Dobrodošli na portal Goranci online. Pratite nas na našim mrežnim stranicama: Facebook, Instagram, Youtube, X platformama.

Večeras počinje 32. Božićni turnir HVIDRA Mostar 2026.

Mostar će od večeras, 16. studenoga, ponovno živjeti u znaku malog nogometa. Tradicionalni 32. Božićni malonogometni turnir HVIDRA Mostar 2026. okupit će brojne momčadi, veterane i učenike osnovnih škola, a ljubitelje sporta očekuje više od mjesec dana uzbudljivih utakmica i borbe za prestižne naslove.

U prostorijama HVIDRA-e grada Mostara u petak je održan ždrijeb za ovogodišnje izdanje jednog od najpoznatijih i najdugovječnijih malonogometnih turnira u Hercegovini.

Na turniru će sudjelovati 37 momčadi u seniorskoj konkurenciji, osam veteranskih momčadi raspoređenih u dvije skupine te 13 osnovnih škola s područja Mostara, što potvrđuje veliko zanimanje za ovo tradicionalno sportsko natjecanje.

Sve utakmice igrat će se u Sportskoj dvorani na Bijelom brijegu, a prve utakmice na rasporedu su u ponedjeljak, 16. studenoga, od 17 sati. Svečano otvorenje turnira predviđeno je istoga dana u 18 sati.

Velika završnica, kada će biti poznati ovogodišnji pobjednici, planirana je za petak, 18. prosinca 2026. godine.

Naslove brane prošlogodišnji pobjednici

Prošlogodišnje izdanje turnira donijelo je niz zanimljivih susreta i neizvjesnih završnica.

U seniorskoj konkurenciji naslov pobjednika osvojila je momčad Caffe Pink Caffe Labell, dok je među veteranima najbolja bila momčad Caffe Opera ZGI nekretnine IN.

U natjecanju osnovnih škola najviše uspjeha ostvarila je Osnovna škola Ilije Jakovljevića.

I ove godine očekuje se kvalitetan mali nogomet, mnoštvo atraktivnih poteza i velika borba za pobjednički pehar.

Raspored utakmica prvih triju dana

Ponedjeljak, 16. studenoga

  • 17:00 – Treća osnovna škola – OŠ Petra Bakule
  • 17:30 – Miro Šunjić Firer – Interagent (veterani)
  • 18:00 – Svečano otvorenje turnira
  • 18:10 – Treće poluvrijeme – Turnir Međugorje (pretkolo)
  • 19:00 – Ilići – Marko Matej Vukić (pretkolo)

Utorak, 17. studenoga

  • 17:00 – OŠ Polog – OŠ Bartola Kašića
  • 17:30 – Nevesinje putevi – OPG Pušić (veterani)
  • 18:00 – Lipanjske zore Buna – Miljkovići (pretkolo)
  • 19:00 – Ispo Mi Ugovor – Neum (pretkolo)

Srijeda, 18. studenoga

  • 17:00 – OŠ Cim – OŠ Ivana Gundulića – Vojno
  • 17:30 – Butik Cosmos Š.B./Butik Lana Čitluk – S.S. Bagušić Good Life Fitness (veterani)
  • 18:00 – MNT Krehin Gradac – S.C. Lovrić (pretkolo)
  • 19:00 – Belfast Pub – Optika Provision Mostar (1. kolo)

Više od sporta – tradicija koja okuplja Mostar

Božićni malonogometni turnir HVIDRA Mostar tijekom godina postao je nezaobilazan dio sportske i blagdanske atmosfere u gradu na Neretvi.

Osim sportskog nadmetanja, turnir je prilika za druženje, susrete prijatelja i ljubitelja malog nogometa te promicanje zajedništva i sportskog duha.

Posebnu vrijednost natjecanju daje sudjelovanje osnovnoškolaca, kojima je turnir prilika da pokažu svoje nogometno umijeće, steknu nova prijateljstva i dožive čari natjecanja pred publikom.

Pred Mostarom je tako još jedan pravi malonogometni spektakl, a organizatori i sudionici nadaju se ispunjenim tribinama, zanimljivim utakmicama i sportskom ozračju sve do završnice 18. prosinca.

Podijeli na:

UPOZORENJE Zbog obilnih kiša preporučuje se prokuhavanje vode prije konzumacije


Obilne kišne padaline koje su posljednjih dana zahvatile područje Mostara uzrokovale su blago zamućenje vode na vodozahvatu izvorišta rijeke Radobolje, zbog čega je Javno poduzeće Vodovod Mostar izdalo preventivnu preporuku građanima da vodu prije konzumacije prokuhavaju.

Iz mostarskog Vodovoda ističu kako su dosadašnje laboratorijske analize pokazale da je voda mikrobiološki ispravna, no zbog trenutačnih vremenskih prilika i pojave zamućenja građanima se ipak savjetuje dodatni oprez.

Preporuka o prokuhavanju vode izdana je kao preventivna mjera radi zaštite zdravlja potrošača, a građanima se savjetuje da je se pridržavaju sve do službene obavijesti o prestanku njezina važenja.

Očekuje se stabilizacija stanja

Iz JP Vodovod Mostar poručuju kako očekuju da će se stanje na izvorištu uskoro stabilizirati te da će biti ispunjeni uvjeti za povlačenje preporuke o prokuhavanju vode.

Nadležne službe nastavit će pratiti stanje, a javnost će o svim promjenama i eventualnom ukidanju preventivnih mjera biti pravodobno obaviještena.

Građanima se preporučuje da do daljnjega vodu namijenjenu za piće i pripremu hrane prethodno prokuhaju, unatoč tome što dosadašnji nalazi nisu pokazali mikrobiološku neispravnost.

Obilnije padaline mogu izazvati privremeno zamućenje izvorišta, zbog čega je važno pridržavati se preporuka nadležnih službi dok se stanje u potpunosti ne normalizira.

Podijeli na:

Fotograf došao zabilježiti ljubav, a kući ponio životnu lekciju

foto GABI Art Photo

Vjenčanje Josipa Milkovića i njegove odabranice Tee dirnulo je mnoge, ali posebno snažan dojam ostavilo je na fotografa koji je imao čast zabilježiti njihov veliki dan. Ono što je trebalo biti još jedno fotografiranje pretvorilo se u nezaboravno iskustvo i snažan podsjetnik na istinske životne vrijednosti, ljubav, vjeru i zahvalnost.

Fotograf koji stoji iza stranice GABI Art Photo podijelio je svoje dojmove nakon vjenčanja Josipa i Tee Milković, priznajući kako nije mogao ni zamisliti koliko će ga njihov poseban dan emocionalno dotaknuti, piše Medjugorje-info.com.

Kada je prihvatio fotografiranje, znao je da ga očekuje posebna životna priča. Ipak, tek je tijekom vjenčanja u potpunosti osjetio koliko su snažne ljubav, vjera i zajedništvo dvoje ljudi koji su odlučili zajedno koračati kroz život.

Josipova životna priča svjedočanstvo je nevjerojatne snage i vjere

Josip Milković iz Vrlike hrvatskoj je javnosti poznat po svojoj iznimnoj životnoj priči. Tijekom vojne obuke 2016. godine na vojnom vježbalištu Cerovac kod Karlovca teško je stradao u eksploziji, izgubivši vid, obje šake i lijevu nogu, uz teško oštećenje sluha.

Unatoč teškim ozljedama i dugotrajnom oporavku, Josip nije odustao od svojih snova. Nastavio je obrazovanje, završio studij psihologije i svojim životom postao nadahnuće mnogima.

Njegovo snažno svjedočanstvo vjere posebno je odjeknulo na Mladifestu u Međugorju 2023. godine, kada je mladima govorio o životnim kušnjama, pouzdanju u Boga i snazi koju čovjek može pronaći čak i u najtežim trenucima.

Danas je Josip započeo novo, posebno poglavlje života. Sa svojom Teom izrekao je bračne zavjete i potvrdio ljubav koja je jača od životnih prepreka.

Emocije koje nisu ostavile ravnodušnim ni fotografa

Fotograf je u svojoj objavi opisao kako je tijekom crkvenog obreda teško skrivao emocije. Iako je nastojao profesionalno zabilježiti svaki važan trenutak, radost i ljubav mladenaca duboko su ga dirnule.

Posebno ga je potaknulo na razmišljanje to što je, promatrajući Josipa i Teu, u prvi plan stavio sve ono što njih dvoje imaju: međusobnu ljubav, povjerenje i odluku da zajedno grade budućnost.

Tijekom svadbene svečanosti snažan dojam na njega ostavio je i razgovor s jednim Josipovim prijateljem, njegovim nekadašnjim kolegom iz vojske. Prijatelj je Josipovu životnu priču opisao riječima:

„Josip je pravi dokaz da Bog postoji.”

Te su riječi fotografu dodatno približile dubinu svega čemu je toga dana svjedočio.

Najveće bogatstvo često je ono što već imamo

Priča Josipa i Tee podsjeća nas koliko često, opterećeni svakodnevnim brigama i sitnicama, zaboravljamo cijeniti ono najvažnije: zdravlje, obitelj, ljubav, prijateljstvo i ljude koji ostaju uz nas u najtežim trenucima.

Njihovo vjenčanje nije samo slavlje dvoje zaljubljenih ljudi nego i snažno svjedočanstvo nade, ustrajnosti i povjerenja u Boga.

Fotograf je svoje iskustvo sažeo u poruku koja najbolje opisuje ono što je toga dana doživio:

„Ja sam došao fotografirati njihovu ljubavnu priču, a otišao s jednom velikom životnom lekcijom.”

Upravo se u tim riječima krije najljepša poruka ove priče: istinska sreća ne nalazi se u savršenim životnim okolnostima, nego u ljubavi, zajedništvu i zahvalnosti za svaki novi dan.

Josip i Tea svojim su vjenčanjem pokazali da ljubav ne briše životne teškoće, ali može dati novu snagu i smisao zajedničkom putu. Njihova priča ostaje prekrasan podsjetnik da su vjera, nada i ljubav vrijednosti koje život čine istinski bogatim.

Podijeli na:

Veliki križ na Križevcu u Međugorju čuva posebnu svetinju donesenu iz Rima

foto medjugorje.info

Bijeli križ koji se uzdiže iznad Međugorja već više od 90 godina simbol je vjere, molitve i žrtve. No, iza njegove veličanstvene povijesti krije se i jedan manje poznat podatak koji bi mogao iznenaditi brojne vjernike. U samom središtu križa na Križevcu nalaze se relikvije koje se prema kršćanskoj predaji štuju kao dijelovi križa na kojem je bio raspet Isus Krist, piše Brotnjo.info.

Riječ je o relikvijama koje su 1934. godine posebno donesene iz Rima te ugrađene u sjecište krakova velikoga betonskog križa. Ova zanimljiva povijesna činjenica zabilježena je i u službenim zapisima Župe Međugorje.

Križ podignut vjerom i žrtvom običnih ljudi

Priča o Križevcu započela je prije više od devet desetljeća, kada je tadašnji međugorski župnik fra Bernardin Smoljan potaknuo župljane na izgradnju velikoga zavjetnog križa u spomen na 1900. obljetnicu Isusove muke i smrti.

Bilo je to vrijeme siromaštva i teških životnih prilika, ali i snažne vjere međugorskoga naroda.

Na brdu koje se tada zvalo Šipovac župljani su vlastitim rukama gradili križ, noseći kamenitim i strmim putem cement, pijesak, vodu, željezo i drugi građevinski materijal. Mnoge su terete prenosili na vlastitim leđima, a u zahtjevnim poslovima pomagali su im i konji.

Radove je predvodio Ante Vasilj Redžo, a zahvaljujući zajedništvu i velikoj požrtvovnosti, monumentalni križ visok oko 8,5 metara dovršen je u ožujku 1934. godine.

U srce velikoga križa ugrađene relikvije iz Rima

Posebnu duhovnu vrijednost križu daje činjenica da su u njegovo središte prilikom gradnje položene relikvije Svetoga križa, dobivene iz Rima.

U katoličkoj tradiciji takve se relikvije časte kao dijelovi križa na kojem je Isus Krist podnio muku i smrt za spasenje čovječanstva. Premda njihovo izvorno podrijetlo nije znanstveno potvrđeno, povijesni zapisi potvrđuju da su relikvije donesene iz Rima i ugrađene u križ na Križevcu.

Tako bijeli križ iznad Međugorja nije samo spomenik koji podsjeća na Kristovu žrtvu, nego i mjesto povezano sa stoljetnom tradicijom štovanja Svetoga križa.

Dan kada je Šipovac postao Križevac

Jedan od najvažnijih dana u povijesti ovoga brda bio je 16. ožujka 1934. godine, kada je križ svečano blagoslovljen i kada je na njegovu podnožju prvi put slavljena sveta misa.

Upravo je toga dana brdo, dotad poznato pod imenom Šipovac, dobilo novo ime – Križevac.

Već sljedeće godine, 1935., tadašnji mostarsko-duvanjski biskup fra Alojzije Mišić odredio je da se blagdan Uzvišenja Svetoga križa u Međugorju posebno slavi prve nedjelje nakon blagdana Male Gospe, uz svetu misu na Križevcu.

Ta se lijepa vjerska tradicija očuvala do današnjih dana.

Od zavjetnog križa do mjesta molitve poznatog diljem svijeta

Desetljećima je Križevac bio posebno molitveno mjesto međugorskih župljana i vjernika iz okolnih mjesta.

Nakon 1981. godine, kada je Međugorje postalo poznato diljem svijeta, na Križevac su počeli pristizati hodočasnici iz brojnih država i sa svih kontinenata.

Danas se njegovim strmim i kamenitim putem uspinju vjernici moleći križni put, razmatrajući Kristovu muku i prinoseći Bogu svoje molitve, životne teškoće, zahvale i nakane.

Za mnoge taj uspon predstavlja više od običnog hodočašća. To je put osobne molitve, susreta s Bogom i promišljanja o vlastitom životu.

Svetinja koja već više od 90 godina svjedoči vjeru

Iako je križ na Križevcu jedan od najprepoznatljivijih simbola Međugorja, mnogi hodočasnici koji dolaze do njegova podnožja možda nikada nisu čuli da se u njemu nalaze relikvije donesene iz Rima.

Upravo taj detalj daje dodatnu povijesnu i duhovnu dimenziju mjestu koje već generacijama privlači vjernike.

Veliki bijeli križ ostaje svjedočanstvo vjere naroda koji ga je podigao, ali i podsjetnik na središnju poruku kršćanstva – ljubav, žrtvu, oprost i nadu u uskrsnuće.

A kada sljedeći put pogledate prema Križevcu ili se popnete do njegova vrha, prisjetite se da se u središtu toga križa već više od devet desetljeća čuva jedna posebna svetinja, donesena iz Rima u vrijeme kada su međugorski župljani svojom vjerom i žrtvom stvarali povijest.

Podijeli na:

Prošle su 33 godine od ubojstva fra Nikice i fra Leona, pravda još uvijek nije zadovoljena

foto Ana Popović

Trideset i tri godine prošle su od tragičnog ubojstva dvojice fojničkih franjevaca, fra Nikice Miličevića i fra Leona Migića, koji su 13. studenoga 1993. godine izgubili živote u Franjevačkom samostanu Duha Svetoga u Fojnici. Unatoč ratnim strahotama, progonima i neizvjesnosti, dvojica svećenika nisu željela napustiti svoj narod, ostajući vjerni franjevačkom pozivu sve do posljednjih trenutaka života.

U petak, 13. studenoga 2026. godine, u samostanskoj crkvi Duha Svetoga obilježena je 33. obljetnica njihova stradanja. Svečano misno slavlje predvodio je riječki nadbiskup mons. Mate Uzinić, uz molitvu za ubijene franjevce i sve žrtve protekloga rata na području Fojnice.

Fra Nikica Miličević, tadašnji gvardijan i župnik, te fra Leon Migić, samostanski vikar i kapelan, ostali su upamćeni kao svećenici koji su svoje živote posvetili Bogu, Crkvi i ljudima među kojima su djelovali. Njihova odluka da ostanu u Fojnici tijekom ratnih sukoba svjedoči o dubokoj povezanosti s narodom kojemu su služili.

Ubijeni u samostanu, a počinitelji pomilovani

Kobnoga 13. studenoga 1993. godine dvojicu franjevaca ubili su pripadnici Armije Bosne i Hercegovine. Za njihovo ubojstvo osuđen je Miralem Čengić iz Visokog, dok su njegovi pomagači također kazneno procesuirani.

Međutim, ono što i danas izaziva bol i ogorčenje jest činjenica da su osuđeni počinitelji naknadno pomilovani, dok pitanje moguće odgovornosti nalogodavaca nikada nije do kraja razjašnjeno.

Čengić je bio osuđen na 15 godina zatvora, ali je nakon presude više puta pomilovan. Takav rasplet ostavio je dubok osjećaj nepravde među franjevcima, obiteljima žrtava i hrvatskim katoličkim pukom srednje Bosne. Katolički tjednik +1

Nadbiskup Uzinić: Svaka žrtva zaslužuje jednako poštovanje

Tijekom propovijedi riječki nadbiskup Mate Uzinić podsjetio je na ljudsku i svećeničku veličinu ubijenih franjevaca, ističući njihovu dobrotu, požrtvovnost i vjernost vlastitom poslanju.

Fra Leon ostao je zapamćen po blagosti i ljubavi prema svim živim stvorenjima, dok je fra Nikica pomagao ljudima bez obzira na njihovu pripadnost.

Nadbiskup je posebno upozorio kako istinsko pomirenje nije moguće bez priznavanja počinjenih zločina, pravednog odnosa prema svim žrtvama i spremnosti društva da se suoči s vlastitom prošlošću.

Naglasio je kako sjećanje na ubijene franjevce ne smije postati povod za nove podjele ili mržnju. Naprotiv, njihova žrtva treba biti trajni poziv na izgradnju mira, međusobno poštovanje i pravednije društvo.

Istaknuto je i kako nije dovoljno osuđivati samo zločine koje su počinili pripadnici drugih naroda, nego je potrebno imati hrabrosti priznati i zločine počinjene u vlastitim redovima. Pogled.ba +1

Njihova žrtva ostaje trajno svjedočanstvo vjere

Ubojstvo dvojice fojničkih fratara jedno je od najbolnijih poglavlja ratne povijesti katoličke zajednice u srednjoj Bosni.

Fra Nikica i fra Leon nisu bili sudionici ratnih djelovanja, nego redovnici čiji je život bio posvećen duhovnoj skrbi, pomaganju potrebitima i očuvanju zajedništva u vremenu kada su mnogi bili prisiljeni napustiti svoje domove.

Njihova smrt ostavila je neizbrisiv trag u povijesti fojničkog samostana, ali i među vjernicima koji ih se i danas sjećaju s posebnim poštovanjem.

Obilježavanje godišnjice njihova stradanja ujedno je podsjetnik na patnje hrvatskoga naroda u Fojnici, gdje su tijekom ratnih godina mnogi izgubili živote, domove i sigurnost.

Trideset i tri godine poslije – sjećanje ne blijedi

Iako su od njihova ubojstva prošla više od tri desetljeća, fra Nikica Miličević i fra Leon Migić ostaju simboli vjernosti, požrtvovnosti i ljubavi prema čovjeku.

Njihova životna priča svjedoči o snazi vjere koja ni u najtežim okolnostima nije prestala služiti drugima.

Poruke upućene s ovogodišnjeg obilježavanja podsjećaju da oprost ne znači zaborav, kao što ni pomirenje ne može biti zamjena za istinu i pravdu.

Fojnica zato i danas čuva uspomenu na svoje fratre koji nisu napustili narod ni onda kada je bilo najteže. Njihovi životi i njihova žrtva ostaju trajna opomena da se zločini ne smiju zaboraviti, a još manje ponoviti.

Podijeli na:

Hrvatska uvodi registar kućnih peći i ložišta: Evo što čeka građane

foto kronikevg.com

Hrvatska se priprema za uvođenje novog sustava evidencije kućnih ložišta kojim će se popisivati peći, kamini i drugi uređaji za grijanje u kućanstvima. Cilj je smanjiti onečišćenje zraka, a iz nadležnog ministarstva poručuju kako uspostava registra neće značiti uvođenje novih poreza ili naknada za građane, piše Hina.

Riječ je o Registru malih kućnih ložišta (ReMaL), koji će biti uspostavljen u sklopu velikog europskog projekta LIFE Slovenia SupAIR, usmjerenog na poboljšanje kvalitete zraka i smanjenje štetnih emisija.

Projekt će se provoditi od 2027. do 2034. godine, a u njemu će Hrvatska surađivati sa Slovenijom, koja već ima razvijen sustav praćenja malih kućnih ložišta.

Popisivat će se peći, kamini i vrste goriva

Novi registar sadržavat će podatke o uređajima kojima se građani koriste za grijanje svojih domova, vrstama goriva te njihovim emisijskim karakteristikama.

To znači da će se prikupljati informacije o kućnim sustavima grijanja, uključujući peći na drva i druge uređaje koji tijekom rada ispuštaju štetne tvari u atmosferu.

Prema objašnjenju Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, prikupljeni podaci poslužit će za preciznije utvrđivanje izvora onečišćenja te planiranje mjera kojima bi se poboljšala kvaliteta zraka.

Hoće li građani morati plaćati novi porez?

Najava popisivanja kućnih ložišta izazvala je pitanja građana o mogućim dodatnim troškovima.

Međutim, iz Ministarstva su pojasnili kako registar nije zamišljen kao porezni instrument te da se njegovim uvođenjem ne predviđa naplata upisa, uvođenje posebnih naknada niti novih obveznih pregleda na teret vlasnika kućnih ložišta.

Ipak, još nije poznato kako će se točno provoditi evidentiranje, tko će prikupljati podatke te kakve će obveze građani imati tijekom samog popisa.

Index+1

Poseban naglasak na grijanje tijekom zime

Kućna ložišta smatraju se jednim od značajnijih izvora onečišćenja zraka tijekom hladnijih mjeseci, osobito u područjima gdje se velik broj kućanstava grije na kruta goriva.

Poseban problem predstavljaju sitne lebdeće čestice PM2,5, koje mogu prodrijeti duboko u dišni sustav i negativno utjecati na zdravlje ljudi.

Nadležni očekuju da će novi registar omogućiti učinkovitije planiranje mjera zaštite okoliša, posebno u gradovima i naseljima koja se tijekom zime suočavaju s povećanim onečišćenjem zraka.

Hrvatska preuzima slovenska iskustva

U provedbi projekta sudjelovat će stručne službe, dimnjačari, jedinice lokalne samouprave i druge nadležne institucije.

Hrvatska će pritom koristiti iskustva Slovenije, čiji će se sustav evidentiranja prilagoditi hrvatskim propisima i potrebama.

Iako početak projekta slijedi 2027. godine, konkretna pravila i način popisivanja kućnih ložišta tek trebaju biti definirani.

Za sada je jasno da Hrvatska namjerava uspostaviti detaljnu evidenciju kućnih uređaja za grijanje, dok će građani na službene upute o načinu prijave i evidentiranja svojih peći morati pričekati.

Podijeli na:

Unatoč velikoj suši, livanjski franjevac postigao nevjerojatan uspjeh, dobio 1,3 tone meda

foto Fena

Dok su se brojni pčelari u Hercegbosanskoj županiji suočavali s jednom od težih sezona zbog dugotrajne suše i nepovoljnih vremenskih uvjeta, livanjski franjevac fra Goran Barešić ostvario je izniman rezultat. Iz samo 45 košnica izvrcao je čak 1.300 kilograma meda, a kvaliteta njegova proizvoda nagrađena je zlatnim priznanjem, piše Dnevnik.ba.

Ovogodišnja suša značajno je pogodila pčelarstvo na području Livna i Tomislavgrada. Pojedini pčelari tijekom sezone ostvarili su prinos od svega dva do tri kilograma meda po košnici. Međutim, fra Goran svojim je primjerom pokazao koliko znanje, predanost i kvalitetan uzgoj pčela mogu pridonijeti uspjehu čak i u najtežim uvjetima.

Tajna uspjeha krije se u kvalitetnim maticama

Fra Goran ističe kako je jedan od najvažnijih čimbenika njegova uspjeha pažljiv odabir i uzgoj pčelinjih matica.

U suradnji s iskusnim livanjskim pčelarom Zoranom Sušom prije dvije godine nabavio je posebno selekcionirane matice iz Austrije. Njihove su prednosti mirnije pčelinje zajednice, manja sklonost rojenju te veća sposobnost prikupljanja nektara.

Koliko je takav pristup važan, najbolje pokazuje podatak da je jedna zajednica sa selekcioniranom maticom ove godine proizvela čak 80 kilograma meda, dok je druga zajednica jedva prikupila dovoljno za vlastiti opstanak.

Posebna briga za zdravlje pčela

Osim količine proizvedenog meda, fra Goranu je iznimno važna dobrobit njegovih pčela.

U borbi protiv nametnika varoe izbjegava kemijska sredstva te koristi pripravke od pelina i borovih iglica.

Njegova filozofija pčelarstva temelji se na jednostavnom načelu: najprije se pobrinuti da pčele budu zdrave i imaju dovoljno hrane, a tek potom razmišljati o proizvodnji meda.

Od osam košnica do zlatnih medalja

Posebno je zanimljivo što se ovaj livanjski franjevac pčelarstvom bavi tek četiri godine.

Svoje prve pčelarske korake napravio je uz pomoć Josipa Gele, a započeo je sa samo osam košnica. Zahvaljujući učenju, iskustvu i savjetima drugih pčelara, postupno je razvio vlastiti pčelinjak.

Danas iza sebe ima vrijedne rezultate, a od početka bavljenja pčelarstvom svake godine osvaja zlatne medalje za kvalitetu meda.

Iako je ove godine raspolagao s približno 120 košnica, med je vrcao iz njih 45, dok su ostale bile namijenjene uzgoju matica i razvoju novih pčelinjih zajednica.

U budućnosti namjerava smanjiti broj košnica na najviše 50 i još više pozornosti posvetiti njihovoj kvaliteti.

Podijeli na:

Papa Leon XIV.: „Ne dopustite da vam unište kršćansku obitelj!”

foto Tomas Cuesta/AFP

Pred više od dva i pol milijuna vjernika okupljenih u Buenos Airesu papa Leon XIV. uputio je snažnu poruku obiteljima, pozvavši ih da ostanu vjerne Kristu i postanu istinski nositelji evangelizacije u suvremenom svijetu, piše Vaticannews.va.

Tijekom misnog slavlja održanog u ponedjeljak, 9. studenoga, na blagdan Posvete Lateranske bazilike, Sveti Otac naglasio je kako kršćanska obitelj nije zastarjela, nego je danas potrebnija nego ikada.

„Nemojte posustati pred glasovima koji ponavljaju da je kršćanska obitelj zastarjela. Naprotiv, ona je danas više nego ikada čvrst temelj usred mnogih nesigurnosti našega doba”, poručio je Papa.

Posebno je istaknuo kako se vjera ne prenosi samo riječima, nego svakodnevnim životom, zajedničkom molitvom, praštanjem, odlaskom na nedjeljnu misu te primjerom roditelja, djedova i baka.

„Otvorite vrata svojega doma Kristu! Govorite svojoj djeci o Isusu i ostanite ujedinjeni u njemu”, pozvao je Sveti Otac, naglasivši kako je upravo obitelj prvo mjesto susreta čovjeka s Bogom.

Papa nije zaobišao ni tešku stvarnost današnjih obitelji koje se suočavaju s nezaposlenošću, siromaštvom, nasiljem, rastavama i ovisnostima. Poručio je kako ni u najvećim životnim olujama ne smijemo izgubiti nadu jer je Krist stijena na kojoj se može ponovno izgraditi svaki dom.

„Drage obitelji, postanite protagonisti evangelizacije! Crkva vas treba”, istaknuo je Leon XIV.

Na završetku homilije sve je obitelji povjerio zaštiti Blažene Djevice Marije i svetoga Josipa, moleći da kršćanski domovi postanu mjesta ljubavi, mira, zajedništva i Božje prisutnosti.

Papina poruka odjekuje i izvan Argentine: obitelj koja moli, prašta, ljubi i živi svoju vjeru nije samo temelj društva, nego i živa Crkva u malom.

Podijeli na:

Jednoga dana Bog će nas pitati: Što si učinio sa životom koji sam ti dao?

Evanđelje o talentima snažna je opomena današnjem čovjeku: nije dovoljno samo ne činiti zlo. Bog nas poziva da činimo dobro, ljubimo, praštamo i ostavimo trag svoje vjere u svijetu koji sve više zaboravlja na ono najvažnije.

Živimo u vremenu u kojemu čovjek nikada nije imao toliko mogućnosti, a možda nikada nije bio toliko nezadovoljan. Imamo tehnologiju koja nas povezuje s cijelim svijetom, a sve češće nemamo vremena za čovjeka koji sjedi pokraj nas. Imamo pune kuće stvari, ali nerijetko prazna srca. Imamo vremena za društvene mreže, televiziju, zabavu i tuđe živote, ali sve manje vremena za molitvu, obitelj i Boga.

I upravo u takav svijet danas odjekuju Isusove riječi iz Evanđelja po Mateju, riječi koje nas ne bi smjele ostaviti ravnodušnima.

„U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!”

Koliko jednostavna, a koliko duboka poruka! U njoj je sadržana jedna od najvećih istina našega kršćanskog života: Bog nas neće pitati koliko smo imali, nego što smo učinili s onim što nam je povjerio.

Bog nikoga nije poslao na ovaj svijet praznih ruku

U evanđeoskoj prispodobi gospodar svojim slugama povjerava talente. Jednome pet, drugome dva, a trećemu jedan. Svakome prema njegovoj sposobnosti.

Važno je razumjeti da talent u Isusovo vrijeme nije označavao samo sposobnost ili darovitost, nego veliku novčanu vrijednost. No u duhovnom značenju ove prispodobe možemo prepoznati sve što nam je Bog povjerio: život, vrijeme, vjeru, obitelj, sposobnosti, mogućnosti i prilike da činimo dobro.

Jednome je Bog dao sposobnost govoriti i poučavati. Drugome ruke kojima može raditi i pomagati. Trećemu srce koje zna slušati i tješiti. Nekome je povjerio odgovornost roditeljstva, nekome svećenički poziv, nekome brigu za bolesne, stare i nemoćne.

Nismo svi jednako daroviti, ali smo svi jednako pozvani na svetost.

Bog ne očekuje od majke koja odgaja svoju djecu da učini isto što i misionar na drugom kraju svijeta. Ne očekuje od bolesnika prikovanog za krevet isto što i od zdravog čovjeka. Ne traži od siromašnoga ono što traži od bogatoga.

Ali od svakoga očekuje ljubav, vjernost i odgovornost prema onome što mu je povjereno.

To je ljepota katoličke vjere. Svetost nije rezervirana samo za velike propovjednike, redovnike, svećenike i ljude čija imena poznaje cijeli svijet. Svetost se može živjeti i u maloj seoskoj kući, u bolničkoj sobi, za obiteljskim stolom, na radnome mjestu i u svakodnevnoj borbi za pošten život.

Danas mnogi zakapaju svoje talente, a da toga nisu ni svjesni

Treći sluga iz Isusove prispodobe nije prokockao povjereno bogatstvo. Nije ga ukrao. Nije ga potrošio na raskošan život.

On ga je jednostavno zakopao.

I upravo je u tome njegova tragedija.

Koliko se samo današnjih ljudi može prepoznati u tom čovjeku?

Koliko je onih koji imaju mogućnost pomoći drugome, ali okreću glavu? Koliko je onih koji znaju da bi trebali oprostiti, ali godinama čuvaju mržnju? Koliko roditelja ima vremena za sve osim za vlastitu djecu? Koliko odrasle djece zaboravlja roditelje koji su im darovali najbolje godine života?

Koliko nas svakoga dana govori: „Sutra ću se pomoliti. Sutra ću otići na ispovijed. Sutra ću nazvati majku. Sutra ću se pomiriti s bratom. Sutra ću učiniti nešto dobro.”

A što ako to sutra nikada ne dođe?

Jedna od najvećih zabluda današnjeg čovjeka jest uvjerenje da ima vremena napretek.

Odgađamo obraćenje kao da nam je zajamčena starost. Odgađamo ljubav kao da će naši najmiliji uvijek biti tu. Odgađamo dobra djela kao da ćemo jednoga dana imati savršene okolnosti.

Međutim, život ne čeka.

Zakopani talent nije samo neiskorištena sposobnost. To je i propuštena prilika da nekoga volimo, ohrabrimo, nahranimo, utješimo ili vratimo na put dobra.

Imamo vremena za cijeli svijet, ali imamo li vremena za Boga?

Pogledajmo samo današnju svakodnevicu.

Čovjek se ujutro probudi i prije nego što zahvali Bogu na novome danu, posegne za mobitelom. Pregledava vijesti, poruke, fotografije i objave ljudi koje možda nikada nije ni upoznao.

Zna što se događa na drugome kraju svijeta, ali ne zna što muči vlastito dijete.

Zna tko je što objavio na društvenim mrežama, ali ne zna kada je posljednji put iskreno razgovarao sa svojim roditeljima.

Može satima raspravljati o politici, nogometu i tuđim pogreškama, a teško pronalazi deset minuta za molitvu.

Naravno, tehnologija sama po sebi nije zlo. Ona može biti dragocjen alat za širenje Evanđelja, pomaganje drugima i povezivanje ljudi.

Ali problem nastaje kada ono što nam je dano kao sredstvo postane gospodar našega života.

Danas nije najveće siromaštvo nemati najnoviji automobil, veliku kuću ili skupocjen mobitel.

Mnogo je veće siromaštvo imati sve, a izgubiti osjećaj za Boga i čovjeka.

Možemo imati tisuće pratitelja, a nemati nikoga tko će nas zagrliti u nevolji. Možemo biti uspješni u poslu, a potpuno zakazati kao supružnici, roditelji ili prijatelji.

A Isus nas upravo ovom prispodobom poziva da se zapitamo: čemu služe naši darovi ako od njih nitko nema koristi?

Bog ne traži savršenstvo bez padova, nego srce koje mu vjeruje

Posebno je dirljivo to što gospodar u prispodobi jednako pohvaljuje slugu koji je primio pet talenata i onoga koji je primio dva.

Obojici govori iste riječi.

„Valjaš, slugo dobri i vjerni!”

Nije ih uspoređivao. Nije rekao drugome da vrijedi manje jer je dobio manje. Nije mjerio njihovu vrijednost po količini bogatstva, nego po vjernosti.

Kakva snažna poruka svijetu koji nas neprestano uspoređuje!

Danas se čovjek često vrednuje prema plaći, položaju, izgledu, automobilu, broju pratitelja i društvenom utjecaju.

Ali Bog gleda drukčije.

Pred Bogom može biti velik čovjek kojega svijet gotovo i ne primjećuje.

Majka koja se noću budi uz bolesno dijete. Otac koji poštenim radom prehranjuje svoju obitelj. Baka koja svakodnevno moli krunicu za svoju djecu i unuke. Čovjek koji se brine za nemoćnoga susjeda. Mladić koji se odupire iskušenjima i nastoji živjeti čisto. Djevojka koja ne pristaje odreći se svojih kršćanskih vrijednosti samo zato da bi bila prihvaćena.

Sve su to mali, često nevidljivi talenti koji u Božjim očima imaju neprocjenjivu vrijednost.

I kada čovjek padne, Bog ga ne prestaje pozivati. Krist nam u sakramentu ispovijedi otvara put novoga početka. Ne spašavamo se vlastitim zaslugama niti svojim uspjesima kupujemo Nebo. Spasenje je Božji dar, a naša dobra djela plod su vjere koja djeluje po ljubavi.

Zato svetost ne znači nikada ne pasti, nego se uz Božju milost uvijek iznova podizati.

Najopasnija rečenica kršćanina: „Nisam nikome ništa loše učinio”

Mnogi ljudi svoju savjest umiruju riječima: „Nikoga nisam ubio. Nisam ukrao. Nikome nisam učinio veliko zlo. Ja sam dobar čovjek.”

I doista, ne činiti zlo iznimno je važno.

Ali Isus ide korak dalje.

Kršćanin nije pozvan samo izbjegavati grijeh, nego aktivno živjeti ljubav.

Možda nisi nikoga uvrijedio, ali jesi li nekoga ohrabrio?

Možda nisi nikome ništa oduzeo, ali jesi li išta podijelio s čovjekom u potrebi?

Možda nisi napustio svoje roditelje, ali jesi li im pokazao da ih voliš?

Možda redovito dolaziš na svetu misu, ali živiš li ono što slušaš u Evanđelju?

Možda nikada nisi javno zanijekao Boga, ali jesi li imao hrabrosti posvjedočiti svoju vjeru kada je bilo teško?

Ovo nisu pitanja kojima nas Bog želi poniziti ili obeshrabriti. To su pitanja koja nas bude iz duhovne ravnodušnosti.

Jer ljubav nije samo osjećaj. Ljubav je odluka. Ljubav je djelo. Ljubav je spremnost da darujemo dio sebe, čak i onda kada nas to nešto košta.

Jednoga dana sve što posjedujemo ostat će ovdje

Dolazimo do najvažnijega dijela današnjeg Evanđelja.

Gospodar se nakon dugo vremena vraća i traži račun od svojih slugu.

Taj njegov povratak podsjeća nas na istinu koju suvremeni svijet sve češće pokušava zaboraviti: naš zemaljski život ima svoj završetak i jednoga dana stat ćemo pred Boga.

Tada neće biti važno jesmo li živjeli u velikoj kući ili skromnome stanu. Jesmo li vozili skup automobil ili hodali pješice. Jesmo li bili poznati, moćni i bogati ili neprimjetni u očima svijeta.

Važno će biti jesmo li odgovorili na ljubav kojom nas je Bog prvi ljubio.

Što smo učinili s vremenom koje nam je dao?

Jesmo li čuvali vjeru?

Jesmo li odgajali djecu u ljubavi i istini?

Jesmo li opraštali?

Jesmo li pomagali onima kojima je pomoć bila potrebna?

Jesmo li imali hrabrosti živjeti po Božjim zapovijedima i onda kada je svijet govorio drukčije?

Smrt nas podsjeća da ništa zemaljsko nije naše trajno vlasništvo.

Sve što imamo jednom ćemo ostaviti.

Ali ljubav koja je živjela u našim djelima nije izgubljena pred Bogom.

Zato je toliko važno ne čekati posljednje dane života da bismo počeli živjeti kao kršćani.

Ne zakapaj ono što ti je Bog povjerio!

Možda misliš da nemaš nikakav poseban dar.

Možda nisi bogat. Možda nisi uspješan prema mjerilima ovoga svijeta. Možda te život mnogo puta slomio, razočarao i iscrpio.

Ali ako još uvijek možeš nekome uputiti lijepu riječ, možeš učiniti dobro.

Ako možeš moliti za drugoga, imaš što darovati.

Ako možeš oprostiti, možeš prekinuti lanac mržnje.

Ako možeš zagrliti svoje dijete, posjetiti osamljenoga čovjeka, pomoći siromašnome ili se iskreno pokajati za vlastite grijehe, tvoj život još uvijek može donijeti velike plodove.

A čak i kada zbog bolesti ili starosti više ne možeš činiti ono što si nekada mogao, tvoje dostojanstvo i vrijednost pred Bogom ostaju nepromijenjeni. Tvoja strpljivost, molitva i predanje Bogu također mogu postati svjedočanstvo vjere.

Nemoj čekati da postaneš velik u očima svijeta.

Budi vjeran u malome.

Pomoli se danas. Oprosti danas. Zagrli danas. Zahvali danas. Učini dobro danas.

Jer možda upravo tvoja mala gesta nekome vrati vjeru u ljude. Možda tvoja molitva nekome donese utjehu. Možda tvoje svjedočanstvo potakne čovjeka da se nakon mnogo godina vrati Bogu.

Bog nam nije darovao život da ga zakopamo u zemlju straha, sebičnosti i ravnodušnosti, nego da ga pretvorimo u dar ljubavi.

I zato, dok još imamo vremena, zapitajmo se:

Kada bih danas morao stati pred Gospodina i položiti račun za svoj život, što bih mu imao pokazati?

Bih li mu donio srce koje je nastojalo ljubiti ili mnoštvo neiskorištenih prilika?

Bih li mu mogao reći: „Gospodine, nisam bio savršen, mnogo sam puta pogriješio, ali sam se trudio ostati tvoj. Ono što si mi dao nastojao sam podijeliti s drugima”?

Neka nas ovo Evanđelje ne ispuni strahom, nego probudi na obraćenje. Jer naš Bog nije samo pravedni Sudac. On je i milosrdni Otac koji nas po Isusu Kristu poziva u svoju vječnu radost.

A zar postoji išta ljepše nego na kraju ovozemaljskoga puta čuti riječi:

„Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!”

Neka nam upravo te riječi budu životni cilj.

Jer na kraju našega zemaljskog puta neće biti najvažnije koliko smo godina živjeli, nego koliko smo ljubavi u te godine utkali.

Gospodine, nauči nas da ne rasipamo dane koje si nam darovao, da ne zakapamo talente koje si nam povjerio i da ne zaboravimo ljude koje si stavio na naš životni put. Daj da jednoga dana, po tvojoj milosti, i mi uđemo u radost tvoga Kraljevstva. Amen.

Podijeli na:

FOTO Mostar zasjao u blagdanskom ruhu: Adventska čarolija već osvaja gradske ulice

foto Goranci online

Mostar se ubrzano priprema za najljepše doba godine, a prve blagdanske dekoracije već su unijele poseban sjaj u središte grada. Svjetlucavi ukrasi, raskošna rasvjeta i svečano uređeni gradski prostori najavljuju još jedan Advent ispunjen druženjem, glazbom i blagdanskim veseljem.

Posebnu pozornost prolaznika ovih dana privlače Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače i zgrada Stare gimnazije, koji su zahvaljujući blagdanskoj rasvjeti dobili potpuno novo, svečanije lice. Prema dojmovima brojnih građana, Kosača je ove godine posebno dojmljivo ukrašena, dok dodatno oduševljenje izaziva činjenica da je i zgrada Stare gimnazije prvi put obuhvaćena ovakvim blagdanskim uređenjem.

Ništa manje čarobno nije ni na popularnom mostarskom Šetalištu te u parku Zrinjevac, gdje svjetlosne instalacije i dekorativni elementi stvaraju ugodnu atmosferu za večernje šetnje. Središte Mostara tako već poprima izgled prave božićne razglednice, a brojni građani zastaju kako bi fotografirali prizore koji najavljuju dolazak najradosnijeg dijela godine.

Iako su dosadašnje dekoracije već izazvale pozitivne reakcije, čini se kako uređivanje grada još nije završeno. Prema svemu sudeći, u danima koji slijede Mostar bi mogao zasjati u još raskošnijem izdanju.

Advent počinje 27. studenoga, a otvorenje uz Giuliana

Ovogodišnja manifestacija Advent u Mostaru 2026. započinje 27. studenoga svečanim paljenjem prve adventske svijeće ispred Hrvatskog doma hercega Stjepana Kosače, dok je završetak blagdanskog programa predviđen za 8. siječnja 2027. godine.

Središnje mjesto adventskih događanja ponovno će biti park Zrinjevac, koji će tijekom blagdanskog razdoblja postati okupljalište Mostaraca i brojnih posjetitelja.

U sklopu programa najavljene su tradicionalne adventske kućice s raznovrsnom ponudom hrane i pića, klizalište te brojni zabavni i prigodni sadržaji namijenjeni svim generacijama.

Za glazbeni početak ovogodišnjeg Adventa pobrinut će se popularni hrvatski pjevač Giuliano, čijim će nastupom biti obilježeno svečano otvorenje manifestacije.

Na kojoj lokaciji će Mostarci dočekati Novu godinu uz Željka Samardžića?

Uz adventska događanja, pozornost javnosti već je usmjerena i prema organizaciji novogodišnjeg slavlja. Prema zasad neslužbenim informacijama, doček Nove 2027. godine uz Zeljka Samardžića mogao bi ponovno biti organiziran na prostoru iza Stare gimnazije, kao što je to bio slučaj prošle godine. Službena potvrda lokacije i detalji programa još se očekuju.

Dok se odbrojavaju dani do početka Adventa, Mostar već živi u ozračju nadolazećih blagdana. Svake večeri, kada se upale tisuće ukrasnih lampica, gradske ulice i trgovi dobivaju poseban ugođaj koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim.

Ako je suditi prema dosad postavljenim ukrasima, Mostar bi ove godine mogao imati jedno od svojih najljepših i najsvečanijih adventskih izdanja.















Podijeli na:

Thompson oduševio Frankfurt: Prepuna dvorana i spektakularna atmosfera unatoč pokušajima zabrane

Marko Perković Thompson održao je u petak, 13. studenoga 2026. godine, veliki koncert u Frankfurtu, gdje je pred rasprodanom dvoranom Jahrhunderthalle još jednom pokazao koliko njegove pjesme znače Hrvatima koji žive izvan domovine. Brojni hrvatski iseljenici, među kojima su bili i Hrvati iz Bosne i Hercegovine, okupili su se na večeri ispunjenoj glazbom, domoljubljem i emocijama.

Hrvatska pjesma odjekivala Frankfurtom

Nakon uspješnog koncerta u Stuttgartu, održanog 7. studenoga, Thompson je nastavio svoju turneju „Hodočasnik“ nastupom u Frankfurtu.

Već satima prije početka koncerta ispred dvorane okupljali su se brojni posjetitelji pristigli iz različitih dijelova Njemačke. Koncert je započeo u 21 sat, a prepuna dvorana, hrvatske zastave i raspoložena publika obilježili su još jednu glazbenu večer koja će mnogima ostati u lijepom sjećanju.

Za brojne Hrvate koji godinama žive i rade daleko od rodnoga kraja ovaj koncert bio je više od običnog glazbenog događaja. Bio je to susret s pjesmama koje ih podsjećaju na domovinu, obitelj, vjeru i vlastite korijene.

Unatoč protivljenjima, koncert održan pred punom dvoranom

Thompsonov nastup u Frankfurtu prethodnih je mjeseci izazivao rasprave u njemačkoj javnosti. Predstavnici Ljevice, Zelenih i SPD-a protivili su se održavanju koncerta zbog kontroverzi povezanih s pojedinim pjesmama i simbolikom na njegovim nastupima.

Unatoč zahtjevima za otkazivanje, koncert je održan prema planu, a dvorana Jahrhunderthalle bila je ispunjena posjetiteljima.

Thompson je tijekom nastupa izveo i pjesmu „Bojna Čavoglave“, koja je bila u središtu dijela spomenutih polemika. Prije izvođenja pjesme publici je govorio o njezinoj povezanosti s Domovinskim ratom i sjećanjem na hrvatske branitelje.

Među publikom i brojni Hercegovci

Posebnu pozornost privukle su fotografije s koncerta, na kojima se mogu vidjeti hrvatske zastave, ali i obilježja Hercegovine.

Kako prenosi Večernji list BiH, među okupljenima su bili i brojni Hrvati iz Bosne i Hercegovine, koji su zajedno s ostalim posjetiteljima uživali u Thompsonovu nastupu.

Fotografije objavljene na službenoj Facebook stranici Marka Perkovića Thompsona prikazuju atmosferu u dvorani i veliko zanimanje publike za njegove koncerte.

Pjesma koja povezuje Hrvate diljem svijeta

Koncert u Frankfurtu uslijedio je samo šest dana nakon nastupa u stuttgartskoj Porsche-Areni, gdje je Thompson okupio oko 6500 posjetitelja.

Turnejom „Hodočasnik“ hrvatski glazbenik nastavlja predstavljati pjesme sa svojega aktualnog albuma, ali i uspješnice koje su obilježile njegovu dugogodišnju karijeru.

Rasprodani koncerti u Stuttgartu i Frankfurtu još su jednom pokazali velik interes hrvatske publike u Njemačkoj za Thompsonovu glazbu.

Frankfurtska večer tako je ostala u znaku pjesme, hrvatskih zastava i zajedništva, potvrdivši da hrvatska glazba i daleko od domovine može okupiti tisuće ljudi povezanih istim korijenima i ljubavlju prema rodnom kraju.

Podijeli na:

Hrvatska u tišini za Kristiana Periša: Osam minuta šutnje za mladića

foto mojkraj.hr

U Zagrebu, Splitu, Dubrovniku i Osijeku građani su u subotu, 14. studenoga, paljenjem lampiona i osam minuta šutnje odali počast Kristianu Josipu Perišu, mladiću čija je tragična smrt u psihijatrijskoj ustanovi potresla hrvatsku javnost.

Simboličnih osam minuta šutnje predstavljalo je, prema riječima organizatora, trajanje agonije kroz koju je mladić prošao prije smrti. Okupljeni građani na ovaj su način izrazili suosjećanje s njegovom obitelji, ali i zatražili odgovornost te promjene u sustavu skrbi za osobe s mentalnim poteškoćama.

U Splitu je komemoracija održana na Voćnom trgu, gdje su sudionici upozorili na potrebu zaštite dostojanstva i sigurnosti svakog pacijenta.

U Zagrebu su se građani okupili na Cvjetnom trgu, na poziv Studentske inicijative „Vrijeme za promjene“. Nakon osmominutne šutnje uslijedio je pljesak, a organizatori su poručili kako se tragedije poput ove ne smiju događati u ustanovama u kojima ljudi traže pomoć i liječenje.

Počast Kristianu odana je i u Dubrovniku, ispred crkve svetog Vlaha, te u Osijeku, na Trgu Ante Starčevića. Okupljeni su izrazili podršku obitelji Periš i poslali poruku kako ovaj slučaj ne smije ostati bez odgovora nadležnih institucija.

Četvorica medicinskih tehničara u istražnom zatvoru

Kristian Josip Periš preminuo je u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan na zagrebačkom Jankomiru. Njegova smrt izazvala je brojne reakcije, a zbog sumnje na teško ubojstvo četvorica medicinskih tehničara nalaze se u istražnom zatvoru.

Zdravstvena inspekcija utvrdila je nepravilnosti u dokumentiranju postupaka fizičkog sputavanja pacijenta.

Nakon tragedije uslijedile su i ostavke u vodstvu ustanove. S dužnosti je odstupila ravnateljica Majda Grah, kao i njezina zamjenica te pomoćnik ravnateljice za sestrinstvo. Ostavke su podnijela i četiri člana Upravnog vijeća.

Osam minuta tišine u četiri hrvatska grada tako je postalo snažan simbol solidarnosti s obitelji preminulog mladića, ali i poziv na temeljito rasvjetljavanje njegove smrti te sprječavanje sličnih tragedija u budućnosti.

Podijeli na:
GORANCI WEATHER

Ukupno prikaza stranice

Razmišljate o gradnji kuće, prostora ili o dizajnu interijera a nemate ideja !? Tu je 3D 2D Project

a

google.com, pub-8801838836830184, DIRECT, f08c47fec0942fa0