U jučerašnjoj emisiji HRT-ova Otvorenog, emitiranoj 17. lipnja, raspravljalo se o prijedlogu saborske Rezolucije o osnaživanju političkog položaja Hrvata u Bosni i Hercegovini. Rasprava je uslijedila nakon prvog sastanka predstavnika vodstva Domovinskog pokreta i Hrvatske demokratske zajednice u Zagrebu, posvećenog upravo ovom prijedlogu, piše RTV Herceg Bosne.
Gosti emisije bili su glavni tajnik Domovinskog pokreta Mladen Barać, zastupnik bošnjačke nacionalne manjine Armin Hodžić, zastupnica u Europskom parlamentu Željana Zovko te dopisnik HINA-e iz Mostara Zoran Krešić. Posebnu pozornost izazvalo je izlaganje Armina Hodžića, koji je tijekom rasprave iznio niz tvrdnji koje su izazvale reakcije zbog njihove činjenične i pravne utemeljenosti.
Hodžić je, među ostalim, ustvrdio kako odluka Ustavnog suda BiH u predmetu “Ljubić” više nije otvoreno ustavno pitanje jer je visoki predstavnik Christian Schmidt 2. listopada 2022. godine svojim odlukama riješio pitanje raspodjele izaslanika u Domu naroda Federacije BiH. Međutim, takva tvrdnja nije u skladu sa službenim stajalištem Ustavnog suda BiH, koji i nakon Schmidtovih intervencija odluku u predmetu U-23/14 (“Ljubić”) i dalje vodi kao neizvršenu. Posljednji put to je potvrđeno u periodičnom izvješću od 26. ožujka 2026. godine.
Druga sporna tvrdnja odnosila se na sadržaj prijedloga saborske Rezolucije. Hodžić je izjavio kako se u dokumentu “najoštrije osuđuju odluke visokog predstavnika”, sugerirajući da bi se time osuđivale i Schmidtove odluke iz 2022. godine. Međutim, u tekstu prijedloga jasno se navodi da se osuđuju samo one odluke visokih predstavnika koje su, prema predlagateljima, dovele do degradacije političkog položaja Hrvata u Bosni i Hercegovini odstupajući od Washingtonskog i Daytonskog sporazuma te narušavajući načelo konstitutivnosti i ravnopravnosti triju naroda.
Jedna od najozbiljnijih polemika odnosila se na pozivanje Domovinskog pokreta na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Slavena Kovačevića. Hodžić je tvrdio kako je stavak 203. te presude ukinut 25. lipnja 2025. godine te da je Rezolucija selektivno koristila njegov sadržaj.
Takva tvrdnja ne odgovara činjenicama. Upravo je toga dana Veliko vijeće Europskog suda odbacilo zahtjev Slavena Kovačevića, a konačna presuda objavljena je 1. listopada 2025. godine sa svim svojim dijelovima, uključujući i stavak 203.
U tom dijelu presude Sud navodi kako je teritorijalna povezanost birača i njihovih predstavnika legitiman cilj koji je u skladu s načelom vladavine prava i Europskom konvencijom o ljudskim pravima. Sud također ističe da države imaju široku slobodu procjene pri određivanju izbornih jedinica prema administrativnim, geografskim ili ustavnim kriterijima.
Posebnu raspravu izazvala je i Hodžićeva usporedba prijedloga o uspostavi posebnih paralelnih odnosa između Hrvatske i Federacije BiH sa Sporazumom o specijalnim paralelnim odnosima Republike Srpske i Srbije te deklaracijama usvojenima na Svesrpskom saboru.
Na tu je usporedbu reagirao voditelj emisije Mislav Togonal, podsjetivši da su posebni odnosi između Federacije BiH i Republike Hrvatske predviđeni još Washingtonskim sporazumom. Hodžić na to nije odgovorio.
Naime, Ustav Bosne i Hercegovine, odnosno Aneks IV. Daytonskog mirovnog sporazuma, u članku III. stavku 2. izričito propisuje da entiteti imaju pravo uspostavljati posebne paralelne odnose sa susjednim državama, uz poštivanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine. Hrvatska i Federacija BiH već su krajem devedesetih godina potpisale Sporazum o posebnim odnosima, koji je Hrvatski sabor 1999. godine i službeno ratificirao.
Na kraju emisije Hodžić je ustvrdio da prijedlog Rezolucije, koji predviđa mogućnost korištenja veta, oduzimanja državljanstva i proglašavanja određenih osoba nepoželjnima, predstavlja oblik političke prisile Hrvatske prema Bosni i Hercegovini. Kao pravni temelj za takvu tvrdnju pozvao se na presudu Međunarodnog suda pravde u predmetu Nikaragva protiv Sjedinjenih Američkih Država iz 1986. godine.
Takva usporedba izazvala je posebne kritike jer se predmet Nikaragva protiv SAD-a odnosio na potpuno drukčije okolnosti. Međunarodni sud pravde tada je utvrdio da su Sjedinjene Američke Države prekršile međunarodno pravo pružanjem vojne, financijske i logističke potpore pobunjeničkim skupinama Contras te provođenjem vojnih i paravojnih aktivnosti protiv Nikaragve.
Uspoređivati diplomatske i političke mjere jedne države prema susjednoj zemlji s vojnim djelovanjem supersile tijekom oružanog sukoba mnogi smatraju pravno neutemeljenom i politički pretjeranom analogijom. Kritičari takvog tumačenja ističu da se time stvara dojam kako Hrvatska prema Bosni i Hercegovini provodi oblik međunarodno protupravne prisile usporedive s uporabom sile, što teško može izdržati ozbiljnu pravnu analizu.
Rasprava u HRT-ovoj emisiji još je jednom pokazala koliko je pitanje položaja Hrvata u Bosni i Hercegovini osjetljiva politička tema te koliko su različita tumačenja ustavnopravnih i međunarodnopravnih pitanja koja se pritom otvaraju.
U političkom i javnom prostoru Bosne i Hercegovine odjeknula je inicijativa predsjedavajućeg Doma naroda Parlamenta Federacije BiH Tomislava Martinovića (HDZ BiH), koji je od nadležnih institucija Republike Hrvatske zatražio pokretanje postupka revizije hrvatskih državljanstava dodijeljenih pojedinim državljanima BiH.
Kako prenosi Centralna.ba, inicijativa se odnosi na osobe koje posjeduju hrvatsku domovnicu i putovnicu, a koje, prema navodima, u javnim istupima, medijima ili na društvenim mrežama kontinuirano šire govor mržnje, vrijeđaju hrvatski narod i njegove institucije te djeluju protiv ustavnog poretka Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske.
Martinović smatra kako je neprihvatljivo da pojedinci koriste pogodnosti koje proizlaze iz hrvatskog državljanstva, poput slobodnog kretanja i rada unutar Europske unije te pristupa zdravstvenim i socijalnim pravima, dok istodobno javno djeluju protiv države i naroda čije državljanstvo posjeduju.
Prema obrazloženju inicijative, hrvatski zakoni predviđaju mogućnost preispitivanja, pa i oduzimanja državljanstva ili proglašenja ništavnim postupka njegova stjecanja u slučajevima kada se utvrdi da osoba djeluje suprotno interesima Republike Hrvatske ili krši obveze preuzete svečanom prisegom prilikom primitka u državljanstvo.
Posebnu pozornost izazvao je dio inicijative koji se odnosi na osobe koje su, kako se navodi, hrvatsko državljanstvo stekle iz praktičnih razloga, ponajprije radi lakšeg zapošljavanja i slobodnog kretanja u Europskoj uniji, a potom javno istupaju protiv hrvatske nacionalne zajednice i Republike Hrvatske. U javnosti se za takve osobe nerijetko koristi izraz “vikend Hrvati”.
Iz HDZ-a poručuju kako hrvatsko državljanstvo ne bi smjelo biti samo administrativna pogodnost, nego prije svega čast i odgovornost. Ističu kako je cilj inicijative spriječiti moguće zlouporabe te zaštititi ugled i vrijednost hrvatskog državljanstva.
Hrvatski navijači priredili su sjajnu atmosferu u Dallasu uoči prve utakmice hrvatske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu. Tisuće navijača okupile su se u središtu grada, a među brojnim crveno-bijelim dresovima i zastavama posebnu je pozornost privukla navijačica iz Širokog Brijega.
Naime, Zora Lasić na okupljanje je donijela zastavu s nesvakidašnjom porukom upućenom svom suprugu. Budući da je uspjela osigurati samo jednu ulaznicu za utakmicu, na Svjetsko prvenstvo otputovala je sama, dok je njezin suprug ostao kod kuće. Situacija je postala još zanimljivija jer upravo danas slavi rođendan. Na zastavi je zato napisala emotivnu poruku:
“Oprosti što sam ti propustila rođendan, ljubavi. Volim te.”
Simpatična gesta izazvala je brojne osmijehe među okupljenim navijačima, a Zora je za 24sata.hr otkrila i pozadinu cijele priče.
“Ostavila sam svog muža jer sam imala samo jednu ulaznicu. Hrvatica sam iz Širokog Brijega. On je Amerikanac i pustio me”, rekla je kroz osmijeh.
Njezina iskrena poruka brzo je postala jedna od zanimljivijih priča s navijačkog okupljanja u Dallasu, još jednom potvrdivši da uz nogomet često nastaju i simpatične životne priče koje osvoje društvene mreže jednako kao i događaji na terenu.
Uoči blagdana svetog Ivana Krstitelja, župa u Rodoču organizira trodnevnu duhovnu pripravu koja će vjernike kroz molitvu, svetu misu i zajedništvo uvesti u proslavu jednog od najvažnijih župnih blagdana.
Trodnevnica započinje u nedjelju, 21. lipnja, svetom misom u 19 sati koju će predslaviti fra Mario Knezović, gvardijan i župnik. Liturgijsko slavlje pjesmom će animirati Dječji zbor i djeca HKUD-a „Rodoč“, a nakon mise predviđeno je narodno veselje te koncert Klape Hrvatske ratne mornarice.
Drugoga dana trodnevnice, u ponedjeljak, 22. lipnja, svetu misu u 19 sati predslavit će don Mate Galić, župni vikar župe sv. Mateja u Mostaru. Pjevanje će predvoditi Veliki zbor iz Rodoča, a nakon mise održat će se klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom i molitva za zdravlje.
Na uočnicu blagdana, u utorak, 23. lipnja, svetu misu u 19 sati predvodit će fra Branimir Musa, župni vikar na Širokom Brijegu. Liturgijsko slavlje uveličat će HKUD „Rodoč“, a nakon mise uslijedit će blagoslov djece.
Središnje slavlje blagdana svetog Ivana Krstitelja održat će se u srijedu, 24. lipnja – na Ivanjdan. Procesija će krenuti s Vrila u 19 sati, dok će sveta misa započeti u 20 sati. Misno slavlje predslavit će fra Miro Šego, gvardijan i župnik na Humcu, uz pjevanje Velikog zbora iz Rodoča.
Vjernici će tijekom proslave imati mogućnost za svetu ispovijed od 18:30 sati, kada će započeti i zajednička molitva krunice.
Organizatori pozivaju sve vjernike i ljude dobre volje da sudjeluju u trodnevnici i proslavi svetog Ivana te zajedničkom molitvom i druženjem obilježe blagdan zaštitnika župe.
Federalni zavod za statistiku i Zavod za statistiku Republike Srpske objavili su popise najčešćih imena koja su roditelji davali djevojčicama i dječacima rođenima tijekom 2025. godine. Podaci pokazuju različite trendove u odabiru imena u dva entiteta Bosne i Hercegovine.
U Federaciji Bosne i Hercegovine najpopularnije žensko ime u 2025. godini bilo je Merjem, koje je dobilo čak 299 djevojčica. Slijede Sara (224), Asja (216), Esma (212), Iman (194), Ema (176), Hana (167), Amina (166), Lejla (142) i Una (132).
Kada je riječ o dječacima, roditelji u Federaciji BiH najčešće su birali ime Hamza, koje nosi 286 novorođenih dječaka. Među deset najpopularnijih našla su se i imena Ali (232), Ahmed (221), Davud (206), Omar (193), Amar (178), Harun (174), Imran (161), Adian (159) i Adin (155). Kompletne liste pogledajte OVDJE.
U Republici Srpskoj najčešće žensko ime u 2025. godini bilo je Milica, a slijede Sofija, Dunja, Marija, Teodora, Nađa, Anastasija, Mila, Katarina i Ana. Kod dječaka u Republici Srpskoj na prvom mjestu našlo se ime Vasilije, ispred Lazara, Luke, Stefana, Jovana, Pavla, Dušana, Mateja, Alekse i Nikole, piše Klix.
Objavljeni podaci potvrđuju da roditelji u Bosni i Hercegovini i dalje najčešće biraju tradicionalna i vjerski nadahnuta imena, iako su među najpopularnijima prisutna i neka moderna imena koja posljednjih godina bilježe stalan rast popularnosti.
Dok mladenci mjesecima maštaju o savršenom prvom plesu, prepunoj dvorani i danu koji će pamtiti cijeli život, stvarnost organizacije vjenčanja u Hercegovini 2026. godine postaje sve zahtjevnija. Romantiku sve češće prate kalkulatori, tablice troškova i ozbiljne financijske odluke, jer organizacija svadbe danas za mnoge predstavlja jedan od najvećih životnih izdataka, piše Večernji list BH.
Hercegovina je oduvijek bila poznata po velikim svadbama, bogatoj trpezi, dugim kolonama automobila, pjesmi do ranih jutarnjih sati i stotinama uzvanika. Svadba ovdje nije tek obiteljsko slavlje, nego društveni događaj o kojem se govori mjesecima prije i dugo nakon što završi. Međutim, sezona vjenčanja 2026. pokazuje da raskoš ima svoju cijenu – i to sve višu.
Najveći pojedinačni trošak i dalje predstavlja takozvana “stolica” u svadbenim salonima. Prema riječima predsjednika Udruge vlasnika svadbenih salona Zapadnohercegovačke županije i Turističkog klastera Hercegovina, Stjepana Primorca, cijene su ove godine u prosjeku porasle za oko pet konvertibilnih maraka. Tako se početna cijena danas kreće oko 65 KM po gostu, dok luksuzniji saloni naplaćuju između 80 i 95 KM.
No među mladencima već se mjesecima govori kako pojedini saloni u Livnu za atraktivne termine i standardne menije naplaćuju čak do 103 KM po stolici, čime taj grad slovi za jednu od najskupljih lokacija za organizaciju svadbenih slavlja u Bosni i Hercegovini.
Kada se zna da prosječna hercegovačka svadba rijetko okuplja manje od 300 uzvanika, jasno je da samo trošak večere može dosegnuti više od 30 tisuća konvertibilnih maraka. No tu izdaci tek počinju.
Glazba je nezaobilazan dio svake hercegovačke svadbe, a kvalitetni bendovi termine rezerviraju i godinu dana unaprijed. Cijene nastupa kreću se od oko tisuću pa do više od 2.500 KM, ovisno o popularnosti izvođača i trajanju nastupa. Najtraženiji su bendovi koji mogu zadovoljiti različite glazbene ukuse – od Thompsona i Olivera Dragojevića do Halida i narodnih hitova – jer je poznato nepisano pravilo da na hercegovačkim svadbama svi barem jednom završe na stolici. Trendovi se mijenjaju pa sve više mladenaca bira spektakularne ulaske uz dimne efekte, rasvjetu i koreografije koje izgledaju poput filmskih scena ili viralnih videa s društvenih mreža. Vjenčanja su odavno postala i vizualni događaj, a fotografije i snimke imaju gotovo jednaku važnost kao i sama proslava.
Uz glazbu dolaze i brojni drugi troškovi. Šminkanje mladenke danas stoji između 80 i 200 KM, dok frizure nerijetko prelaze 100 KM. Kada se tome pridodaju probni termini, tretmani kože, nokti, ekstenzije i ostale pripreme, konačan iznos značajno raste. Ni mladoženje više ne prolaze jeftinije. Odijela po mjeri, kvalitetne cipele, satovi i modni dodaci postali su važan dio cjelokupnog dojma, osobito u vremenu kada svadbene fotografije završavaju na Instagramu i drugim društvenim mrežama.
Posebnu stavku predstavljaju dekoracije. Cvjetni aranžmani, personalizirani detalji, luksuzna rasvjeta i posebno uređeni kutci za fotografiranje danas su gotovo standard, a ne luksuz. Nekada su najvažniji bili dobra hrana i glazba, dok se danas sve više pažnje posvećuje dojmu i estetici cijelog događaja.
Unatoč sve višim cijenama, Hercegovci ne odustaju od velikih svadbi. Ljetni termini, posebno tijekom srpnja i kolovoza kada se dijaspora vraća kući, rezerviraju se i više od godinu unaprijed, a mnogi saloni tada gotovo da nemaju slobodnih termina.
Dok jedni smatraju da su današnje svadbe postale pretjerano skupe i raskošne, drugi ističu kako je upravo bogata proslava dio tradicije i identiteta Hercegovine. Jer ovdašnji svatovi nikada nisu bili samo večera i ples. Oni su događaj koji okuplja obitelj, prijatelje i cijelu zajednicu. Razlika je tek u tome što se danas, uz lijepe uspomene i emocije, sve češće pamti i konačan račun.
Mostar će od jeseni 2026. godine biti bogatiji za jedinstvenu predškolsku ustanovu koja donosi suvremene europske standarde odgoja i obrazovanja. U Dubrovačkoj ulici, u sklopu naselja Oaza, završava se izgradnja Dječjeg vrtića „Mali Univerzum“, koji će svoja vrata za prve polaznike otvoriti 1. rujna 2026. godine.
Riječ je o vrtiću koji svoj rad temelji na Montessori principima, jednom od najpoznatijih i najcjenjenijih odgojno-obrazovnih pristupa u svijetu. Ovaj koncept polazi od poštivanja individualnosti svakog djeteta te potiče samostalnost, kreativnost, istraživački duh i prirodnu želju za učenjem.
Iza projekta stoji tim osnivača koji su više od desetljeća ulagali u stručno usavršavanje, međunarodna iskustva i proučavanje suvremenih obrazovnih modela. Tijekom posljednjih trinaest godina surađivali su sa stručnjacima iz područja pedagogije, psihologije i ranog razvoja djece, stvarajući koncept koji sada po prvi put dolazi u Mostar.
Više od vrtića
„Mali Univerzum“ zamišljen je kao mjesto u kojem roditelji, djeca i stručni tim zajedno grade temelje za razvoj samopouzdanja, odgovornosti i cjeloživotne ljubavi prema učenju.
Posebnost projekta ogleda se i u suradnji s domaćim i međunarodnim stručnjacima koji će tijekom godine održavati edukacije, radionice i predavanja za roditelje i odgojitelje. Mostar će tako ugostiti renomirane stručnjake iz područja pedagogije, logopedije, psihologije i suvremenih metoda učenja.
Cilj je stvoriti zajednicu u kojoj roditelji nisu samo promatrači razvoja svog djeteta, nego aktivni sudionici odgojno-obrazovnog procesa.
Individualni pristup svakom djetetu
U vrtiću će se posebna pozornost posvećivati individualnom praćenju razvoja svakog djeteta. Roditelji će redovito dobivati mjesečna i godišnja izvješća stručnog tima koji čine psiholog, logoped i pedagog.
Takav pristup omogućuje pravodobno prepoznavanje talenata, razvojnih potencijala i eventualnih poteškoća, čime se svakom djetetu pruža podrška prilagođena njegovim potrebama.
Engleski i njemački jezik od najranije dobi
Svjesni važnosti stranih jezika u suvremenom društvu, osnivači su poseban naglasak stavili na svakodnevno upoznavanje djece s engleskim i njemačkim jezikom.
Kroz igru, glazbu, priče, komunikaciju i posebno prilagođene Montessori materijale djeca će prirodno usvajati osnove oba jezika. Program će voditi stručni nastavnici, a sadržaji će biti prilagođeni uzrastu kako bi proces učenja bio spontan i zabavan.
NTC program dr. Ranka Rajovića
Važan dio rada vrtića činit će i NTC program učenja dr. Ranka Rajovića, međunarodno priznati sustav koji se temelji na najnovijim znanstvenim spoznajama o razvoju dječjeg mozga.
Kroz kretanje, igru, logičke zadatke i kreativne aktivnosti djeca razvijaju koncentraciju, funkcionalno razmišljanje, sposobnost povezivanja informacija te vještine rješavanja problema, koje će biti ključne u svijetu budućnosti.
Djetinjstvo bez ekrana i zdrave životne navike
Jedna od temeljnih vrijednosti „Malog Univerzuma“ jest promicanje zdravog i svjesnog odrastanja. U vremenu kada su djeca sve više izložena digitalnim sadržajima, vrtić će njegovati koncept djetinjstva bez ekrana, s naglaskom na stvarnu igru, druženje, kreativnost, istraživanje i svakodnevni boravak u prirodi.
Posebna pažnja posvetit će se i zdravoj prehrani. U vrtiću neće biti mjesta za industrijske slatkiše, gazirana pića i proizvode s visokim udjelom rafiniranog šećera. Djeca će jednom do dva puta tjedno zajedno s odgojiteljima pripremati zdrave kolače i nutritivno uravnotežene slastice prema recepturama nutricionistkinje Ane Petrović.
Kroz ove radionice mališani će upoznavati zdrave namirnice, razvijati finu motoriku, samostalnost i osjećaj odgovornosti, istovremeno uživajući u zajedničkom stvaranju i učenju.
Vlastiti vrt i upoznavanje Hercegovine
Djeca će velik dio vremena provoditi na otvorenom, u edukativnom vrtu koji će biti sastavni dio vrtićkog kompleksa. Sadnjom biljaka, brigom o vrtu i promatranjem prirode učit će o odgovornosti, održivosti i zdravim životnim navikama.
Uz svakodnevne aktivnosti planirana su i edukativna putovanja diljem Hercegovine kako bi djeca kroz neposredno iskustvo upoznavala kulturnu baštinu, prirodne ljepote i bogatstvo kraja u kojem odrastaju.
Već najavljen Ljetni kamp 2027.
Nakon prve godine rada, „Mali Univerzum“ planira pokrenuti i poseban Ljetni kamp 2027., koji će objediniti edukaciju, sport, kreativne radionice i boravak u prirodi.
Program će uključivati tematske tjedne, male znanstvene eksperimente, sportske aktivnosti, jezične radionice i brojne sadržaje osmišljene kako bi djeca kroz igru razvijala samostalnost, timski duh i ljubav prema učenju.
Dani otvorenih vrata i upisi
Prije službenog otvaranja, tijekom kolovoza 2026. godine bit će organizirani Dani otvorenih vrata tijekom kojih će roditelji moći upoznati prostor, stručni tim, Montessori materijale i programe rada.
Upisi za djecu u dobi od tri do šest godina već su otvoreni, a zainteresirani roditelji dodatne informacije mogu dobiti putem e-mail adrese Pr.maliuniverzum@gmail.com ili pozivom na broj 063 107 977.
„Mali Univerzum“ nije zamišljen samo kao mjesto boravka djece, nego kao prostor u kojem se razvijaju karakter, znanje, samopouzdanje i vrijednosti koje ostaju za cijeli život. Mjesto gdje svako dijete dobiva priliku otkriti vlastite potencijale i odrastati u sigurnom, poticajnom i inspirativnom okruženju.
Ruski trgovački lanac Mere ponovno pokazuje ozbiljne namjere za povratak na tržište Bosne i Hercegovine. Najnoviji pokazatelj dolaska ovog međunarodnog maloprodajnog lanca jest objava natječaja za radno mjesto Category Managera sa sjedištem u Istočnom Sarajevu, što upućuje na nastavak aktivnosti usmjerenih prema uspostavljanju poslovanja u zemlji.
Mere je treći najveći ruski trgovački lanac, koji posluje od 2009. godine, a poznat je po svom poslovnom modelu „ultra diskonta“. Tvrtka posluje u deset zemalja te kupcima nudi proizvode po cijenama koje su, prema navodima kompanije, i do 20 posto niže od prosječnih tržišnih cijena. U ponudi se nalazi približno 1.500 različitih artikala, dok su planirani prodajni objekti površine oko 1.000 četvornih metara, piše BiznisInfo.ba.
Nastavljaju pripreme za ulazak na tržište
Ovo nije prvi znak da se Mere priprema za ponovno pokretanje poslovanja u Bosni i Hercegovini. Tijekom proteklog razdoblja kompanija je više puta objavljivala oglase za rukovodeće i menadžerske pozicije u različitim gradovima, što ukazuje na sustavan pristup stvaranju poslovne mreže i pripremi za širenje na domaćem tržištu.
Posebnu pozornost privlači najnoviji natječaj za Category Managera, jednu od najvažnijih funkcija u sektoru maloprodaje. Osoba na toj poziciji odgovorna je za upravljanje asortimanom proizvoda, pregovore s dobavljačima te razvoj prodajnih kategorija, što sugerira da kompanija intenzivno radi na pripremi buduće ponude za kupce u BiH.
Već su jednom poslovali u BiH
Mere je već ranije pokušao ostvariti značajniji prodor na tržište Bosne i Hercegovine. Prije nekoliko godina otvorene su trgovine u Istočnom Sarajevu, Prijedoru i Doboju, uz najave ambiciozne ekspanzije i otvaranja većeg broja prodajnih objekata diljem zemlje.
Međutim, unatoč velikim očekivanjima, poslovanje nije zaživjelo u planiranom opsegu. Nakon relativno kratkog razdoblja rada sve su trgovine zatvorene, a kompanija se povukla s bosanskohercegovačkog tržišta.
Hoće li drugi pokušaj biti uspješniji, tek treba vidjeti. Ipak, novi natječaji za zapošljavanje i nastavak pripremnih aktivnosti pokazuju da ruski trgovački lanac nije odustao od svojih planova te ponovno nastoji pronaći mjesto među konkurencijom na tržištu Bosne i Hercegovine.
Kardinal Camillo Ruini, jedan od najutjecajnijih crkvenih velikodostojnika u suvremenoj povijesti Katoličke Crkve i dugogodišnji predsjednik Talijanske biskupske konferencije, preminuo je u utorak, 16. lipnja, u 95. godini života.
Vijest o njegovoj smrti objavili su kardinal vikar Baldassare Reina i Biskupsko vijeće Rimske biskupije, izrazivši zahvalnost za njegov „dug i plodonosan kršćanski život“ te za desetljeća predane službe Crkvi.
Rođen u Sassuolu, Ruini je od 1991. do 2007. godine obnašao dužnost predsjednika Talijanske biskupske konferencije (CEI), dok je od 1991. do 2008. bio generalni vikar Njegove Svetosti za Rimsku biskupiju i nadsvećenik Bazilike svetog Ivana Lateranskog. Tijekom svog djelovanja stekao je ugled jednog od najvažnijih glasova Katoličke Crkve u Italiji i šire.
Posljednjih mjeseci njegovo zdravstveno stanje bilo je ozbiljno narušeno te je primao svakodnevnu liječničku skrb u svom domu. Ranije je pretrpio srčani udar u srpnju 2024. godine, a tijekom 2025. godine liječio se zbog zatajenja bubrega u rimskoj poliklinici Gemelli.
Povodom njegove smrti oglasio se i talijanski potpredsjednik Vlade te ministar vanjskih poslova Antonio Tajani, koji je Ruinija opisao kao „osobu od velikog autoriteta u Crkvi“, prisjetivši se njegove uloge glavnog tajnika i predsjednika Talijanske biskupske konferencije.
„Bio je vjerni branitelj tradicionalnih vrijednosti, vrijedan sugovornik politike i institucija te veliki Talijan. Zahvaljujem mu na njegovom kršćanskom radu. Neka počiva u miru“, poručio je Tajani.
Za vjernike u Hercegovini i cijelom svijetu kardinal Ruini ostat će posebno zapamćen po svojoj ulozi u proučavanju međugorskog fenomena. Naime, od 2010. do 2014. godine predvodio je međunarodnu istražnu komisiju koju je osnovao papa Benedikt XVI. radi proučavanja navodnih ukazanja u Međugorju.
Takozvana Ruinijeva komisija zaključila je kako postoji vrlo snažna osnova za priznavanje nadnaravnosti prvih sedam međugorskih ukazanja, dok za kasnija ukazanja nije donijela konačan pozitivan sud. Izvješće komisije predano je Kongregaciji za nauk vjere početkom 2014. godine.
I nakon završetka rada komisije Ruini je u više navrata javno isticao svoje osobno uvjerenje da su prva međugorska ukazanja autentična, zbog čega je ostao jedna od najprepoznatljivijih crkvenih osoba povezanih s Međugorjem.
Njegov odlazak označava kraj jednog važnog poglavlja u životu Katoličke Crkve, ali i ostavlja trajan trag u raspravama i istraživanjima koja su obilježila suvremenu crkvenu povijest.
U okviru manifestacije Mostarsko proljeće 2026. – XXVIII. Dani Matice hrvatske Mostar, u utorak, 16. lipnja 2026. godine, u Mostaru je održano predstavljanje knjige Petra Lovrića „Hodao sam Božjim stazama”.
Program je upriličen u dvorani Franjevačkog samostana u Mostaru, gdje se okupio brojni kulturni i javni život Mostara te ljubitelji pisane riječi, piše Bljesak.info.
Lovrićevo djelo donosi potresno i autentično svjedočanstvo o čovjekovu životnom putu ispunjenom iskušenjima, opasnostima i duhovnim traženjima. Autor kroz knjigu opisuje iskustva bliske smrti i dramatične situacije koje je proživio u različitim razdobljima života – od prijetnji u vremenu komunizma, pa sve do zahtjevnih i rizičnih putovanja te planinarskih pohoda na kojima se suočavao s ekstremnim uvjetima.
Posebno se izdvajaju opisi boravaka i opasnih trenutaka u Alpama, na Aljasci, u Andama, pustinji Gobi te tijekom snažne oluje na Himalaji, gdje je, kako opisuje, život više puta bio doveden u pitanje.
U središtu knjige nalazi se duhovna dimenzija autorova iskustva. Suočen s vlastitim granicama i nemoći, Lovrić se okreće vjeri te u trenucima kušnje zaziva Isusa Krista kao oslonac i snagu. Djelo tako prerasta u svjedočanstvo o odnosu čovjeka i Boga, ali i o potrazi za smislom u najtežim životnim okolnostima.
O knjizi su govorili fra Mario Knezović, gvardijan Franjevačkog samostana sv. Petra i Pavla u Mostaru, fra Jozo Grbeš, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije, Tihomir Dujmović te Misijana Brkić Milinković, dok je vlastito svjedočanstvo i kontekst nastanka knjige iznio i autor Petar Lovrić.
Događaj je dodatno obogatila glazbena izvedba Karla Kraljević, koja je svojim nastupom upotpunila program večeri.
U vremenu kada digitalni sadržaj preplavljuje svakodnevicu, rijetki su projekti koji uspijevaju spojiti suvremenu tehnologiju i duboku duhovnost. Upravo takva je priča o projektu Amoriel i YouTube kanalu EchoTwin Studio Religion, iza kojih stoji osoba koja je odlučila ostati u sjeni kako bi u središtu pozornosti uvijek bio Bog i poruka Njegove ljubavi.
Kroz pjesme, molitve, psalme i duhovne sadržaje, ovaj jedinstveni projekt posljednjih godina pronalazi put do srca tisuća ljudi koji u glazbi traže mir, nadu i ohrabrenje. Posebnu pozornost privukle su pjesme poput „Dođi Gospodine“ i „Euharistija: Tijelo živoga Boga“, koje su mnogima postale više od glazbe – osobna molitva i susret s Bogom.
U razgovoru za naš portal autorica projekta govori o nastanku Amoriela, inspiraciji koju pronalazi u molitvi i Euharistiji, izazovima stvaranja duhovne glazbe uz pomoć suvremenih tehnologija te o želji da kroz svaku pjesmu prenese jednostavnu, ali snažnu poruku: Bog je ljubav i ta ljubav uvijek pobjeđuje.
1. Tko stoji iza projekta Amoriel i kako je nastala ideja za njegovo pokretanje?
- Iza projekta Amoriel stoji osoba koja želi ostati u pozadini kako bi naglasak uvijek bio na poruci i Bogu, a ne na autoru. Sve je započelo jednom jednostavnom željom – da na neki način radim za Boga. Kroz molitvu i svakodnevni život sve više sam osjećala potrebu stvarati sadržaj koji će ljude približavati vjeri, nadi i Božjoj ljubavi. Tako su korak po korak nastajali tekstovi, pjesme i ideje koje su se s vremenom pretvorile u projekt Amoriel. Ne doživljavam ga kao osobni projekt, nego kao mali doprinos u širenju dobra. Ako neka pjesma nekome donese mir, vrati ga molitvi ili mu pomogne osjetiti da nije sam, tada je moje srce ispunjeno zahvalnošću.
2. Što za Vas predstavlja ime „Amoriel“ i kakvu poruku želite prenijeti kroz njega?
- Ime Amoriel za mene nosi posebno značenje. Nastalo je spajanjem riječi amor – ljubav i El – Bog. U tom imenu sažeto je sve ono što želim prenijeti kroz svoj rad: ljubav Božju. Kada je nastajao projekt, tražila sam ime koje neće govoriti o osobi, nego o poruci. Amoriel me od samog početka podsjeća na ono najvažnije – da je Bog ljubav i da je svaki dar koji imamo poziv da tu ljubav dijelimo s drugima. Zato kroz pjesme, molitve i duhovne sadržaje želim podsjetiti ljude da nisu sami, da su voljeni i da ih Bog nikada ne prestaje tražiti, voditi, praštati i ljubiti.
3. Kako je nastao YouTube kanal EchoTwin Studio Religion?
- EchoTwin Studio Religion nastao je iz želje da se kroz glazbu prenese ono što nosim u srcu – vjera, molitva, nada i ljubav prema Bogu. Posebno su me privlačili psalmi, molitve i duhovne teme koje rijetko ili nikada nisu bile uglazbljene na našem jeziku. Počela sam razmišljati kako bi te riječi mogle dobiti novi glas i doprijeti do ljudi na način koji će im biti blizak. Velik poticaj dao mi je i jedan vrlo živ san koji sam doživjela ozbiljno i duboko. U njemu sam jasno osjetila poruku: „Pravi moju glazbu.“ Nisam to doživjela kao nešto što treba dokazivati ili objašnjavati, nego kao poticaj koji je ostao u mom srcu i dao mi hrabrost da krenem ovim putem. Tako je nastao EchoTwin Studio Religion – prostor u kojem se susreću vjera i želja da se ljudima približi nebo kroz glazbu.
4. Koja je glavna misija Vašeg glazbenog i duhovnog djelovanja?
- Kao što sam gore navela, glavna misija je približiti ljude Bogu kroz glazbu. Onima koji već žive svoju vjeru želim pružiti ohrabrenje, radost i poticaj da još dublje upoznaju Boga i učvrste svoj odnos s Njim. S druge strane, želja mi je doprijeti i do onih koji se možda još nisu susreli s Bogom ili Ga tek traže. Ako neka pjesma u nekome probudi pitanje, dotakne srce ili postane prvi korak prema vjeri, smatram to velikim darom. Nastojim stvarati pjesme u kojima će se ljudi moći prepoznati – u svojim radostima, borbama, svakodnevnim situacijama i molitvama. Voljela bih da svatko tko posluša barem jednu pjesmu pronađe u njoj nešto što će ga ohrabriti, donijeti mu mir ili ga približiti Bogu. U konačnici, moja je najveća želja da glazba bude put kojim će ljudi otkrivati Božju ljubav, a svaki susret s tom ljubavlju korak bliže spasenju.
5. Odakle crpite inspiraciju za tekstove i melodije svojih pjesama?
- Prije svega, iz ljubavi. Vjerujem da je Bog ljubav i da je sve što je stvorio dobro. Upravo ta ljubav Boga prema čovjeku glavni je izvor moje inspiracije. Posebno me nadahnjuju Euharistija, klanjanje i svakodnevna molitva. U tim trenucima često dolaze ideje, riječi ili teme koje kasnije postanu pjesme. Veliku inspiraciju pronalazim i u životima svetaca, koji svojim primjerom pokazuju kako živjeti vjeru u različitim okolnostima života. Posebno mjesto imaju i Psalmi. U njima je sažeto gotovo sve što čovjek može proživjeti – ljubav, radost, zahvalnost, tuga, strah, kajanje i potpuno predanje Bogu. Zato me uvijek iznova privlače i nadahnjuju. Inspiraciju pronalazim i u svakodnevnom životu, u susretima s ljudima, njihovim svjedočanstvima, borbama i radostima. Vjerujem da Bog govori i kroz velike događaje, ali jednako tako i kroz male, naizgled obične trenutke svakodnevice.
6. Koliko vremena obično traje nastanak jedne pjesme, od ideje do objave?
- Za to doista ne postoji pravilo. Neke pjesme nastanu gotovo u jednom dahu, dok sjedim u parku, na klupi, u crkvi, tijekom molitve, slušajući propovijed ili čitajući neki tekst koji dotakne srce. Ponekad riječi jednostavno dođu i sve se posloži vrlo brzo. S druge strane, postoje pjesme koje nastaju danima, tjednima ili čak mjesecima. Vraćam im se iznova, mijenjam riječi, brišem, dopisujem, tražim prave riječi i pravi osjećaj. Ne odustajem dok pjesma ne sjedne srcu i uhu. Svaka pjesma ima svoj put. Neke dođu kao dar u jednom trenutku, a neke traže strpljenje, vrijeme i puno promišljanja. Naučila sam da ne treba požurivati proces, nego dopustiti da pjesma sazrije onda kada je za to spremna.
7. Koja Vam je pjesma posebno prirasla srcu i zašto?
- Iskreno, teško mi je izdvojiti samo jednu pjesmu jer je svaka nastala u određenom trenutku života, molitve ili nadahnuća i svaka nosi dio mene. Na neki način sve su mi jednako drage. Ipak, ako bih morala izdvojiti jednu, to bi bila Hvala Ti Gospodine moj (https://youtu.be/tnBI8STjbow)To je prva pjesma koju sam objavila na YouTubeu i zato zauzima posebno mjesto u mom srcu. Nastala je tijekom klanjanja pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, iz osjećaja duboke zahvalnosti za sve što mi je Bog darovao i za sve trenutke u kojima me vodio kroz život. U toj pjesmi sažeto je moje predanje Bogu: „Radi sa mnom što god želiš, vodi me i hvala Ti na svemu.“ Možda nije među najpoznatijim pjesmama na kanalu i nije dobila pažnju kakvu bih joj poželjela, ali meni ostaje jedna od najdragocjenijih jer je upravo njome sve započelo. Još bi spomenula i nedavno dodanu a to je Euharistija : Tijelo živoga Boga ( https://youtu.be/Pn2Bgbfh45E ), ona ima posebno mjesto među pjesmama koje sam napravila jer riječima prikazuje Isusa krista , našeg uskrslog Boga u Euharistiji, toj maloj bijeloj hostiji u kojoj se događa sve potrebno za spasenje duše. Voljela bih da svatko ima taj pogled i razmišljanje o presvetom tijelu. To je moja himna Isusu. :)
8. Pjesma „Dođi Gospodine“ privukla je veliku pozornost. Jeste li očekivali takve reakcije publike?
- Iskreno, nisam. Kada stvaram pjesme, nikada ne razmišljam o tome koliko će pregleda ostvariti niti se time vodim. Svaku pjesmu objavljujem s nadom da će nekoga dotaknuti i približiti Bogu, pa makar to bila samo jedna osoba. Zato me iznenadilo koliko je ljudi pronašlo nešto svoje u pjesmi „Dođi Gospodine“. Vjerujem da je razlog možda u njezinoj jednostavnosti. To nije pjesma koja pokušava nešto dokazati, nego iskrena molitva srca. Govori o strahu, nadi, predanju, Božjoj ljubavi i čežnji da Bog bude prisutan u našem životu. Velik broj pregleda nisam očekivala, ali ga doživljavam kao dar od Boga. Još više od samih brojki raduju me poruke ljudi koji su mi napisali da ih je pjesma potaknula na molitvu, donijela im mir ili ih ohrabrila u teškim trenucima. Ako je kroz tu pjesmu barem jedno srce osjetilo Božju blizinu, onda sam neizmjerno zahvalna.
9. Koliko su osobna molitva i vjera prisutne u procesu stvaranja glazbe?
- Osobna molitva i vjera nisu samo dio procesa stvaranja, nego njegov temelj. Bez njih ne bi bilo ni pjesama kakve danas stvaram. Gledajući unatrag, često imam osjećaj da me Bog kroz sve što sam do sada doživjela i proživjela pripremao upravo za ovo. Od najranijeg djetinjstva vjera je bila važan dio mog života, a tijekom mladosti posebno me oblikovalo vrijeme provedeno u Franjevačkoj mladeži (FRAMA). Tada se rodila i moja posebna povezanost sa svetim Franjom Asiškim, čije me predanje, poniznost i ljubav prema Kristu nadahnjuju i danas. On je uz još neke svete, jedan od najvećih uzora vjere koju nastojim živjeti. Mnoge ideje dolaze upravo tijekom molitve, na svetoj misi, tijekom klanjanja pred Presvetim Oltarskim Sakramentom ili u trenucima kada pokušavam osluškivati što mi Bog želi staviti na srce. Često se dogodi da jedna rečenica iz Evanđelja, psalma ili propovijedi postane sjeme iz kojeg kasnije nastane cijela pjesma. Vjera mi ne služi samo kao inspiracija za teme o kojima pišem. Ona oblikuje način na koji gledam ljude, život, patnju, radost i ljubav. Zato su pjesme zapravo nastavak moje molitve, pretočene u riječi i glazbu. Pjesme nisu savršene, ali nastojim da budu iskrene. Prije svega želim da budu dar Bogu, a zatim i svima onima koji ih slušaju.
10. Tko čini Vašu publiku i kakve poruke najčešće dobivate od slušatelja?
Publiku čine vrlo različiti ljudi. Među njima su djeca, mladi, odrasli i stariji, ljudi iz različitih životnih okolnosti i duhovnih putova. Upravo me ta raznolikost posebno raduje jer pokazuje da Božja riječ i glazba mogu dotaknuti svako srce. Poruke koje dobivam jednako su raznolike. Neki mi pišu da uz pjesme mole, neki ih slušaju tijekom klanjanja ili zajedničkih molitava, a neki kažu da ne mogu zamisliti dan bez njih. Mnogi su pronašli utjehu u teškim trenucima, ohrabrenje kada im je bilo potrebno ili jednostavno mir nakon napornog dana. Posebno me diraju svjedočanstva ljudi koji su se prepoznali u određenoj pjesmi ili su kroz nju osjetili Božju blizinu. Neki traže zagovor svetaca kroz pjesme posvećene njima, neki ih pjevaju na putovanjima, a neki ih doživljavaju kao osobnu molitvu. Svaka takva poruka za mene je veliki dar i podsjetnik da Bog može djelovati na mnogo različitih načina. Tada shvatim da pjesme više nisu moje, nego da su pronašle svoj put do srca kojima su bile potrebne i zato su od svih koji ih slušaju.
11. Na koji način umjetna inteligencija sudjeluje u stvaranju Vaših pjesama, ako je koristite?
- Ovo je pitanje koje mi ljudi vrlo često postavljaju, a mislim da postoji mnogo pogrešnih predodžbi o tome kako taj proces zapravo izgleda. Umjetna inteligencija za mene nije zamjena za kreativnost, vjeru ili emociju. Ona je alat. Sve počinje od ideje, molitve, nadahnuća i teksta koji sama pišem. Tek nakon toga dolazi tehnologija koja pomaže da ono što nosim u srcu dobije glazbeni oblik. Budući da nemam vlastiti pjevački glas kojim bih mogla otpjevati sve što stvaram, moderna tehnologija omogućuje mi da tekst pretvorim u pjesmu koju ljudi mogu čuti, doživjeti i pjevati. Na taj način molitve, psalmi i duhovne poruke dobivaju život i mogu doprijeti do većeg broja ljudi. Proces je puno složeniji nego što mnogi misle. Nije dovoljno napisati nekoliko riječi i pritisnuti gumb. Za svaku pjesmu detaljno određujem stil, atmosferu, instrumente, tempo, način izvođenja i emociju koju želim prenijeti. Zatim slijedi mnogo pokušaja, slušanja, mijenjanja i traženja dok ne pronađem melodiju i glas koji odgovaraju onome što sam u srcu zamislila. Ponekad na tome provedem sate, dane ili čak tjedne i mjesece. Pišem, brišem, mijenjam i počinjem ispočetka sve dok ne osjetim da pjesma zvuči upravo onako kako treba. Naravno, umjetna inteligencija nikada neće zamijeniti ljudsko srce. Ali vjerujem da može biti vrijedan alat u rukama čovjeka. Uostalom, pjesma svoj puni smisao dobiva tek kada je ljudi slušaju, pjevaju, mole uz nju i prepoznaju dio sebe u njezinim riječima. Često volim reći da je umjetna inteligencija onakva kakvom je ljudi koriste. Sama po sebi nije ni dobra ni loša. Kako ju koristimo, takva i jest. Kamo sreće da je svi koristimo za dobro – za stvaranje, pomaganje, učenje, povezivanje ljudi i širenje onoga što otvara ljudsko srce dobru. U mom slučaju ona je samo sredstvo. Cilj je uvijek isti: kroz glazbu prenijeti vjeru, nadu, ljubav i približiti ljude Bogu.
12. Koji su najveći izazovi u vođenju ovakvog projekta?
- Najveći izazov je pronaći ravnotežu između svih obveza koje ovaj projekt nosi sa sobom i svakodnevnog života. Mnogi vide samo gotovu pjesmu, ali iza nje stoji mnogo koraka. Tu su istraživanje tema, pisanje teksta, traženje odgovarajuće melodije, uređivanje i brojna dorađivanja. Često provedem puno vremena vraćajući se pjesmi dok ne osjetim da je upravo onakva kakva treba biti. Jednako važan dio su i slike koje prate pjesme. Svaki video nosi samo jednu sliku i zato nastojim da ona ne bude slučajna. Tražim vizual koji će pratiti poruku pjesme, njezinu emociju i duhovni sadržaj. Važno mi je da slika govori zajedno s glazbom, da pomaže ljudima osjetiti ono o čemu pjesma govori i da ne bude samo još jedna prolazna svjetovna ai slika kakve svakodnevno susrećemo. Velik izazov predstavlja i pronalaženje ravnoteže između stvaranja i obiteljskog života. Trudim se dati vrijeme svemu što mi je važno – Bogu kroz molitvu i stvaranje, ali i svojoj obitelji koja me jednako treba. Vjerujem da nijedno ne smije biti zanemareno jer upravo iz te ravnoteže nastaje mir iz kojeg dolaze i pjesme. Unatoč svim izazovima, radost stvaranja uvijek je veća od uloženog truda.
13. Imate li suradnike ili je većina posla rezultat Vašeg samostalnog rada?
- Većina sadržaja nastaje kroz moj osobni rad, od odabira tema i pisanja tekstova pa sve do oblikovanja konačne pjesme. Ipak, ne mogu reći da sam u tome sama. Veliku podršku imam u svojoj obitelji. Moj suprug upoznao me s tehničkom stranom stvaranja glazbe i svijetom novih tehnologija koje danas koristim kao alat u radu. Njegovi savjeti i podrška su mi od velike pomoći i bez njega bi bilo teško. Hvala mu. :) Tu su i naša djeca, koja su na svoj način također dio ove priče. Često zajedno slušamo pjesme, pjevamo ih i razgovaramo o njima. Oni su među mojim najiskrenijim slušateljima, ali i najboljim kritičarima. Djeca uvijek kažu ono što stvarno misle, a to je ponekad vrijednije od bilo kakve analize. Zato, iako većina ideja i sadržaja nastaje kroz moj rad, iza svega stoji velika podrška obitelji bez koje bi ovaj put bio puno teži i siromašniji.
14. Koje su Vaše želje i planovi za budućnost kanala EchoTwin Studio Religion?
- Moja najveća želja je nastaviti stvarati glazbu koja će ljude približavati Bogu i donositi im nadu, mir i ohrabrenje. Voljela bih nastaviti uglazbljivati psalme, molitve, živote svetaca i duhovne teme koje još nisu dovoljno zastupljene. Katolička baština neizmjerno je bogata i vjerujem da u njoj postoji još mnogo prekrasnih tema koje čekaju da budu prenesene kroz glazbu. Želja mi je da se poruka Božje ljubavi i dar glazbe nastave širiti ne samo kroz YouTube, nego i kroz druge platforme i načine komunikacije kako bi doprli do što više ljudi kojima su potrebne. Od samog početka nosim u srcu jedno obećanje: dok god budem mogla, svake nedjelje objaviti novu pjesmu na slavu Bogu. Uz to, nastojim obilježiti i velike blagdane tijekom godine pjesmama koje prate liturgijsko vrijeme i važne trenutke naše vjere. Ako Bog dopusti, voljela bih da kanal nastavi rasti, ali prije svega u dubini, a ne samo u brojkama. Sve ostale planove prepuštam Njemu jer je cijeli projekt od početka nastao iz želje da Mu služim.
15. Možemo li uskoro očekivati cijeli album duhovne glazbe?
- Iskreno, o tome zasad ne razmišljam previše. Trenutačno mi je važnije stvarati nove pjesme i redovito ih dijeliti s ljudima nego ih okupljati u album. Svaka pjesma nastaje u svom trenutku, iz određene molitve, blagdana, psalma ili nadahnuća koje tada nosim u srcu. Zato ih doživljavam kao pojedinačne priče koje dolaze onda kada za njih dođe vrijeme. Naravno, možda će se jednog dana pokazati da neke od njih pripadaju zajedno i da zaslužuju biti objedinjene u album. Ako se to dogodi, prihvatit ću to s radošću. Za sada mi je najvažnije ostati vjerna stvaranju i nastaviti donositi nove pjesme ljudima koji ih slušaju.
16. Što biste poručili ljudima koji kroz Vaše pjesme traže mir, nadu i ohrabrenje?
- Poručila bih im da nikada ne zaborave koliko ih Bog ljubi. Znam da život ponekad donosi razočaranja, gubitke, bolesti, strahove i trenutke kada nam se čini da smo sami. I sama sam kroz život prošla različita razdoblja radosti, kušnji, pitanja i traženja. Upravo zato vjerujem da nas Bog često najviše oblikuje u trenucima koje ne razumijemo odmah. Ako kroz pjesme tražite mir, nadu ili ohrabrenje, nemojte se zaustaviti na pjesmi. Neka vas ona vodi prema Onome od koga dolaze mir, nada i ljubav. Pjesma može dotaknuti srce, ali Bog je taj koji ga može iscijeliti. I kada vam se čini da ne osjećate Njegovu blizinu, nemojte odustati od molitve. Bog je često najbliže upravo onda kada Ga najmanje osjećamo. Vjerujem u Boga Oca, Boga Sina Isusa Krista i Boga Duha Svetoga. Vjerujem da je Bog ljubav i da ljubav na kraju uvijek pobjeđuje. Upravo je to poruka koju želim prenositi kroz svaku pjesmu. A ako barem jedna pjesma nekoga podsjeti da je ljubljeno dijete Božje, tada sam neizmjerno zahvalna.
17. Možete li nam otkriti nešto više o procesu nastanka opisa pjesama, koji su vrlo sadržajni i duhovno bogati?
- Drago mi je da ste primijetili opise jer im posvećujem jednaku pažnju kao i samim pjesmama. Za mene opis nije samo tehnička informacija ispod videa, nego nastavak pjesme. Često želim da osoba koja pročita opis dobije dodatnu duhovnu poruku, poticaj na razmišljanje ili nešto što će je približiti Bogu, čak i ako pjesmu ne posluša do kraja. Kada pišem opise, istražujem teme o kojima pjesma govori, čitam Sveto pismo, životopise svetaca, crkvene izvore i duhovnu literaturu. Nastojim da svaka riječ bude vjerna katoličkom nauku, ali i razumljiva čovjeku koji traži odgovor, utjehu ili ohrabrenje. Posebno volim kada pjesma i opis zajedno čine jednu cjelinu. Ponekad pjesma dotakne srce emocijom, a opis pomogne dublje razumjeti njezinu poruku i duhovnu pozadinu. Moja je želja da i pjesme i opisi budu mali putokazi prema Bogu. Ako netko nakon čitanja opisa zastane, razmisli, pomoli se ili poželi bolje upoznati Isusa Krista, tada smatram da je trud bio vrijedan.
18. Kako biste u jednoj rečenici opisali poruku koju želite ostaviti svojim slušateljima?
Republika Hrvatska dobila je novo međunarodno priznanje. Kraljevina Butan, mala himalajska država poznata po svojoj jedinstvenoj filozofiji „bruto nacionalne sreće“, formalno je priznala Hrvatsku, čime je otvoreno novo poglavlje u odnosima dviju zemalja.
Kako je priopćilo Ministarstvo vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske, priznanje je rezultat dugotrajnog diplomatskog rada Vlade RH, Ministarstva vanjskih i europskih poslova, Stalne misije Republike Hrvatske pri Ujedinjenim narodima te Veleposlanstva RH u New Delhiju.
Iz Ministarstva ističu kako je ovaj korak poduzet u skladu s načelima međunarodnog prava te ciljevima i načelima Povelje Ujedinjenih naroda.
„Ovim se činom dodatno učvršćuju pretpostavke za daljnji razvoj prijateljskih odnosa i suradnje dviju država, utemeljenih na međusobnom poštovanju i suverenoj jednakosti“, poručili su sa Zrinjevca.
Iako su Hrvatska i Butan već godinama surađivali kroz aktivnosti u okviru Ujedinjenih naroda, formalno priznanje predstavlja važan korak prema snažnijim bilateralnim odnosima. Posebno se ističe mogućnost suradnje na područjima održivog razvoja, zaštite okoliša, obrazovanja i međunarodne diplomacije.
Butan je država od približno 800 tisuća stanovnika smještena između Indije i Kine, a u svijetu je poznata po svojoj očuvanoj prirodi, budističkoj tradiciji i modelu razvoja koji naglasak stavlja na kvalitetu života stanovnika, a ne isključivo na gospodarski rast.
Ovim priznanjem Hrvatska se približila potpunoj međunarodnoj afirmaciji. Naime, među državama članicama Ujedinjenih naroda Hrvatsku sada još nisu priznale samo dvije zemlje – Niger u Africi i Tonga u Polineziji.
Podsjetimo, Hrvatska svake godine 15. siječnja obilježava Dan međunarodnog priznanja. Na taj datum 1992. godine sve tadašnje članice Europske zajednice, zajedno s nizom drugih država svijeta, priznale su hrvatsku neovisnost, što je predstavljalo jedan od najvažnijih trenutaka u modernoj hrvatskoj povijesti.
Priznanje Butana, iako dolazi više od tri desetljeća nakon stjecanja hrvatske neovisnosti, pokazuje kako diplomacija i danas otvara vrata novim partnerstvima te potvrđuje međunarodni položaj Hrvatske u globalnoj zajednici naroda.
Prava filmska potjera odigrala se u utorak navečer na području Mostara kada je vozač automobila Golf 8 odbio zaustaviti se policijskoj patroli te se dao u bijeg, koji je završio prometnom nesrećom u mjestu Raštani.
Prema informacijama iz Ministarstva unutarnjih poslova Hercegovačko-neretvanske županije, policijski službenici pokušali su zaustaviti vozilo radi kontrole u mostarskom prigradskom naselju Vojno. Međutim, vozač se nije oglušio na naredbu za zaustavljanje, nego je nastavio vožnju velikom brzinom pokušavajući pobjeći policiji.
Potjera je završila u Raštanima kod Mostara, gdje je vozač izgubio nadzor nad vozilom, sletio s ceste te udario u ogradu i potporni zid obiteljske kuće.
„Vozač je bježao policiji, u Raštanima udario u zid i ogradu kuće, pa nakon toga nastavio bježati bos trčeći u pravcu Raške Gore“, potvrđeno je za medije iz MUP-a HNŽ.
Nakon prometne nesreće vozač je napustio oštećeni automobil i dao se u bijeg pješice. Prema dostupnim informacijama, trčao je bos u smjeru Raške Gore, dok su policijske patrole odmah krenule u potragu za njim.
Na mjestu događaja još uvijek traje očevid, a više policijskih patrola pretražuje šire područje Raštana kako bi pronašli odbjeglog vozača.
Za sada nema službenih informacija o eventualno ozlijeđenim osobama, a više detalja o okolnostima ovog događaja očekuje se nakon završetka policijskog očevida i službenog priopćenja nadležnih tijela.
Misište na Bilima jedno je od najstarijih i najpoznatijih svetišta u Hercegovini, mjesto duboko utkano u vjersku i kulturnu baštinu ovoga kraja. Stoljećima se na ovom svetom mjestu okupljaju vjernici i fratri, njegujući tradiciju molitve, zajedništva i zahvalnosti Bogu.
Ta se vrijedna tradicija održala do današnjih dana, a sveta misa s blagoslovom polja tradicionalno se služi prve nedjelje nakon Petrovdana, na takozvanu Bilsku nedjelju. Ove godine Biljska nedjelja obilježit će se u nedjelju, 5. srpnja, kada se očekuje okupljanje velikog broja vjernika iz Hercegovine i drugih krajeva.
Kako bi Misište na Bilima u svoj svojoj ljepoti, uredno i dostojanstveno dočekalo hodočasnike i misare, organizira se akcija čišćenja i uređenja prostora. Ovim putem pozivaju se svi ljudi dobre volje koji su u mogućnosti da se pridruže akciji u četvrtak, 18. lipnja, s početkom u 7 sati ujutro.
Svaki doprinos bit će dragocjen kako bi ovo posebno mjesto bilo pripremljeno za jedno od najvažnijih vjerskih okupljanja u godini.
Organizatori unaprijed zahvaljuju svima koji će svojim radom, vremenom i trudom pomoći u uređenju Misišta te tako dati svoj doprinos očuvanju tradicije i zajedništva koje Bilima daje posebno mjesto u srcima brojnih vjernika.
U masovnom ruskom zračnom napadu na Ukrajinu tijekom noći s nedjelje na ponedjeljak pogođeno je središte Kijeva, a među oštećenim objektima našla se i Kijevsko-pečerska lavra, jedno od najznačajnijih kršćanskih svetišta i kulturno-povijesnih spomenika u svijetu.
Prema informacijama ukrajinskih službi za izvanredne situacije, nakon udara izbio je požar koji je zahvatio dijelove Sabornog hrama Uspenja Presvete Bogorodice. Vatrogasne ekipe satima su se borile s vatrenom stihijom nastojeći spriječiti daljnje širenje požara na kompleks koji se nalazi pod zaštitom UNESCO-a.
Ukrajinska ministrica kulture Tatjana Berežna potvrdila je da je u napadu oštećena Saborna crkva Uspenja, dok je poglavar Pravoslavne crkve Ukrajine, mitropolit Epifanije, pozvao vjernike na molitvu za očuvanje ove povijesne svetinje. Napad je ocijenio zločinom protiv čovječnosti, kulturne baštine i kršćanske tradicije.
Kijevsko-pečerska lavra, osnovana u 11. stoljeću, smatra se jednim od najvažnijih duhovnih središta istočnog kršćanstva. U njezinim poznatim špiljama nalaze se mošti brojnih svetaca, a kompleks svake godine posjećuju tisuće hodočasnika iz cijeloga svijeta.
Napad je, osim velike materijalne štete, odnio i ljudske živote. Načelnik Kijevske gradske vojne administracije Timur Tkačenko izjavio je kako su u glavnom gradu poginule najmanje četiri osobe, dok je više od dvadeset ljudi ozlijeđeno.
Gradonačelnik Kijeva Vitalij Kličko izvijestio je da je oko 140 tisuća kućanstava na sjeveru grada ostalo bez električne energije zbog oštećenja energetske infrastrukture. Istodobno, u snažnom bombardiranju Harkova život je izgubilo još pet osoba.
Nova eskalacija sukoba dogodila se neposredno nakon razgovora ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog i američkog predsjednika Donald Trump o mogućnostima okončanja rata. Zelenski je tom prilikom istaknuo kako Ukrajina i njezini građani i dalje teže pravednom i trajnom miru, unatoč novim razaranjima i ljudskim stradanjima.
