UHITILI 24-GODIŠNJAKA Evo kako je, prema sumnjama policije, izbio veliki požar na Blidinju

Požar koji je u petak izbio na području Borićevca na Blidinju dobio je i policijski epilog. Zbog sumnje da je izazvao vatru tijekom izvođenja građevinskih radova, uhićen je 24-godišnjak iz Kladnja.  

Policijska uprava Posušje zaprimila je dojavu o požaru 18. rujna oko 14:15 sati. Vatra je zahvatila suhu travu, nisko raslinje i borovu šumu na području općine Posušje. 

Policajci su izlaskom na teren utvrdili mjesto izbijanja požara, a naknadnim operativnim radom došli su do saznanja da se u vezu s njegovim nastankom može dovesti R. S. (2002.) iz Kladnja. Nakon toga je lišen slobode. 

Prema neslužbenim informacijama, požar je zahvatio i jedan stambeni kontejner. Kolika je točno materijalna šteta, bit će poznato nakon što se steknu uvjeti za provođenje očevida i utvrde sve okolnosti događaja.  

O slučaju je obaviješteno Županijsko tužiteljstvo Županije Zapadnohercegovačke. Nakon završetka potrebnih policijskih radnji, PU Posušje Tužiteljstvu će dostaviti izvješće zbog sumnje na počinjenje kaznenog djela izazivanja opće opasnosti iz članka 323. Kaznenog zakona Federacije BiH.  

Istraga bi trebala dati odgovor na sve okolnosti nastanka požara, kao i na konačne posljedice koje je vatra ostavila na području Blidinja.

Pročitaj članak

Baka Anka iz Ilića proslavila 106. rođendan: Iza nje je više od stoljeća života, ljubavi i uspomena

foto Hercegovina.info

U Domu za umirovljenike Vita u Grudama ovih je dana bilo posebno svečano. Anka Radoslavka Nikolić proslavila je svoj 106. rođendan, a iza nje je životna priča koja obuhvaća više od jednog stoljeća i nosi uspomene na jedan sasvim drukčiji Mostar, piše Hercegovina.info.

Rođena je 1920. godine u Ilićima, u obitelji Ilije i Mande Kljajo. Bila je drugo od četvero djece, a njezino je djetinjstvo bilo vezano uz obiteljsku gostionicu i okupljanja Mostaraca koji su nedjeljom dolazili u Iliće.  Anka se i danas vrlo dobro sjeća tih dana.  

Njezin otac imao je gostionicu i bašču, a ljeti je ondje znalo biti toliko gostiju da se, prema njezinim sjećanjima, nedjeljom peklo čak 14 janjaca. Na stolovima su bili pečenje, šunka i pršut, dok je gostionica bila mjesto druženja, razgovora i odmora.  

Iako je završila srednju strukovnu školu, Anka je ostala uz roditelje i pomagala im u obiteljskom poslu.  Posebno mjesto u njezinim uspomenama zauzima Radobolja. Upravo je uz tu rijeku upoznala čovjeka koji će postati njezin suprug.  

Radomira Nikolića upoznala je 1948. godine. Prema obiteljskoj priči, susret se dogodio tijekom njezine šetnje prema Vrelu Radobolje. Radomir ju je pitao kamo ide, a Anka mu je odgovorila da ide s prijateljicom prema izvoru.  

Nakon toga ju je ponovno potražio, a njihov je odnos prerastao u ljubav i brak.  

Par se preselio u Beograd, gdje su dobili dvojicu sinova, Đorđa i Slobodana. Ipak, Anka se nije mogla trajno naviknuti na život izvan Mostara. Nedostajali su joj roditelji, obitelj i rodni grad pa su se nakon nekoliko godina vratili u Iliće.  

Sa suprugom je ostala sve do njegove smrti 1987. godine.  Najveći dio života posvetila je obitelji i odgoju sinova. Danas

 ima četvero unučadi, a prema riječima djelatnika Doma, sa svojim sinovima redovito je u kontaktu. Jednoga sina ima u Mostaru, dok drugi živi u Zagrebu.  

Unatoč 106 godina, Anka i dalje zna nazvati, pitati, podsjetiti i dati savjet.  U Dom Vita stigla je u siječnju 2019. godine, nakon što je krajem 2018. slomila kuk. Zbog posljedica ozljede više ne može hodati, ali je ostala vrlo dobro očuvana u komunikaciji i sjećanju.  

U domu je pronašla ljude koji su joj tijekom godina postali svojevrsna druga obitelj. Posebno je vezana uz djelatnike koji o njoj svakodnevno brinu, a posljednje joj je razdoblje dodatno uljepšalo prijateljstvo s cimericom.  

Iako slabije čuje i većinu vremena provodi u sobi, njih dvije rado razgovaraju, toliko glasno da ih, kako kažu djelatnici, ponekad čuju i na drugom katu.  Anka je tijekom života prošla i kroz teška zdravstvena razdoblja.

Za vrijeme pandemije preboljela je koronavirus, a nakon bolesti ga je, u svom osebujnom stilu, opisala kao običnu prehladu.  

I danas posebno vodi računa o osobnoj njezi. Djelatnice Doma kažu da je velika ljubiteljica Nivee i da dobro zna kada je vrijeme za novo pakiranje kreme. Ako je ne nabave odmah, pobrinut će se da to učini njezin sin. 

Na pitanje koja je tajna njezine dugovječnosti, Anka nema poseban recept.  

Kaže da su živjeli uredno i da je pazila što jede. No njezina životna priča pokazuje prije svega desetljeća posvećena obitelji, radu, domu i ljudima koje je voljela. 

Na svoj 106. rođendan bila je sretna zbog pažnje koju je dobila, ali i pomalo tužna jer njezina dva sina nisu odmah bila uz nju. Ipak, djelatnici su je pokušali razveseliti, a torta, cvijeće i pokloni uljepšali su joj poseban dan.  

Kada su joj spomenuli da bi se iduće godine ponovno mogli okupiti na njezinu 107. rođendanu, Anka je, u svom prepoznatljivom duhovitom stilu, odgovorila:  

„Ajme meni, ne daj Bože.“  

Ipak, možda je najviše o njezinu životnom stavu rekla na pitanje nedostaje li joj još nešto osim sinova i Mostara.  

„Život… To je dovoljno“, odgovorila je.  

A kada je na kraju razgovora upitana što će biti dalje, njezin je odgovor bio jednostavan: 

 „Kako Bog da.“  

Tako je žena rođena 1920. godine u mostarskim Ilićima dočekala 106. rođendan, noseći sa sobom sjećanja na roditeljsku kuću, staru gostionicu, Radobolju, ljubav svog života, djecu i Mostar koji joj, kako kaže, i danas nedostaje.

Pročitaj članak

Imao je prepun raspored, ali svaki je dan pronalazio vrijeme za ono najvažnije

Američki nadbiskup Fulton J. Sheen i budući blaženik ostao je zapamćen kao jedan od najpoznatijih katoličkih propovjednika i evangelizatora 20. stoljeća. Bio je iznimno zauzet čovjek – propovijedao je, putovao, nastupao na radiju i televiziji, držao predavanja te obavljao biskupsku službu. Ipak, usprkos brojnim obvezama, postojalo je nešto čemu je svakoga dana davao posebno mjesto.  

Bilo je to vrijeme provedeno pred Presvetim Oltarskim Sakramentom.  

Sheen je još na dan svojega svećeničkog ređenja donio odluku da će svakoga dana provesti jedan neprekinuti sat u molitvi pred Presvetim. Ta odluka nije nestala kada je postao poznatiji, kada su se povećale njegove odgovornosti niti kada je njegov raspored postao gotovo neprestano ispunjen.  

Naprotiv, što je imao više posla, to je nastojao još pažljivije čuvati svoje vrijeme s Kristom.  Kada je postao pomoćni biskup New Yorka, a potom biskup Rochestera, njegove su se obveze dodatno povećale. Pozivi za propovijedanje stizali su iz različitih krajeva Sjedinjenih Američkih Država, a uz pastoralnu službu imao je i snažno medijsko djelovanje.  

No, sveti sat nije bio nešto što bi jednostavno prekrižio kada bi ponestalo vremena.  

Ponekad je zbog njega morao ustati ranije ili se odreći nekog društvenog susreta. Ipak, Sheen ga nije doživljavao kao teret, nego kao vrijeme koje mu je donosilo radost.  Jedan događaj posebno pokazuje koliko mu je ta odluka bila važna.  

Jedne večeri u Chicagu želio je otići u crkvu kako bi proveo svoje vrijeme pred Presvetim. Crkva je bila zaključana pa je zamolio župnika da ga pusti unutra. Župnik mu je otvorio vrata, ali je kasnije zaboravio da je biskup ostao u crkvi.  

Sheen se tako našao zaključan.  Nakon gotovo dva sata pokušavanja da pronađe izlaz, odlučio je izaći kroz mali prozor. Pritom je završio u spremniku za ugljen, a njegov neočekivani izlazak poprilično je iznenadio domaćicu, koja mu je na kraju pomogla.  

Čak ni takve neobične okolnosti nisu ga odvratile od njegove odluke.  

Kako su se njegove obveze povećavale, Sheen je svoj sveti sat počeo premještati u rane jutarnje sate, često prije svete mise. Vrijeme pred Presvetim tako je ostalo čvrsto mjesto u njegovu svakodnevnom rasporedu.  

Njegov primjer ostavlja jednostavnu, ali snažnu poruku: čovjek može imati prepun raspored, brojne odgovornosti i malo slobodnog vremena, ali ono što mu je doista važno pronaći će svoje mjesto.  

Za Fultona Sheena molitva nije bila prekid života i obveza. Bila je njegov temelj.  

Čovjek koji je drugima toliko govorio o Bogu znao je da prije svega mora provoditi vrijeme s Bogom. Upravo zato sat pred Presvetim nije smatrao izgubljenim vremenom, nego vremenom koje mu je davalo snagu za sve ostalo.

Pročitaj članak

Nakon „zalutalih“ lutki i „nastrane“ igre u vrtiću u Zagrebu

foto Kristina Tabak

Nakon što je početkom rujna javnost raspravljala o lutkama pristiglim u novi zagrebački vrtić u Stenjevcu, nova polemika otvorila se oko edukativnih memory kartica koje su, prema objavi Kristine Tabak na društvenim mrežama, pronađene u Dječjem vrtiću Jelkovec.  

Riječ je o karticama na kojima su, prema fotografijama koje su objavljene, prikazani različiti oblici obitelji, među kojima i istospolni parovi s djecom. Materijal je, prema navodima objave, namijenjen djeci u dobi od tri do osam godina.  

Na slučaj je upozorila Kristina Tabak, autorica i predsjednica Udruge Radio Marija, koja je fotografiju kartica objavila na društvenim mrežama. Uz fotografiju je postavila pitanje tko je materijal odobrio, nabavio i platio te u koliko se zagrebačkih vrtića koristi.  

Tabak je pritom od Grada Zagreba zatražila transparentnost i odgovore o programu u kojem se kartice koriste, njihovom autoru, mjestima provedbe i troškovima nabave.  

“Ako iza ovoga stoji Grad Zagreb (a riječ je o gradskom vrtiću) onda nemojte ideološke sadržaje uvoditi potiho i na prstima. Stanite pred roditelje i javnost i recite jasno što radite”, navela je u objavi. 

Za sada, međutim, nema službene potvrde Grada Zagreba ili Dječjeg vrtića Jelkovec o tome tko je konkretno nabavio kartice, na temelju kojeg programa se koriste i jesu li dio redovitih odgojno-obrazovnih aktivnosti.

Upravo su to pitanja na koja se očekuju službeni odgovori.  Novi slučaj dolazi samo nekoliko tjedana nakon polemike oko lutaka koje su pristigle u novootvoreni vrtić u Stenjevcu. Nakon reakcija javnosti i zagrebačkog ogranka Mosta, iz Grada Zagreba tada je priopćeno da su lutke pristigle greškom te da su vraćene dobavljaču. Tvrtka koja je opremala vrtić pojasnila je da je riječ o proizvodima španjolskog proizvođača Miniland iz programa “Educational toys”.  

Slučaj iz Jelkovca ponovno je otvorio pitanje načina na koji se odabiru materijali za rad s djecom predškolske dobi, kao i pitanja transparentnosti prema roditeljima.  

Dok se ne oglase Grad Zagreb i Dječji vrtić Jelkovec, ostaje nepoznato u kojem se opsegu kartice koriste, tko ih je odabrao i nabavio te u kakvom se pedagoškom kontekstu primjenjuju. 

Pročitaj članak

Pomozimo obnovu Svetišta Gospe Olovske – čuvajmo trag stoljeća vjere

foto Screenshot

Svetište Gospe Olovske u Olovu jedno je od najvrjednijih marijanskih mjesta u povijesti Bosne i Hercegovine, ali i širega prostora jugoistočne Europe. Njegova povijest obilježena je vjerom, hodočašćima, stradanjima i nebrojenim pokušajima obnove. Danas se ponovno provodi obnova, a vjernici i svi ljudi koji žele pomoći mogu sudjelovati svojim prilogom.

O povijesti svetišta, njegovu značenju, izgradnji crkve i današnjim nastojanjima oko obnove govori fra Ilija Božić, upravitelj Svetišta Gospe Olovske.

Olovsko svetište stoljećima je bilo mjesto na koje su dolazili vjernici iz različitih krajeva. Njegovi korijeni sežu duboko u srednjovjekovno razdoblje. Samostan u Olovu u povijesnim se izvorima spominje već krajem 14. stoljeća, oko 1380./1390. godine. Tijekom prve polovice 15. stoljeća postoje zapisi koji potvrđuju da je tamošnja crkva bila posvećena Blaženoj Djevici Mariji i da je već tada bila odredište hodočasnika.

Olovsko svetište kroz stoljeća nije imalo mirnu povijest. Naprotiv, ratovi, progoni i stradanja snažno su utjecali na njegov život. Krajem 17. stoljeća, tijekom velikih ratnih sukoba, franjevci i brojni katolici napuštaju Bosnu te odlaze prema Iloku.

Jedan od najtežih trenutaka dogodio se u kolovozu 1704. godine kada su spaljeni crkva, samostan, knjižnica i arhiv, a uništena je i Gospina čudotvorna slika. Ipak, nestanak crkve nije značio i kraj hodočašća. Vjernici su nastavili dolaziti na Olovo, moliti, paliti svijeće i izvršavati svoje zavjete.

Posebno mjesto u toj tradiciji zauzima crni kamen, koji je ostao kao spomen na nekadašnju crkvu. Oko njega su se generacijama okupljali vjernici i svjedočili kako pobožnost prema Gospi Olovskoj nije nestala ni nakon najvećih stradanja.

Pokušaji obnove kroz povijest

U 19. stoljeću ponovno se pojavila snažnija želja za obnovom svetišta. Tijekom osamdesetih godina toga stoljeća podignuti su drvena crkva, toranj i baraka namijenjena vjernicima. Ujedno su pronađeni temelji nekadašnje crkve i samostana, pa se razmišljalo o gradnji nove crkve upravo na njihovim ostacima.

Međutim, zbog nedovoljno istraženih temelja tadašnje vlasti nisu dopustile takvu gradnju. Drvena crkva nije dugo potrajala – srušila se 1913. godine, dok su tijekom ratnih godina propali i ostali objekti. Svetište je ponovno ostalo bez crkve.

Nova etapa započela je 1923. godine osnivanjem odbora za izgradnju crkve. Već iduće godine, na Veliku Gospu 1924., blagoslovljen je temeljni kamen. Zanimljivo je da u tom trenutku još nisu bili osigurani svi potrebni nacrti, dozvole ni financijska sredstva.

Postojale su različite zamisli o tome kakva bi nova crkva trebala biti. Dok su jedni zagovarali izgradnju manje crkve, drugi su smatrali da povijesno značenje Olova zahtijeva reprezentativniji sakralni objekt.

Projekt je na kraju povjeren Karlu Paržiku, arhitektu češkoga podrijetla koji je ostavio snažan trag u arhitekturi Bosne i Hercegovine. Njegovo je rješenje bilo zahtjevnije i skuplje od prvotno zamišljenoga, zbog čega je početak gradnje odgađan.

Gradnja je ozbiljnije pokrenuta 1929. godine, kada se u obnovu uključio fra Ljudevit (Lujo) Zloušić. U radu na obnovi ostao je sve do svoje smrti, punih četrdeset godina. Godine 1930. novi odbor prihvatio je Paržikove nacrte i odlučio da će se crkva graditi postupno, u fazama.

Povijest Svetišta Gospe Olovske tako nije samo priča o jednoj crkvi. To je priča o ljudima koji su, unatoč ratovima, rušenjima i dugim razdobljima bez crkve, uspjeli sačuvati sjećanje na sveto mjesto i prenijeti pobožnost prema Gospi na nove naraštaje.

Danas se ponovno traži pomoć za obnovu svetišta kako bi se sačuvalo ovo važno mjesto kršćanske i kulturne baštine. Svaki prilog, bez obzira na njegovu veličinu, može biti dio zajedničkog nastojanja da se obnovi ono što je kroz stoljeća više puta bilo rušeno, ali nikada nije nestalo iz srca vjernika.

Kako pomoći obnovu

Uplate iz Bosne i Hercegovine:

Svetište Majke Božje Olovo
Gornje Olovo 120
71340 Olovo, BiH

Broj žiro računa: 3384 3022 2251 7498

Uplate iz Europske unije:

Svetište Majke Božje Olovo
Gornje Olovo 120
71340 Olovo, BiH

IBAN: BA39 3389 1077 0010 7064
SWIFT: UNCRBA 22
Poziv na broj: 20010472001

Uplate iz SAD-a, Australije, Kanade i Švicarske:

Svetište Majke Božje Olovo
Gornje Olovo 120
71340 Olovo, BiH

IBAN: BA39 3389 1077 0012 2196
SWIFT: UNCRBA 22
Poziv na broj: 20010472002

Obnova Svetišta Gospe Olovske nije samo obnova zidova i građevina. Ona je nastojanje da se sačuva mjesto koje više stoljeća povezuje generacije vjernika i svjedoči o dubokoj ukorijenjenosti marijanske pobožnosti u ovim krajevima.

Pročitaj članak

GORIVO PONOVNO DIVLJA Koliko će još vozači u BiH moći izdržati?

foto Pixell

Europa ponovno govori o izvanrednim mjerama zbog visokih cijena goriva, dok se posljedice rasta cijena sve snažnije osjećaju i u Bosni i Hercegovini. Dok pojedine europske vlade razmatraju oporezivanje ekstraprofita energetskih kompanija i različite modele pomoći građanima, u BiH se cijene na benzinskim crpkama ponovno približavaju razinama koje ozbiljno opterećuju kućne proračune. 

Prema dostupnim podacima, europske zemlje suočavaju se s novim energetskim šokom nakon snažnog rasta cijena nafte, povezanog s poremećajima na Bliskom istoku i rizicima za opskrbne pravce. U pojedinim državama cijena benzina već prelazi dva eura po litri, a vlade pokušavaju pronaći način kako ublažiti udar na građane i gospodarstvo. 

Njemačka je među državama koje razmatraju oporezivanje prekomjerne dobiti naftnih kompanija, dok su Italija, Francuska i Španjolska već posegnule za različitim oblicima pomoći, poreznim olakšicama ili subvencijama. 

No, dok se u velikim europskim gospodarstvima raspravlja o tome kako građanima smanjiti posljedice skupog goriva, posebno je zanimljivo pogledati kako ista kriza izgleda u Bosni i Hercegovini. 

Gorivo u BiH ponovno snažno poskupljuje 

Prema podacima o kretanju cijena goriva u BiH, tijekom tjedna od 7. do 13. rujna prosječna cijena dizela porasla je s 3,44 KM na 3,55 KM po litri. Istodobno je Super 95 poskupio s 3,12 KM na 3,21 KM po litri. 

To znači da za 50 litara dizela vozač danas u prosjeku treba izdvojiti oko 177,50 KM, dok puni spremnik benzina Super 95 od 50 litara stoji oko 160,50 KM. 

Na prvi pogled riječ je o nekoliko desetaka maraka po jednom točenju, ali kada se cijena goriva usporedi s primanjima, slika postaje puno jasnija. 

Prosječna plaća oko 1.700 KM 

Prema podacima Agencije za statistiku BiH, prosječna neto plaća u BiH iznosila je 1.706 KM u lipnju 2026. godine. Agencija je za 18. rujna najavila objavu službenih podataka o prosječnoj neto plaći za srpanj. 

Ako se kao primjer uzme prosječna plaća od 1.706 KM, jedno punjenje spremnika od 50 litara dizela po cijeni od 3,55 KM predstavlja više od deset posto takve plaće – oko 177,50 KM. 

Kod benzina Super 95, 50 litara iznosi oko 160,50 KM, odnosno gotovo deset posto prosječne neto plaće. 

A gorivo nije jedini trošak. 

Za mnoge građane automobil je nužnost, a ne luksuz. Na posao treba otići, djecu odvesti u školu ili vrtić, obaviti kupovinu, otići liječniku ili prijeći desetke kilometara do radnog mjesta. Svako novo poskupljenje goriva pritom se ne zadržava samo na benzinskoj crpki. 

Skuplje gorivo znači skuplji prijevoz, dostavu, proizvodnju i brojne druge troškove, što se u konačnici može preliti i na cijene proizvoda i usluga. 

Europa traži rješenja, što će učiniti BiH? 

Dok europske države pokušavaju različitim mjerama zaštititi građane od novog vala poskupljenja, pitanje je kakav će odgovor ponuditi vlasti u BiH. 

Posebnost BiH je i u tome što je prosječna plaća višestruko niža nego u većini zapadnoeuropskih država, pa se rast cijena goriva relativno snažno odražava na kućne proračune. 

Upravo zato usporedba cijene litre goriva s prosječnim primanjima daje drukčiju sliku od samog promatranja cijene na benzinskoj crpki. 

Za europskog građanina određena cijena goriva može predstavljati neugodan trošak, dok za radnika u BiH isti trošak može predstavljati značajan dio mjesečnog prihoda. 

Energetska kriza tako ponovno otvara pitanje koliko su građani u BiH otporni na nove valove poskupljenja i hoće li institucije poduzeti konkretne mjere ako cijene goriva nastave rasti. 

Dok Europa već raspravlja o porezima na ekstraprofit i državnim intervencijama, građanima BiH ostaje jednostavno pitanje: koliko još može poskupjeti gorivo prije nego što vožnja automobila postane ozbiljan udar na kućni proračun?

Pročitaj članak

Lovren šokirao priznanjem koje dosad nikome nije rekao: „Pitao sam se ima li smisla živjeti“

Bivši hrvatski nogometni reprezentativac Dejan Lovren (37), koji je trenutačno bez angažmana, gostovao je u novoj epizodi podcasta „Karijera u retrovizoru“ na Areni Sportu. U razgovoru s voditeljem Milanom Stjeljom govorio je o reprezentativnim danima, odnosima sa suigračima, Mohamedu Salahu, ali i o razdoblju života o kojem dosad nije javno govorio.  

Lovren je prvi put otvoreno progovorio o borbi s depresijom i posebno teškoj 2016. godini.  

„Bilo je baš teško, i sa suprugom i sa svime. Ima tu dosta i moje krivnje, danima nisam mogao jesti. Evo, ovo nikome ranije nisam rekao. Bilo je dana kad sam se pitao ima li smisla živjeti“, rekao je Lovren.  

Bivši reprezentativac pritom je naglasio da je upravo zbog vlastitog iskustva želio poslati poruku ljudima koji prolaze kroz slične probleme.  

„Znam da nije ovo lako ni reći ni čuti, ali želim da ljudi znaju da brojni ljudi imaju probleme i da nisu sami u tome“, poručio je.  

Govoreći o hrvatskoj reprezentaciji, Lovren se prisjetio i brojnih anegdota iz svlačionice „vatrenih“. Luku Modrića usporedio je s vojnikom, Ivana Rakitića sa švicarskim satom, dok je posebno istaknuo Marija Mandžukića i Marcela Brozovića.  

„Mandžo se žrtvovao za druge! A Brozović istinski dobra duša. Živi on u svom filmu, jede sendvič s valjda pola kilograma salame i sira prije početka finala Svjetskog prvenstva, ali on ima posebno mjesto u mom životu i mom srcu“, kazao je Lovren.  

Poseban dio razgovora odnosio se na njegovo prijateljstvo s Mohamedom Salahom. Lovren i egipatski nogometaš bili su suigrači u Liverpoolu od 2014. do 2020. godine, a tijekom tog razdoblja razvili su blizak odnos.  

Lovren je otkrio i zanimljiv detalj vezan uz Salahov odlazak iz Liverpoola. Kako je rekao, Salah mu je unaprijed povjerio gdje će nastaviti karijeru.  

„Salah mi je rekao: ‘Deki, jedino ja i moja žena znamo za Trabzon!’, a ja rekao da neću nikome reći“, ispričao je Lovren.  

Govoreći o Salahovoj karijeri, Lovren je istaknuo kako smatra da egipatski napadač zaslužuje veliki ugovor i klub koji će ga adekvatno vrednovati.  

„Nakon devet godina što si najbolji strijelac u Liverpoolu i sad ti dođe neki, karikiram, talijanski klub i daje ti ugovor na dva milijuna eura?! On zaslužuje bolje!“, rekao je. 

Lovren se osvrnuo i na slučaj Novaka Đokovića iz 2022. godine, kada je srpski tenisač deportiran iz Australije zbog tadašnjih pravila vezanih uz ulazak u zemlju. Lovren mu je tada javno pružio podršku.  

„To je bila poruka: ako možemo s Đokovićem, možemo i s vama! Ono je definitivno bio cirkus, a ja sam samo najboljem tenisaču svijeta, koji mi se uvijek činio ispravnim u svojim izjavama, htio javno dati podršku. Onda mi se Nole javio i to je bilo lijepo“, prisjetio se Lovren.  

U razgovoru je tako otvorio i neke dosad nepoznate stranice svoje karijere i privatnog života, od najtežih trenutaka i borbe s depresijom do odnosa s legendama hrvatske reprezentacije i prijateljstva sa Salahom.

Pročitaj članak

Grom udario u Planinicu i izazvao požar

foto Bljesak.info

Nevrijeme koje je u danas zahvatilo Mostar i okolicu donijelo je snažne pljuskove, grmljavinu i udare groma, a jedan od njih, prema svemu sudeći, bio je uzrok požara koji je ubrzo izbio na području Planinice.  

Prema fotografijama s terena, vatra se pojavila na padinama Planinice nedugo nakon što je grmljavinsko nevrijeme prošlo tim područjem. Dim i plamen bili su vidljivi s okolnih lokacija.  

Sve upućuje na to da je požar povezan s udarom groma, no točan uzrok i opseg požara trebali bi biti poznati nakon službenog uvida na terenu.  

Nevrijeme je u petak zahvatilo šire područje Mostara, a osim grmljavine i kiše, zabilježeni su i brojni udari groma.

Pročitaj članak

Umro osnivač Hercegovačke banke, pravdu nikad nije dočekao

U 74. godini života u srijedu, 16. rujna, preminuo je doc. dr. sc. Velimir Lovrić, jedan od istaknutijih hercegovačkih bankara i osoba koja je svojim djelovanjem ostavila značajan trag u financijskom sektoru Bosne i Hercegovine.  

Lovrić je tijekom ratnih godina sudjelovao u stvaranju bankarskog sustava u Hercegovini. Osnovao je Hrvatsku banku d.d. Mostar te postao njezin prvi direktor. 

Nekoliko godina poslije, 1998., osnovao je i Hercegovačku banku, na čijem je čelu također bio kao prvi direktor. Banka je u godinama koje su uslijedile postala jedna od važnijih financijskih institucija u Hercegovini.  

Poslovanje Hercegovačke banke početkom 2000-ih našlo se u središtu jednog od najkontroverznijih slučajeva djelovanja međunarodne uprave u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini. Tadašnji visoki predstavnik Wolfgang Petritsch 6. travnja 2001. godine donio je odluku o uvođenju privremene uprave u banku.  

Iz OHR-a je tada obrazloženo kako je cilj bio provjeriti navode o nepravilnim novčanim transferima te moguće financiranje paralelnih struktura. Nakon odluke međunarodne uprave, u prostorije banke ušli su pripadnici SFOR-a i predstavnici međunarodne administracije. Tom prilikom zaplijenjena je dokumentacija, a poslovanje banke obustavljeno je.  

Slučaj Hercegovačke banke potom je godinama bio predmet različitih postupaka i javnih polemika, ostavivši dubok trag u političkom i gospodarskom životu tadašnje Bosne i Hercegovine.  

Velimir Lovrić, osim poslovne i akademske karijere, imao je i vojnu prošlost. Nosio je čin bojnika Hrvatske vojske.  Njegov odlazak predstavlja kraj života čovjeka koji je bio izravno uključen u stvaranje i razvoj bankarskih institucija u Hercegovini u jednom od najzahtjevnijih razdoblja novije povijesti Bosne i Hercegovine. 

Slučaj Hercegovačke banke obilježio je jedan dio njegova života, a pravdu i potpuno razjašnjenje svega što se događalo oko banke, kako su smatrali njegovi bliski i oni koji su pratili taj slučaj, nije dočekao. Njegov odlazak tako ponovno otvara sjećanja na događaje koji ni nakon više od dva desetljeća nisu prestali izazivati prijepore u Hercegovini.

Pročitaj članak

Prvi teroristički napad u BiH: 29 godina od napada koji je potresao Mostar

Na današnji dan, 18. rujna 1997. godine, Mostar je pogodila snažna eksplozija koja je ostavila duboke posljedice i postala jedan od najtežih sigurnosnih događaja u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini.

U Splitskoj ulici, u neposrednoj blizini stambenih zgrada i tadašnje Policijske uprave Mostar, aktivirana je auto-bomba u kojoj se, prema tadašnjim podacima, nalazilo oko 30 kilograma TNT-a i minsko-eksplozivnih sredstava, piše Bljesak.info.

Eksplozija je odjeknula oko 23.40 sati, a njezina snaga bila je dovoljna da teško ošteti okolne zgrade i vozila te izazove velik broj ozljeda.

Eksplozija razorila dio Splitske ulice

Na mjestu detonacije nastao je krater širok oko 2,4 metra i dubok 85 centimetara. U napadu je ozlijeđeno 29 osoba, među kojima su bila i trojica policajaca koji su u trenutku eksplozije osiguravali objekt Policijske uprave Mostar.

Dvije osobe zadobile su teže ozljede, a jedna od njih prevezena je na liječenje u Klinički bolnički centar u Splitu.

Materijalna šteta bila je golema. Oštećeno je ili uništeno oko 120 stanova, pri čemu je njih 56 potpuno uništeno. Stradalo je i oko 120 automobila.

Napad je zbog mjesta na kojem je izveden, količine eksploziva i velikog broja ozlijeđenih odmah privukao pozornost domaće i međunarodne javnosti.

Istraga usmjerena prema mudžahedinskoj skupini

Istragu su vodili pripadnici Policije Hercegovačko-neretvanske županije uz pomoć stručnjaka iz Hrvatske. Prema kasnijim rezultatima istrage, iza napada su stajali pripadnici radikalne mudžahedinske skupine povezani s Ahmedom Zuhairom Handalom, poznatim i kao Handala.

Tijekom rata u BiH pripadnici skupine borili su se na strani Armije Republike BiH, a nakon rata neki od njih ostali su u Bosni i Hercegovini.

U prvim reakcijama nakon eksplozije pojavile su se i političke optužbe prema Hrvatima, uz tvrdnje da je napad povezan s tadašnjim političkim i sigurnosnim napetostima u Mostaru. Međutim, kasnija istraga i sudski postupci usmjerili su odgovornost prema osobama povezanim s mudžahedinskim strukturama.

Handala osuđen, završio i u Guantanamu

Sudski postupak protiv Handale i njegovih pomagača započeo je 1998. godine. Ahmed Zuhair Handala osuđen je u odsutnosti na deset godina zatvora.

Ali Ahmed Ali Hamad, državljanin Bahreina, dobio je osam godina zatvora, dok je Nebil Ali Hil, poznat kao Abu Jemen, osuđen na pet godina.

Handalina životna priča nakon mostarskog napada nastavila je biti povezana s međunarodnim antiterorističkim operacijama. Američke snage zarobile su ga u Afganistanu, nakon čega je završio u američkom pritvoru u Guantanamu.

Prema tadašnjim medijskim izvještajima, 2009. godine vraćen je u Saudijsku Arabiju. Nakon toga u javnosti je bilo vrlo malo pouzdanih informacija o njegovom daljnjem životu.

Napad koji Mostar nije zaboravio

Eksplozija u Splitskoj ulici ostala je zapamćena kao jedan od najtežih terorističkih napada u poslijeratnom Mostaru. Osim velikog broja ozlijeđenih, napad je iza sebe ostavio uništene domove, automobile i osjećaj nesigurnosti među stanovnicima grada.

Dvadeset i devet godina poslije, događaj iz rujna 1997. i dalje podsjeća na složene sigurnosne prilike koje su obilježile prve godine nakon rata u Bosni i Hercegovini.

Pročitaj članak

KVATRE Bile su dio katoličkog života stoljećima, a danas su gotovo nestale

foto Canva Pro

U katoličkoj tradiciji postoje običaji koji su nekoć bili sastavni dio života vjernika, a danas su gotovo potpuno nestali iz svakodnevice. Među njima su i kvatre, četiri razdoblja posta i molitve kojima se tijekom godine obilježavaju prijelazi godišnjih doba.

Kvatre, odnosno latinski Quatuor Tempora, tradicionalno su se slavile četiri puta godišnje – zimi, u proljeće, ljeti i u jesen. Posebno su bile povezane sa srijedom, petkom i subotom, a njihov je smisao bio mnogo širi od samoga odricanja od hrane, piše Quovadisecclesia.com.

Bili su to dani posta, molitve, zahvalnosti Bogu za plodove zemlje, ali i molitve za svećenike i nova duhovna zvanja.

Što su zapravo kvatre?

Naziv kvatre dolazi od latinskoga izraza Quatuor Tempora, što znači „četiri vremena“. Riječ je o četiri sezonska posta koji su u tradicionalnom rimskom obredu označavali početak ili prijelaz u novo godišnje doba.

Tradicionalno su se kvatre slavile:

• nakon blagdana svete Lucije u prosincu,
• nakon Čiste srijede,
• nakon Duhova,
• nakon blagdana Uzvišenja svetoga Križa u rujnu.

Njihova je svrha bila trostruka – zahvaliti Bogu za primljene darove, moliti za blagoslov u vremenu koje dolazi te moliti za one koji će primiti sveti red.

Upravo je povezanost kvatri sa svećeničkim ređenjima jedan od njihovih najvažnijih elemenata. Subote kvatri tradicionalno su bile među danima određenima za ređenja, pa su vjernici postom i molitvom sudjelovali u pripravi Crkve za nova svećenička zvanja.

Priroda, rad i vjera bili su povezani

Kvatre pokazuju kako je nekadašnji katolički život bio snažno povezan s ritmom prirode.

Promjena godišnjih doba nije se doživljavala samo kao prirodna pojava. Bila je to prigoda za zahvalnost Bogu, molitvu i pokoru. Žetva, berba, plodovi zemlje i ljudski rad imali su svoje mjesto u liturgijskom životu.

Katolik nije samo promatrao kako prolazi godina. Svako je godišnje doba bilo prigoda da se čovjek ponovno podsjeti kako ono što ima nije samo rezultat vlastitoga rada, nego i Božjega dara.

Zato su kvatre povezivale ono što se danas često promatra odvojeno – prirodu, čovjeka, rad, molitvu, post i liturgiju.

Zašto su kvatre gotovo nestale?

Kvatre nisu jednostavno ukinute jednim potezom. Njihovo nestajanje odvijalo se postupno, kroz promjene liturgijske i pokorničke discipline tijekom 20. stoljeća.

Već prije velikih liturgijskih reformi sredinom stoljeća disciplina posta i nemrsa bila je ublažavana. Kvatre su i dalje postojale u liturgijskim knjigama, ali njihov pokornički karakter više nije bio isti kao ranije. (Quo Vadis Ecclesia)

Promjene su se nastavile reformama liturgijskog kalendara i obreda. Posebno je zanimljiva promjena načina računanja rujanskih kvatri iz 1960. godine, zbog koje se u pojedinim godinama tradicionalni i kasniji kalendari ne podudaraju oko datuma njihova održavanja. (Quo Vadis Ecclesia)

Nakon Drugoga vatikanskog sabora njihov je položaj dodatno oslabljen. Post na kvatre više nije ostao opća obveza za katolike Latinske Crkve, a njihovo je obilježavanje u velikoj mjeri postalo lokalno i neobvezno.

Tako je praksa koja je stoljećima bila dio redovitoga katoličkog ritma postupno postala gotovo nepoznata većini vjernika.

Što je nestankom kvatri izgubljeno?

Gubitak kvatri nije samo gubitak nekoliko dana posta tijekom godine.

S njima je oslabljen i jedan specifičan način doživljavanja vremena. Godina više nije bila toliko jasno isprepletena s ritmom molitve, posta i zahvalnosti za plodove zemlje.

Kvatre su podsjećale da čovjekov rad ima svoje granice. Poljoprivrednik može obrađivati zemlju, sijati i žeti, ali ne može sam proizvesti kišu, sunce ili život. Post je zato bio izraz zahvalnosti i priznanja da čovjek ovisi o Bogu.

Istodobno, kvatre su cijelu zajednicu poticale na molitvu za svećenike i duhovna zvanja. U tradicionalnom rimskom obredu ređenja su se posebno povezivala sa subotama kvatri. Na taj je način cijela Crkva sudjelovala u molitvi za one koji će služiti oltaru.

Mogu li se kvatre ponovno obdržavati?

Iako danas više nisu opća obveza kao što su nekoć bile, vjernici ih mogu dragovoljno ponovno uključiti u svoj duhovni život.

To može značiti post i nemrs prema vlastitim mogućnostima, sudjelovanje na svetoj misi, molitvu za svećenike i nova duhovna zvanja, zahvalnost za plodove zemlje te molitvu za Božji blagoslov u vremenu koje dolazi.

Upravo u tome kvatre mogu ponovno dobiti svoje značenje. One nisu bile samo pitanje hrane koje se čovjek odriče, nego podsjetnik da cijeli čovjekov život – njegov rad, obitelj, priroda koja ga okružuje i vrijeme koje prolazi – može biti usmjeren prema Bogu.

Zaboravljeni ritam koji i danas ima što reći

Kvatre pripadaju onom dijelu katoličke tradicije koji je nekada snažno određivao ritam života vjernika. Četiri puta godišnje Crkva je pozivala na usporavanje, post, molitvu i zahvalnost.

Danas su za većinu katolika gotovo zaboravljene.

Ipak, njihova je temeljna poruka jednostavna i razumljiva i danas: čovjek nije gospodar svega što ima, rad nije samo sredstvo zarade, priroda nije samo izvor sirovina, a vrijeme nije samo niz dana koje treba što brže potrošiti.

Kvatre su podsjećale da se svako godišnje doba može pretvoriti u vrijeme zahvalnosti, molitve i obnove odnosa s Bogom. Upravo zato njihovo ponovno otkrivanje može biti zanimljiv povratak jednom dijelu bogate katoličke tradicije koji je tijekom desetljeća gotovo nestao iz svakodnevnog života vjernika.

Pročitaj članak

Uoči blagdana svetoga Mateja: Trodnevnica i duhovna obnova u Mostaru

Župa svetoga Mateja u Mostaru ove će godine svečano proslaviti svoga nebeskog zaštitnika, a uoči blagdana vjernike očekuju dani molitve, priprave i duhovne obnove.

Trodnevnica i duhovna obnova započinje danas, danas, 18. rujna, a trajat će do nedjelje, 20. rujna. Svake večeri program započinje u 17:30 sati krunicom, dok će u 18 sati biti slavljena sveta misa i održana propovijed.

Prve večeri, u petak, bit će upriličen i blagoslov djece za početak nove školske godine, dok će se tijekom sva tri dana vjernici imati prigodu za sakrament svete ispovijedi.

Misna slavlja tijekom trodnevnice predvodit će don Zvonimir Rezo, koji će vjernicima uputiti riječi poticaja i priprave za proslavu župnog zaštitnika.

Svečana proslava svetoga Mateja

Središnja proslava bit će u ponedjeljak, 21. rujna, na blagdan svetoga Mateja, zaštitnika župe.

Program započinje u 8 sati svetom misom, nakon koje slijedi krunica u 17:30 sati. Središnje svečano misno slavlje i propovijed bit će u 18 sati.

Svečanu svetu misu predvodit će don Tomislav Ćarapina, mladomisnik i župni vikar Župe svetoga Ivana apostola i evanđelista u Mostaru.

Iz župe pozivaju sve vjernike da se kroz dane trodnevnice priprave za blagdan svoga nebeskog zaštitnika te da sudjelovanjem u molitvi i euharistijskom slavlju obnove svoju vjeru i zajedništvo.

„Dođi i idi za mnom!“ (Mt 9,9) – riječi su koje će pratiti ovogodišnju proslavu svetoga Mateja i poziv su svakom vjerniku na još dublji hod za Kristom.

Pročitaj članak

Thompson napravio KAOS u Stuttgartu! Ulaznice za koncert planule u rekordnom roku

Marko Perković Thompson rasprodao je koncert u Porsche-Areni u Stuttgartu, koji će se održati 7. studenoga 2026. godine. Velik interes publike rezultirao je rasprodajom svih dostupnih ulaznica, što je njegov tim potvrdio na društvenim mrežama.

„Ulaznice za koncert Marka Perkovića Thompsona u Porsche-Areni Stuttgart, koji će se održati 7. studenoga 2026., u potpunosti su rasprodane“, objavljeno je na službenim društvenim mrežama pjevača.

Prodaja ulaznica počela je u srijedu u 16 sati putem sustava Easy Ticket, a velik broj zainteresiranih kupaca odmah je opteretio prodajnu platformu. Zbog istodobnog pristupa velikog broja korisnika povremeno je dolazilo do usporavanja, a stranica je u pojedinim trenucima bila i privremeno nedostupna.

Thompsonov tim ranije je obavijestio zainteresirane obožavatelje o poteškoćama tijekom kupnje, a nakon završetka prodaje zahvalili su publici na strpljenju i razumijevanju.

„Zbog velikog broja korisnika koji su istodobno pristupali sustavu Easy Ticket, povremeno je dolazilo do njegova usporavanja. Hvala vam na razumijevanju, strpljenju i povjerenju! Vidimo se u Stuttgartu! Čuvajmo jedni druge!“, poručili su.

Koncert u Porsche-Areni zakazan je za 7. studenoga 2026., a nakon rasprodaje ulaznica jasno je da za ovaj Thompsonov nastup u Stuttgartu više nema dostupnih ulaznica putem službene prodaje.

Pročitaj članak

U Mostaru održana Svećenička skupština: Predstavljen novi program krizme

foto Crkva na kamenu

U Biskupijskom pastoralnom centru u Mostaru 16. rujna 2026. održana je Svećenička skupština Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije, na kojoj je predstavljen novi program priprave za sakrament svete potvrde. Središnja tema susreta bila je obnova dosadašnjega načina priprave krizmanika, s naglaskom na povezivanje vjeronaučnog znanja s molitvom, sakramentima i konkretnim životom u župnoj zajednici, piše Crkva na kamenu.

Na skupštini su sudjelovali svećenici i redovnici koji pastoralno djeluju u dvjema biskupijama, a susret je organizirao Biskupski ordinarijat Mostar.

Nakon uvodnog pozdrava generalnog vikara don Nikole Menala, biskup Petar Palić predstavio je novi okvir priprave za svetu potvrdu i obrazložio razloge zbog kojih se pristupa promjenama koje će se postupno uvoditi u župama.

Dvogodišnja priprava u VIII. i IX. razredu

Kako je istaknuto, novi program ne želi odbaciti ono što je bilo dobro u dosadašnjoj pripravi, nego zadržati njezine vrijedne elemente, posebno ozbiljnost pouke i poznavanje temeljnih sadržaja katoličke vjere.

Dosadašnje generacije krizmanika pripravljale su se i uz priručnik „Primi pečat Dara Duha Svetoga“, koji je sadržavao 282 pitanja i odgovora. Novi pristup polazi od toga da znanje i dalje treba imati važno mjesto, ali da priprava ne bi trebala biti svedena samo na učenje gradiva i njegovu provjeru neposredno prije primanja sakramenta.

Planirano je da priprava traje dvije godine, tijekom VIII. i IX. razreda osnovne škole. Cilj je mladima omogućiti da kroz taj hod dublje upoznaju Krista, razvijaju molitveni život, oblikuju savjest te postupno otkrivaju svoje mjesto i odgovornost unutar Crkve.

Jedna od važnijih promjena odnosi se na vrijeme slavlja sakramenta svete potvrde. Biskup Palić obrazložio je odluku da se potvrda redovito slavi u IX. razredu osnovne škole.

Završetak osnovnoškolskog obrazovanja ocijenjen je prikladnim trenutkom jer su mladi tada još snažnije povezani sa svojom župom, obitelji i sredinom u kojoj odrastaju. Nakon prelaska u srednju školu njihov se životni ritam mijenja, pa se želi omogućiti da u novu životnu i obrazovnu etapu uđu osnaženi sakramentom potvrde i iskustvom ozbiljnijeg sudjelovanja u župnoj zajednici.

„Živite po Duhu“ kao temelj novog programa

Temelj novog pristupa predstavlja dokument „Živite po Duhu – Temeljna polazišta, struktura i dvogodišnji plan i program župne kateheze za pripravu na sakrament svete potvrde“.

Dokument je predstavio dr. sc. don Marko Šutalo, koji je izložio temeljna pastoralna i katehetska polazišta programa te konkretne smjernice za njegovu provedbu.

Objašnjeno je kako dokument predstavlja zajednički okvir priprave, dok će postojeći priručnik za katehete i knjižice za krizmanike VIII. i IX. razreda zasad služiti kao radna pomagala. Njihova će se primjena tijekom pastoralne godine pratiti, a iskustva župnika, vjeroučitelja i kateheta trebala bi pomoći u njihovoj daljnjoj doradi.

Važan dio programa čini „Temeljna baština katoličke vjere“. U njoj su obuhvaćene molitve, temeljne istine vjere, sakramenti, zapovijedi, sadržaji Svetoga Pisma i liturgijskoga života.

Na taj se način želi zadržati naglasak na poznavanju vjere, ali istodobno pomoći mladima da naučeno povezuju s vjerom koju slave, žive i svjedoče u svakodnevnom životu.

Priprava svake godine, čak i kada se potvrda slavi svake druge godine

Na skupštini se razgovaralo i o župama u kojima se, zbog maloga broja kandidata, sakrament potvrde slavi svake druge godine.

Takva mogućnost može ostati ondje gdje za to postoje opravdani pastoralni razlozi. Međutim, naglašeno je da priprava mladih treba biti redovita svake godine.

„Slavlje može biti svake druge godine, dok priprava traje redovito iz godine u godinu“, istaknuto je tijekom predstavljanja programa.

Time se želi izbjeći prekid u katehetskom i pastoralnom radu s mladima te omogućiti da se dvogodišnji hod priprave provodi neovisno o tome koje se godine u pojedinoj župi održava slavlje potvrde.

Školski vjeronauk i župna kateheza trebaju se nadopunjavati

Posebna pozornost posvećena je odnosu školskoga vjeronauka i župne kateheze.

Istaknuto je da školski vjeronauk i župna kateheza imaju različite, ali povezane uloge. Dok školski vjeronauk mladima pruža sustavno znanje o vjeri, župna kateheza treba omogućiti da se to znanje poveže s konkretnim iskustvom crkvene zajednice.

U središtu takvog pristupa trebali bi biti molitva, liturgija, sakramentalni život, zajedništvo i aktivnije sudjelovanje mladih u životu župe.

Sakrament prije obiteljskog slavlja

Biskup Palić osvrnuo se i na pitanje termina slavlja potvrde te na potrebu da se oni određuju dovoljno rano kako bi obitelji mogle organizirati svoje obveze i dostojno obilježiti taj dan.

Istodobno je naglašeno da organizacija obiteljskih proslava ne može biti razlog za određivanje pastoralnih odluka o samom sakramentu.

Redoslijed bi, kako je istaknuto, trebao ostati jasan – u središtu je sakrament i priprava za njegovo primanje, a potom sve ono što prati obiteljsko slavlje.

Svećenici iznijeli iskustva iz svojih župa

Nakon predstavljanja dokumenta i plana provedbe uslijedio je razgovor u kojem su svećenici mogli iznijeti pitanja, primjedbe i prijedloge na temelju vlastitoga pastoralnog iskustva.

Razgovaralo se o organizaciji skupina i rasporedu susreta, početku dvogodišnje priprave za učenike VIII. razreda te prijelaznom razdoblju za učenike IX. razreda. Programom skupštine predviđena je i razmjena iskustava među svećenicima.

Na kraju susreta upućene su završne riječi i zajednička molitva, čime je zaključena Svećenička skupština.

Biskup Palić pritom je naglasio kako jedan program sam po sebi ne može riješiti sve izazove pastorala mladih, ali Crkva može odgovorno oblikovati vrijeme koje provodi s mladima te im pomoći da priprava za svetu potvrdu ne ostane samo na razini usvajanja znanja, nego postane dio njihova odnosa prema Kristu, molitvi, sakramentima i životu Crkve.

Pročitaj članak

Primate mirovinu u drugoj zemlji? Evo do kada treba dostaviti potvrdu

foto Društvene mreže

Federalni zavod za mirovinsko i invalidsko osiguranje (MIO) objavio je važnu obavijest za korisnike mirovine koji svoju mirovinu primaju izvan Bosne i Hercegovine. Za nastavak isplate mirovine u 2027. godini dio korisnika morat će dostaviti ovjerenu potvrdu o životu.

Potvrde će se za 2027. godinu zaprimati u razdoblju od 1. studenoga do 31. prosinca 2026. godine.

Posebno važna napomena odnosi se na datum ovjere. Federalni zavod za MIO upozorava da potvrde o životu ovjerene prije 1. studenoga 2026. godine neće biti prihvaćene za 2027. godinu.

Gdje se može ovjeriti potvrda?

Tiskanica potvrde o životu može se preuzeti na mrežnoj stranici Federalnog zavoda za MIO, u rubrici „Dokumenti – Tiskanice“. Nakon toga potrebno ju je pravilno popuniti i ovjeriti kod nadležne institucije.

Potvrdu je moguće ovjeriti kod:

• nositelja mirovinskog osiguranja u inozemstvu ili u BiH
• nadležnog tijela općine prebivališta korisnika
• javnog bilježnika
• diplomatsko-konzularnog predstavništva BiH
• doma umirovljenika, ako je korisnik tamo smješten
• bolnice, ako se korisnik nalazi na bolničkom liječenju.

Nakon ovjere potvrdu je potrebno u izvorniku poslati isključivo poštom na jednu od dvije adrese Federalnog zavoda za MIO:

Federalni zavod za MIO
Dubrovačka b. b.
88000 Mostar

ili

Federalni zavod za MIO
Ložionička 2
71000 Sarajevo

Krajnji rok za dostavu je 31. prosinca 2026. godine.

Neispravne potvrde neće biti prihvaćene

Iz Zavoda upozoravaju da potvrda mora biti pravilno popunjena i ovjerena. Neće biti prihvaćene potvrde koje nisu ispravno popunjene ili ih je ovjerila institucija koja nije nadležna za njihovu ovjeru.

Za korisnike je posebno važno pridržavati se propisanog razdoblja jer potvrde ovjerene prije 1. studenoga 2026. godine neće vrijediti za 2027. godinu.

Nedostavljanje potvrde o životu, kada je ona obvezna, može dovesti do obustave isplate mirovine.

Tko ne mora dostavljati potvrdu?

Obveza dostavljanja potvrde o životu ne odnosi se na sve korisnike Federalnog zavoda za MIO koji mirovinu primaju izvan BiH.

Potvrdu ne moraju dostavljati korisnici koji imaju prebivalište ili isplatnu adresu u Republici Srpskoj, Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji, Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji.

Ipak, postoji iznimka. Ako zbog nedostatka identifikacijskih podataka nije moguće izvršiti provjeru korisnika, Federalni zavod za MIO može pojedinačno zatražiti dostavljanje potvrde. U takvom slučaju korisnik će biti posebno obaviješten o svojoj obvezi.

Korisnicima koji su obvezni dostaviti potvrdu stoga se preporučuje da na vrijeme preuzmu odgovarajuću tiskanicu, ovjere je tek nakon 1. studenoga 2026. godine te je pošalju Zavodu najkasnije do 31. prosinca.

Pročitaj članak