FOTO Služena Sveta misa na Kuletini u Grabovoj Dragi

Nedjelja, 1. listopada, bila je poseban dan za vjernike Grabove Drage, koja se okupila kako bi sudjelovala u tradicionalnoj misi kod zavjetne kapelice sv. Ante na Kuletini

Ovaj događaj privukao je vjernike i mještane, donoseći radost i duhovno zajedništvo.

Jedan od značajnijih trenutaka ovogodišnjeg okupljanja bila je nova asfaltirana cesta koja vodi od Misišta do Kuletine. Dugačka gotovo 2.9 kilometara, ova cesta nije samo olakšala pristup kapelici, već je također pridonijela udobnosti svim prisutnima, eliminirajući prašinu koja je ranije znala stvarati neugodnosti. Ovo je bio dobar primjer kako infrastrukturne promjene mogu unaprijediti kvalitetu života u ruralnim područjima. 

Sama kapelica sv. Ante na Kuletini ima posebno značenje za vjernike. Izgrađena je kao zavjet Radoslava Bošnjaka i njegove supruge Janje rođene Drežnjak. Nalazi se na raskrižju puteva prema Bilima i Gorancima s jedne strane, potom prema Grabovoj Dragi, a s treće strane prema Dobriču, Pologu i Širokom Bijegu i ima dugu povijest služenja misa. Ovdje su pastiri, dok bi se vraćali sa svojim stadima s planina, dolazili kako bi zahvalili Bogu za minulo ljeto i ljetinu. Ova kapelica nije samo duhovni simbol, već i podsjetnik na tradiciju i povezanost s prirodom koja je duboko ukorijenjena u srcima vjernika. 

Na ovoj posebnoj misi kod zavjetne kapelice sv. Ante u Grabovoj Dragi, služitelj Božje riječi bio je fra Bože Radoš, koji je vjernicima donio duhovnu poruku i zajedno s njima proslavio otajstvo vjere. 

Ova tradicionalna misa i asfaltiranje ceste nisu samo događaji koji okupljaju ljude iz tog kraja; oni su simbol zajedništva, vjere i napretka. 

tekst: Goranci online / foto: Grabova Draga

 

 

  

  

Pročitaj članak

Napete borbe na današnjoj koridi u Rakitnu

Nema sela ni zaseoka koji nemaju barem jednog bika i vojsku navijača koji ga bodre, a današnje borbe u Dolini ljubavi u Rakitnom su bile dobro posjećene

Kobra i Medonja danas su se borili za prvaka Balkana teške kategorije. Za prvaka srednje kategorije konkurencija je bila veća. Peran, Brnjo, Risonja, Kukan, Šaronja, Garan, Azo, Agresor, Španac samo su neki od bikova koji su pokušali postati prvaci, piše bljesak.info.

Današnja korida privukla je veliki broj navijača u 'Dolini ljubavi' u Rakitnom, a bikovi su, kako se čini uspjeli zabaviti publiku.

Koride su odavno prisutne u Posušju i okolnim mjestima posuške općine, no zadnjih par godina sve je više zaljubljenika u koride pa ih se sada samo u Posušju i okolici održava preko deset. Time je kako su ranije pisali posuški mediji, Posušje postalo najpoznatije na Balkanu i sami je centar događanja kad su borbe bikova u pitanju. 

Nema sela ni zaseoka koji nemaju barem jednog bika i vojsku navijača koji ga bodre, a danas su stigli ljudi iz BiH, Hrvatske, pa i ostatka Balkana. 

Borbe su se pomno pratile uz žestoko navijanje i pokoji bijeg od razjarenih bikova, a nakon toga 'narodno veselje' se nastavilo pod šatorom uz koji ukusan zalogaj i glazbu uživo.

Pročitaj članak

Goranački bestseler

Monografija Župa Goranci kod Mostara djelo je vrijednoga Gorančanina Dragana Vidovića i negdanjega župnika župe Goranci – fra Marka Juriča te njihovih suradnika: prof. dr. fra Serafina Hrkaća, Darke Glibića, mr. sc. don Ilije Drmića, Pere Marića Ćitirova, Šimuna Marića, don Jakova Renića, mr. sc. Vlade Pavičića i fra Ferde Bobana

Monografija obuhvaća 14 autorskih araka podijeljenih u dvadeset tri poglavlja. U prvome je poglavlju kratak osvrt na Hercegovinu i njezinu važnost. Slijede poglavlja „Prapovijesno razdoblje“ te „Stećci ili bilizi“. Kultno je groblje u mjestu Pod Jelom. U katoličkome groblju (Pod Jelom) nalaze se dva slabije obrađena nadgrobna spomenika u obliku kamenih ploča. U dvorištu župnoga ureda, između stare i nove župne kuće, nalazi se veći stećak u obliku ploče. Prema usmenoj predaji navedeni se stećak nalazio također pored katoličkoga groblja Pod Jelom. Taj je nadgrobni spomenik, za koji se pretpostavlja da je drugi po veličini u župi, ukrašen bordurom od vinove lozice i štitom s mačem. Također predaja navodi kako bi, otkad je ovaj stećak premješten sa svoga ležišta, samo mjesto Gorance popratile razne vremenske neprilike (krupa, kiša praćena vjetrom koji je znao nanijeti štetu na krovovima kuća). Vjetar bi se kretao iz pravca Bilâ prema Staromu Selu i dalje prema Raškoj Gori. Navedeni je stećak određeno vrijeme bio uzidan pored glavnih vrata župne crkve u Gorancima, a kasnije je izvađen i postavljen na sadašnju lokaciju. 

Fra Petar Bakula u svojemu je glasovitom Šematizmu iz 1867. godine zabilježio kako je neki Stanko Knezović, dok je harala kuga 1814. godine, htio pokopati dječaka u neki prastari grob u groblju „Pod Jelom“ kod Gornjih Goranaca. U tome je grobu otkrio sarkofag od vrlo dobra bijelog kamena. Mislio je da se u tome lijesu nalazi blago koje se nadao naći skidajući poklopac. Kada je otvorio lijes, od straha je kao mrtav pao na zemlju. Pošto se osvijestio, u grobu je vidio tijelo djevojčice od oko petnaest godina, potpuno očuvano, s bijelom kapom na glavi. Približivši se, Stanko se nadivio toj ljepoti, izmolio molitve i vratio poklopac na njegovo mjesto. Pokraj toga sarkofaga pokopao je dječaka kojega je donio te začuđen otišao i do kraja života pričao o ovome događaju. Pučka predaja govori kako su sve ovo vidjeli pastiri koji su bili nedaleko od toga mjesta. Fra Petar Bakula navodi da u njegovo vrijeme nitko nije znao točno mjesto gdje se događaj zbio. 

U članku naslovljenom „Četiri stoljeća turske vladavine na ovim prostorima“ kratak je prikaz osmanske okupacije Bosne Hercegovine. Potom je riječ o posljednjoj bosanskoj kraljici Katarini Vukčić Kosača (Blagaj, 1424. – Rim, 1478.). Njezina sudbina predstavlja sudbine nebrojenih znanih i neznanih mučenica diljem Bosne i Hercegovine. U vrijeme osmanskih zuluma kršćani su bili izloženi progonima, stradanjima i pogibeljima, a najbolnije im je bilo pravo prve bračne noći te danak u krvi. 

Peto je poglavlje naslovljeno „Drugi svjetski rat i Domovinski rat“ i u njemu je navedeno 266 Hrvata i Hrvatica koji su poubijani za vrijeme Drugoga svjetskog rata i poraća s prostora župe Goranci. Njihova su imena, kao i imena 146 stradalih Gorančana, uklesana na spomenik što je podignut 16. svibnja 2003. godine u Gorancima (Pod Jelom). U istome su poglavlju navedena imena 37 Hrvata iz Bogodola te 83 Hrvata s prostora Raške Gore, čija su imena uklesana na spomeniku koji je podignut 13. srpnja 2008. u zaseoku Domazeti. U Domovinskome ratu dalo je svoje živote za slobodu svoga naroda četrdeset sedam Hrvata s područja Goranačke visoravni (Goranaca, Sovića, Planinice, Bogodola i Raške Gore), odnosno čiji su korijeni s područja župe Goranci. 

Rad „Povijesne crtice“ obuhvaća potpoglavlja: Župa Goranci prije i poslije svog nastajanja, Nove župe, Hercegovačka provincija (1892. – 1918.), Susret hercegovačkih franjevaca i cara Franje Josip I., Franjevački samostanu u Mostaru, Mostarsko-duvanjska biskupija, Opismenjavanje u Hercegovini, Prva tiskara u Mostaru. 

Autori također pišu i o četrdesetogodišnjoj austrijskoj okupaciji (1878. – 1918.) te o gladnim godinama (1916. i 1917.) i fra Didaku Buntiću, spasitelju sirotinje i gladnih.

„Dejtonska Bosna i Hercegovina“ naslov je osmoga poglavlja. Od devetoga do devetnaestoga poglavlja dragocjeni su podatci o: demografskim značajkama Goranaca, sakralnim predmetima i objektima u goranačkoj župi, stočarstvu, pučanstvu, svećenicima i časnim sestrama rođenim u župi Goranci, kulturi i športu. 

Čitatelje te etnologe i antropologe posebno će privući dvadeseto poglavlja: „Starine i običaji u župi“, „Korizmeni, uskrsni i božićni običaji“. Mnoge je obrede i običaje prekrila koprena zaborava, a neki su modificirani i tako sačuvani do naših dana. 

Među potonjima su obredi vezani za drvo badnjak. Na Goranačkoj se visoravni uoči Badnjega dana išlo u šumu sjeći badnjake. Obično bi se sjeklo deblo tvrđega drveta (hrast ili slično). Osim sječe badnjaka, iz šume bi se donosio i bršljan. Bršljanom bi se na Badnje jutro škropila kuća blagoslovljenom vodom uz molitvu Vjerovanja. Nakon toga kitilo bi se bršljanom, skoro sve u kući „od nadvratnika do ukrašavanja božićnih svijeća“. 

Naši bi stari na sam Badnjak, osim kićenja bršljanom, pjevali božićne pjesme, išli u crkvu i međusobno si čestitali. Na taj bi se dan pripravljalo sve za sutrašnji blagdan: kuhanje, pečenje i sve ostalo. Otuda potječe poslovica: „Ne traži se Božić na Božić!“ U katolika je na ovaj dan obvezan post i nemrs. 

Domaćin bi uvečer u kuću unosio badnjake pozdravljajući: Hvaljen Isus i Marija! Na dobro vam došla Badnja večer! Svi bi ukućani odazvali: I s tobom Bog dao zajedno! Zatim bi domaćin stavljao badnjake u vatru na ognjištu. Nakon što je domaćica poškropila badnjake i domaćina, uzela bi šaku žita (obično ječam) i posula po svoj čeljadi u kući. 

U međuvremenu, dok bi domaćin ložio badnjak, domaćica bi se prekrižila i svi ostali u kući zazivajući Božji blagoslov (na kuću, kućnu čeljad, usjeve, stoku i sve ostalo). Na kraju se molilo Vjerovanje, tri Očenaša te bi uslijedila zdravica domaćom rakijom. 

U naše su vrijeme ponegdje badnjaci preinačeni. Tako su badnjaci primjerice drva za ogrjev na čijoj su kori urezani križevi i lože se u štednjacima na Badnju večer. Cijela obitelj klečeći moli, a glava obitelji crnim vinom sve polije praveći znak križa. 

Na Goranačkoj visoravni iznad Mostara izbacivanjem ognjišta i nabavkom špareta na drva četrdesetih i pedesetih godina dvadesetoga stoljeća badnjaci se lože u štednjake, i to tri hrastove bilje, cjepanice, koje mogu stati u ložište. Unošenje se povjerava maloj djeci. Ako ih ima troje, svako unosi po jednu bilju, a muško dijete obvezno ide prvo. Ostali ritual ostaje isti. U Donjim Mamićima kod Širokoga Brijega badnjaci se i danas lože u kamine. 

O sustavnome zatiranju hrvatske tradicijske kulture svjedoči i Slavko Aničić (rođ. 1926. godine na Ćordinoj Kuli – Raška Gora) koji je Adrijani Pandža za vrijeme terenskoga prikupljanja materijala za diplomski rad paradigmatski kazao: „Moja curo, nisam znao da ima tu visokih škola koje ‘oće da sačuvaju tu starinu i običaje našega naroda. Valja, valja, đevojko.“ 

Isti je kazivač pripovijedao i o negdanjem običaju slavljenja blagdana Velike Gospe: 

Evo, ja ću pokušati nešto da ti ispričam čega se sitim. Ti znadeš, đevojko, da u našoj viri ima puno svetkovina u godini dana. Jedna od tih svetkovina je Velika Gospa. Kako za sebe znam, ja sam za taj svetac iš’o k misi i na dernek, pa i dandanas iđem. 

Muškadija bi se spremala po tri dana i dogovarala. Brenovali bi kosu. Ti ne znadeš, curo, šta ti je to brenovanje kose. To ti je nešto poput maša, samo što je tanje te bi se žice gurnule u vatru, držale bi se u vatri malo i kada bi se zagrijale, stavljale bi se u kosu i uvijala bi se. Tako bi kosa postala skovrljana, to bi ti se zvalo brenovanje. Bilo je međeda ne bi znali stojizin radit’ pa bi im kosa izgorila. 

Imali smo bile košulje od botane, tako bi je zvali, šta ti ja znam. I ja sam zaboravio kako je se to zvalo, ali ja mislim botana. Imali smo od sukna džoke, doli smo nosili čakšire, vunene čarape, terluci i opanci od opute. Oputa za opanke pravila se od ovčje kože. 

Ljubav Gorančana prema svome zavičaju svjedoče i stihovi: 

Oj, Goranci, selo na vidiku, 

u vama sam zamjerila diku. 

Iako naslov upućuje da je obrađeno samo razdoblje od osnutka župe Goranci 1871. godine do naših dana, u monografiji se opisuje povijest Goranaca od najstarijih vremena. Navedene su lokacije prapovijesnih gomila, stećaka, popisi pučanstva župe Goranci od 1743. godine do danas, sakralni i vjerski objekti, kao i život ovoga kraja u turskome razdoblju. Naveden je osvrt na iseljavanje katolika (Hrvata) 1694. godine u vrgorački kraj te Imotsku i Sinjsku krajinu.

Vrijednosti knjige pridonose i fotografije: Darka Glibića, Stojana Stole Lasića, Dragana Vidovića, Ante Marića Begovca te sažetak (na hrvatskome i engleskome jeziku), bilješke o autorima, literatura, kazalo imena, kazalo mjesta i popis fotografija. 

Monografija je nastala iz ljubavi prema rodnome kraju Dragana Vidovića i goranačkoga župnika fra Marka Juriča (2000. – 2005.). Njihov rad treba biti poticajnim i drugima koji će se uhvatiti u borbu sa zaboravom i tako sačuvati barem dio duše davno upokojenih nam predaka. To je civilizacijski čin prema tradicijskoj duhovnoj baštini i zaslužuju pohvale autori i njihovi suradnici koji su uložili golem trud prikupljajući građu na terenu i koristeći suvremenu recentnu literaturu koja je sukladno znanstvenoj metodologiji korektno navedena u podnožnim bilješkama. Za pohvalu je publicistički (umjetničko-znanstveni) stil autora. Time će ovo vrijedno djelo dobro doći ne samo Gorančanima, koji ostadoše na pradjedovskim ognjištima, nego i onima koji u minulim surovim stoljećima bijahu primorani raseliti se po svijetu. Nedvojbeno je kako će ova monografija dobro doći čitateljima, povjesničarima, filolozima, etnolozima, antropolozima, demografima i drugim znanstvenicima. 

Ta je monografija po mnogo čemu iznimna, a o tome svjedoči i prodaja cijele naklade od tisuću primjeraka za samo deset mjeseci. Time se djelo Župa Goranci kod Mostara, u ovim vremenima nesklonim knjigama, može smatrati pravim bestselerom.

prof. dr. sc. Marko Dragić

Pročitaj članak

Katolička Crkva dobila 21 novog kardinala, evo tko su i odakle su

Na Trgu Sv. Petra u Vatikanu papa Franjo je, u subotu 30. rujna, predvodio svoj deveti redovni konzistorij na kojemu je imenovao 21 novog kardinala, od kojih je 18 izbornika, a trojica su starija od 80 godina, objavio je portal Katoličkog tjednika Nedjelja

U svojoj homiliji tijekom konzistorija Sveti Otac razmišljao je o jedinstvu i različitosti u Katoličkoj Crkvi ističući važnost sinodalnosti pod vodstvom Duha Svetoga, “gospodara zajedničkog hoda”. 

“Zbor kardinala pozvan je nalikovati simfonijskom orkestru, predstavljajući sklad i sinodalnost Crkve“, kazao je te se osvrnuo na čitanje iz Djela apostolskih o priči o Pedesetnici, u kojoj su apostoli bili ispunjeni Duhom i iskusili dar jezika dok su propovijedali različitim narodima (Dj 2,1-11). Skrenuo je pozornost na sličnost između svih ljudi različitih nacionalnosti i jezika koji su slušali apostole i biskupa i kardinala današnjeg vremena koji potječu “sa svih strana svijeta, iz najrazličitijih naroda”. 

Stoga je istaknuo da prije nego što budu „apostoli“, prije nego što budu svećenici, biskupi, kardinali, pastiri trebaju zapamtiti da su „Parćani, Medijci, Elamiti itd.“ poput onih obraćenih Židova, te trebaju biti zahvalni „što su primili milost sv. evanđelje na svom jeziku preko svojih djedova, baka i roditelja, kateheta, svećenika i redovnika“. 

“Zaista, mi smo evangelizatori u onoj mjeri u kojoj u svojim srcima njegujemo divljenje i zahvalnost što smo bili evangelizirani, što se mora neprestano obnavljati u našim sjećanjima i u vjeri“, dodao je napominjući da „Duhovi nisu prošlost“, već „stvarateljski čin koji Bog neprestano obnavlja“, te da „Crkva, i svaki kršteni član, živi Božju današnjicu, po djelovanju Duha Svetoga“, javlja Vatican News. 

Podsjetivši na sliku o dobro uštimanom orkestru naglasio je kako je dirigent pozvan pomoći “svakoj osobi i cijelom orkestru da razviju najveću kreativnu vjernost”. Zato je pozvao Kardinalski zbor da radi za “sve skladniju i sinodalnu Crkvu” koja se pouzdaje u Duha Svetoga koji “stvara raznolikost i jedinstvo i “sam je sklad”. 

S novim kardinalima, Kardinalski će zbor brojati 242 kardinala, od kojih njih 137 imaju pravo glasa na sljedećim konklavama, a tri četvrtine njih izabrao je papa Franjo. To je za 17 više od tradicionalne granice 120 – koju je postavio papa Pavao VI., a koja je već „kršena“. 

Evo imena novih kardinala: 

1. mons. Robert Francis Prevost, OSA, (1955.) prefekt Dikasterija za biskupe, SAD;
2. mons. Claudio Gugerotti, (1955.) prefekt Dikasterija za Istočne Crkve, Italija;
3. mons. Víctor Manuel Fernández, (1962.) prefekt Dikasterija za nauk vjere, Argentina;
4. mons. Emil Paul Tscherrig, (1947.) apostolski nuncij, Švicarska;
5. mons. Christophe Louis Yves Georges Pierre, (1946.) apostolski nuncij, Francuska; 
6. mons. Pierbattista Pizzaballa, OFM, (1965.) jeruzalemski latinski patrijarh, Italija/Sveta zemlja;
7. mons. Stephen Brislin, (1956.) nadbiskup Cape Towna (Kaapstad); Južnoafrička Republika; 
8. mons. Ángel Sixto Rossi, S.J., (1958.) nadbiskup Córdobe, Argentina;
9. mons. Luis José Rueda Aparicio, (1962.) nadbiskup Bogote, Kolumbija;
10. mons. Grzegorz Ryś, (1964.) nadbiskup Łódźa, Poljska;
11. mons. Stephen Ameyu Martin Mulla, (1964.) nadbiskup Jube, Južni Sudan;
12. mons. José Cobo Cano, (1965.) nadbiskup Madrida, Španjolska;
13. mons. Protase Rugambwa, (1960.) nadbiskup koadjutor Tabora, Tanzanija;
14. mons. Sebastian Francis, (1951.) biskup Penanga, Malezija;
15. mons. Stephen Chow Sau-Yan, SJ, (1959.) biskup Hong Konga, Hong Kong;
16. mons. François-Xavier Bustillo, OFM Conv., (1968.) biskup Ajaccia, Španjolska/Francuska;
17. mons. Américo Manuel Alves Aguiar, (1973.) pomoćni lisabonski biskup, Portugal;
18. don Ángel Fernández Artime, SDB, (1960.) vrhovni poglavar Salezijanske družbe, Španjolska. 

Zajedno s njima Papa je pridružio članovima Kardinalskog zbora dvojicu nadbiskupa i jednog redovnika koji su se istaknuli svojim služenjem Crkvi, a prešli su kanonsku dob kada mogu birati budućega papu (80 godina). To su:

1. mons. Agostino Marchetto,(1940.), umirovljeni tajnik Papinskog vijeća za pastoral migranata i selilaca, Italija;
2. mons. Diego Rafael Padrón Sánchez, nadbiskup u miru Cumaná (1939.), Venezuela;
3. fra Luis Pascual Dri, OFM Cap., (1927.) ispovjednik u svetištu Naše Gospe od Pompeja u Buenos Airesu, Argentina. 

Znatno promijenjena struktura Zbora Kada bi se konklava održala na 30. rujna, zemljopisni pregled 137 kardinala izbornika pokazao bi sljedeće: 

• Europa: 53 izbornika (uključujući 15 Talijana), 
• Sjeverna Amerika: 15 (SAD 11, Kanada 4) 
• Latinska Amerika: 24 
• Afrika: 19 
• Azija: 23 
• Oceanija: 3.

Kad se to usporedi s konklavom koja je Jorgea Maria Bergoglia izabrala za papu 13. ožujka 2013., može se vidjeti koliko je papa Franjo dosta promijenio kolegij izbornika u proteklih 10 godina. Na konklavi 2013. bilo je nazočno 115 izbornika iz 48 zemalja i pet kontinenata: Europa je imala 60 izbornika (od toga 28 Talijana), Latinska Amerika 19, Sjeverna Amerika 14 (SAD 11, Kanada 3), Afrika 11, Azija 10 i Oceanija 1 (Australija). 

Imenovavši 21 novog kardinala, kao što je to učinio i 2022., papa Franjo je očito uzeo u obzir da će od sada do kraja godine sedam izbornika navršiti 80 godina i tako izgubiti pravo glasa u biranju pape. Također, između 1. siječnja i 31. prosinca 2024. još 13 izbornika navršit će kanonsku dob te neće moći sudjelovati u konklavi. Te bi promjene, dakako, utjecale i na geografsku ravnotežu. Činjenica da će 20 izbornika izgubiti pravo sudjelovanja na konklavi od sada do kraja 2024. znači da bi papa Franjo mogao održati još jedan konzistorij krajem 2024. 

Tijekom stoljeća bilo je samo 30 kardinala koji su birali pape. Potom je Siksto V., 1586., povećao taj broj na 70. Kardinalski zbor je postupno dozrijevao najviše tijekom 20. st. 

Papa Pavao VI. imenovao je 143 kardinala, proširujući popis zemalja njihova porijekla, te je tako, primjerice, imenovan prvi kardinal s Novoga Zelanda, Madagaskara, Šri Lanke… 

S papom Wojtyłom Kardinalski zbor je u potpunosti postao “globalan”. Tako je on imenovao 231 kardinala iz 70-ak zemalja u devet konzistorija. 

Konzistorij 2001. bio je rekordan jer je tada imenovao njih 42. I tijekom papinstva Benedikta XVI. u Kardinalski zbor je ušlo 90 kardinala u pet konzistorija. Papa Franjo je, između ostalih, kreirao najmlađega kardinala Dieudonnéa Nzapalaingu, koji je tada, 2016. godine, imao 49 godina, a kao metropolit Banguija ujedno je bio prvi kardinal rođen u Srednjoafričkoj Republici.

Pročitaj članak

Listopad je Gospin mjesec – Mjesec krunice

Listopad je mjesec koji u katoličkoj tradiciji nosi poseban naziv – Gospin mjesec ili Mjesec krunice. Ovaj mjesec posvećen je molitvi i razmatranju kršćanske vjere, a posebno je naglašena pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji

Listopad je Gospin mjesec, vrijeme posvećeno molitvi, razmatranju i pobožnosti prema Blaženoj Djevici Mariji. Kroz molitvu Krunice i druge duhovne prakse, kršćani imaju priliku produbiti svoj odnos s Bogom i Marijom te se inspirirati njezinim primjerom vjere i ljubavi. Ovaj mjesec poziva vjernike da se posvete Mariji i nastave putem vjere koji je ona ostavila svojim primjerom u životu.

Molite stoga krunicu u svojim obiteljima, sudjelujte na krunici prije večernjih Svetih misa, molite Gospine litanije i pjevajte pjesme u čast Blažene Djevice Marije i tako zazivajte njezin majčinski zagovor.

Pročitaj članak

FOTO Postavljanje kipa sv. Mihaela kod Raške Gore prati nevjerojatna priča

U petak, 29. rujna, na sam blagdan Sv. Mihaela arkanđela, na putu za Rašku Goru u Hercegovini blagoslovljen je kip sv. Mihaela, a kip je uz nazočnost vjernika, blagoslovio fra Luka Marić, svećenik koji djeluje na području mostarskih crkvi sv. Ante u Cimu, sv. Franje u Ilićima i sv. Barbare na Rudniku

Za postavljanje kipa zaslužna je spisateljica i predsjednica Udruge Hercegovka godine Daniela Škegro koja je kao zavjet svetom Mihaelu omogućila postavljanje kipa na putu za Rašku Goru gdje su živjeli njezini djed Ivan i baka Ana, odnosno u selu Domazeti, piše Fenix magazin.

– Postavljanje kipa je moja zahvala svetom Mihaelu za isprošene milosti, kazala je Daniela Škegro. 

No, Daniela Škegro se na današnji dan, kaže, uvjerila kako ne postoje slučajnosti, te kako Bog za sve ima plan. 

- Zapravo sam imala u mislima drugu lokaciju za postavljanje kipa i jednog dana sam s tetom krenula na tu lokaciju kako bi razgledala. No, zaustavila sam se nekoliko kilometara prije te lokacije, uz put je bila jedna stijena i kad sam je vidjela, u sebi sam znala da je to pravo mjesto, prisjeća se Daniela.

Teta je upitala Danielu zbog čega se odlučila za tu lokaciju, a Daniela joj je odgovorila kako je jednostavno to mjesto “zove”. Nakon što su radovi na postavljanju kipa privedeni kraj, s fra Lukom Marićem je dogovoren blagoslov kipa.

Dok su se vjernici okupljali kraj kipa u petak ujutro, Danieli je prišla jedna starija gospođa. Bila je to Stana Šunjić koja joj je čestitala i kazala da joj je drago što je izabrala lokaciju gdje je rođena. 

Ništa ne bi bilo čudno da je Daniela znala da se doista točno na tomu mjestu rodila jednog prohladnog jutra 16.travnja. Obje su na kraju bile iznenađene, Daniela jer je slučajno odabrala to mjesto, a Stana jer je bila uvjerena da je ta lokacija izabrana iz tog razloga. Naime, Stana je bila prisutna kad se Daniela rodila pa je taj detalj znala.

– Bilo je to jedno izrazito hladno jutro, tog 16. travnja, ma nikada neću i ne mogu zaboraviti taj dan. Ja sam ti vezala pupčanu vrpcu, rekla je Stana Šunjić koja je kada je čula da Daniela tu postavlja kip, bila uvjerena da je to zato što se točno tu rodila, u neposrednoj blizini stijena gdje se smjestio veličanstveni kip svetog Mihaela arkanđela. 

Da iznenađenjima nema kraja, pokazalo se kad se u razgovor uključila Miljana Mišetić koja je nazočnima predočila jednu bitnu informaciju koji mnogi nisu znali. Naime, s druge strane, također u neposrednoj blizini postavljenog kipa svetog Mihaela, nalazi se jama u koju je četrdesetih godina prošlog stoljeća smaknuto i u jamu bačeno petorica “duvandžija”.

Duvandžije su bili ljudi koji su nosili “hercegovačko zlato”, kako su zvali duhan. Od njega su živjeli i prihranjivali svoje obitelji. Danima bi ga nosili, te prodavali, a mnogi od njih su tako izgubili živote, poput tih petero muškaraca koji su ubijeni i bačeni u jamu. 

Na tom mjestu je nekad bio križ kao znak i obilježje njihovog mjesta stradavanja, koji je vremenom nestao.

Stoga je fra Luka Marić u današnjem govoru kazao, kako ovo mjesto nije slučajno odabrano, te da Bog zna zašto je to tako trebalo da bude. 

– Ovdje, na ovom mjestu gdje danas blagoslivljamo kip, vidim budućnost okupljanja, druženja uz molitvu, ali i memorijalni centar duvandžijama jer ovo mjesto nije slučajno odabrano, kazao je fra Luka Marić

Između novopostavljenog kipa i jame gdje su bačene duvandžije po smaknuću, nalazi se stari austrougarski put koji je poprilično zarastao šumom. 

– Da, otac mi je pričao da su ovuda išli austrougarski vojnici i na konjima nosili sve što im je bilo potrebno, zato je put iako zarastao, vidljivo je koliko je širok. Tim istim putem su naše očevi i majke išli na posao u Mostar ili bi u limenim kovama (kantice) nosile mlijeko na prodaju u Mostar. Često bi im to mlijeko bilo istrgnuto iz ruku i na njihove oči proliveno ili oduzeto” – prisjeća se roditeljskih priča nazočni Marinko Škegro .

– Da život piše uistinu neobične priče, uvjerili smo se i danas. Sveti Mihael je postavljen na mjesto gdje nije planirao čovjek već Bog. Mjesto koje s jedne strane puta simbolizira mjesto rađanja, a s druge strane mjesto umiranja. Središnji dio je put koji je bio “izvor života”. Baš tu je Bog odredio da se ovog 29.09.2023.godine na dan svetog Mihaela, Rafaela i Gabriela izlije blagoslov. Zaista, čovjek snuje, a Bog određuje jer samo On zna zašto je to dobro, zaključila je Daniela Škegro.

Nesumnjivo, mjesto postavljanja kipa sv. Mihaela je posebno mjesto koje zaslužuje da ga se posjeti.

  

 

 

 

Pročitaj članak

Željko Samardžić posvetio pjesmu svom Mostaru

Kao poklon svom rodnom Mostaru, Željko Samardžić predstavio je novi hit „Košćela“

Pjesma je ekskluzivno predstavljena na Youtube kanalu FACE televizije. Košćela je biljka koja raste u primorju ali i u Hercegovini, a njeni plodovi slatki su i jestivi. Ova biljka ujedno je jedan od simbola Samardžićevog rodnog grada za koji ga vežu samo najljepše uspomene. 

Svoju mladost Samardžić je proživio u Mostaru, pa se uvijek rado prisjeća toplih ljetnih mostarskih noći, mnogih utakmica „Rođenih“, nesuđenih ljubavi, prijatelja, prvih poljubaca. Sve ove uspomene ostale su u njegovom sjećanju i prkose zaboravu. Novim hitom Željko Samardžić trajno je sačuvao od zaborava košćelu, Neretvu, svoj Stari, Mostar ali i cijelu Hercegovinu i ponovo oživio svoje uspomene. 

Tekst pjesme napisao je legendarni Mišo Marić a izvedbu Željka Samardžića uljepšali su prateći vokali mostarskog hora „Bjelopoljske kapljice“. 

Komentarišući svoj rad i trud do nastanka pjesme Samardžić je kazao:  "Mostar je u nama – to je važno! Sa velikom ljubavlju sam radio uz ekipu FACE-a. Posljednje o Mostaru što sam opjevao bilo je o izviđačima! Mi smo raja iz Mostara; sve nas ista ljubav spaja!" 

Povodom premijere pjesme „Košćela“ gosti Centralnog dnevnika bili su Mišo Marić i Željko Samardžić, a kompletno gostovanje možete pogledati u nastavku.

Pročitaj članak

Urnebesni snimak vjenčanja postao hit, čovjek "tjerao" mladence iz crkve

Urnebesni snimak vječanja na kojem čovjek "tjera" mladence da što prije izađu iz crkve je postao hit na društvenim mrežama

Naime, dok su njih dvoje silazili niz stepenice, on je nestrpljivo čekao da zatvori vrata. Zatim je iznerviran počeo šutati njenu vjenčanicu, prenosi klix.ba.

Video je objavila Facebook stranica Dalmatinska generacija uz šaljivi opis "Hoćeš li više izać'?".

"Očito je on romantična duša", "Baš elegantno izbacivanje", neki su od komentara na Facebooku.

Pročitaj članak

Prvi slučaj afričke kuge u Hercegovini

Prvi slučaj afričke svinjske kuge potvrđen je na jednom obiteljskom gospodarstvu u Nevesinju

U općini Nevesinje u četvrtak je registriran prvi slučaj afričke svinjske kuge. Kako su javili iz Lokalnog kriznog centra za kontrolu i suzbijanje ove bolesti, pozitivan nalaz stigao je za svinju iz jednog obiteljskog gospodarstva, koja je nabavljena u Brčkom, piše Večernji list BiH.

Inače, imanje na kojem je potvrđena bolest obišli su dr. Oliver Stevanović, stručni suradnik Veterinarskog instituta RS "Dr. Vaso Butozan", veterinari i predstavnici općinske inspekcijske službe. Uzeti su uzorci krvi svih svinja iz ovog krda. Također, usvojen je zaključak da se spriječi i sankcionira svaki nelegalni transport svinja i da se uzmu uzorci krvi od svih životinja kod kojih postoji sumnja na bolest. 

Također je sugerirano svim građanima da se informiraju kod nadležnih službi o procedurama koje treba ispoštovati u slučaju sumnje na bolest. Iz Lokalnog kriznog centra podsjećaju da je i dalje na snazi zabrana prodaje svinja na stočnoj tržnici u Odžaku, kao i prodaja hrane životinjskog podrijetla i hrane za životinje izvan registriranih poslovnih objekata. 

Od članova Lovačke udruge "Srndać" očekuje se da prate stanje u lovištu i prijave eventualnu pojavu bolesti u populaciji divljih svinja, prenosi una.ba. Podsjetimo, afrička svinjska kuga stigla je u Bosnu i Hercegovinu krajem lipnja ove godine. Prvo žarište zabilježeno je u općini Šamac da bi se proširila diljem Semberije. Zbog ove neizlječive zarazne bolesti eutanazirani su deseci tisuća svinja.

Pročitaj članak

U Sovićima je skoro svaki čovjek imao neki nadimak

U Sovićima je skoro svaki čovjek imao neki nadimak. Tako su i Juru Krešića svi zvali Dulut, a svi ostali u obitelji nazivani su Dulutovi. Jure se ja ne sjećam jer je umro dok sam ja još bio dijete. Kad je umro, a čini mi se da je to bilo 1948. tada me je mater povela na njegov sprovod i to je bio prvi sprovod na kojem sam bio koliko se sjećam. Dulutova kuća je najbliža sovićkom groblju Radešnice. O Dulutu se pripovijedala u selu i jedna smiješna zgoda. Pričalo se da je jedne godine Dulut uhranio dobro krme tako da je za Veliku Gospu moglo imati blizu sto kilograma i on je bio ponosan na svoje krme. Na Veliku Gospu na misu i dernek u Gorance išlo je i staro i mlado. 

Te godine Dulut je odlučio ostati kod kuće. Sjedio je na zidu i gledao kako narod prolazi k misi, a prolaznici bi ga po običaju pozdravljali i u prolazu s njime progovorili koju riječ. Drago Lukasov je iz nekog razloga zakasnio i žurio je u Gorance. Drago se tada još nije bio oženio. Kad je naišao pozdravi Duluta: „Faljen Isus“, a Dulut mu odgovori: „Vazda budi faljen“, ali gledajući krme zaustavi Dragu i upita ga: „Što misliš koliko bi u njem moglo biti kila“? Drago u žurbi i pomalo nezadovoljan što ga zaustavlja pa da mu malo i podvali, zaustavi se pogleda kratko pa će: „ Pedeset nema, a koliko fali ne bih mogao reći“ i svojim dugim korakom preko Radešnica produži za Gorance. 

U Gorancima se posebno na Veliku Gospu ostajalo sve do večeri. Dolazilo je mnogo svijeta sa svih strana. Nosila se „užina“ i poslije mise bi se rodbina okupila i u grupama posjedala po okolnim ledinama oko crkve gdje se družilo jelo i pilo. Bacalo se kamena s ramena i igralo je kolo. Svi nisu mogli ostati na derneku. Neki su morali odmah nakon mise žuriti kući da puste ovce i koze i otjeraju u brdo na pašu. Priča kaže kad je netko (nije rečeno tko) žureći došao do Dulutove kuće da je ugledao Duluta sav zamazan s krmetom u toru. Upitao je: „Jure što radiš“? On je odgovorio: „Ono „smeće“ Lukasovo kaže da u krmetu nema ni pedeset kila, a ja ga ne mogu podići“. 

Ne treba vjerovati da se baš dogodilo kako priča pripovijeda. Sovićani su se voljeli šaliti jedni na račun drugi. Kad se nešto dogodi onda se još štošta pridoda da ispadne smješnije. Tako je vjerujem i u ovoj priči. Dulut je koliko ja znam imao dva sina i dvije kćeri. Oba sina su mu poginula u ratu. Ja ih nisam poznavao i ne znam kako im je bilo ime, samo se iz pričanja sjećam njihovi nadimaka. Jednog su zvali „Glavar“, a drugog „Muce“. Jedan je poginuo kao mladić, a drugi je bio oženjen Marom Ljubić iz Kulašina, ali ni on nije imao djece. Kćer Mara se udala za Juru Marića „Jurušića“ u Sovićima i rodila: Ivana (Ikana – Lolu), Danicu (Rošu), Dragu, Slavka i Tomu. Iva se nije udavala nego je sa bratovom udovicom Marom živjela u očevoj kući. Njih dvije sam i najbolje poznavao, jer sam kraj njihove kuće pet godina prolazio u školu. Imale su obično jednu kravicu i desetak ovaca. 

Iva bi obično čuvala ovce, a Mara se više brinula za kuću. Često sam ih susretao ili prolazeći kraj njihove kuće ili idući nedjeljom k misi u Gorance. Mara je znala u crkvi s još nekim ženama započinjati pjesme: „Zdravo Tilo Isusovo“ i „U se vrime godišta“. To su jedine pjesme koje su se u vrijeme moga djetinjstva pjevale za vrijeme mise u crkvi u Gorancima i svi su ih znali napamet i svi pjevali. Njih dvije su dugo živjele zajedno. Meni su Mara i Iva ostale u sjećanju kao tihe, skromne i dobre žene. Od njih se nije čula ružna riječ. 

Kao dijete nisam se pitao od čega te žene žive. Vjerojatno su im ponešto kod težih poslova ili na drugi način  pomagali susjedi i rodbina. Nisu bile zapuštene da bi izazivale sažaljenje. Radi sjećanja na njih u prvom redu sam i napisao ovih nekoliko redaka. Ovoga ljeta (2009.) probijajući se kroz šikaru prošao sam pokraj Dulutove kuće. Iva i Mara su davno umrle. Ne znam čije je sada kuća vlasništvo, ali je sva zarasla u šikaru. Nije srušena, čak se vidi da je netko malo i popravljao. 

don Marinko Ivanković / sovici.info

Pročitaj članak

Veliki koncert domoljubne glazbe u organizaciji Laudato TV-a

Prvi veliki koncert domoljubne glazbe u organizaciji Laudato TV-a održat će se 13. siječnja 2024. u 20 sati u Areni Zagreb. Ovaj događaj okupit će brojna poznata imena

Dosad su svoje sudjelovanje potvrdili: Mate Bulić, Opća opasnost,  Zorica Kondža, Tiho Orlić, Najbolji hrvatski tamburaši, Dražen Zečić, Meri Cetinić, Đani Stipaničev, klapa Cambi, Dražen Žanko, Marko Škugor, Zaprešić Boys, kvartet Gubec i Rajko Suhodolčan, Ana Žagar i Ličke drvosječe, klapa Cesarice, Vokalisti trogirske katedrale, a ovom velikom koncertu pridružit će se i drugi. 

Na koncertu će izvođači pjevati domoljubne pjesme i pjesme svoga kraja, od hrvatskog sjevera i juga do hrvatskog istoka i zapada. Posjetitelje očekuju poznate pjesme, nezaboravni dueti, večer prepuna emocija, ponosa i zahvalnosti. Glazbeni producent koncerta je Ante Gelo, a redatelj Ivan Miladinov. 

Laudato TV, koji je kao organizator koncerata “Progledaj srcem” afirmirao suvremenu duhovnu glazbu, ovim događajem želi potaknute i mlade autore na bavljenje domoljubnom tematikom i ljubavi prema svom podrijetlu, narječju i kraju. 

“Vjerujemo da se i na ovaj način, ljubavlju prema domaćoj riječi i glazbi, može ohrabriti obitelji i mlade da ostaju živjeti i raditi u Hrvatskoj. Uz večer dobre glazbe, jedini cilj ovog koncerta je promicati zajedništvo i jedinstvo hrvatskog naroda koje se živjelo velikih datuma u hrvatskoj povijesti, ali i nedavno kada su Vatreni osvojili medalje na velikim prvenstvima”, izjavila je izvršna producentica koncerta “Domu mom” Ksenija Abramović. 

Kupnjom ulaznica pomaže se organizacija koncerta i rad obiteljske televizije Laudato TV. 

Ulaznice se mogu nabaviti u sustavu Eventim i Galerijama Laudato.

Pročitaj članak

Danas je blagdan sv. Mihaela, zaštitnika policajaca i vojnika

Sveti Mihael nije povijesna osoba kao većina ostalih svetaca, nego arkanđeo. U Bibliji se spominje točno pet puta. Danas slavimo i preostala dva arkanđela: sv. Gabrijela i sv. Rafaela

Najznačajniji tekst o sv. Mihael je onaj iz Otkrivenja: "Uto se zametnu rat u nebu koji je Mihael sa svojim anđelima morao voditi protiv Zmaja. Zmaj i njegovi anđeli prihvatiše borbu, ali je ne mogoše izdržati. I mjesta za njih više nije bilo u nebu. Bijaše izbačen veliki Zmaj, stara Zmija, koja se zove đavao - sotona, zavodnik cijeloga svijeta - bijaše zbačen na zemlju i bijahu zbačeni s njime njegovi anđeli".

Ikonografija prikazuje sv. Mihaela kao ratnika u oklopu i s mačem u ruci. Crkva od najstarijih vremena ima veliko štovanje i duboku pobožnost prema svetom Mihovilu. Promatra ga kao moćnog anđela, koji je svojom zaštitom trajno prisutan. 

Sv. Mihovila podjednako štuju i židovi i kršćani i muslimani. 

Razni narodi štuju ga kao svoga zaštitnika, u Italiji je zaštitnik javne sigurnosti, a papa Pi XII. ga je proglasio zaštitnikom radiologa. Njemačka i Engleska ga također od davnine slave kao svoga zaštitnika. 

U ranom srednjem vijeku, osobito je bio štovan u tzv. Crvenoj Hrvatskoj, kao sveti Mihajlo. I u Hrvatskoj su u čast sv. Mihovilu podignute mnoge župne i podružne crkve, a neka mjesta nose njegovo ime, npr. Donji Miholjac, Miholec, Mihovljan itd., a na otoku Krku Sv. Vid Miholjice (zanimljiva kombinacija imena sv. Vida i sv. Mihovila). 

Prema kalendaru Rimokatoličke Crkve, blagdan sv. Mihovila slavi se 29. rujna. Na taj dan slavimo i preostala dva arkanđela: Sv. Gabrijela i Sv. Rafaela. 

Sv. Mihovil zaštitnik je policajaca i vojnika, a napose padobranaca i borbenih pilota, te radiologa.

Pročitaj članak

Baka Mare nikad nije otišla frizerki, kosa joj duga oko 70 cm

Baka Mare Trogrančić iz Božića kod Fojnice prava je kraljica duge kose

Naime ona se od rođenja nije ošišala kod frizerke, niti je marku jednu potrošila na frizerske usluge. Njena kosa je duga više od 70 centimetara i stavi je u pletenice. Ona ima jednu od najdužih kosa u tom kraju iako je ušla u 85. godinu života i ne zanima je šta drugi misle o njoj. 

Ovogodišnji urod krumpira, graha, luka i druge poljoprivredne kulture uništili su joj veprovi. 

Više pogledajte u reportaži Srećka Stipovića i kanala Dolina Lašve.

 

Pročitaj članak

Udruga za podršku obitelji "Kairos" organizira duhovno hodočašće

Udruga za podršku obitelji "Kairos" organizira duhovno hodočašće u Istru i Trsat, posvećeno Blaženom Miroslavu Bulešiću i Gospi Trsatskoj

Hodočašće je zamišljeno kao trodnevno duhovno putovanje (od 13. do 15. listopada 2023. godine) koje će učesnicima pružiti priliku za duhovnu obnovu i zajedničko molitveno iskustvo. 

Petak, 13. listopada: Hodočašće započinje polaskom s parkinga Crkve svetih Petra i Pavla u Mostaru u 22:00 sata. 

Subota, 14. listopada: Dolazak u Istru planiran je u jutarnjim satima, nakon čega slijedi obilazak Poreča i poznate Eufrazijeve bazilike iz 6. stoljeća. Ručak i posjet Crkvi u Svetvinčentu, gdje će se održati sveta misa i klanjanje, planirani su za popodnevne sate. Dan se nastavlja posjetom Lanišću, mjestu gdje je ubijen blaženi Miroslav Bulešić. 

Smještaj je organiziran u pastoralnom centru Domus Laurana u Lovranu, gdje je za sudionike osiguran polupansion (večera i doručak).

Nedjelja, 15. listopada: Dan započinje doručkom, nakon čega slijedi odlazak na Trsat i obilazak Župne Crkve i Gospina svetišta. Sudionicima će biti pružena prilika za svetu ispovijed i sudjelovanje u Euharistijskom slavlju. 

Ručak je organiziran na povratku, a polazak za Mostar planiran je oko 14:30 sati. 

Cijena aranžmana iznosi 165 eura, a uključuje prijevoz autobusom visoke klase, pratitelja putovanja, duhovno vodstvo, vodiča, boravak u biskupijskom centru Domus Laurana u Lovranu, ručak na povratku i putničko zdravstveno osiguranje. Kalkulacija je rađena na osnovu 40 putnika. 

Prijave i uplate za hodočašće primaju se isključivo u župnom uredu sv. Petra i Pavla u Mostaru do 8. listopada. U slučaju nedovoljno prijavljenih osoba i/ili u slučaju najavljenog olujnog nevremena za područje Istre i Kvarnera, udruga Kairos zadržava pravo otkazivanja hodočašća. 

Za dodatne informacije možete nazvati na broj mobitela 063317293, svakim danom nakon 13:00 sati. 

Ovo hodočašće predstavlja priliku za duhovnu obnovu i zajedničko molitveno iskustvo u predivnom okruženju Istre i Trsata, pod duhovnim vodstvom iskusnih pratitelja hodočašća.

Pročitaj članak

Ugašen požar na crkvi sv. Tome na Bijelom Brijegu

Srećom, ozlijeđenih u ovom incidentu nije bilo, ali je pričinjena znatna materijalna šteta

Ugašen je požar na crkvi svetog Tome Apostola na Bijelom Brijegu, javlja fotoreporterka portala Bljesak.info. Pišu, kako doznajemo, zapalila se izolacija, a u crkvi nema materijalne štete. Podsjetimo, požar je izbio u četvrtak nešto iza 14 sati, a intervenirala je ekipa PVP Mostar. 

Kako Hercegovina.info saznaje na mjestu događaja, požar je izbio u jednom dijelu unutrašnjosti objekta gdje se izvode radovi na uređenju. Došlo je do požara na izolaciji u krovnom dijelu. 

Srećom, ozlijeđenih u ovom incidentu nije bilo, ali je pričinjena znatna materijalna šteta. Odmah nakon završetka intervencije vatrogasaca, župnik i mještani su krenuli u sanaciju, odnosno izbacivanje vode i uklanjanje otpalih dijelova.

Podsjetimo, u tijeku su radovi na crkvi sv. Tome apostola na Bijelom brijegu u Mostaru. 

Kako je ranije objavljeno iz Župe, početkom rujna započeli su radovi na izolaciji novog i starog objekta te postavljanju fasade na starom i novom objektu. 

Pročitaj članak