Građani sve teže sastavljaju kraj s krajem

Cijena goriva u Bosni i Hercegovini približava se granici od četiri marke po litru, ali problem za građane tu ne završava. Poskupljenje goriva prelijeva se na gotovo sve dijelove gospodarstva – od prijevoza i poljoprivredne proizvodnje do trgovina, hrane i grijanja.

Gorivo se plaća na benzinskoj crpki, ali njegovu cijenu građani zapravo osjećaju svaki dan. Skuplji prijevoz povećava troškove proizvodnje i dostave, a proizvođači te troškove na kraju ugrađuju u cijene svojih proizvoda.

Istodobno, domaće poljoprivrednike ove je godine dodatno pogodila suša, zbog koje su prinosi pojedinih kultura smanjeni. Uz skuplje gorivo, poskupio je i repromaterijal, što dodatno povećava troškove proizvodnje.

Poskupljenja se već osjećaju u trgovinama

Prema podacima navedenima u izvornom izvještaju, kilogram junetine bez kosti u godinu dana poskupio je s 24 na 27 KM, dok je kilogram kruha od pšeničnog brašna dosegnuo tri marke.

Za potrošače je problem što se istodobno povećavaju troškovi brojnih osnovnih životnih potreba. Skuplje gorivo znači skuplji prijevoz, skuplju proizvodnju i veće troškove poslovanja, što se postupno prelijeva na krajnje cijene.

Dodatni pritisak predstavlja i grijanje. Predsjednik Udruge potrošača „Zvono“ iz Bijeljine Jovan Vasilić upozorio je da je poskupio i pelet, pri čemu se već spominju cijene od 700, pa čak i 900 KM za tonu. 

Poljoprivrednici između suše i visokih troškova

Posebno teška situacija je u poljoprivredi. Proizvođači istodobno plaćaju skuplje gorivo i repromaterijal, dok su zbog suše suočeni s manjim prinosima.

Savo Bakajlić, predsjednik Udruge poljoprivrednih proizvođača Semberije i Majevice, naveo je da su cijene repromaterijala oko 20 posto više nego prošle godine. Prema njegovim riječima, poljoprivrednicima je sjetva nikada nije bila skuplja, dok je gorivo dosezalo četiri KM i više. 

Sve to stvara začarani krug. Proizvođač mora pokriti sve veće troškove, trgovac pokušava održati poslovanje, a potrošač na kraju plaća višu cijenu.

Štedi se i na kruhu

Koliko je situacija za dio građana postala teška pokazuje i promjena potrošačkih navika.

Sve više ljudi kupuje kruh koji nije prodan prethodnog dana jer je jeftiniji. Takva štednja na osnovnoj prehrambenoj namirnici pokazuje koliko su poskupljenja počela utjecati na svakodnevni život građana.

Bosna i Hercegovina pritom ima znatno niži životni standard od većine članica Europske unije. Kada su prihodi kućanstava ograničeni, svaki novi rast cijena snažnije se osjeti u obiteljskom proračunu.

Što građanima preostaje?

Gorivo tako postaje samo jedan dio šireg problema. Kada poskupi dizel, ne poskupljuje samo vožnja automobila. Poskupljuju prijevoz robe, rad poljoprivrednih strojeva, proizvodnja, dostava i brojni drugi troškovi.

Ako se takav trend nastavi, građani bi mogli biti suočeni s novim valom poskupljenja hrane i drugih proizvoda.

U konačnici, pitanje više nije samo koliko košta litra dizela, nego koliko će još poskupljenja moći podnijeti kućni proračuni građana u BiH.

Pročitaj članak

Lidl u BiH već uložio stotine milijuna, a trgovine još nisu otvorene

Njemački trgovački lanac Lidl nastavlja snažno ulagati u Bosnu i Hercegovinu. Kapital kompanije Lidl BH d.o.o. sada iznosi čak 763,75 milijuna KM, pokazuju najnoviji podaci iz sudskog registra. Riječ je o novom povećanju kapitala od oko 68,5 milijuna KM u odnosu na podatke objavljene u kolovozu, piše Klix.ba.

Još je zanimljiviji podatak da je Lidl BH od travnja ove godine, kada je kapital iznosio oko 617 milijuna KM, dokapitaliziran za približno 146 milijuna KM. Kada je kompanija osnovana 2021. godine, kapital je iznosio tek 10,7 milijuna KM.

Lidl je tako u nešto više od pet godina svoj kapital povećao više od sedamdeset puta.

Milijunska ulaganja, ali kupci još čekaju

Lidl BH posluje u Bosni i Hercegovini od 2021. godine, a kompanija je registrirana sa sjedištem u Sarajevu te podružnicama u Banjoj Luci i Brčkom. Prvi objekt izgrađen je u Bijeljini, dok je jedna od najvećih investicija distributivni centar u Lepenici kod Kiseljaka.

U izgradnju tog logističkog centra ulaže se oko 100 milijuna eura, a objekt bi trebao imati ključnu ulogu u opskrbi buduće Lidlove mreže trgovina u cijeloj BiH. (

Istodobno se grade i pripremaju prodajni objekti u brojnim gradovima. Gradnja je tijekom rujna započela i u Vitezu, dok se u Ilijašu priprema teren za budući objekt. 

U Kantonu Sarajevo završeni su objekti u Halilovićima i na ulazu u Vogošću, dok je završena i trgovina u Istočnom Sarajevu. Planiran je i objekt na Koševu.

Lidl već traži više od tisuću radnika

Koliko se približava početak poslovanja, pokazuje i veliki natječaj za zapošljavanje.

Lidl BH trenutno traži više od 1.100 prodavača za 21 grad i općinu u BiH, među kojima su Sarajevo, Mostar, Banja Luka, Zenica, Bihać, Bijeljina, Brčko, Doboj, Gračanica, Livno, Kiseljak, Čapljina, Travnik, Vogošća i drugi. Na aktualnom natječaju navedeno je ukupno 1.134 radnih mjesta.

Time Lidl, još prije otvaranja prve trgovine, ulazi i u borbu za radnu snagu na domaćem tržištu.

Prve trgovine trebale bi biti otvorene u ožujku 2027.

Rokovi za početak poslovanja već su nekoliko puta mijenjani. Prvotno se spominjao kraj 2025., potom kraj 2026. godine, dok se sada kao termin otvaranja prvih Lidl trgovina navodi ožujak 2027. godine.

Prema dostupnim informacijama, Lidl je taj termin već predstavio i potencijalnim domaćim dobavljačima s kojima razgovara o suradnji.

To znači da bi nakon višegodišnje pripreme građani BiH početkom sljedeće godine konačno trebali dobiti priliku kupovati u trgovinama ovog velikog europskog trgovačkog lanca.

Milijarde se još ne vrte na blagajnama

Iako Lidl ulaže goleme iznose u zemljište, objekte i logistiku, kompanija još nema prihode od prodaje u BiH jer trgovine nisu počele raditi.

Prema podacima Financijsko-informatičke agencije, Lidl BH je krajem 2025. godine imao oko 517 milijuna KM imovine. U razdoblju od 2022. do 2025. godine troškovi poslovanja premašili su prihode za oko 102 milijuna KM, dok je samo tijekom 2025. godine gubitak iznosio oko 41,6 milijuna KM.

Drugim riječima, Lidl u BiH zasad troši stotine milijuna maraka na stvaranje poslovne infrastrukture, dok prvi prihod od prodaje tek treba doći.

Njemačka među najvećim ulagačima u BiH

Velika ulaganja Lidla već su vidljiva i u ukupnoj statistici stranih ulaganja. Prema podacima Središnje banke BiH, Njemačka je tijekom 2025. godine postala najveći strani ulagač u BiH s 271,6 milijuna KM, a Lidl se navodi među važnim razlozima takvog rezultata. 

Za Lidl, međutim, ulaganje još nije završeno. Nova gradilišta pojavljuju se diljem zemlje, radnici se masovno traže, a kompanija nastavlja širiti mrežu potencijalnih lokacija.

Nakon više godina pripreme, čini se da bi 2027. godina konačno mogla biti godina kada će se vrata prve Lidlove trgovine u BiH otvoriti – i kada će se pokazati što je njemački trgovački div pripremio za domaće kupce.

Pročitaj članak

60. Svjetski dan sredstava društvenih komunikacija u BiH obilježen u Cimu

foto RTV Herceg Bosne

U župi sv. Marka u mostarskom naselju Cim jučer je svečanim misnim slavljem obilježen je 60. Svjetski dan sredstava društvenih komunikacija u Bosni i Hercegovini.  

Euharistijsko slavlje predvodio je vrhbosanski nadbiskup i predsjednik Biskupske konferencije BiH mons. Tomo Vukšić, ujedno predsjednik Vijeća za sredstva društvenog priopćivanja BK BiH. U koncelebraciji su bili domaći župnik don Pero Miličević, generalni tajnik BK BiH i glavni urednik Katoličke tiskovne agencije vlč. Bojan Ivešić, ravnatelj i glavni urednik Radio Marije BiH p. Mato Anić te nadbiskupov osobni tajnik vlč. Marin Petrović.

Dan medija u BiH tradicionalno je prigoda za molitvu za sve one koji rade u medijima, ali i za promišljanje o ulozi sredstava društvenih komunikacija u suvremenom društvu. Poseban naglasak stavlja se na odgovorno korištenje medija te njihovo služenje istini, čovjeku, dijalogu i općem dobru.  

Mediji kao prostor evangelizacije  

Govoreći u propovijedi o ulozi medija, mons. Vukšić podsjetio je kako je Katolička Crkva vrlo rano prepoznala njihovu vrijednost u naviještanju Evanđelja, obrazovanju i kulturnom uzdizanju čovjeka.  

Istaknuo je kako sredstva društvenih komunikacija danas nisu samo korisna, nego su postala neizostavan dio evangelizacijskog poslanja Crkve.  

Prema riječima nadbiskupa, korištenje medija u svrhu evangelizacije predstavlja pastoralnu obvezu biskupija, župnih zajednica, njihovih predvoditelja i vjernika. Istodobno je pozvao medijske djelatnike da svojim radom štite ljudsko dostojanstvo, promiču mir, dijalog i suradnju te pridonose izgradnji društva u kojem će istina i opće dobro imati svoje mjesto.

Svjetski dan sredstava društvenih komunikacija ustanovljen je na poticaj Drugoga vatikanskog sabora, a ove se godine obilježava jubilarni 60. put.  

U Bosni i Hercegovini ovaj se dan, prema odluci Biskupske konferencije BiH iz 2003. godine, obilježava posljednje nedjelje rujna. Tradicija da se središnje misno slavlje svake godine održava u drugoj biskupiji i župi započela je 2014. godine u Mostaru, a tijekom proteklih godina nastavila se u brojnim župama diljem Bosne i Hercegovine. Ove godine domaćin je bila upravo župa sv. Marka u Cimu.

‘Čuvati lica i glasove znači čuvati same sebe’  Posebnu pozornost mons. Vukšić posvetio je poruci pape Lava XIV. za ovogodišnji Svjetski dan sredstava društvenih komunikacija, koja nosi naslov „Zaštititi glasove i lica ljudi“.  

U središtu Papine poruke nalaze se izazovi koje donosi razvoj umjetne inteligencije i sve veća sposobnost digitalnih sustava da oponašaju ljudski glas, lice, način komunikacije pa čak i određene oblike ljudskog odnosa.  

Nadbiskup je upozorio kako taj izazov nije samo tehnološki, nego prije svega duboko ljudski. Upravo zato, istaknuo je, pitanje zaštite ljudskog glasa i lica postaje pitanje zaštite samoga čovjeka.  

Ljudsko lice i glas nisu tek sredstva komunikacije. Oni čovjeka čine prepoznatljivim, omogućuju mu susret s drugim čovjekom i predstavljaju dio njegova dostojanstva. Mons. Vukšić podsjetio je kako su lice i glas svake osobe sveti jer je čovjek stvoren na Božju sliku i priliku.  

U tom je kontekstu upozorio i na opasnost da tehnološki sustavi postupno počnu zamjenjivati stvarne međuljudske odnose. Umjetna inteligencija može biti vrijedan alat, ali ne smije dovesti do toga da čovjek izgubi potrebu za stvarnim susretom, razgovorom, prijateljstvom i zajedništvom. 

„Čuvati lica i glasove u konačnici znači čuvati sebe same“, poruka je pape Lava XIV. koju je nadbiskup Vukšić posebno istaknuo.  

Molitva za medijske djelatnike  

Na kraju misnog slavlja mons. Vukšić preporučio je sve medijske djelatnike Božjem blagoslovu, zazivajući zagovor sv. Franje Saleškoga, zaštitnika novinara i medijskih djelatnika.  

Pozvao je da sredstva društvenih komunikacija budu korištena odgovorno, na dobro čovjeka i društva, za promicanje istine, dostojanstva ljudske osobe, zajedništva, mira i sloge.  

Domaći župnik don Pero Miličević zahvalio je nadbiskupu na dolasku i predvođenju misnog slavlja, kao i svim svećenicima, vjernicima i predstavnicima medija koji su sudjelovali u obilježavanju ovogodišnjeg Dana medija.  

Misno slavlje izravno su prenosili Radiotelevizija Herceg-Bosne i Radio Marija BiH, dok je liturgijsko pjevanje animirao mješoviti župni zbor „Dobri Pastir“.

Obilježavanje 60. Svjetskog dana sredstava društvenih komunikacija tako je u Cimu bilo prigoda ne samo za molitvu za medijske djelatnike, nego i za podsjetnik da tehnologija treba služiti čovjeku, a ne zamijeniti ono što čovjeka čini čovjekom – susret, lice, glas, odnos i zajedništvo.

Pročitaj članak

Marušić taekwondo akademija osvojila pet medalja na 15. HFC-u

Marušić taekwondo akademija iz Mostara nastupila je jučer na 15. Hadžići Friends Championshipu koji je okupio oko 300 natjecatelja iz brojnih klubova. 

Članovi Akademije turnir su završili s ukupno pet osvojenih medalja. Srebrne medalje osvojili su Elif Osmanović, Tomislav Falak, Marta Falak i Noa Mijan, dok je Ivano Mijan osvojio brončanu medalju. Na turniru je nastupila i Sara Novaković koja je nakon dobrog nastupa ovoga puta ostala bez medalje. 

Posebno je važno istaknuti da je riječ o djeci koja se taekwondoom ne bave dugo, ali koja svojim redovitim i intenzivnim radom već ulaze u natjecateljski program, trenira se pet do šest puta tjedno, a kroz svakodnevni rad djeca postupno stječu iskustvo, sigurnost i navike potrebne za nastupe na natjecanjima. Za većinu njih ovo su među prvim natjecanjima, pa svaki nastup donosi novo iskustvo i priliku za napredak. 

U rad s mladim sportašima u Akademiji kontinuirano se ulaže kroz kondicijske treninge, individualan pristup i profesionalan rad trenera Dore i Davida Marušića koji svoje dugogodišnje natjecateljsko iskustvo prenose na nove generacije. Njihov rad i ostvareni rezultati prepoznati su i na višim razinama, a Dora Marušić ove je godine dobila priznanje Federalnog ministarstva kulture i sporta za vrhunske sportske rezultate, dok je David Marušić priznanje dobio kao trener. 

Upravo su ovakvi turniri prilika da najmlađi natjecatelji kroz stvarne borbe primijene ono što svakodnevno rade na treninzima, steknu novo iskustvo i nastave napredovati. Osvojene medalje lijep su pokazatelj njihovog dosadašnjeg rada, ali i dodatni poticaj za ono što ih tek očekuje. 

U Marušić taekwondo akademiji treninzi se održavaju tijekom cijele godine, a upisi novih članova su u tijeku. Akademiji se mogu priključiti djeca već od četvrte godine uz mogućnost besplatnog probnog perioda. Kroz rad s najmlađima poseban naglasak stavlja se na razvoj motoričkih sposobnosti, discipline i samopouzdanja dok djeca koja pokažu interes i želju za natjecanjem imaju mogućnost uključivanja u natjecateljski program. 

akon jučerašnjeg nastupa u Hadžićima članovi Marušić taekwondo akademije nastavljaju s treninzima i pripremama za brojna naredna natjecanja u nastavku sezone.

 

 

Pročitaj članak

SAMO DVIJE VEČERI Zvonik mira otvara vrata, a pogled na noćni Mostar ostavit će vas bez riječi

Mostarski franjevci povodom 800. obljetnice preminuća sv. Franje Asiškoga pripremili su posebnu priliku za sve građane, vjernike i posjetitelje Mostara. U utorak 29. i srijedu 30. rujna bit će otvoren Zvonik mira, s kojega će posjetitelji moći uživati u večernjem i noćnom pogledu na Mostar.  

Vidikovac će za posjetitelje biti otvoren od 18:30 do 21 sat, a ulaz je potpuno besplatan.  

Posebnost ovoga događaja upravo je mogućnost da se Mostar pogleda iz jedne od njegovih najviših točaka – u vrijeme kada grad polako poprima sasvim drugačije obrise pod svjetlima noći.  

Zvonik mira nalazi se u Franjevačkoj ulici, a visok je 107,20 metara. Vidikovac je smješten na visini od 75 metara, a na sve četiri strane nalaze se otvori promjera tri puta tri metra kroz koje se pruža pogled na gotovo cijeli Mostar.  

Do vidikovca, osim liftom, vodi i 370 stepenica, što cijelom doživljaju daje dodatnu posebnost.  Za osobe s invaliditetom uređen je i manji vidikovac na visini od 45 metara, kako bi i one mogle uživati u panoramskom pogledu na grad.  

Mostarski Zvonik mira posljednjih godina postao je jedna od zanimljivijih turističkih atrakcija Mostara, a posjećuje ga sve veći broj turista koji žele grad sagledati iz drugačije perspektive.  

Arhitekt mostarskog zvonika je Davor Smoljan.  

Ipak, Zvonik mira nije samo arhitektonska i turistička posebnost. Njegova simbolika posebno je snažna jer je izgrađen na prostoru koji je tijekom ratnih sukoba bio na nekadašnjoj crti razdvajanja između Armije Republike BiH i Hrvatskog vijeća obrane.  

Upravo zato ideja Zvonika mira, koju su pokrenuli mostarski franjevci, nosi snažnu poruku mira, pomirenja i povezivanja. Pogled s njegova vrha danas tako pruža sliku grada koji, unatoč teškoj prošlosti, želi biti prostor susreta i zajedništva.  

Posjetitelji će tijekom ova dva dana, osim pogleda na Mostar, u podnožju zvonika moći pogledati i izložbu posvećenu prošlosti Franjevačkog samostana i grada Mostara.  

Ulaz je besplatan, najava nije potrebna, a na ulazu će posjetitelje dočekati osoblje i zaštitari.  

Stoga, ako želite Mostar vidjeti iz sasvim nove perspektive, utorak i srijeda navečer prilika su za poseban doživljaj.  Dođite na noćni pogled na Mostar sa Zvonika mira – s visine od 75 metara grad izgleda potpuno drugačije.

Pročitaj članak

23. put okupili se lovci na Bilima: Jedan trenutak na misi posebno je dirnuo sve nazočne

foto FB Grabova Draga

Na Bilima je jučer, 27. rujna, po 23. put u neprekinutom nizu služena sveta misa za sve lovce i početak nove lovne sezone. Tradicionalno okupljanje i ove je godine okupilo brojne lovce, njihove obitelji, prijatelje i mještane, a susret je protekao u znaku molitve, sjećanja, zajedništva i druženja.

Poseban trenutak mise bilo je spominjanje lovaca koji su preminuli od prošlogodišnjeg okupljanja. Fra Mile Vlašić poimenično je spomenuo 23 preminula člana Lovačkog društva „Mosor“ te se za njih pomolio.

Misa na Bilima tako je još jednom bila prilika da se uz početak nove lovne sezone prisjeti onih koji više nisu među svojim prijateljima i lovačkim kolegama.

Nakon misnog slavlja nastavilo se druženje i izlaganje plodova uroda. Tako je bila i "izložba" plodova zemlje i ovogodišnjeg uroda s Bili. Okupljeni su i ove godine imali priliku pokazati ono što je tijekom godine svojim radom i trudom izniklo iz zemlje. Fra Mile Vlašić posebno je zahvalio organizatorima i svim dobročiniteljima koji su i ove godine osigurali ručak za sve nazočne.

Za dobru atmosferu pobrinuli su se i Složni bećari, čiji je bećarac uz harmoniku Marcela Begića ove godine odjekivao Grozdacem, dok se pod šatorom zapjevala i ganga.

Tradicionalna misa na Bilima tako je i ove godine spojila vjeru, sjećanje na preminule, lovačku tradiciju i zajedništvo. Bio je to susret u kojem se molitvom ušlo u novu lovnu sezonu, ali i sačuvala uspomena na lovce koji su tijekom protekle godine zauvijek napustili svoje obitelji, prijatelje i lovačke kolege.

23 godine tradicije

Činjenica da se misa za lovce na Bilima održava već 23 godine u neprekinutom nizu svjedoči o snazi tradicije koja je tijekom godina postala važan dio okupljanja lovaca i njihovih prijatelja.

Uz molitvu i sjećanje, susret je i ove godine završio onako kako je i započeo – u zajedništvu, pjesmi, razgovoru i druženju.

FB Grabova Draga / Goranci online

Pročitaj članak

Fra Šito napisao pjesmu o Zrinjskom: Plemići dobili novu glazbenu posvetu

Hrvatski športski klub Zrinjski dobio je još jednu glazbenu posvetu, a ovoga puta iza nje stoji poznati hercegovački franjevac, književnik i glazbenik fra Šimun Šito Ćorić.  

O mostarskim Plemićima tijekom godina napisane su brojne navijačke pjesme, no nova pjesma donosi poseban spoj sporta, glazbe i ljubavi prema gradu i klubu. Tekst i glazbu potpisuje upravo fra Šimun Šito Ćorić, dok pjesmu izvodi skupina FRA ŠITO’S MUSICIANS, sastavljena od domaćih i stranih glazbenika. Za glazbeni aranžman zaslužan je Ivo Andrijašević, piše Hercegovina.info.

Pjesma nosi naslov „Zrinjski, Zrinjski“, a objavljena je i u obliku video-liricsa, uz titlovani tekst, čime je slušateljima omogućeno da prate i riječi pjesme.  

Nova glazbena priča posvećena je klubu koji već više od stoljeća zauzima posebno mjesto u sportskom i društvenom životu Mostara. HŠK Zrinjski osnovan je 1905. godine, a službena klupska povijest navodi ga kao najstariji nogometni klub u Bosni i Hercegovini.

Od zabrane do vrha bh. nogometa  

Povijest Zrinjskog nije bila bez prekida i teških razdoblja. Nakon Drugoga svjetskog rata tadašnje komunističke vlasti zabranile su djelovanje kluba, a Zrinjski je obnovljen tek 1992. godine, nakon punih 47 godina zabrane.

Obnovljeni klub postupno je izrastao u jedan od simbola mostarskog i hercegovačkog nogometa. Zrinjski je nakon obnove nastupao u natjecanjima Herceg-Bosne, a od početka zajedničke Premijer lige BiH postao je jedan od njezinih najuspješnijih klubova.  

Klupska povijest bilježi ukupno devet osvojenih naslova prvaka BiH, a posljednji je osvojen 2025. godine. Zrinjski je tijekom posljednjih desetljeća ostavio trag i na europskoj sceni, a u sezoni 2023./2024. postao je prvi klub iz Bosne i Hercegovine koji je izborio plasman u grupnu fazu jednog UEFA-inog natjecanja, Konferencijske lige.

Zbog svega toga Zrinjski danas nije samo nogometni klub, nego za velik broj navijača predstavlja dio identiteta Mostara i Hercegovine. Na službenoj stranici kluba trenutačno se ističe i poruka „Zrinjski – moj identitet“.

Upravo u takvom ozračju nastala je i nova pjesma fra Šimuna Šite Ćorića – kao još jedan glazbeni zapis o klubu čija je povijest obilježena prekidom, obnovom, usponima, trofejima i snažnom vezom s navijačima.  

„Zrinjski, Zrinjski“ tako se pridružuje dugom nizu pjesama koje su nastale iz ljubavi prema mostarskim Plemićima, ovoga puta uz autorski potpis franjevca koji je tijekom života ostavio trag i u književnosti i glazbi.

Pročitaj članak

Papa Lav XIV. u Notre-Dameu poslao snažnu poruku: „Liturgija je duša svake katedrale“

foto Bitno.net

Papa Lav XIV. u petak 25. rujna susreo se u pariškoj katedrali Notre-Dame s biskupima, svećenicima, đakonima, posvećenim osobama i bogoslovima tijekom svojega apostolskog pohoda Francuskoj. U homiliji na slavlju Večernje posebno je istaknuo značenje katedrale, njezinu otvorenost prema svima, ali i središnje mjesto liturgije u životu Crkve, piše Bitno.

Govoreći u obnovljenoj katedrali, Papa se prisjetio velikog požara koji je prije sedam godina potresao Francusku i cijeli svijet. Istaknuo je kako bol zbog požara nije bila samo bol katolika ili vjernika, nego je tada postalo jasno da je Notre-Dame mnogo više od povijesnog spomenika.

„Ovdje kuca srce jednoga naroda, da se nalazimo u životnom središtu jedne civilizacije, da se ovdje susreću prošlost i budućnost, nebo i zemlja“, poručio je Lav XIV.

Papa je pritom naglasio da obnova Notre-Damea nije bila samo obnova građevine. Ona je, prema njegovim riječima, otvorila prostor za susret, prihvaćanje i ponovno otkrivanje kulturnih, egzistencijalnih i duhovnih putova koje katedrala pruža.

Posebno se obratio Crkvi u Francuskoj pozivajući je na misionarsku preobrazbu i na Crkvu koja „izlazi“, odnosno koja ne zatvara vrata pred svijetom, nego ljudima nudi prostor prihvaćanja, poštovanja, objave i smisla.

„Kršćanska zajednica ne oblikuje se kao enklava u koju bi se povukla kako bi se obranila od svojega vremena“, kazao je Papa, dodajući kako je Crkva pozvana biti blizu čovjeku, uključujući onoga koji je udaljen i stranca u kojemu Krist već kuca na vrata. 

„Katedrala nije kamena ljuska“

Središnji dio Papine poruke odnosio se na liturgiju. Naglasio je da je svrha zbog koje su Notre-Dame i svaka druga crkva podignute – molitva i slavljenje Boga.

„Katedrala nije kamena ljuska kojoj se valja diviti: ona živi od svetoga otajstva koje se u njoj slavi. Lišena liturgijskoga čina izgubila bi svoju dušu“, rekao je Lav XIV.

Posebno je istaknuo oltar u središtu Notre-Damea. Prema njegovim riječima, upravo se ondje vidi da je Crkva prije svega živa zajednica vjernika okupljena oko Gospodina.

U vremenu koje Papa opisuje kao razdoblje u kojemu mnogima nedostaju punina, dubina i nada, liturgija može postati svojevrsni prostor tišine i svjetla.

„Plemenita jednostavnost pjesme, riječi i liturgijske geste mnogima može biti poput proboja svjetla, poput oaze mira u hiper-povezanom i bučnom društvu“, poručio je.

Pozvao svećenike na dostojanstveno slavljenje liturgije

Papa Lav XIV. posebno je pozvao biskupe, svećenike, đakone i posvećene osobe da vode računa o tome da se liturgijska slavlja uvijek održavaju dostojanstveno i dolično, čak i u malim zajednicama.

„Budite svjesni baštinici crkvenih otaca i svetaca koji su nam tijekom stoljeća prenijeli duboko značenje i ljepotu liturgije, uvijek svjedočeći veliku poniznost pred Otajstvom koje se slavi“, rekao je.

Podsjetio je i na Drugi vatikanski koncil koji je posebno istaknuo središnju ulogu liturgije u životu Crkve. Svećenike i ostale crkvene službenike pozvao je da njeguju istinsku ljubav prema liturgiji te budu njezini svjedoci i služitelji.

„Vaša misija polazi iz osobne molitve“

U nastavku homilije Papa se obratio posebno onima koji su svoj život posvetili služenju Crkvi. Zahvalio im je za njihovu vjernost i pozvao ih da ne zanemaruju osobni odnos s Bogom.

Naglasio je da misija ne počinje javnim djelovanjem, nego intimnim odnosom s Gospodinom i osobnom molitvom.

„Vaša misija ponajprije polazi iz toga prisnog odnosa s Gospodinom, koji vas tamo čeka“, poručio je. 

Na kraju je Notre-Dame opisao kao znak Crkve koja treba biti otvorena, gostoljubiva i bliska čovjeku. Pozvao je francuske pastire i posvećene osobe da budu „živo kamenje Crkve koja se nada i ne boji budućnosti“.

Svoju je homiliju zaključio pogledom prema kipu Djevice s Djetetom iz 14. stoljeća, koji je preživio veliki požar. Papa je zazvao Mariju, Gospu od Pariza i Majku Crkve, da čuva vjernost Crkve u Francuskoj, njezine pastire i njezino poslanje.

Pročitaj članak

Vjerska aplikacija koju koristi preko 110 tisuća vjernika dobila veliko proširenje

Ideja o e-Duhovnim vježbama, odnosno aplikaciji koja u svakodnevicu života unosi više prostora za molitvu, tišinu i duhovni sadržaj, rodila se u srcu fra Josipa Vlašića, voditelja Franjevačke kuće molitve Masna Luka na Blidinju.

U suradnji s fra Darkom Tepertom, bratom Marinkom Klaićem te brojnim drugim svećenicima i laicima, ideja je još 2017. godine prerasla u konkretnu aplikaciju. Od tada je „e-Duhovne vježbe“ postala dio svakodnevice velikog broja korisnika, a danas ih koristi oko 110 tisuća ljudi.

Pedeset novih audiomolitava

Prepoznajući potrebe svojih korisnika, aplikacija je u rujnu ove godine obogaćena s 50 novih audiomolitava. Među njima se nalaze snimke krunica, litanija, devetnica i različitih meditacija.

Novi sadržaji nastali su zahvaljujući brojnim franjevcima i laicima koji sudjeluju u stvaranju i održavanju aplikacije. Posebnost projekta je i u tome što svi uključeni rade volonterski, a aplikacija nije usmjerena na ostvarivanje zarade od svojih korisnika.

Koliko korisnicima znači upravo ta jednostavnost, najbolje ilustrira komentar jedne gospođe koji je fra Josip posebno zapamtio:

„Konačno molim krunicu bez reklama!“

U vremenu u kojem je gotovo svaki digitalni sadržaj praćen oglasima, upravo jednostavnost i usmjerenost na molitvu pokazale su se kao jedna od vrijednosti aplikacije.

Svjedočanstva korisnika pokazuju koliko molitva znači

Da e-Duhovne vježbe nisu samo još jedna aplikacija na mobitelu, nego sadržaj koji pojedinim ljudima postaje dio vrlo važnih životnih trenutaka, potvrđuju i svjedočanstva korisnika.

Fra Josip je ispričao iskustvo gospodina čija se supruga uz korizmene duhovne vježbe pripravljala za smrt. U tjednu prije Uskrsa je preminula.

Takva svjedočanstva dodatno su potaknula franjevce i suradnike da nastave razvijati aplikaciju i stvarati nove sadržaje koji će ljudima biti dostupni upravo onda kada im je najpotrebniji duhovni oslonac.

Među korisnicima su i mornari koji tijekom putovanja po svijetu često nemaju mogućnost sudjelovati na svetoj misi, osobito tijekom blagdana. Njima mogućnost da putem aplikacije imaju pristup molitvama, meditacijama i drugim duhovnim sadržajima predstavlja važnu poveznicu s vjerom i molitvenim životom.

Najviše se koriste molitve smirenja

Osim sadržaja vezanih uz pripravu za blagdane i svetkovine, među novim sadržajima posebno su popularne „molitve smirenja“.

Riječ je o kratkim meditacijama namijenjenima smirivanju, sabiranju i odvajanju od svakodnevne užurbanosti. Upravo takav oblik molitve mnogim korisnicima odgovara jer ga mogu uključiti u svoj dan bez obzira na to gdje se nalaze.

Od ideje koja je nastala u Pazinu i Masnoj Luci do aplikacije koju danas koristi oko 110 tisuća ljudi, e-Duhovne vježbe tako nastavljaju povezivati tradicionalni molitveni sadržaj s mogućnostima suvremene tehnologije.

Više o aplikaciji „e-Duhovne vježbe“ može se poslušati u emisiji „Aktualno“ na digitalnoj platformi HKR+.

Hrvatska katolička mreža / Goranci online

Pročitaj članak

Pet pravila sv. Pija koja mogu promijeniti vaš svakodnevni život: Koliko ih vi poštujete?

Sveti Pio iz Pietrelcine, poznatiji kao Padre Pio, ostao je zapamćen kao jedan od najpoznatijih svetaca 20. stoljeća. Iako ga mnogi najprije povezuju sa stigmama i čudesima, njegov je život u velikoj mjeri bio obilježen ispovijedanjem, molitvom i duhovnim vodstvom brojnih vjernika, piše HKR.

Upravo zato posebno mjesto imaju njegovi jednostavni, ali zahtjevni savjeti o svakodnevnom kršćanskom životu. Hrvatska katolička mreža podsjetila je na pet pravila koja se pripisuju savjetima sv. Pija njegovoj duhovnoj djeci.

1. Tjedna ispovijed

Prvo pravilo odnosi se na sakrament pomirenja. Sv. Pio naglašavao je važnost redovite ispovijedi i savjetovao da vjernik ne dopusti da prođe previše vremena bez ovog sakramenta.

Ispovijed je uspoređivao s čišćenjem sobe od prašine – čak i kada je prostor zatvoren i naizgled čist, s vremenom se prašina ipak nakuplja.

Poruka je jednostavna: čovjek treba redovito zastati, pogledati svoj život i dopustiti Bogu da ga očisti i obnovi.

2. Svakodnevna pričest

Drugi savjet odnosi se na Euharistiju. Sv. Pio podsjećao je vjernike da nitko od nas nije potpuno dostojan tako velikog dara, ali istodobno isticao da nas upravo Krist poziva k sebi.

Važno je razlikovati ljudsku nedostojnost od svjesnog pristupanja pričesti u stanju smrtnoga grijeha. Zato je naglasak na poniznosti, pokajanju i ljubavi prema Kristu.

3. Svake večeri ispitati svoju savjest

Treće pravilo jest svakodnevni ispit savjesti.

Sv. Pio ga je usporedio s trgovcem koji tijekom dana posluje, a navečer pregledava svoje račune kako bi vidio što je dobio, a što izgubio.

Na sličan bi način kršćanin na kraju dana trebao zastati i pogledati kako je živio: gdje je pogriješio, kome je učinio dobro, gdje je mogao postupiti bolje i što sutra može promijeniti.

Ne radi se o dugom i kompliciranom postupku, nego o kratkom i iskrenom susretu sa samim sobom pred Bogom.

4. Svakodnevno čitati duhovno štivo

Četvrti savjet odnosi se na čitanje duhovnih knjiga.

Sv. Pio smatrao je da čitanje svetih i duhovnih tekstova može snažno utjecati na čovjeka. Takvo štivo može pomoći vjerniku da bolje upozna Boga, produbi svoju vjeru i pronađe poticaj za promjenu vlastitoga života.

U vremenu u kojem svakodnevno primamo golemu količinu različitih informacija, ovaj savjet posebno podsjeća na važnost sadržaja kojim hranimo svoj um i srce.

5. Meditirati dvaput dnevno

Posljednji savjet odnosi se na meditaciju, odnosno vrijeme posvećeno molitvi i razmišljanju o Bogu.

Sv. Pio pritom nije očekivao da će molitva uvijek biti jednostavna. Naprotiv, upozoravao je da rastresenost i poteškoće ne bi trebale biti razlog za odustajanje.

Čak i kada čovjeku misli lutaju, važno je ustrajati.

Cilj meditacije nije postići savršeni osjećaj ili posebno iskustvo, nego približiti se Bogu i učiti ljubiti Boga i bližnjega.

Jednostavna pravila, ali zahtjevan put

Pet savjeta sv. Pija zapravo se može svesti na nekoliko temeljnih stvari: ispovijed, Euharistija, ispit savjesti, duhovno čitanje i molitva.

Njihova posebnost nije u tome što nude neku novu ili nepoznatu formulu, nego u pozivu na ustrajnost. Kršćanski život ne gradi se samo velikim odlukama i snažnim duhovnim trenutcima, nego i malim svakodnevnim navikama.

Sveti Pio iz Pietrelcine preminuo je 1968. godine, a Crkva ga danas posebno pamti kao svećenika, kapucina, ispovjednika i duhovnika koji je mnoge ljude usmjeravao prema dubljem odnosu s Bogom. 

Možda je upravo u tome i snaga ovih pet pravila – nisu namijenjena samo onima koji žele mnogo govoriti o vjeri, nego onima koji je žele svakoga dana pokušati živjeti.

Pročitaj članak

Fulton J. Sheen proglašen blaženim: Već se istražuje šest novih mogućih čuda

foto Gigi Duncan/EWTN News

Veliki događaj za Katoličku Crkvu u Sjedinjenim Američkim Državama dogodio se 24. rujna u St. Louisu, gdje je nadbiskup Fulton J. Sheen proglašen blaženim. Na beatifikaciji se okupilo oko 50.000 vjernika, a već se istražuje šest novih slučajeva koji bi mogli biti povezani s njegovim zagovorom.

Nadbiskup Fulton J. Sheen, jedan od najpoznatijih američkih katoličkih propovjednika 20. stoljeća, službeno je proglašen blaženim na svečanom misnom slavlju održanom u dvorani The Dome at America’s Center u St. Louisu, piše Bitno.net.

Obred beatifikacije predvodio je kardinal Luis Antonio Tagle kao papin izaslanik. Nakon što je pročitan dekret koji je potpisao papa Lav XIV., Sheen je službeno dobio naslov blaženika. Njegov službeni portret s aureolom tada je otkriven pred okupljenim vjernicima, a istodobno je otkriven i na njegovu grobu u katedrali Svete Marije od Bezgrešnog Začeća u Peoriji.

Na slavlju je sudjelovalo oko 89 biskupa, približno 1000 svećenika, stotine đakona, bogoslova i redovnika, dok se ukupan broj okupljenih procjenjuje na oko 50.000 vjernika. 

„Sin Illinoisa, sin Amerike, sin svijeta“

Kardinal Tagle u propovijedi je istaknuo Sheenovu duboku povezanost s Isusom Kristom, njegov odnos prema siromašnima i ranjivima te njegov misionarski žar.

Sheen je tijekom života postao poznat po tome što je katoličku vjeru približavao milijunima ljudi putem tadašnjih modernih sredstava komunikacije – radija i televizije. Posebno je poznat po emisiji „Life Is Worth Living“, kojom je katoličku poruku donosio u domove brojnih Amerikanaca.

Papa Lav XIV. u dekretu ga je opisao kao neumornog propovjednika Evanđelja koji je koristio moderna sredstva komunikacije te kao revnog pastira vođenog misionarskim žarom.

Čudo koje je otvorilo put beatifikaciji

Za beatifikaciju je bilo potrebno priznanje jednog čuda pripisanog Sheenovu zagovoru.

Riječ je o slučaju Jamesa Fultona Engstroma, dječaka koji je danas zdrav 16-godišnjak. Nakon rođenja 2010. godine nije imao puls čak 61 minutu. Njegova majka Bonnie u tom je trenutku molila za zagovor Fultona Sheena, a dječak je nakon toga preživio i oporavio se. Medicinski stručnjaci potvrdili su slučaj kao neobjašnjiv s medicinskog stajališta, a papa Franjo je 2019. odobrio dekret kojim je čudo pripisano Sheenovu zagovoru.

Upravo je to čudo otvorilo put prema beatifikaciji.

Zanimljivo je da je James Fulton Engstrom sudjelovao i na samoj beatifikaciji te je tijekom slavlja nosio Sheenove relikvije.

Već se istražuje šest novih mogućih čuda

Iako je Fulton J. Sheen tek proglašen blaženim, njegov proces prema svetosti već bi mogao dobiti novi nastavak.

Monsinjor Jason Gray, izvršni direktor Zaklade nadbiskupa Fultona J. Sheena, objavio je da se trenutno prikupljaju informacije o šest slučajeva mogućih čudesnih ozdravljenja koja se pripisuju Sheenovu zagovoru. 

Među njima se nalazi i slučaj osobe oboljele od raka četvrtog stadija kod koje je, prema navodima Zaklade, došlo do iznenadnog ozdravljenja. Istražuje se i slučaj novorođenčeta s teškim oštećenjem mozga nakon nedostatka kisika.

Ipak, crkveni predstavnici naglašavaju da se zasad radi samo o mogućim čudima. Slučajevi tek trebaju proći detaljnu medicinsku i crkvenu provjeru, nakon čega bi Sveta Stolica donijela konačnu odluku.

Za kanonizaciju blaženika uobičajeno je potrebno priznanje još jednog čuda pripisanog njegovu zagovoru. Ako bi jedno od trenutačno istraživanih čuda bilo potvrđeno, proces kanonizacije mogao bi se nastaviti. 

Spomendan 9. prosinca

Papa Lav XIV. u dekretu je odredio da se liturgijski spomendan blaženog Fultona J. Sheena slavi 9. prosinca, na obljetnicu njegove smrti. Očekuje se da će njegov spomendan biti uvršten i u kalendar Katoličke Crkve u Sjedinjenim Američkim Državama.

Sheen je rođen 1895. godine u Illinoisu, za svećenika je zaređen 1919., a kasnije je postao pomoćni biskup New Yorka i biskup Rochestera. Njegova sposobnost javnog govora i korištenja tada novih medija učinila ga je jednim od najpoznatijih katoličkih evangelizatora svojega vremena.

Njegov proces za proglašenje svetim otvoren je 2002. godine. Papa Benedikt XVI. proglasio ga je časnim slugom Božjim 2012., a nakon priznavanja čuda 2019. otvoren je put prema beatifikaciji.

Sada, nakon što je Fulton J. Sheen proglašen blaženim, pogled Katoličke Crkve ponovno je usmjeren prema mogućim novim čudima. Ako jedno od njih bude službeno potvrđeno, Sheen bi mogao napraviti još jedan veliki korak prema proglašenju svetim.

Pročitaj članak

„Žele liberalizam, a ne dopuštaju demokraciju“: Pula se danas pokazala u ružnom svjetlu i netoleranciji

foto Narod.hr

U Puli je danas prvi put održan Hod za život, a ulicama grada prošlo je mnoštvo građana koji su željeli javno iskazati potporu zaštiti života. No, uz sudionike mirnog okupljanja pojavila se i mala skupina protivnika koja je pokušala ometati održavanje Hoda.

Prema izvještaju Narod.hr-a, prosvjednici su Hod pokušali omesti uvredljivim transparentima, glasnim bubnjanjem i blokiranjem ulice. Umjesto da svoje protivljenje iskažu vlastitim prosvjedom i argumentima, odlučili su svoje nezadovoljstvo usmjeriti prema ljudima koji su se okupili kako bi javno poslali poruku da život treba štititi.

I upravo tu nastaje paradoks.  

Godinama se govori o toleranciji, pluralizmu, slobodi izbora i otvorenom društvu. No, kada građani izađu na ulicu s porukom s kojom se dio društva ne slaže, odjednom se čini kako tolerancija prestaje vrijediti.  

Može se ne slagati s Hodom za život. Može se protiviti njegovim porukama. Može se organizirati vlastiti prosvjed i javno zagovarati potpuno drugačiji stav. Sve je to dio demokratskog društva.  

Ali demokracija podrazumijeva i pravo drugoga da govori.  

Ako se traži sloboda govora, onda ona ne može vrijediti samo za ideje koje nam odgovaraju. Ako se zagovara pluralizam, onda se mora prihvatiti i postojanje stavova koji nam nisu bliski.  

Zato je posebno teško razumjeti potrebu da se mirno građansko okupljanje pokušava ometati bukom, uvredama i blokadom.  

Pula je danas mogla pokazati kako različiti svjetonazori mogu živjeti jedni pokraj drugih. Umjesto toga, prema izvještaju Narod.hr-a, dio prosvjednika odlučio je svoju poruku poslati upravo ometanjem Hoda.

Ipak, važno je naglasiti: nije pošteno ponašanje šačice prosvjednika pripisivati svim građanima Pule. Pula nije jedan čovjek, jedna ideologija niti jedna politička opcija. U gradu žive ljudi različitih uvjerenja i svjetonazora.  

Ali ono što se dogodilo na ulicama ipak otvara važno pitanje: što danas zapravo znači tolerancija?  Je li tolerancija samo dopuštati govor onima s kojima se slažemo? Ili znači dopustiti i neistomišljeniku da mirno izrazi svoj stav?  

Jer lako je govoriti o demokraciji kada svi oko nas govore isto. Pravi test demokratske kulture događa se onda kada pred nama stoji netko čiji stav smatramo potpuno pogrešnim.  

Hod za život u Puli održan je kao javno okupljanje građana koji su željeli izraziti potporu zaštiti života. Istodobno, njihovi protivnici imali su pravo javno izraziti svoje neslaganje.  

Ali između neslaganja i pokušaja ometanja postoji velika razlika.  Jedno je demokracija. Drugo je pokušaj da se drugome uskrati prostor za vlastiti javni izraz.  

A poruke koje su nakon svega osvanule na društvenim mrežama pokazuju koliko je događaj izazvao reakcija. Među komentarima se mogu pronaći i poruke poput: „Žele liberalizam, a ne dopuštaju demokraciju“, „ODVRATNO! Pula stidi se!“ te „Dogodine dolazimo iz cijele Hrvatske!“  

Bez obzira na svjetonazor, jedno bi trebalo biti neupitno: demokracija ne pripada samo jednima.  

Ako želimo slobodno i pluralno društvo, moramo naučiti živjeti s činjenicom da neće svi misliti isto.  

Jer liberalizam bez tolerancije prema neistomišljeniku ostaje samo parola.  

A demokracija koja vrijedi samo kada pobjeđuje naš stav – nije demokracija kakvu bi itko trebao željeti.

Pročitaj članak

Plaću primaju, a gotovo ništa ne rade: Japanci imaju neobičan način zbrinjavanja starijih radnika

foto Shutterstock

Dok se u mnogim velikim kompanijama na Zapadu posljednjih godina sve više govori o produktivnosti, umjetnoj inteligenciji, smanjenju broja zaposlenih i pritisku da se za isto vrijeme napravi što više, u Japanu postoji gotovo potpuno drugačiji pristup jednom dijelu starije radne snage.  

Ondje postoje zaposlenici koji uredno dolaze na posao, primaju plaću, imaju svoje radno mjesto, ali im se dodjeljuje vrlo malo konkretnih zadataka. Neki od njih radni dan provode uz računalo, odgovarajući na pokoji e-mail, čitajući dokumente ili jednostavno čekajući da radno vrijeme završi.  

Ovaj neobičan fenomen u Japanu poznat je kao „madogiwazoku”, izraz koji se može prevesti kao „ljudi uz prozor”. Riječ je uglavnom o starijim zaposlenicima koji su nakon desetljeća rada u kompaniji izgubili svoju dotadašnju funkciju ili više nisu u središtu poslovnih procesa, ali ih poslodavac ne želi jednostavno otpustiti.

Zašto ih jednostavno ne otpuste?  

Odgovor se nalazi u specifičnoj japanskoj kulturi zapošljavanja. Japan je desetljećima njegovao model u kojem su zaposlenici veliki dio karijere provodili u istoj kompaniji. Dob, iskustvo i godine provedene kod poslodavca imali su veliku ulogu u napredovanju i plaćama.  

Takav sustav danas se sudara s novim okolnostima. Kompanije moraju biti fleksibilnije, tehnologija mijenja radna mjesta, a pojedini poslovi nestaju. Međutim, otkaz radniku koji je desetljećima bio dio kompanije nije uvijek najjednostavnije rješenje.  

Japansko zakonodavstvo dodatno potiče poslodavce da osiguraju mogućnost nastavka zaposlenja starijih osoba. Poslodavci koji zaposlenicima određuju mirovinu prije 65. godine moraju poduzeti jednu od propisanih mjera kako bi osigurali mogućnost rada do 65. godine, uključujući podizanje dobne granice, sustav nastavka zaposlenja ili ukidanje dobne granice za mirovinu.

Zbog toga dio kompanija bira premještanje zaposlenika na manje zahtjevna mjesta umjesto klasičnog otkaza.  

Plaća ostaje, odgovornosti nestaju  

Upravo tu nastaje fenomen koji je posljednjih dana ponovno privukao pozornost.  

Stariji radnik može ostati zaposlen i primati plaću, ali bez nekadašnje odgovornosti i bez posla koji bi ispunio cijeli radni dan. U nekim slučajevima takvi zaposlenici postaju gotovo nevidljivi dio organizacije.  

Za kompaniju to može biti način da izbjegne nagli prekid dugogodišnjeg radnog odnosa, dok zaposlenik zadržava sigurnost prihoda i status zaposlenog.  

No, takav pristup ima i svoju cijenu.  

Prema istraživanju koje je među mlađim zaposlenicima provela japanska konzultantska kompanija Shikigaku, gotovo polovica ispitanih navela je da u svojoj kompaniji ima starijeg kolegu za kojeg smatraju da gotovo ništa ne radi. Dio mlađih zaposlenika smatra da takva situacija negativno utječe na radnu atmosferu i povećava opterećenje drugih radnika.

Japan zapravo ima drugi problem  Iza cijele priče krije se ozbiljnije pitanje – što učiniti sa sve većim brojem starijih ljudi koji žele ili moraju ostati aktivni na tržištu rada?  Japan je jedno od društava s vrlo starim stanovništvom, pa pitanje zaposlenosti nakon 60. ili 65. godine postaje sve važnije.  

Japanska država zato već godinama potiče dulji ostanak ljudi u svijetu rada. Cilj nije samo zadržati ljude u kompanijama, nego iskoristiti njihovo iskustvo i omogućiti im da ostanu ekonomski aktivni.  

Problem nastaje kada zaposlenje ostane samo formalno, a stvarnog posla gotovo da nema.  

Tada radno mjesto više nije pitanje produktivnosti, nego svojevrsnog kompromisa između dostojanstva zaposlenika, interesa kompanije i potrebe društva da što više ljudi ostane uključeno u radnu snagu.  

Iskustvo koje kompanija ne želi izgubiti  

Ipak, „ljudi uz prozor” ne moraju nužno biti potpuno beskorisni zaposlenici.  

Dugogodišnji radnici posjeduju znanje koje se teško može prenijeti kroz nekoliko mjeseci obuke. Poznavanje kompanije, klijenata, procedura i problema koji se pojavljuju u svakodnevnom radu može biti dragocjeno, osobito ako se takve zaposlenike uključi u mentoriranje mlađih kolega.  

Upravo se tu nalazi jedna od mogućih alternativa – umjesto da stariji radnik bude zaposlenik bez zadataka, njegovo iskustvo može se pretvoriti u mentorstvo, savjetovanje i prijenos znanja na novu generaciju.  Japanski model tako pokazuje dvije potpuno različite strane istog problema.  

S jedne strane, kompanija koja zadržava starijeg zaposlenika štiti njegovu egzistenciju i izbjegava nagli prekid dugogodišnjeg radnog odnosa. S druge strane, zaposlenik koji godinama prima plaću bez stvarnog posla može postati ozbiljan trošak, dok mlađi radnici mogu imati osjećaj da se teret posla nepravedno raspoređuje. 

Dok Zapad sve glasnije govori o tome kako umjetna inteligencija može zamijeniti dio poslova i kako kompanije moraju povećavati produktivnost, Japan se suočava s potpuno drugim pitanjem: kako zadržati starije ljude u svijetu rada, a pritom njihov rad učiniti stvarno korisnim.  

Možda se zato iza neobičnog prizora zaposlenika koji sjedi kraj prozora ne krije samo priča o čovjeku koji nema što raditi, nego puno veća priča o budućnosti rada, starenju stanovništva i tome koliko društvo cijeni iskustvo stečeno tijekom cijelog radnog vijeka. 

Pročitaj članak

Otar na Bilima ponovno okuplja vjernike: Misa za lovce, blagoslov plodova zemlje

foto Goranci online

U nedjelju, 27. rujna 2026. godine, u 12 sati bit će slavljena sveta misa na Otaru na Bilima, tradicionalnom misištu koje i danas okuplja vjernike i čuva uspomenu na vjeru i običaje ovoga kraja.

Prema dugogodišnjoj tradiciji, sveta misa na Otaru slavi se posljednje nedjelje u rujnu, uoči početka lovne sezone, a posebno je posvećena lovcima. Ovo okupljanje ujedno je prilika za zajedničku molitvu, druženje i zahvalnost za sve darove zemlje.

Poseban dio susreta bit će i izložba plodova zemlje i ovogodišnjeg uroda s Bili. Vjernici će tako i ove godine imati priliku pokazati ono što je tijekom godine svojim radom i trudom izniklo iz zemlje.

Organizatori će nakon mise, kao i svake godine, pripremiti zajednički ručak za sve misare.

Otar – mjesto molitve i zavjeta

Otar nije samo mjesto na kojem se danas okupljaju vjernici. Njegova priča duboko je povezana sa zavjetima, vjerom i nastojanjem mještana da sačuvaju svoje sveto mjesto.

Početkom 1991. godine jedan mještanin s Bili, ispunjavajući zavjet svojoj majci Ivi, postavio je kip Gospe na stijenu Otara. Kip Blažene Djevice Marije ubrzo je postao novo središte molitve i hodočašća. Punih deset godina Gospa je stajala iznad Bili kao znak vjere te kao majka i čuvarica ovoga kraja.

U narodu se potom ponovno rodila želja za obnovom stare kapelice na Otaru.

Zahvaljujući zavjetu Marinka Solde – Jure iz Knešpolja, koji je obećao obnoviti kapelicu u njezinu izvornom obliku, Otar je ponovno dobio svoj prepoznatljivi sveti izgled.

Obećanje je ispunjeno 2005. godine. Kapelica je izgrađena na starim temeljima, prema izvornom obliku, upravo onako kako su je prije više od stoljeća gradili fratri i vjernici.

Već sljedeće, 2006. godine, izgrađen je i zvonik. Zidao ga je Mirko Čuljak – Tuce, dok je zvono u ljevaonici u Zagrebu naručio upravo Marinko Soldo – Jura. Kao i sama kapelica, zvono je njegov zavjetni dar – znak vjere, zahvalnosti i predanja Blaženoj Djevici Mariji.

O povijesti obnove i zavjetu svjedoči i natpis uklesan u kamen u unutrašnjosti zavjetne kapele:

„Na slavu Presvetog Trojstva i blaženoj Gospi na čast ovo prastaro misište Otar obnovi godine Gospodnje 2005. Marinko Soldo – Jura iz Knešpolja. Gospodnja je zemlja i sve što je na njoj. Svijet i svi koji na njemu žive (Psalam 2,4).“

I ove će godine Otar posljednje nedjelje rujna ponovno biti mjesto molitve, susreta i zajedništva – mjesto na kojem se susreću vjera, tradicija i zahvalnost za plodove zemlje.

Sveta misa na Otaru na Bilima bit će slavljena u nedjelju, 27. rujna, u 12 sati.

Pročitaj članak

Tisuće Južnoafrikanaca zapalile roštilje: Pokušali srušiti Guinnessov rekord

foto AP

Tisuće Južnoafrikanaca okupile su se u četvrtak, 24. rujna, na stadionu Loftus Versfeld u Pretoriji kako bi pokušali postaviti Guinnessov svjetski rekord u istodobnom roštiljanju.

Veliki događaj održan je na Dan baštine (Heritage Day), nacionalni blagdan koji se u Južnoj Africi obilježava kao dan različitih kultura i tradicija. Roštiljanje, odnosno popularni „braai“, pritom zauzima posebno mjesto u društvenom životu zemlje.

Oko 500 roštilja i tisuće sudionika

Organizatori su za ovogodišnji pokušaj pripremili oko 500 roštilja, a očekivali su približno 3000 sudionika. Cilj je bio nadmašiti rekord od 2220 ljudi koji su istodobno roštiljali, a koji je 2023. godine postavljen u japanskom gradu Ishigaki. 

No, Guinnessova pravila bila su vrlo stroga. Svi sudionici morali su istodobno roštiljati najmanje pet minuta, a napuštanje vlastite stanice značilo je diskvalifikaciju.

Upravo je to bio problem i prošle godine. Iako se na tadašnjem događaju okupilo 2412 ljudi, pokušaj nije službeno priznat jer dio sudionika nije ostao na svojim predviđenim mjestima tijekom potrebnog vremena. 

„Braai“ je mnogo više od običnog roštilja

Južnoafrički „braai“ podrazumijeva pripremu mesa na vatri, drvenom ugljenu ili plinu, a riječ je o običaju koji okuplja obitelji, prijatelje i ljude različitih kulturnih pozadina.

Na velikom pokušaju pripremale su se različite vrste mesa, među kojima su bile tradicionalne kobasice „boerewors“, ali i burgeri, odresci i kotleti.

Zbog svoje raširenosti „braai“ je postao jedan od simbola južnoafričke svakodnevice, a Dan baštine često se neformalno naziva i „Braai Day“.

Hoće li rekord biti priznat?

Iako je broj okupljenih bio dovoljan za nadmašivanje dosadašnjeg rekorda, konačan rezultat ovisio je o tome jesu li svi sudionici ispunili stroge Guinnessove uvjete.

Prošlogodišnje iskustvo pokazalo je koliko je teško istodobno držati tisuće ljudi na njihovim mjestima – osobito na događaju čija je glavna svrha druženje.

Ovaj put organizatori su zato pojačali nadzor i angažirali osobe koje su trebale pratiti pridržavaju li se sudionici pravila. 

Bez obzira na konačnu odluku Guinnessovih službenika, stadion u Pretoriji na jedan je dan postao golemi prostor za roštiljanje, druženje i proslavu južnoafričke tradicije.

Pročitaj članak