Današnje Evanđelje po Mateju donosi jednu od najvažnijih poruka cijeloga kršćanskog života. U središtu Isusova odgovora nije složeno objašnjenje Zakona, nego jednostavna i zahtjevna riječ – ljubav.
Farizeji su, nakon što je Isus ušutkao saduceje, poslali zakonoznanca da ga iskuša pitanjem: »Učitelju, koja je zapovijed najveća u Zakonu?« Isus mu odgovara jasno i bez dvojbe: »Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim.«
Time Isus pokazuje da vjera nije samo ispunjavanje propisa, običaja i vanjskih obveza. U središtu vjere treba biti čovjekov odnos prema Bogu. Ljubiti Boga znači staviti ga na prvo mjesto, pouzdati se u njega i nastojati svojim životom živjeti ono što nam je ostavio.
Ali Isus ne ostaje samo na ljubavi prema Bogu. Odmah dodaje drugu zapovijed: »Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga.«
Te dvije zapovijedi nerazdvojive su. Nije moguće govoriti o ljubavi prema Bogu, a istodobno svjesno zatvarati srce prema čovjeku koji nam je blizu. Naša vjera posebno se pokazuje u odnosu prema drugima – prema obitelji, prijateljima, susjedima, kolegama, ali i prema onima s kojima se teško razumijemo ili s kojima smo se možda posvađali.
Ljubiti bližnjega ne znači uvijek slagati se sa svime što druga osoba govori ili čini. Kršćanska ljubav nije ravnodušnost prema nepravdi niti odobravanje svega. Ona znači ne prestati drugoga gledati kao čovjeka dostojnog poštovanja, čak i onda kada među nama postoje razlike, povrede i neslaganja.
Isus na kraju kaže: »O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.«
Drugim riječima, sve ono što činimo kao vjernici treba biti prožeto ljubavlju. Molitva, sveta misa, sakramenti, post, odricanje i dobra djela ne smiju postati samo vanjske navike, nego trebaju voditi prema većoj ljubavi prema Bogu i čovjeku.
Današnje Evanđelje zato pred svakoga od nas postavlja jednostavno, ali duboko pitanje: ljubimo li doista Boga i bližnje ili se naša vjera zaustavlja samo na riječima i običajima?
Ponekad nije teško ljubiti one koji nas vole. Pravi izazov počinje onda kada treba oprostiti, pružiti ruku, prešutjeti uvredu, pomoći bez očekivanja zahvalnosti ili učiniti dobro nekome od koga ništa ne možemo dobiti zauzvrat.
Upravo se u takvim svakodnevnim situacijama vidi koliko je Kristova zapovijed ljubavi stvarno zaživjela u našem životu.
Neka nam današnja Božja riječ bude poticaj da ponovno stavimo Boga na prvo mjesto, ali i da ne zaboravimo čovjeka pored sebe. Jer ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu nisu dvije odvojene staze. One čine jedan put – put kojim nas Krist poziva da živimo svoju vjeru.
»Ljubi Gospodina, Boga svojega, svim srcem svojim, i svoga bližnjega kao sebe samoga.«
To je srž Evanđelja. I možda upravo ono što nam je danas najpotrebnije – više ljubavi prema Bogu, više razumijevanja prema čovjeku i više spremnosti da dobro koje primamo od Boga sami prenesemo drugima.


















.jpg)











.jpg)



