Papa Lav XIV. u Notre-Dameu poslao snažnu poruku: „Liturgija je duša svake katedrale“

foto Bitno.net

Papa Lav XIV. u petak 25. rujna susreo se u pariškoj katedrali Notre-Dame s biskupima, svećenicima, đakonima, posvećenim osobama i bogoslovima tijekom svojega apostolskog pohoda Francuskoj. U homiliji na slavlju Večernje posebno je istaknuo značenje katedrale, njezinu otvorenost prema svima, ali i središnje mjesto liturgije u životu Crkve, piše Bitno.

Govoreći u obnovljenoj katedrali, Papa se prisjetio velikog požara koji je prije sedam godina potresao Francusku i cijeli svijet. Istaknuo je kako bol zbog požara nije bila samo bol katolika ili vjernika, nego je tada postalo jasno da je Notre-Dame mnogo više od povijesnog spomenika.

„Ovdje kuca srce jednoga naroda, da se nalazimo u životnom središtu jedne civilizacije, da se ovdje susreću prošlost i budućnost, nebo i zemlja“, poručio je Lav XIV.

Papa je pritom naglasio da obnova Notre-Damea nije bila samo obnova građevine. Ona je, prema njegovim riječima, otvorila prostor za susret, prihvaćanje i ponovno otkrivanje kulturnih, egzistencijalnih i duhovnih putova koje katedrala pruža.

Posebno se obratio Crkvi u Francuskoj pozivajući je na misionarsku preobrazbu i na Crkvu koja „izlazi“, odnosno koja ne zatvara vrata pred svijetom, nego ljudima nudi prostor prihvaćanja, poštovanja, objave i smisla.

„Kršćanska zajednica ne oblikuje se kao enklava u koju bi se povukla kako bi se obranila od svojega vremena“, kazao je Papa, dodajući kako je Crkva pozvana biti blizu čovjeku, uključujući onoga koji je udaljen i stranca u kojemu Krist već kuca na vrata. 

„Katedrala nije kamena ljuska“

Središnji dio Papine poruke odnosio se na liturgiju. Naglasio je da je svrha zbog koje su Notre-Dame i svaka druga crkva podignute – molitva i slavljenje Boga.

„Katedrala nije kamena ljuska kojoj se valja diviti: ona živi od svetoga otajstva koje se u njoj slavi. Lišena liturgijskoga čina izgubila bi svoju dušu“, rekao je Lav XIV.

Posebno je istaknuo oltar u središtu Notre-Damea. Prema njegovim riječima, upravo se ondje vidi da je Crkva prije svega živa zajednica vjernika okupljena oko Gospodina.

U vremenu koje Papa opisuje kao razdoblje u kojemu mnogima nedostaju punina, dubina i nada, liturgija može postati svojevrsni prostor tišine i svjetla.

„Plemenita jednostavnost pjesme, riječi i liturgijske geste mnogima može biti poput proboja svjetla, poput oaze mira u hiper-povezanom i bučnom društvu“, poručio je.

Pozvao svećenike na dostojanstveno slavljenje liturgije

Papa Lav XIV. posebno je pozvao biskupe, svećenike, đakone i posvećene osobe da vode računa o tome da se liturgijska slavlja uvijek održavaju dostojanstveno i dolično, čak i u malim zajednicama.

„Budite svjesni baštinici crkvenih otaca i svetaca koji su nam tijekom stoljeća prenijeli duboko značenje i ljepotu liturgije, uvijek svjedočeći veliku poniznost pred Otajstvom koje se slavi“, rekao je.

Podsjetio je i na Drugi vatikanski koncil koji je posebno istaknuo središnju ulogu liturgije u životu Crkve. Svećenike i ostale crkvene službenike pozvao je da njeguju istinsku ljubav prema liturgiji te budu njezini svjedoci i služitelji.

„Vaša misija polazi iz osobne molitve“

U nastavku homilije Papa se obratio posebno onima koji su svoj život posvetili služenju Crkvi. Zahvalio im je za njihovu vjernost i pozvao ih da ne zanemaruju osobni odnos s Bogom.

Naglasio je da misija ne počinje javnim djelovanjem, nego intimnim odnosom s Gospodinom i osobnom molitvom.

„Vaša misija ponajprije polazi iz toga prisnog odnosa s Gospodinom, koji vas tamo čeka“, poručio je. 

Na kraju je Notre-Dame opisao kao znak Crkve koja treba biti otvorena, gostoljubiva i bliska čovjeku. Pozvao je francuske pastire i posvećene osobe da budu „živo kamenje Crkve koja se nada i ne boji budućnosti“.

Svoju je homiliju zaključio pogledom prema kipu Djevice s Djetetom iz 14. stoljeća, koji je preživio veliki požar. Papa je zazvao Mariju, Gospu od Pariza i Majku Crkve, da čuva vjernost Crkve u Francuskoj, njezine pastire i njezino poslanje.

Pročitaj članak

Vjerska aplikacija koju koristi preko 110 tisuća vjernika dobila veliko proširenje

Ideja o e-Duhovnim vježbama, odnosno aplikaciji koja u svakodnevicu života unosi više prostora za molitvu, tišinu i duhovni sadržaj, rodila se u srcu fra Josipa Vlašića, voditelja Franjevačke kuće molitve Masna Luka na Blidinju.

U suradnji s fra Darkom Tepertom, bratom Marinkom Klaićem te brojnim drugim svećenicima i laicima, ideja je još 2017. godine prerasla u konkretnu aplikaciju. Od tada je „e-Duhovne vježbe“ postala dio svakodnevice velikog broja korisnika, a danas ih koristi oko 110 tisuća ljudi.

Pedeset novih audiomolitava

Prepoznajući potrebe svojih korisnika, aplikacija je u rujnu ove godine obogaćena s 50 novih audiomolitava. Među njima se nalaze snimke krunica, litanija, devetnica i različitih meditacija.

Novi sadržaji nastali su zahvaljujući brojnim franjevcima i laicima koji sudjeluju u stvaranju i održavanju aplikacije. Posebnost projekta je i u tome što svi uključeni rade volonterski, a aplikacija nije usmjerena na ostvarivanje zarade od svojih korisnika.

Koliko korisnicima znači upravo ta jednostavnost, najbolje ilustrira komentar jedne gospođe koji je fra Josip posebno zapamtio:

„Konačno molim krunicu bez reklama!“

U vremenu u kojem je gotovo svaki digitalni sadržaj praćen oglasima, upravo jednostavnost i usmjerenost na molitvu pokazale su se kao jedna od vrijednosti aplikacije.

Svjedočanstva korisnika pokazuju koliko molitva znači

Da e-Duhovne vježbe nisu samo još jedna aplikacija na mobitelu, nego sadržaj koji pojedinim ljudima postaje dio vrlo važnih životnih trenutaka, potvrđuju i svjedočanstva korisnika.

Fra Josip je ispričao iskustvo gospodina čija se supruga uz korizmene duhovne vježbe pripravljala za smrt. U tjednu prije Uskrsa je preminula.

Takva svjedočanstva dodatno su potaknula franjevce i suradnike da nastave razvijati aplikaciju i stvarati nove sadržaje koji će ljudima biti dostupni upravo onda kada im je najpotrebniji duhovni oslonac.

Među korisnicima su i mornari koji tijekom putovanja po svijetu često nemaju mogućnost sudjelovati na svetoj misi, osobito tijekom blagdana. Njima mogućnost da putem aplikacije imaju pristup molitvama, meditacijama i drugim duhovnim sadržajima predstavlja važnu poveznicu s vjerom i molitvenim životom.

Najviše se koriste molitve smirenja

Osim sadržaja vezanih uz pripravu za blagdane i svetkovine, među novim sadržajima posebno su popularne „molitve smirenja“.

Riječ je o kratkim meditacijama namijenjenima smirivanju, sabiranju i odvajanju od svakodnevne užurbanosti. Upravo takav oblik molitve mnogim korisnicima odgovara jer ga mogu uključiti u svoj dan bez obzira na to gdje se nalaze.

Od ideje koja je nastala u Pazinu i Masnoj Luci do aplikacije koju danas koristi oko 110 tisuća ljudi, e-Duhovne vježbe tako nastavljaju povezivati tradicionalni molitveni sadržaj s mogućnostima suvremene tehnologije.

Više o aplikaciji „e-Duhovne vježbe“ može se poslušati u emisiji „Aktualno“ na digitalnoj platformi HKR+.

Hrvatska katolička mreža / Goranci online

Pročitaj članak

Pet pravila sv. Pija koja mogu promijeniti vaš svakodnevni život: Koliko ih vi poštujete?

Sveti Pio iz Pietrelcine, poznatiji kao Padre Pio, ostao je zapamćen kao jedan od najpoznatijih svetaca 20. stoljeća. Iako ga mnogi najprije povezuju sa stigmama i čudesima, njegov je život u velikoj mjeri bio obilježen ispovijedanjem, molitvom i duhovnim vodstvom brojnih vjernika, piše HKR.

Upravo zato posebno mjesto imaju njegovi jednostavni, ali zahtjevni savjeti o svakodnevnom kršćanskom životu. Hrvatska katolička mreža podsjetila je na pet pravila koja se pripisuju savjetima sv. Pija njegovoj duhovnoj djeci.

1. Tjedna ispovijed

Prvo pravilo odnosi se na sakrament pomirenja. Sv. Pio naglašavao je važnost redovite ispovijedi i savjetovao da vjernik ne dopusti da prođe previše vremena bez ovog sakramenta.

Ispovijed je uspoređivao s čišćenjem sobe od prašine – čak i kada je prostor zatvoren i naizgled čist, s vremenom se prašina ipak nakuplja.

Poruka je jednostavna: čovjek treba redovito zastati, pogledati svoj život i dopustiti Bogu da ga očisti i obnovi.

2. Svakodnevna pričest

Drugi savjet odnosi se na Euharistiju. Sv. Pio podsjećao je vjernike da nitko od nas nije potpuno dostojan tako velikog dara, ali istodobno isticao da nas upravo Krist poziva k sebi.

Važno je razlikovati ljudsku nedostojnost od svjesnog pristupanja pričesti u stanju smrtnoga grijeha. Zato je naglasak na poniznosti, pokajanju i ljubavi prema Kristu.

3. Svake večeri ispitati svoju savjest

Treće pravilo jest svakodnevni ispit savjesti.

Sv. Pio ga je usporedio s trgovcem koji tijekom dana posluje, a navečer pregledava svoje račune kako bi vidio što je dobio, a što izgubio.

Na sličan bi način kršćanin na kraju dana trebao zastati i pogledati kako je živio: gdje je pogriješio, kome je učinio dobro, gdje je mogao postupiti bolje i što sutra može promijeniti.

Ne radi se o dugom i kompliciranom postupku, nego o kratkom i iskrenom susretu sa samim sobom pred Bogom.

4. Svakodnevno čitati duhovno štivo

Četvrti savjet odnosi se na čitanje duhovnih knjiga.

Sv. Pio smatrao je da čitanje svetih i duhovnih tekstova može snažno utjecati na čovjeka. Takvo štivo može pomoći vjerniku da bolje upozna Boga, produbi svoju vjeru i pronađe poticaj za promjenu vlastitoga života.

U vremenu u kojem svakodnevno primamo golemu količinu različitih informacija, ovaj savjet posebno podsjeća na važnost sadržaja kojim hranimo svoj um i srce.

5. Meditirati dvaput dnevno

Posljednji savjet odnosi se na meditaciju, odnosno vrijeme posvećeno molitvi i razmišljanju o Bogu.

Sv. Pio pritom nije očekivao da će molitva uvijek biti jednostavna. Naprotiv, upozoravao je da rastresenost i poteškoće ne bi trebale biti razlog za odustajanje.

Čak i kada čovjeku misli lutaju, važno je ustrajati.

Cilj meditacije nije postići savršeni osjećaj ili posebno iskustvo, nego približiti se Bogu i učiti ljubiti Boga i bližnjega.

Jednostavna pravila, ali zahtjevan put

Pet savjeta sv. Pija zapravo se može svesti na nekoliko temeljnih stvari: ispovijed, Euharistija, ispit savjesti, duhovno čitanje i molitva.

Njihova posebnost nije u tome što nude neku novu ili nepoznatu formulu, nego u pozivu na ustrajnost. Kršćanski život ne gradi se samo velikim odlukama i snažnim duhovnim trenutcima, nego i malim svakodnevnim navikama.

Sveti Pio iz Pietrelcine preminuo je 1968. godine, a Crkva ga danas posebno pamti kao svećenika, kapucina, ispovjednika i duhovnika koji je mnoge ljude usmjeravao prema dubljem odnosu s Bogom. 

Možda je upravo u tome i snaga ovih pet pravila – nisu namijenjena samo onima koji žele mnogo govoriti o vjeri, nego onima koji je žele svakoga dana pokušati živjeti.

Pročitaj članak

Fulton J. Sheen proglašen blaženim: Već se istražuje šest novih mogućih čuda

foto Gigi Duncan/EWTN News

Veliki događaj za Katoličku Crkvu u Sjedinjenim Američkim Državama dogodio se 24. rujna u St. Louisu, gdje je nadbiskup Fulton J. Sheen proglašen blaženim. Na beatifikaciji se okupilo oko 50.000 vjernika, a već se istražuje šest novih slučajeva koji bi mogli biti povezani s njegovim zagovorom.

Nadbiskup Fulton J. Sheen, jedan od najpoznatijih američkih katoličkih propovjednika 20. stoljeća, službeno je proglašen blaženim na svečanom misnom slavlju održanom u dvorani The Dome at America’s Center u St. Louisu, piše Bitno.net.

Obred beatifikacije predvodio je kardinal Luis Antonio Tagle kao papin izaslanik. Nakon što je pročitan dekret koji je potpisao papa Lav XIV., Sheen je službeno dobio naslov blaženika. Njegov službeni portret s aureolom tada je otkriven pred okupljenim vjernicima, a istodobno je otkriven i na njegovu grobu u katedrali Svete Marije od Bezgrešnog Začeća u Peoriji.

Na slavlju je sudjelovalo oko 89 biskupa, približno 1000 svećenika, stotine đakona, bogoslova i redovnika, dok se ukupan broj okupljenih procjenjuje na oko 50.000 vjernika. 

„Sin Illinoisa, sin Amerike, sin svijeta“

Kardinal Tagle u propovijedi je istaknuo Sheenovu duboku povezanost s Isusom Kristom, njegov odnos prema siromašnima i ranjivima te njegov misionarski žar.

Sheen je tijekom života postao poznat po tome što je katoličku vjeru približavao milijunima ljudi putem tadašnjih modernih sredstava komunikacije – radija i televizije. Posebno je poznat po emisiji „Life Is Worth Living“, kojom je katoličku poruku donosio u domove brojnih Amerikanaca.

Papa Lav XIV. u dekretu ga je opisao kao neumornog propovjednika Evanđelja koji je koristio moderna sredstva komunikacije te kao revnog pastira vođenog misionarskim žarom.

Čudo koje je otvorilo put beatifikaciji

Za beatifikaciju je bilo potrebno priznanje jednog čuda pripisanog Sheenovu zagovoru.

Riječ je o slučaju Jamesa Fultona Engstroma, dječaka koji je danas zdrav 16-godišnjak. Nakon rođenja 2010. godine nije imao puls čak 61 minutu. Njegova majka Bonnie u tom je trenutku molila za zagovor Fultona Sheena, a dječak je nakon toga preživio i oporavio se. Medicinski stručnjaci potvrdili su slučaj kao neobjašnjiv s medicinskog stajališta, a papa Franjo je 2019. odobrio dekret kojim je čudo pripisano Sheenovu zagovoru.

Upravo je to čudo otvorilo put prema beatifikaciji.

Zanimljivo je da je James Fulton Engstrom sudjelovao i na samoj beatifikaciji te je tijekom slavlja nosio Sheenove relikvije.

Već se istražuje šest novih mogućih čuda

Iako je Fulton J. Sheen tek proglašen blaženim, njegov proces prema svetosti već bi mogao dobiti novi nastavak.

Monsinjor Jason Gray, izvršni direktor Zaklade nadbiskupa Fultona J. Sheena, objavio je da se trenutno prikupljaju informacije o šest slučajeva mogućih čudesnih ozdravljenja koja se pripisuju Sheenovu zagovoru. 

Među njima se nalazi i slučaj osobe oboljele od raka četvrtog stadija kod koje je, prema navodima Zaklade, došlo do iznenadnog ozdravljenja. Istražuje se i slučaj novorođenčeta s teškim oštećenjem mozga nakon nedostatka kisika.

Ipak, crkveni predstavnici naglašavaju da se zasad radi samo o mogućim čudima. Slučajevi tek trebaju proći detaljnu medicinsku i crkvenu provjeru, nakon čega bi Sveta Stolica donijela konačnu odluku.

Za kanonizaciju blaženika uobičajeno je potrebno priznanje još jednog čuda pripisanog njegovu zagovoru. Ako bi jedno od trenutačno istraživanih čuda bilo potvrđeno, proces kanonizacije mogao bi se nastaviti. 

Spomendan 9. prosinca

Papa Lav XIV. u dekretu je odredio da se liturgijski spomendan blaženog Fultona J. Sheena slavi 9. prosinca, na obljetnicu njegove smrti. Očekuje se da će njegov spomendan biti uvršten i u kalendar Katoličke Crkve u Sjedinjenim Američkim Državama.

Sheen je rođen 1895. godine u Illinoisu, za svećenika je zaređen 1919., a kasnije je postao pomoćni biskup New Yorka i biskup Rochestera. Njegova sposobnost javnog govora i korištenja tada novih medija učinila ga je jednim od najpoznatijih katoličkih evangelizatora svojega vremena.

Njegov proces za proglašenje svetim otvoren je 2002. godine. Papa Benedikt XVI. proglasio ga je časnim slugom Božjim 2012., a nakon priznavanja čuda 2019. otvoren je put prema beatifikaciji.

Sada, nakon što je Fulton J. Sheen proglašen blaženim, pogled Katoličke Crkve ponovno je usmjeren prema mogućim novim čudima. Ako jedno od njih bude službeno potvrđeno, Sheen bi mogao napraviti još jedan veliki korak prema proglašenju svetim.

Pročitaj članak

„Žele liberalizam, a ne dopuštaju demokraciju“: Pula se danas pokazala u ružnom svjetlu i netoleranciji

foto Narod.hr

U Puli je danas prvi put održan Hod za život, a ulicama grada prošlo je mnoštvo građana koji su željeli javno iskazati potporu zaštiti života. No, uz sudionike mirnog okupljanja pojavila se i mala skupina protivnika koja je pokušala ometati održavanje Hoda.

Prema izvještaju Narod.hr-a, prosvjednici su Hod pokušali omesti uvredljivim transparentima, glasnim bubnjanjem i blokiranjem ulice. Umjesto da svoje protivljenje iskažu vlastitim prosvjedom i argumentima, odlučili su svoje nezadovoljstvo usmjeriti prema ljudima koji su se okupili kako bi javno poslali poruku da život treba štititi.

I upravo tu nastaje paradoks.  

Godinama se govori o toleranciji, pluralizmu, slobodi izbora i otvorenom društvu. No, kada građani izađu na ulicu s porukom s kojom se dio društva ne slaže, odjednom se čini kako tolerancija prestaje vrijediti.  

Može se ne slagati s Hodom za život. Može se protiviti njegovim porukama. Može se organizirati vlastiti prosvjed i javno zagovarati potpuno drugačiji stav. Sve je to dio demokratskog društva.  

Ali demokracija podrazumijeva i pravo drugoga da govori.  

Ako se traži sloboda govora, onda ona ne može vrijediti samo za ideje koje nam odgovaraju. Ako se zagovara pluralizam, onda se mora prihvatiti i postojanje stavova koji nam nisu bliski.  

Zato je posebno teško razumjeti potrebu da se mirno građansko okupljanje pokušava ometati bukom, uvredama i blokadom.  

Pula je danas mogla pokazati kako različiti svjetonazori mogu živjeti jedni pokraj drugih. Umjesto toga, prema izvještaju Narod.hr-a, dio prosvjednika odlučio je svoju poruku poslati upravo ometanjem Hoda.

Ipak, važno je naglasiti: nije pošteno ponašanje šačice prosvjednika pripisivati svim građanima Pule. Pula nije jedan čovjek, jedna ideologija niti jedna politička opcija. U gradu žive ljudi različitih uvjerenja i svjetonazora.  

Ali ono što se dogodilo na ulicama ipak otvara važno pitanje: što danas zapravo znači tolerancija?  Je li tolerancija samo dopuštati govor onima s kojima se slažemo? Ili znači dopustiti i neistomišljeniku da mirno izrazi svoj stav?  

Jer lako je govoriti o demokraciji kada svi oko nas govore isto. Pravi test demokratske kulture događa se onda kada pred nama stoji netko čiji stav smatramo potpuno pogrešnim.  

Hod za život u Puli održan je kao javno okupljanje građana koji su željeli izraziti potporu zaštiti života. Istodobno, njihovi protivnici imali su pravo javno izraziti svoje neslaganje.  

Ali između neslaganja i pokušaja ometanja postoji velika razlika.  Jedno je demokracija. Drugo je pokušaj da se drugome uskrati prostor za vlastiti javni izraz.  

A poruke koje su nakon svega osvanule na društvenim mrežama pokazuju koliko je događaj izazvao reakcija. Među komentarima se mogu pronaći i poruke poput: „Žele liberalizam, a ne dopuštaju demokraciju“, „ODVRATNO! Pula stidi se!“ te „Dogodine dolazimo iz cijele Hrvatske!“  

Bez obzira na svjetonazor, jedno bi trebalo biti neupitno: demokracija ne pripada samo jednima.  

Ako želimo slobodno i pluralno društvo, moramo naučiti živjeti s činjenicom da neće svi misliti isto.  

Jer liberalizam bez tolerancije prema neistomišljeniku ostaje samo parola.  

A demokracija koja vrijedi samo kada pobjeđuje naš stav – nije demokracija kakvu bi itko trebao željeti.

Pročitaj članak

Plaću primaju, a gotovo ništa ne rade: Japanci imaju neobičan način zbrinjavanja starijih radnika

foto Shutterstock

Dok se u mnogim velikim kompanijama na Zapadu posljednjih godina sve više govori o produktivnosti, umjetnoj inteligenciji, smanjenju broja zaposlenih i pritisku da se za isto vrijeme napravi što više, u Japanu postoji gotovo potpuno drugačiji pristup jednom dijelu starije radne snage.  

Ondje postoje zaposlenici koji uredno dolaze na posao, primaju plaću, imaju svoje radno mjesto, ali im se dodjeljuje vrlo malo konkretnih zadataka. Neki od njih radni dan provode uz računalo, odgovarajući na pokoji e-mail, čitajući dokumente ili jednostavno čekajući da radno vrijeme završi.  

Ovaj neobičan fenomen u Japanu poznat je kao „madogiwazoku”, izraz koji se može prevesti kao „ljudi uz prozor”. Riječ je uglavnom o starijim zaposlenicima koji su nakon desetljeća rada u kompaniji izgubili svoju dotadašnju funkciju ili više nisu u središtu poslovnih procesa, ali ih poslodavac ne želi jednostavno otpustiti.

Zašto ih jednostavno ne otpuste?  

Odgovor se nalazi u specifičnoj japanskoj kulturi zapošljavanja. Japan je desetljećima njegovao model u kojem su zaposlenici veliki dio karijere provodili u istoj kompaniji. Dob, iskustvo i godine provedene kod poslodavca imali su veliku ulogu u napredovanju i plaćama.  

Takav sustav danas se sudara s novim okolnostima. Kompanije moraju biti fleksibilnije, tehnologija mijenja radna mjesta, a pojedini poslovi nestaju. Međutim, otkaz radniku koji je desetljećima bio dio kompanije nije uvijek najjednostavnije rješenje.  

Japansko zakonodavstvo dodatno potiče poslodavce da osiguraju mogućnost nastavka zaposlenja starijih osoba. Poslodavci koji zaposlenicima određuju mirovinu prije 65. godine moraju poduzeti jednu od propisanih mjera kako bi osigurali mogućnost rada do 65. godine, uključujući podizanje dobne granice, sustav nastavka zaposlenja ili ukidanje dobne granice za mirovinu.

Zbog toga dio kompanija bira premještanje zaposlenika na manje zahtjevna mjesta umjesto klasičnog otkaza.  

Plaća ostaje, odgovornosti nestaju  

Upravo tu nastaje fenomen koji je posljednjih dana ponovno privukao pozornost.  

Stariji radnik može ostati zaposlen i primati plaću, ali bez nekadašnje odgovornosti i bez posla koji bi ispunio cijeli radni dan. U nekim slučajevima takvi zaposlenici postaju gotovo nevidljivi dio organizacije.  

Za kompaniju to može biti način da izbjegne nagli prekid dugogodišnjeg radnog odnosa, dok zaposlenik zadržava sigurnost prihoda i status zaposlenog.  

No, takav pristup ima i svoju cijenu.  

Prema istraživanju koje je među mlađim zaposlenicima provela japanska konzultantska kompanija Shikigaku, gotovo polovica ispitanih navela je da u svojoj kompaniji ima starijeg kolegu za kojeg smatraju da gotovo ništa ne radi. Dio mlađih zaposlenika smatra da takva situacija negativno utječe na radnu atmosferu i povećava opterećenje drugih radnika.

Japan zapravo ima drugi problem  Iza cijele priče krije se ozbiljnije pitanje – što učiniti sa sve većim brojem starijih ljudi koji žele ili moraju ostati aktivni na tržištu rada?  Japan je jedno od društava s vrlo starim stanovništvom, pa pitanje zaposlenosti nakon 60. ili 65. godine postaje sve važnije.  

Japanska država zato već godinama potiče dulji ostanak ljudi u svijetu rada. Cilj nije samo zadržati ljude u kompanijama, nego iskoristiti njihovo iskustvo i omogućiti im da ostanu ekonomski aktivni.  

Problem nastaje kada zaposlenje ostane samo formalno, a stvarnog posla gotovo da nema.  

Tada radno mjesto više nije pitanje produktivnosti, nego svojevrsnog kompromisa između dostojanstva zaposlenika, interesa kompanije i potrebe društva da što više ljudi ostane uključeno u radnu snagu.  

Iskustvo koje kompanija ne želi izgubiti  

Ipak, „ljudi uz prozor” ne moraju nužno biti potpuno beskorisni zaposlenici.  

Dugogodišnji radnici posjeduju znanje koje se teško može prenijeti kroz nekoliko mjeseci obuke. Poznavanje kompanije, klijenata, procedura i problema koji se pojavljuju u svakodnevnom radu može biti dragocjeno, osobito ako se takve zaposlenike uključi u mentoriranje mlađih kolega.  

Upravo se tu nalazi jedna od mogućih alternativa – umjesto da stariji radnik bude zaposlenik bez zadataka, njegovo iskustvo može se pretvoriti u mentorstvo, savjetovanje i prijenos znanja na novu generaciju.  Japanski model tako pokazuje dvije potpuno različite strane istog problema.  

S jedne strane, kompanija koja zadržava starijeg zaposlenika štiti njegovu egzistenciju i izbjegava nagli prekid dugogodišnjeg radnog odnosa. S druge strane, zaposlenik koji godinama prima plaću bez stvarnog posla može postati ozbiljan trošak, dok mlađi radnici mogu imati osjećaj da se teret posla nepravedno raspoređuje. 

Dok Zapad sve glasnije govori o tome kako umjetna inteligencija može zamijeniti dio poslova i kako kompanije moraju povećavati produktivnost, Japan se suočava s potpuno drugim pitanjem: kako zadržati starije ljude u svijetu rada, a pritom njihov rad učiniti stvarno korisnim.  

Možda se zato iza neobičnog prizora zaposlenika koji sjedi kraj prozora ne krije samo priča o čovjeku koji nema što raditi, nego puno veća priča o budućnosti rada, starenju stanovništva i tome koliko društvo cijeni iskustvo stečeno tijekom cijelog radnog vijeka. 

Pročitaj članak

Otar na Bilima ponovno okuplja vjernike: Misa za lovce, blagoslov plodova zemlje

foto Goranci online

U nedjelju, 27. rujna 2026. godine, u 12 sati bit će slavljena sveta misa na Otaru na Bilima, tradicionalnom misištu koje i danas okuplja vjernike i čuva uspomenu na vjeru i običaje ovoga kraja.

Prema dugogodišnjoj tradiciji, sveta misa na Otaru slavi se posljednje nedjelje u rujnu, uoči početka lovne sezone, a posebno je posvećena lovcima. Ovo okupljanje ujedno je prilika za zajedničku molitvu, druženje i zahvalnost za sve darove zemlje.

Poseban dio susreta bit će i izložba plodova zemlje i ovogodišnjeg uroda s Bili. Vjernici će tako i ove godine imati priliku pokazati ono što je tijekom godine svojim radom i trudom izniklo iz zemlje.

Organizatori će nakon mise, kao i svake godine, pripremiti zajednički ručak za sve misare.

Otar – mjesto molitve i zavjeta

Otar nije samo mjesto na kojem se danas okupljaju vjernici. Njegova priča duboko je povezana sa zavjetima, vjerom i nastojanjem mještana da sačuvaju svoje sveto mjesto.

Početkom 1991. godine jedan mještanin s Bili, ispunjavajući zavjet svojoj majci Ivi, postavio je kip Gospe na stijenu Otara. Kip Blažene Djevice Marije ubrzo je postao novo središte molitve i hodočašća. Punih deset godina Gospa je stajala iznad Bili kao znak vjere te kao majka i čuvarica ovoga kraja.

U narodu se potom ponovno rodila želja za obnovom stare kapelice na Otaru.

Zahvaljujući zavjetu Marinka Solde – Jure iz Knešpolja, koji je obećao obnoviti kapelicu u njezinu izvornom obliku, Otar je ponovno dobio svoj prepoznatljivi sveti izgled.

Obećanje je ispunjeno 2005. godine. Kapelica je izgrađena na starim temeljima, prema izvornom obliku, upravo onako kako su je prije više od stoljeća gradili fratri i vjernici.

Već sljedeće, 2006. godine, izgrađen je i zvonik. Zidao ga je Mirko Čuljak – Tuce, dok je zvono u ljevaonici u Zagrebu naručio upravo Marinko Soldo – Jura. Kao i sama kapelica, zvono je njegov zavjetni dar – znak vjere, zahvalnosti i predanja Blaženoj Djevici Mariji.

O povijesti obnove i zavjetu svjedoči i natpis uklesan u kamen u unutrašnjosti zavjetne kapele:

„Na slavu Presvetog Trojstva i blaženoj Gospi na čast ovo prastaro misište Otar obnovi godine Gospodnje 2005. Marinko Soldo – Jura iz Knešpolja. Gospodnja je zemlja i sve što je na njoj. Svijet i svi koji na njemu žive (Psalam 2,4).“

I ove će godine Otar posljednje nedjelje rujna ponovno biti mjesto molitve, susreta i zajedništva – mjesto na kojem se susreću vjera, tradicija i zahvalnost za plodove zemlje.

Sveta misa na Otaru na Bilima bit će slavljena u nedjelju, 27. rujna, u 12 sati.

Pročitaj članak

Tisuće Južnoafrikanaca zapalile roštilje: Pokušali srušiti Guinnessov rekord

foto AP

Tisuće Južnoafrikanaca okupile su se u četvrtak, 24. rujna, na stadionu Loftus Versfeld u Pretoriji kako bi pokušali postaviti Guinnessov svjetski rekord u istodobnom roštiljanju.

Veliki događaj održan je na Dan baštine (Heritage Day), nacionalni blagdan koji se u Južnoj Africi obilježava kao dan različitih kultura i tradicija. Roštiljanje, odnosno popularni „braai“, pritom zauzima posebno mjesto u društvenom životu zemlje.

Oko 500 roštilja i tisuće sudionika

Organizatori su za ovogodišnji pokušaj pripremili oko 500 roštilja, a očekivali su približno 3000 sudionika. Cilj je bio nadmašiti rekord od 2220 ljudi koji su istodobno roštiljali, a koji je 2023. godine postavljen u japanskom gradu Ishigaki. 

No, Guinnessova pravila bila su vrlo stroga. Svi sudionici morali su istodobno roštiljati najmanje pet minuta, a napuštanje vlastite stanice značilo je diskvalifikaciju.

Upravo je to bio problem i prošle godine. Iako se na tadašnjem događaju okupilo 2412 ljudi, pokušaj nije službeno priznat jer dio sudionika nije ostao na svojim predviđenim mjestima tijekom potrebnog vremena. 

„Braai“ je mnogo više od običnog roštilja

Južnoafrički „braai“ podrazumijeva pripremu mesa na vatri, drvenom ugljenu ili plinu, a riječ je o običaju koji okuplja obitelji, prijatelje i ljude različitih kulturnih pozadina.

Na velikom pokušaju pripremale su se različite vrste mesa, među kojima su bile tradicionalne kobasice „boerewors“, ali i burgeri, odresci i kotleti.

Zbog svoje raširenosti „braai“ je postao jedan od simbola južnoafričke svakodnevice, a Dan baštine često se neformalno naziva i „Braai Day“.

Hoće li rekord biti priznat?

Iako je broj okupljenih bio dovoljan za nadmašivanje dosadašnjeg rekorda, konačan rezultat ovisio je o tome jesu li svi sudionici ispunili stroge Guinnessove uvjete.

Prošlogodišnje iskustvo pokazalo je koliko je teško istodobno držati tisuće ljudi na njihovim mjestima – osobito na događaju čija je glavna svrha druženje.

Ovaj put organizatori su zato pojačali nadzor i angažirali osobe koje su trebale pratiti pridržavaju li se sudionici pravila. 

Bez obzira na konačnu odluku Guinnessovih službenika, stadion u Pretoriji na jedan je dan postao golemi prostor za roštiljanje, druženje i proslavu južnoafričke tradicije.

Pročitaj članak

Gorivo u BiH stiglo do 3,99 KM: Građane čeka novi val poskupljenja?

foto htntportal.ba

Cijene goriva na pojedinim benzinskim crpkama u Bosni i Hercegovini dosegnule su gotovo nevjerojatnih 3,99 KM po litri dizela, što predstavlja novi udar na kućne proračune građana, ali i na poslovanje gospodarstva.

Prema navodima BHRT-a, cijena dizela u odnosu na srpanj porasla je za oko jednu marku po litri. Takav rast ne pogađa samo vozače – skuplje gorivo izravno povećava troškove prijevoza, proizvodnje i distribucije, pa se poskupljenja postupno prelijevaju na brojne proizvode i usluge.

Građani ponovno plaćaju cijenu poskupljenja

Poseban problem predstavlja činjenica da rast cijena goriva dolazi u trenutku kada su i ostali životni troškovi već visoki. Prema posljednjim podacima Federalnog zavoda za statistiku, potrošačke cijene u kolovozu 2026. bile su 4,5 posto više nego u istom mjesecu prošle godine, dok su u odnosu na srpanj porasle 0,9 posto.

Za mnoge građane dodatni trošak goriva znači manje novca za hranu, režije i ostale osnovne potrebe. Posebno su pogođeni oni koji svakodnevno putuju na posao ili žive u mjestima u kojima je automobil praktički nužnost.

Predsjednica Udruženja potrošača „Don“ Murisa Marić upozorava da se povećanje cijena goriva vrlo brzo prelijeva i na druge proizvode.

„Adekvatne mjere poduzele su druge zemlje, mogli smo bar dio toga prenijeti i kod nas da bi došlo do bilo kakve zaštite, ali to nije vidljivo u našoj zemlji. Sve poskupljuje po inerciji, svaka nova nabavka robe ima više cijene, kao da ništa nisu imali u zalihama“, navela je Marić.

Gorivo poskupljuje, a s njim i prijevoz i roba

Problem nije ograničen samo na kućne proračune. Poskupljenje goriva snažno osjećaju i poduzetnici, osobito oni koji ovise o transportu i uvozu robe.

Ognjen Petrović iz banjolučke tvrtke „Elektronika“ ističe kako je povećanje troškova goriva nemoguće izbjeći.

„Cijene goriva utiču, to je neminovno i to osjetimo i cijene će ići gore, jer nema drugog izbora. Najviše radimo s robom iz uvoza i tu su cijene transporta veće nego robe“, kazao je Petrović.

Drugim riječima, skuplji dizel ne ostaje samo na benzinskoj crpki. On ulazi u cijenu prijevoza, dostave, građevinskih radova, poljoprivrednih proizvoda, hrane i brojnih drugih usluga.

Velik dio cijene čine nameti

Prema podacima navedenim u prilogu BHRT-a, akcize, putarine i PDV čine značajan dio konačne cijene goriva, oko 1,40 KM po litri, odnosno do 40 posto ukupne cijene.

Upravo zbog toga pitanje koje se ponovno postavlja jest može li država, barem privremeno, smanjiti dio nameta kada cijene nafte na tržištu snažno rastu.

Ekonomska analitičarka Svetlana Cenić upozorava na problem inflacije koja se nastavlja nadovezivati na prethodna poskupljenja.

„Što veće cijene, veći prihod i u budžet. Kad god govore o usporavanju inflacije, zaboravljaju da je to inflacija na inflaciju. Ako sad nije pet nego tri posto inflacija, zaboravljaju da se cijene nisu vratile i da je to na prethodnu inflaciju dodatak“, navela je Cenić.

Ima li kraja poskupljenjima?

Federalni zavod za statistiku već bilježi nastavak rasta potrošačkih cijena, a posljednji dostupni podaci pokazuju da pritisci na kućne proračune nisu nestali.

S druge strane, cijena goriva sada postaje dodatni pokretač novih poskupljenja. Ako prijevoz poskupi, trgovci i proizvođači dobivaju veće troškove, a dio tih troškova u konačnici plaća potrošač.

Tako se ponovno otvara pitanje koliko dugo građani mogu podnositi kombinaciju visokih životnih troškova, rasta cijena goriva i stagnacije životnog standarda.

Litra dizela od 3,99 KM više nije samo pitanje vozača. Ona postaje pitanje cijene hrane, prijevoza, usluga i svakodnevnog života. A dok cijene rastu, građanima ostaje sve manje prostora u kućnom proračunu za bilo što osim podmirivanja osnovnih troškova.

Pročitaj članak

Preminuo dr. sc. Antonio Pehar: Mostar se danas oprašta od poznatog novinara, politologa i sveučilišnog nastavnika

U Zagrebu je 18. rujna 2026. godine preminuo dr. sc. Antonio Pehar – Toni, novinar, politolog, sveučilišni nastavnik i autor čiji su životni i profesionalni put bili snažno povezani s Mostarom i Zagrebom.

Antonio Pehar rođen je 6. rujna 1966. godine. Novinarsku karijeru započeo je početkom 1990-ih, u vremenu velikih političkih i društvenih promjena u Bosni i Hercegovini. Bio je dio mostarske novinarske scene te je izvještavao o događajima koji su prethodili ratu i obilježili prve ratne godine.

Nakon novinarstva posvetio se politologiji i akademskom radu. U svojem znanstvenom i nastavnom djelovanju bavio se političkom kulturom, komparativnim političkim sustavima, demokracijom, međunarodnim odnosima, komunikacijama i političkom sociologijom.

Posebnu pozornost posvećivao je Bosni i Hercegovini, njezinu ustavnom uređenju te odnosima među narodima i političkim zajednicama.

Autor knjige o Bosni i Hercegovini

Dr. sc. Antonio Pehar autor je knjige „Ustavna demokracija za Bosnu i Hercegovinu“, objavljene 2012. godine. U knjizi je razmatrao pitanja ustavnog i političkog uređenja Bosne i Hercegovine, kao i mogućnosti razvoja demokratskih institucija.

U svojim radovima bavio se i konceptom ustavnog patriotizma, demokratskom političkom kulturom te utjecajem nacionalnih ideologija na politički i društveni razvoj BiH. Objavljivao je znanstvene radove i sudjelovao na stručnim i akademskim skupovima.

Posljednje godine života

Posljednje godine njegova života obilježili su ozbiljni zdravstveni problemi. Unatoč teškim životnim okolnostima, ostao je vezan uz teme kojima se bavio tijekom svojega profesionalnog života – Bosnu i Hercegovinu, njezino društvo, političke odnose i demokratske institucije. (

Iza dr. sc. Antonija Pehara ostaju knjiga, znanstveni radovi i novinarski tekstovi, ali i trag koji je ostavio kroz desetljeća djelovanja u novinarstvu, znanosti i visokom obrazovanju.

Posljednji ispraćaj

Prema osmrtnici, Antonio Pehar – Toni preminuo je u petak, 18. rujna 2026. godine, u 61. godini života, primivši sakrament kršćanske utjehe i okrijepe.

Ispraćaj u Zagrebu održan je jučer, 24. rujna na Gradskom groblju Mirogoj, dok će pogrebna povorka u Mostaru krenuti danas 25. rujna u 14:45 sati ispred Gradske mrtvačnice Bijeli Brijeg. Obitelj će primati sućut od 13:15 sati, a pokop je predviđen u 15 sati na Rimokatoličkom groblju Šoinovac. Sveta misa zadušnica služit će se u 16:30 sati u Katedrali Marija Majka Crkve u Mostaru.

Počivao u miru Božjem.

Pročitaj članak

„Anđeo umirućih“ stiže u Mostar: Priča o franjevcu koji je u najtežim vremenima bio uz umiruće

Franjevački samostan i župa Mostar te Udruga „Nanovo rođeni“ organiziraju prikazivanje dokumentarnoga filma „Anđeo umirućih“, posvećenog životu i nevjerojatnom pastoralnom djelovanju fra Ruperta Rozmarića, franjevca koji je desetljećima neumorno služio bolesnima i umirućima.

Projekcija filma održat će se u ponedjeljak, 28. rujna, u 19 sati u dvorani Franjevačkog samostana u Mostaru.

Fra Rupert Rozmarić ostao je zapamćen kao franjevac koji je u vrijeme najintenzivnijeg komunističkog režima na ovim prostorima svoj život posvetio služenju ljudima. Na svom biciklu obilazio je bolesnike, donosio im sakramente, pomagao im u pomirenju s Bogom te mnoge pripremao za njihov konačni susret s Gospodinom.

Prema procjenama, godišnje je obavljao čak oko 10 tisuća posjeta bolesnicima, najvećim dijelom u njihovim domovima na području Slavonskog Broda i okolice.

Život posvećen Bogu i ljudima

Dokumentarni film snimljen je prema knjizi „Pater Rupert – život za Boga i duše“ o. Božidara Nagya. Upravo je o. Nagy osobno poznavao fra Ruperta jer mu je predavao vjeronauk tijekom srednjoškolskih dana u Slavonskom Brodu.

Opisao ga je kao vjeroučitelja koji je na svoje učenike ostavio izvanredan dojam, ali i kao „svetog i revnog čovjeka i širitelja pobožnosti Srcu Isusovu“.

O. Nagy prisjetio se njegova neumornog apostolata, ističući kako je fra Rupert od jutra do večeri obilazio bolesnike, često u vrlo teškim okolnostima.

Godine 2009. dobio je, kako je sam opisao, snažan poticaj da napiše njegovu biografiju.

Mladi iz zajednice „Nanovo rođeni“ dvije i pol godine radili na filmu

Priča o fra Rupertu tako je dobila i svoje filmsko izdanje zahvaljujući zajednici mladih „Nanovo rođeni“ iz zagrebačkog Botinca.

Na filmu su radili dvije i pol godine, a tijekom produkcije obišli su mjesta na kojima je fra Rupert službovao, razgovarali s njegovom rodbinom te pronašli i kontaktirali brojne ljude koji su ga osobno poznavali.

Zajednica je poznata i po serijalu „Velikani duha hrvatskog naroda“, kroz koji filmskim putem nastoji sačuvati i približiti javnosti živote ljudi koji su svojim životom svjedočili vjeru i ostavili snažan trag u hrvatskom narodu.

Producent filma Matija Ricov fra Ruperta je opisao kao hrabrog čovjeka, spremnog prihvatiti protivštine i ustrajati u svom poslanju bez obzira na okolnosti.

Film „Anđeo umirućih“ tako donosi priču o čovjeku koji je u vremenu progona i pritisaka ostao vjeran svom pozivu, obilazeći one kojima je pomoć bila najpotrebnija – sve do posljednjih trenutaka njihova života.

Projekcija u Mostaru održat će se u ponedjeljak, 28. rujna, s početkom u 19 sati u dvorani Franjevačkog samostana.

Svi su dobro došli na ovaj izniman događaj.

Pročitaj članak

Na Vrdima će biti obilježena godišnjica pogibije 18 hrvatskih branitelja

Na Vrdima iznad Mostara 3. listopada bit će obilježena 33. obljetnica stradanja osamnaest hrvatskih branitelja koji su svoje živote položili u obrani ovoga prostora tijekom Domovinskog rata.  

Obilježavanje organiziraju braniteljske udruge općine Grude, Odbor za branitelje, Općinsko vijeće i Općinski načelnik, uz potporu Ministarstva hrvatskih branitelja Zapadnohercegovačke županije.  

Među osamnaestoricom poginulih bio je i Stjepan Šapina iz Tomislavgrada, koji je stradao kao 19-godišnjak. Njegova mladost, kao i žrtva svih poginulih branitelja, ostaje trajno svjedočanstvo vremena u kojem su brojni hrvatski branitelji stali u obranu svojih života, obitelji i prostora na kojem su živjeli.  

Vrdi su tijekom rata bili jedno od važnih mjesta na mostarskom bojištu. Obrana ovoga područja imala je značajnu ulogu u zaustavljanju prodora snaga Armije BiH prema jugu, odnosno prema Jadranskom moru, u sklopu operacije „Neretva 93“.  

Žrtva osamnaestorice hrvatskih branitelja tako je ostala duboko upisana u povijest ovoga kraja. Njihova pogibija podsjetnik je na težinu borbi koje su se vodile na vrletima iznad Mostara i cijenu koja je plaćena tijekom ratnih godina.  

Program obilježavanja 33. obljetnice započet će svetom misom u 11 sati za poginule hrvatske branitelje. Nakon mise predviđeno je polaganje vijenaca i paljenje svijeća kod spomenika poginulim braniteljima.  

U nastavku obilježavanja predviđen je i obilazak mjesta pogibije hrvatskih branitelja, gdje će okupljeni još jednom odati počast onima koji su svoje živote položili u obrani Domovine.  

Obilježavanje obljetnice na Vrdima bit će prigoda za čuvanje uspomene na poginule branitelje, među kojima posebno mjesto zauzima i mladi Stjepan Šapina, ali i za podsjetnik budućim naraštajima na žrtvu koja je ugrađena u slobodu hrvatskog naroda na ovim prostorima.

Pročitaj članak

Put spasa ide u proširenje, Grad Mostar pokrenuo projekt prema Gorancima

Grad Mostar pokrenuo je postupak javne nabave za izradu projekta proširenja ulice Put spasa, čime se otvara put za uređenje jednog od važnijih prometnih pravaca prema Gorancima.  

Prema odluci gradonačelnika Mostara Marija Kordića, predmet nabave je „Projekt puta za Gorance“, a procijenjena vrijednost izrade projektne dokumentacije iznosi 6.000 KM bez PDV-a.  

Kako je navedeno u odluci, postupak je proveden putem izravnog sporazuma, a kao najpovoljniji ponuditelj izabran je GEO-DATA d.o.o. Mostar.  

Riječ je o projektu koji se odnosi na proširenje ulice Put spasa, odnosno dionice od zadnjih kuća kod groblja Gorica pa sve do prve okuke iznad Cima. Upravo je taj dio prometnice godinama poznat kao jedan od uskih i zahtjevnijih dijelova ceste prema Gorancima, zbog čega bi njegovo proširenje trebalo donijeti sigurnije i kvalitetnije odvijanje prometa.  

Iz Grada Mostara u odluci navode kako je, prema upućenom pozivu za dostavljanje ponude, GEO-DATA d.o.o. Mostar ocijenjen kao najpovoljniji ponuditelj te je, u skladu sa Zakonom, podzakonskim aktima i internim aktima Grada Mostara, odlučeno kao u dispozitivu.  Financiranje projekta osigurano je iz Proračuna Grada Mostara za 2026. godinu, kroz dopunu plana javnih nabava.  

Ova odluka predstavlja prvi konkretan korak prema realizaciji projekta proširenja ove dionice Puta spasa. Nakon izrade projektne dokumentacije bit će poznati i detalji budućeg zahvata, odnosno način i opseg proširenja prometnice.  

Za mještane Goranca, sve ljubitelje prirode, rekreativce, ali i sve one koji svakodnevno koriste ovu cestu, projekt je od posebnog značaja jer bi uređenje i proširenje spomenute dionice trebalo pridonijeti sigurnijem prometovanju i kvalitetnijoj povezanosti ovog dijela Goranačkog kraja s Mostarom.

Pročitaj članak

Nakon 30 godina: Pronađeni posmrtni ostaci žrtava Domovinskog rata

foto Pixell

Na području Ilače u Vukovarsko-srijemskoj županiji pronađeni su posmrtni ostaci najmanje dvije osobe za koje je preliminarnim nalazima utvrđeno da potječu iz razdoblja Domovinskog rata.

Posmrtni ostaci pronađeni su tijekom terenskih aktivnosti usmjerenih na pronalazak nestalih osoba, a prema prvim informacijama riječ je o žrtvama iz Domovinskog rata, prenosi Jabuka.tv.

Nakon ekshumacije posmrtni ostaci bit će prevezeni u Nacionalnu memorijalnu bolnicu „Dr. Juraj Njavro“ u Vukovaru, gdje će biti obavljen daljnji pregled i obrada. Nakon toga slijedi znanstvena obrada na Zavodu za sudsku medicinu i kriminalistiku u Zagrebu, gdje će se provesti analiza DNA.

Upravo bi DNA analiza trebala omogućiti utvrđivanje identiteta pronađenih osoba i njihovo eventualno povezivanje s osobama koje se još uvijek vode kao nestale.

Potraga za nestalima i dalje traje

Prema podacima Ministarstva hrvatskih branitelja, Republika Hrvatska još uvijek traga za 1.725 nestalih i smrtno stradalih osoba iz Domovinskog rata za koje nije poznato mjesto ukopa. Od tog broja, za 446 osoba traga se na području Vukovarsko-srijemske županije. 

Ministarstvo nastavlja prikupljati informacije i provjeravati postojeće indicije, ali i provoditi terenska istraživanja na lokacijama za koje postoje saznanja da bi se ondje mogli nalaziti posmrtni ostaci nestalih osoba.

Pronalazak posmrtnih ostataka u Ilači još jednom podsjeća na činjenicu da ni više od tri desetljeća nakon Domovinskog rata potraga za nestalima nije završena. Svaki pronađeni ostatak predstavlja važan korak prema utvrđivanju sudbine osobe čija obitelj desetljećima čeka odgovor.

Sada predstoji stručna obrada i DNA analiza, nakon čega bi trebalo biti poznato kome pronađeni posmrtni ostaci pripadaju.

Pročitaj članak

Nakon 11 godina ponovno se događa: Evo kada ove jeseni vraćamo sat

Ljeto se polako približava kraju, a s njim dolazi i dobro poznata promjena koja svake godine označava početak zimskog računanja vremena. Ove godine kazaljke ćemo pomaknuti nešto ranije nego prethodnih godina, što znači da će se večernji mrak početi pojavljivati još ranije.

U Bosni i Hercegovini na zimsko računanje vremena prelazi se u noći sa subote, 24. listopada, na nedjelju, 25. listopada 2026. godine. U 3 sata ujutro kazaljke će se vratiti jedan sat unatrag, na 2 sata.

To znači da ćemo te noći dobiti jedan sat više za spavanje. Međutim, promjena će se već sljedećih dana itekako primijetiti – posebice u poslijepodnevnim i večernjim satima.

Zašto je ovogodišnji datum poseban?

Prijelaz na zimsko računanje vremena ove će se godine dogoditi 25. listopada, što je najraniji datum za takvu promjenu od 2014. godine.

Nakon pomicanja kazaljki sunce će zalaziti oko sat vremena ranije u odnosu na prethodni raspored. Kako se tijekom jeseni dan ionako prirodno skraćuje, mnogi će vrlo brzo primijetiti da se mrak spušta već tijekom kasnog poslijepodneva.

Posebno će to osjetiti ljudi koji rade do kasnijih poslijepodnevnih sati, učenici i studenti koji se vraćaju kući nakon nastave, ali i svi oni koji svoje slobodno vrijeme najčešće provode na otvorenom.

Hoće li se sat konačno prestati pomicati?

O ukidanju pomicanja sata govori se već godinama, osobito u Europskoj uniji. Europska komisija još je 2018. predložila ukidanje sezonskog pomicanja sata, no konačna odluka još nije donesena. Prema trenutačnom sustavu, sat se i dalje pomiče dvaput godišnje.

To znači da će se i dalje primjenjivati pravilo prema kojem se u proljeće prelazi na ljetno računanje vremena, a u jesen na zimsko.

Jedan sat, ali promjena koju neki itekako osjete

Iako se kazaljke pomiču samo jedan sat, promjena može utjecati na svakodnevni ritam. Nekim ljudima potrebno je nekoliko dana da se prilagode novom rasporedu spavanja i buđenja, dok drugi promjenu gotovo i ne primijete. (

Ipak, ono što će većina građana vrlo brzo primijetiti nije samo promjena na satu, nego činjenica da će se večernji mrak pojavljivati ranije.

Dakle, zapamtite datum: u noći s 24. na 25. listopada sat se vraća jedan sat unatrag – s 3 na 2 sata.

Pročitaj članak