku i humanitarnu potporu.
Libanon traži posredovanje Vatikana
Libanonski ministar vanjskih poslova Youssef Raggi ovoga je tjedna telefonski razgovarao s nadbiskupom Paulom Richardom Gallagherom, tajnikom za odnose s državama i međunarodnim organizacijama u Vatikanu. Informaciju je potvrdio ravnatelj Tiskovnog ureda Svete Stolice Matteo Bruni.
U razgovoru je, kako je objavio Raggi, naglasak stavljen na dramatične okolnosti u pograničnim selima na jugu Libanona.
Ministar je zatražio da Vatikan iskoristi svoj međunarodni ugled kako bi pomogao u očuvanju kršćanske prisutnosti u tim područjima.
Prema njegovim riječima, stanovnici tih sela tradicionalno su bili lojalni libanonskoj državi i njezinim institucijama te su kroz povijest nastojali očuvati stabilnost zemlje unatoč brojnim regionalnim sukobima.
Papina zabrinutost zbog sudbine kršćana
Sudbina kršćana na Bliskom istoku već je neko vrijeme u središtu pozornosti Papa Lav XIV. On je tijekom svog prvog apostolskog putovanja u inozemstvo u prosincu 2025. posjetio upravo Libanon i Tursku.
Tijekom boravka u Libanonu Papa je upozorio na zabrinjavajući trend iseljavanja kršćana iz zemlje koja ima najveću kršćansku zajednicu na Bliskom istoku. Tom je prilikom naglasio kako su kršćani u toj zemlji pozvani biti graditelji “civilizacije ljubavi i mira” te most između različitih religijskih zajednica.
Poseban politički sustav Libanona
Libanon ima jedinstveno političko uređenje koje pokušava održati ravnotežu između brojnih religijskih skupina u zemlji. Taj model poznat je kao konfesionalni politički sustav, a temelji se na raspodjeli najviših državnih funkcija između različitih vjerskih zajednica.
Prema tom nepisanom pravilu:
- predsjednik države mora biti kršćanin maronit
- predsjednik vlade je musliman sunit
- predsjednik parlamenta dolazi iz šijitske zajednice
Takav sustav dodatno je potvrđen nakon završetka Libanonski građanski rat sporazumom poznatim kao Taifski sporazum, kojim je redefinirana raspodjela političke moći među zajednicama.
Koliko kršćana danas živi u Libanonu?
Posljednji službeni popis stanovništva u Libanonu proveden je još 1932. godine, a upravo su njegovi rezultati poslužili kao temelj za današnji politički sustav.
Tada su maronitski kršćani činili oko 30 posto stanovništva, dok su suniti imali približno 22 posto, a šijiti oko 20 posto. Od tada se demografska slika značajno promijenila, ali novi popis nikada nije proveden zbog političke osjetljivosti tog pitanja.
Libanon službeno priznaje 18 vjerskih zajednica, među kojima su najbrojniji kršćani, sunitski muslimani i šijiti. Procjene danas govore da kršćani čine između 35 i 37 posto stanovništva.
Najveća kršćanska skupina su maroniti, a slijede ih melkiti i armenski katolici. Kršćani su koncentrirani u istočnom dijelu Bejruta i planinskim područjima sjeverno od glavnog grada, dok su šijitske zajednice dominantne na jugu zemlje i u južnim četvrtima Bejruta.
Jedna od najstarijih kršćanskih tradicija
Kršćanska prisutnost u Libanonu ubraja se među najstarije na svijetu. Tradicija maronitske zajednice povezuje se sa sirijskim redovnikom Sveti Maron, čije je nasljeđe u 4. stoljeću oblikovalo duhovni i identitetski temelj te zajednice.
Maroniti su se stoljećima razvijali u planinskim područjima Libanona, gdje su zbog geografskog položaja mogli očuvati svoju autonomiju i vjeru. Tijekom srednjeg vijeka ostali su u zajedništvu s Rimom, čime su izgradili snažnu povezanost s papinstvom.
U razdoblju osmanske vlasti, a kasnije i tijekom francuskog mandata početkom 20. stoljeća, maronitska zajednica dodatno je učvrstila svoj politički i društveni položaj. Danas i dalje predstavlja najorganiziraniju kršćansku skupinu u zemlji.
Neizvjesna budućnost
Unatoč bogatoj povijesti i snažnim institucijama, kršćani u Libanonu posljednjih desetljeća suočavaju se s novim izazovima: političkom nestabilnošću, ekonomskom krizom i sve češćim iseljavanjem.
Aktualni sukob na jugu zemlje dodatno produbljuje strah da bi se broj kršćana mogao nastaviti smanjivati. Upravo zato libanonske vlasti traže međunarodnu potporu, nadajući se da bi diplomatski utjecaj Vatikana mogao pomoći u zaštiti zajednica koje stoljećima čine važan dio identiteta Libanona.