Federalno ministarstvo rada i socijalne politike pripremilo je prednacrt novog Zakona o radu Federacije Bosne i Hercegovine, koji bi mogao donijeti najopsežnije promjene radnog zakonodavstva u Federaciji u posljednjih deset godina, piše Klix.
Prednacrt je Ministarstvo uputilo Vladi FBiH u januaru 2026. godine. Nakon što ga Vlada razmotri i usvoji, zakon bi trebao biti upućen u parlamentarnu proceduru kao nacrt, nakon čega slijedi javna rasprava u trajanju od 30 do 90 dana. Tek nakon razmatranja pristiglih prijedloga utvrđuje se konačni prijedlog zakona.
Da bi novi Zakon o radu stupio na snagu, moraju ga u istovjetnom tekstu usvojiti Vlada FBiH i oba doma Parlamenta FBiH.
Iz resornog ministarstva poručuju kako je jedan od temeljnih ciljeva reforme jačanje i unapređenje prava radnika, uz istodobno jasnije uređivanje različitih oblika zapošljavanja.
Stalni posao postaje pravilo
Jedna od najvažnijih promjena odnosi se na ugovore o radu.
Prema predloženim rješenjima, ugovor na neodređeno vrijeme postao bi osnovni oblik zapošljavanja, dok bi se ugovor na određeno mogao sklapati samo kada za to postoji jasan i objektivno opravdan razlog.
Među dopuštenim razlozima navode se zamjena privremeno odsutnog radnika, primjerice zbog porodiljskog ili bolovanja, ali i rad na vremenski ograničenom projektu, privremeno povećanje obujma posla, hitne narudžbe te sezonski ili privremeni rast proizvodnje.
Ako u ugovoru ne bude precizno navedeno vrijeme njegova trajanja, smatrat će se da je radnik zaposlen na neodređeno vrijeme.
Time bi se trebalo stati na kraj praksi u kojoj se ugovori na određeno koriste za poslove koji su po svojoj prirodi trajni.
Najviše tri ugovora na određeno u dvije godine
S istim radnikom poslodavac bi mogao zaključiti najviše tri uzastopna ugovora na određeno, pri čemu njihovo ukupno trajanje ne bi smjelo biti dulje od dvije godine.
Svaki aneks ili izmjena kojom se produžava postojeći ugovor računala bi se kao novi ugovor.
Pritom poslodavci ne bi mogli jednostavno napraviti kratku pauzu kako bi zaobišli zakonsko ograničenje. Prekid kraći od 60 dana ne bi prekidao kontinuitet radnog odnosa.
U kontinuitet bi se uračunavala i određena razdoblja odsutnosti s posla, uključujući bolovanje, godišnji odmor i porodiljsko odsustvo.
Nakon što istekne dvije godine ili budu iskorištena tri ugovora, isti ili povezani poslodavac mogao bi radnika ponovno zaposliti na određeno tek nakon najmanje šest mjeseci pauze.
Kada ugovor na određeno postaje ugovor za stalno?
Ugovor bi se smatrao sklopljenim na neodređeno vrijeme ako je zaključen protivno zakonu, ako radnik nastavi raditi nakon isteka ugovora ili ako na određeno radi dulje od dvije godine bez zakonski priznatog prekida.
Posebna zaštita predviđena je i za radnike koji rade bez ugovora.
Ako osoba radi za naknadu, a nema potpisan ugovor o radu, pretpostavljalo bi se da je zasnovan radni odnos na neodređeno vrijeme, osim ako poslodavac pred sudom dokaže suprotno.
Pisani ugovor i dalje bi bio obvezan, a poslodavac bi radniku prije početka rada morao uručiti njegov primjerak, kao i kopiju prijave na obvezna osiguranja.
Isti posao – ista prava
Radnici zaposleni na određeno vrijeme trebali bi imati ista prava i uvjete rada kao radnici na neodređeno koji kod istog poslodavca obavljaju iste ili slične poslove.
To uključuje plaću, opće uvjete rada, stručno usavršavanje, obrazovanje te pristup informacijama o slobodnim radnim mjestima za stalno zaposlenje.
Poslodavci bi također morali radnike na određeno redovito obavještavati o mogućnostima zapošljavanja na neodređeno vrijeme.
Prvi put posebno uređen sezonski rad
Novim zakonom posebno bi se definirao ugovor o radu za sezonske poslove, osobito u djelatnostima poput turizma i poljoprivrede.
Takav ugovor mogao bi trajati najviše šest mjeseci tijekom godine.
Poslodavci bi morali unaprijed pravilnikom odrediti koji se poslovi smatraju sezonskima, dok bi bilo zabranjeno stalna radna mjesta naknadno proglašavati sezonskima samo kako bi se opravdalo zapošljavanje na određeno.
Probni rad neće se moći stalno ponavljati
Probni rad mogao bi trajati najviše šest mjeseci, ali bi kod ugovora na određeno morao biti razmjeran trajanju ugovora i prirodi posla.
To znači da poslodavac ne bi mogao radniku koji je zaposlen na svega nekoliko mjeseci automatski odrediti probni rad od šest mjeseci.
Također, ako je radnik već prošao probni rad za određeno radno mjesto, poslodavac mu pri sklapanju novog ugovora za iste poslove ne bi smio ponovno nametati probni rad.
Stroža pravila za agencijske radnike
Prednacrt detaljnije uređuje i rad agencija za privremeno zapošljavanje.
Jasnije bi se odredilo tko je odgovoran za plaću, evidenciju radnog vremena te sigurnost i zaštitu na radu.
Radnik koji je preko agencije ustupljen drugoj kompaniji ne bi smio imati lošije uvjete rada od zaposlenika koji kod tog korisnika obavljaju iste ili slične poslove.
Agencijski rad ostao bi moguć kod zamjena, privremenog povećanja obujma posla i projekata, ali ne bi smio postati način za trajno angažiranje radnika uz manju radnu sigurnost.
Poslodavac će morati obrazložiti aneks ugovora
Kod promjene uvjeta rada poslodavac bi morao radniku pisanim putem obrazložiti razloge za izmjenu ugovora i ostaviti mu primjeren rok da se izjasni.
Čak i ako radnik prihvati i potpiše aneks kako bi zadržao posao, time ne bi izgubio pravo da naknadno pred sudom osporava njegovu zakonitost.
To bi se moglo odnositi, primjerice, na smanjenje plaće, premještaj na drugo radno mjesto ili promjenu mjesta rada.
Razdvajaju se radni staž i radno iskustvo
Prednacrt prvi put jasno razdvaja pojmove radnog staža i radnog iskustva.
Radni staž odnosio bi se na ukupno vrijeme provedeno u radnom odnosu i osiguranju, dok bi radno iskustvo označavalo konkretna znanja i vještine stečene obavljanjem određenih poslova.
Ova promjena trebala bi smanjiti nesporazume prilikom zapošljavanja jer određeni broj godina staža ne znači nužno i iskustvo na konkretnoj poziciji.
Pauza od 30 minuta ulazi u radno vrijeme
Velika promjena predviđa se i kod odmora tijekom radnog dana.
Radnik koji radi najmanje šest sati dnevno imao bi pravo na 30 minuta pauze koja se računa u radno vrijeme.
Drugim riječima, radnik koji radi od 8 do 16 sati ne bi više morao ostajati do 16:30 zbog korištenja zakonske pauze.
Maloljetnici koji rade dulje od četiri i pol sata imali bi pravo na pola sata neprekidnog odmora.
Čak ni u djelatnostima u kojima priroda posla ne dopušta klasičan prekid rada pauza se ne bi mogla jednostavno ukinuti, već bi način njezina korištenja morao biti uređen pravilnikom ili kolektivnim ugovorom.
Prekovremeni rad mora biti iznimka
Prekovremeni rad trebao bi biti dopušten samo u stvarnim izvanrednim okolnostima.
Manjak radnika više se ne bi smio automatski prikazivati kao izvanredna okolnost kojom se opravdava stalni prekovremeni rad.
Poslodavac bi morao voditi preciznu evidenciju radnog vremena. Ako evidencija ne bude vođena na propisan način, u eventualnom sudskom sporu teret dokazivanja odrađenih sati bio bi na poslodavcu.
Time bi se radnicima olakšalo dokazivanje neplaćenog prekovremenog rada.
Kraj rada „na poziv“
Predviđeno je i obvezno unaprijed utvrđivanje rasporeda rada.
Poslodavac bi morao odrediti početak i završetak radnog vremena, smjene i dane odmora.
Time bi se trebalo ograničiti organiziranje rada po principu „dođi kad te pozovemo“.
Radnicima s nepunim radnim vremenom morao bi biti osiguran jednak pristup stručnom usavršavanju i napredovanju, dok bi se kod osoba koje rade kod više poslodavaca rasporedi morali uskladiti tako da se ne ugroze zakonski odmori.
Stroža kontrola preraspodjele radnog vremena
Poslodavci koji imaju velike sezonske oscilacije u obujmu posla i dalje bi mogli organizirati dulji rad tijekom sezone.
Međutim, višak odrađenih sati morao bi se nadoknaditi kraćim radom u razdoblju smanjenog obujma posla.
Preraspodjela bi morala biti unaprijed planirana i evidentirana, kako bi se spriječilo prikriveno neplaćanje prekovremenih sati.
Posebna zaštita noćnih radnika
Ako liječnik utvrdi da noćni rad narušava zdravlje radnika, poslodavac bi ga morao premjestiti u dnevnu smjenu, na iste ili druge odgovarajuće poslove.
Noćni rad maloljetnika bio bi zabranjen, dok bi posebna zaštita bila propisana za trudnice, majke i usvojitelje.
Najmanje 12 sati dnevnog odmora
Radnici bi imali pravo na najmanje 12 sati neprekidnog dnevnog odmora unutar 24 sata.
Iznimka bi se odnosila na punoljetne sezonske radnike koji rade u dva dijela tijekom dana. Kod njih bi odmor mogao trajati osam sati, ali bi morali dobiti zamjenski odmor.
Sedmični odmor iznosio bi najmanje 24 sata neprekidno za punoljetne radnike, odnosno najmanje 48 sati za maloljetnike.
Ako zbog organizacije rada odmor nije moguće koristiti, poslodavac bi morao osigurati zamjenski odmor odmah nakon završetka razdoblja pojačanog rada.
Godišnji odmor bez dosadašnje gornje granice
Svi radnici imali bi pravo na najmanje 20 radnih dana plaćenog godišnjeg odmora, dok bi maloljetnici i radnici na teškim poslovima imali najmanje 25 dana.
Predviđeno je ukidanje dosadašnjeg ograničenja maksimalnog trajanja godišnjeg odmora, što znači da bi kolektivnim ugovorom ili pravilnikom mogao biti utvrđen i znatno duži odmor.
Radnik se ne bi mogao odreći godišnjeg odmora niti bi mu se on tijekom trajanja radnog odnosa mogao isplatiti umjesto korištenja.
Praznici, bolovanje i plaćeni dopust ne bi se uračunavali u godišnji odmor.
Jedan slobodan dan kada radnik želi
Godišnji odmor mogao bi se koristiti u više dijelova.
Prvi dio morao bi trajati najmanje 12 radnih dana neprekidno i iskoristiti se do kraja tekuće godine, dok bi se preostali dio mogao koristiti najkasnije do 30. lipnja sljedeće godine.
Poslodavac bi plan godišnjih odmora morao donijeti do kraja ožujka, a rješenje o korištenju godišnjeg odmora radniku dostaviti najmanje sedam dana unaprijed.
Radnik bi imao i pravo jedan dan godišnjeg odmora iskoristiti prema vlastitoj želji, uz obvezu da poslodavca o tome obavijesti najmanje tri dana ranije.
Više plaćenog dopusta za važne životne događaje
Za vjenčanje, rođenje djeteta, težu bolest ili smrt člana uže obitelji radnik bi mogao ostvariti do sedam radnih dana plaćenog odsustva godišnje.
Očevi bi dobili pravo na odsustvo nakon rođenja djeteta, a jedan roditelj na slobodan dan zbog polaska djeteta u prvi razred osnovne škole.
Dobrovoljni darivatelji krvi imali bi pravo na jedan plaćeni slobodan dan koji se ne bi oduzimao od općeg fonda za osobne potrebe.
Plaćeni slobodni dani za vjerske i tradicijske potrebe
Predviđena je i mogućnost korištenja četiri do šest plaćenih slobodnih dana godišnje za vjerske ili tradicijske potrebe.
Radnik bi također mogao, na vlastiti zahtjev, jednom tjedno koristiti do 60 minuta za vjerske potrebe, pri čemu bi se to vrijeme računalo u radno vrijeme.
Neplaćeni dopust za njegu članova obitelji
Radnici bi imali pravo na do pet radnih dana neplaćenog odsustva godišnje radi osobne njege bolesnog člana uže obitelji, uz odgovarajuću medicinsku dokumentaciju.
Hranitelji bi mogli ostvariti do deset radnih dana.
Za vrijeme neplaćenog odsustva prava i obveze iz radnog odnosa miruju, uključujući i odjavu s osiguranja, pa će praktična primjena ove odredbe vjerojatno zahtijevati dodatno preciziranje tijekom parlamentarne procedure.
Posebna pravila za pomorske ribare
Prednacrt predviđa i donošenje posebnog pravilnika kojim bi se detaljno uredili radno vrijeme, odmori i odsustva radnika na pomorskim ribarskim plovilima.
Velika reforma, ali ključna će biti kontrola
Ako predložena rješenja budu usvojena, novi Zakon o radu FBiH donijet će velike promjene u odnosu između radnika i poslodavaca.
Ugovor na neodređeno postao bi pravilo, ugovori na određeno iznimka, pauza bi se računala u radno vrijeme, a prekovremeni rad morao bi biti opravdan i evidentiran.
Ipak, stvarni učinak zakona neće ovisiti samo o onome što bude napisano u propisu. Jednako važna bit će njegova provedba na terenu i učinkovit rad inspekcija.
Bez redovitih kontrola i sankcioniranja zlouporaba, i najbolja zakonska rješenja mogla bi ostati samo na papiru.