Komšićevih 16 godina: ‘Većina koja želi uzeti sve na kraju izgubi državu’

foto Hercegovina.info

Nakon četiri mandata Željka Komšića u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, rasprave o legitimnom predstavljanju Hrvata ponovno su u središtu političke javnosti. 

U autorskom osvrtu dopredsjednica Hrvatskog svjetskog kongresa za Europu Anamarija Manestar analizira posljedice dugogodišnje političke prakse izbora hrvatskog člana Predsjedništva glasovima većinski bošnjačkog biračkog tijela te upozorava na, kako navodi, paradoks ustavnog sustava koji umjesto približavanja naroda produbljuje nepovjerenje i političke blokade. 

U tekstu se osvrće i na europske primjere rješavanja međunacionalnih odnosa, položaj Hrvata u BiH te moguće posljedice ako izostane dogovor o izmjenama Izbornog zakona.

Naslov: Željko Komšić i paradoks ustavne brave: Zašto konstitutivni osptank države ovisi o popuštanju većine?

Nakon punih 16 godina mandata Željka Komšića u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, ustavni sustav koji je trebao čuvati mir i ravnopravnost postao je njezina najveća kočnica. Iako zakonski i ustavno sjedi na mjestu koje pripada Hrvatima, u fotelju je redovito dolazio zahvaljujući izbornom inženjeringu, odnosno masovnim glasovima brojnijeg, bošnjačkog naroda u Federaciji BiH.  

Stvarnost na terenu pokazuje da taj ključ većini Hrvata nije donio ravnopravnost, nego im je još čvršće zaključao vrata. Pravilo je oduvijek isto: onaj tko ima najveću brojčanu moć u državi, mora pokazati i najveću mudrost.  

No, ovdje se dogodilo suprotno.  Ustavna uloga svakog člana Predsjedništva vrlo je jasna jer ga obvezuje da zastupa interese naroda kojeg institucionalno predstavlja, ali i da čuva stabilnost, granice i sigurnost cijele države.  

Budući da se sve važne odluke moraju donositi zajedničkim dogovorom, od svakog se lidera očekuje stalni razgovor i traženje kompromisa s drugima.  

Umjesto toga, ovaj sustav u kojem brojniji biraju predstavnika malobrojnijima poslužio je samo za čuvanje fotelja u Sarajevu. Zbog nedostatka potpore hrvatskih zastupnika u Domu naroda, mehanizam vitalnog nacionalnog interesa kod Komšića je blokiran.   

Time je najvažnija poluga za zaštitu Hrvata trajno zaključana, što produbljuje političku krizu i vodi državu u paralizu. Kada jedan političar potpuno ignorira volju naroda kojeg službeno predstavlja, on ruši smisao zajedničke države, a njezin smisao je upravo to da zajednička kuća bude prostor u kojem se svi osjećaju sigurno, ravnopravno i uvaženo.  

A politika je tamošnjim ljudima trebala donijeti nešto sasvim drugo. Trebala je dovesti strane investitore, otvoriti radna mjesta, izgraditi lokalne ceste, vodovode i osigurati normalno liječenje u Posavini i Središnjoj Bosni.   

Komšić je na državnoj razini trebao izboriti pravedan proračun za hrvatske krajeve, pomoći njihove škole i bolnice te razgovarati s gospodarstvenicima kako bi se zaustavio odlazak ljudi.   

Umjesto toga, ta se vladavina pretvorila u duboki osjećaj nepravde kod Hrvata, veliko nepovjerenje kod Srba i opće siromaštvo koje danas jednako pogađa sve građane.  Odnosi Hrvata i Bošnjaka ozbiljno su narušeni, a sam Komšić ostaje potpuno neprihvaćen u krajevima s hrvatskom većinom, koji su ga proglasili nepoželjnom osobom.   

Njegov mandat završava bez ijednog velikog projekta koji nosi njegovo ime na tim područjima, ostavljajući državu u dubljoj krizi nego što je bila na njegovu početku.  

Moderna Europa ima sjajne primjere za to kako se gradi stabilnost. U Južnom Tirolu je Italija morala popustiti njemačkoj manjini i dati joj pravo veta na zakone i kontrolu nad novcem, pa je od ratne zone ta regija postala najbogatiji dio Italije. U Belgiji su brojniji Flamanci svjesno prepustili polovicu vlasti u državi manje brojnim Valoncima jer su znali da je to jedini način da sačuvaju zajedničku kuću.   

No, u Bosni i Hercegovini ta priča nailazi na zid jer će običan čovjek u Sarajevu, Zenici ili Tuzli reći kako su oni već dovoljno popustili i kako drugi imaju i više nego što zaslužuju. Iz perspektive prosječnog bošnjačkog građanina koji se sam bori za preživljavanje, svaki ustavni ustupak Hrvatima izgleda kao slabljenje države, što stvara golemi otpor prema bilo kakvoj promjeni zakona.  

Zbog tog tvrdoglavog čuvanja prividne dominacije u Sarajevu, na kraju ispaštaju sva tri naroda. Hrvati su se u strahu od novog preglasavanja potpuno politički zatvorili pod jedan stranački štit, čime je ugašena svaka domaća oporba, a osjećaj bespomoćnosti samo ubrzava iseljavanje obitelji.   

Bošnjaci su dobili samo iluziju pobjede jer su nametanjem Komšića trajno narušili odnose s Republikom Hrvatskom, koja im je zapravo ključan i nezamjenjiv partner za ulazak u Europsku uniju.   Hrvatska kao članica ima pravo glasa i veta na svakom koraku europskog puta, posjeduje potrebno znanje i najglasniji je zagovaratelj proširenja Unije na susjedstvo.   

No, ta je povezanost puno dublja od europskih papira – ona je životna i geografska. Političari u Sarajevu lako zaboravljaju da bi u slučaju bilo kakve nove nesigurnosti ili sukoba, bošnjački narod iz Federacije BiH, prateći geografsku logiku i povijesna iskustva iz devedesetih, ponovno primarno bježao i spas tražio u Hrvatskoj, a ne u Srbiji ili Crnoj Gori.   

Umjesto te povijesne i životne podrške, Sarajevo je izabralo diplomatske svađe, a mladi Bošnjaci danas zbog loše ekonomije svakako masovno bježe prema Njemačkoj.   Cijela ova situacija Srbima u Republici Srpskoj služi kao savršen dokaz da je suživot u Federaciji nemoguć, što redovito slušamo kroz političke mantre Milorada Dodika. To tamošnjim liderima daje trajan izgovor za stalne blokade državnih institucija i tiho, postupno odvajanje Republike Srpske od Sarajeva.  

Pravo pitanje je što tu zemlju čeka kada Komšiću istekne ovaj mandat.  Ako sarajevska politika samo promijeni ime kandidata i nastavi po starom, Bosna i Hercegovina će ostati zarobljena u istom krugu svađa i siromaštva.  Rješenje nije u pronalaženju novog Komšića, nego u poštenom dogovoru i Izbornom zakonu koji jamči da nitko nikoga ne preglasava.   

Tek kada Hrvati budu sigurni da sami biraju svoje predstavnike, Bošnjaci da se time ne ruši zajednička država, a Srbi da ravnopravan dogovor ne znači ukidanje njihove autonomije, tamošnji će narodi moći početi živjeti normalnim, ljudskim životom.   

Bez tog trojnog povjerenja, političari će i dalje slaviti pirove pobjede na izborima, ali u zemlji iz koje svi bježe uskoro više neće imati nad kime vladati.   

Zapravo, vladat će strani predstavnici koji se smjenjuju kao na traci, a ne donose ništa, iako bi prvenstveno trebali donijeti ekonomske reforme, stabilnost i pošten izborni okvir koji bi ljude zadržao u domovini.  

U državi koja pripada trima narodima, ključ stabilnosti nikada nije kod onoga tko je slabiji, nego u mudrosti onoga tko je brojniji. Ako većina želi uzeti sve, na kraju gubi samu državu jer kuća iz koje se izbacuje dogovor brzo ostaje prazna.   

A onaj koji je manji i slabiji, kada izgubi svaku nadu u pravdu i ravnopravnost, polako prestaje mariti za opstanak takve kuće i svoju sreću traži negdje drugdje, ili u nekom drugom, radikalnijem rješenju.   

Ignoriranje prava manjeg naroda ne vodi samo u iseljavanje, već i prema težim političkim posljedicama, poput ponovnog buđenja ideja o potpunom teritorijalnom odvajanju, trećem entitetu ili trajnoj blokadi države.  

Kada se ljudima zatvore ustavna vrata, oni prirodno počinju tražiti alternativu da opstanu, pa i radikalne izlaze.  Dok se političari u Sarajevu tuku za fotelje, običan narod ovu politiku plaća autobusnim kartama za inozemstvo.  

Svi oni koji i dalje sanjaju etnički čiste države samo jednog naroda moraju konačno shvatiti da to na ovom kompliciranom tlu niti je moguće, niti je zdravo. Nemoguće je jer su životi ljudi ovdje stoljećima neraskidivo isprepleteni, a nezdravo jer se zatvaranjem u vlastite nacionalne torove društvo osuđuje na život u vječnom strahu i paranoji.   

Na koncu povijesti, države se uvijek gledaju po tome kako su završile, a političari po onome što su iza sebe ostavili.  

Ključ koji je trebao otvoriti bolju budućnost za BiH, umjesto toga ju je čvrsto zaključao. Kaže ona narodna: sila na silu ne ide, a i ako ide, ne traje dugo. Bez iskrenog dogovora nema ni opstanka, a pametni ljudi se dogovaraju, dok oni drugi idu u propast.  

A za sve one koji promatraju naše susjede i žele im dobro, poruka zapravo ide iskreno, iz srca: „Onako iskreno, i ja navijam za Bosnu i Hercegovinu, ali samo za onu Bosnu i Hercegovinu zadovoljnih, ravnopravnih i sigurnih ljudi, bez obzira na to kako se taj čovjek zove.“

Pročitaj članak

Tuga koja je slomila cijeli kraj: Poginula dvojica mladića u strašnoj nesreći

foto Društvene mreže

Dvojica mladića izgubila su život u teškoj prometnoj nesreći koja se dogodila u subotu, 18. srpnja 2026. godine, u naselju Tešanjka na području Usore, na magistralnoj cesti M4.

Prema informacijama koje je za Avaz potvrdila glasnogovornica Ministarstva unutarnjih poslova Zeničko-dobojske županije Lejla Ekinović, nesreća se dogodila u 22:55 sati kada je osobni automobil marke Golf, u kojem se nalazilo pet osoba, sletio s kolnika.

U nesreći su smrtno stradali vozač Kenan Bekrić (2002.) iz Doboj Juga i Aldin Kadušić (2007.) iz Jelaha, koji se nalazio na mjestu suvozača.

Osim dvojice poginulih, ozlijeđena su još trojica mladića. M.E. (2003.) iz Matuzića zadobio je teške tjelesne ozljede, dok su dvije osobe rođene 2008. i 2009. godine, također iz Matuzića, prošle s lakšim ozljedama. Liječnička pomoć pružena im je u Općoj bolnici Tešanj, gdje su ozljede i službeno konstatirane.

Na mjestu nesreće obavljen je očevid kojim su rukovodili službenici Sektora kriminalističke policije Ministarstva unutarnjih poslova Zeničko-dobojske županije. Istraga o okolnostima koje su dovele do slijetanja automobila s ceste i dalje traje, a policija nastavlja prikupljati sve relevantne činjenice kako bi se utvrdio uzrok ove tragične prometne nesreće.

Vijest o pogibiji dvojice mladića potresla je njihove obitelji, prijatelje i lokalnu zajednicu, koji se od njih opraštaju porukama tuge i suosjećanja na društvenim mrežama. Tragedija je još jednom upozorila na teške posljedice prometnih nesreća u kojima nerijetko stradaju mladi ljudi.

Pročitaj članak

Raspored preostalih duhovnih programa u Franjevačkoj kući molitve do kraja 2026. godine

Franjevačka kuća molitve u Masnoj Luci (Blidinje) u objavila je 13. veljače raspored duhovnih programa koji će se održavati tijekom druge polovice 2026. godine, pozivajući sve zainteresirane da prate objave i na vrijeme osiguraju svoje mjesto na željenim susretima. Riječ je o bogatom programu koji obuhvaća duhovne obnove, seminare, škole molitve, hodočašća i programe namijenjene mladima.

Iz Franjevačke kuće molitve ističu kako su pojedini programi otvoreni za sve prijavljene, dok se dio aktivnosti održava za posebne skupine te se zbog njihova internog karaktera ne objavljuje javno.

Prijave za programe su dostupne prije njihova održavanja putem online prijavnog obrasca u rubrici „Programi“ na službenim mrežnim stranicama. Organizatori napominju kako, u slučaju potrebe, zadržavaju pravo izmjene termina održavanja pojedinog programa prije početka prijava.

Programi do kraja 2026. godine

• 23. – 26. srpnja – Molitva u pokretu za mlade
  Voditelji: fra Marko Galić i Kristina Jurić, sportska trenerica.

• 30. srpnja – 2. kolovoza – Molitva u pokretu
  Voditelji: fra Josip Vlašić i Kristina Jurić, sportska trenerica.

• 20. – 23. kolovoza – Uvod u kontemplativnu molitvu
  Voditeljica: s. Dominika Anić, sestra franjevka.

• 27. – 30. kolovoza – Tečaj Isusove molitve
  Voditelj: br. Marinko Klaić, biskupijski pustinjak.

• 24. – 27. rujna – Želiš li ozdraviti? – seminar za mlade
  Voditelj: fra Marko Galić.

• 2. – 9. listopada – Franjevačka duhovna obnova uz hodočašće u Asiz, Greccio, La Vernu i Padovu
  Voditelji: fra Josip Vlašić, fra Marko Galić i s. Ivanka Mihaljević.

Ovaj program održava se u sklopu proslave 800. obljetnice smrti sv. Franje Asiškoga. Prvi dio programa predviđen je od petka do nedjelje u Masnoj Luci, gdje će sudionici sudjelovati u duhovnoj obnovi i proslavi svetkovine sv. Franje. Nakon toga slijedi hodočašće u Asiz, Greccio i La Vernu, uz povratak preko Padove, a završetak programa planiran je u petak, 9. listopada.

• 22. – 25. listopada – Evo ti Majke – marijanska duhovna obnova
  Voditelj: fra Augustin Čordaš.

• 29. listopada – 1. studenoga – Duhovni seminar
  Voditelj: fra Ante Vučković.

• 22. – 28. studenoga – Post, molitva i šutnja
  Voditelj: fra Slaven Brekalo.

• 3. – 6. prosinca – Mala škola nutarnjeg mira II.
  Voditelj: fra Josip Vlašić.

• 10. – 13. prosinca – Adventske duhovne vježbe u šutnji
  Voditelji: fra Josip Vlašić i br. Marinko Klaić.

• 17. – 20. prosinca – Adventske duhovne vježbe u šutnji
  Voditelji: fra Marko Galić i fra Josip Vlašić.

• 29. prosinca – 1. siječnja – Duhovna obnova uz doček Nove godine
  Voditelji: fra Marko Galić i fra Josip Vlašić.

Franjevačka kuća molitve i ove godine nastavlja svoju misiju pružanja prostora za molitvu, duhovni rast i obnovu, nudeći programe prilagođene različitim životnim dobima i duhovnim potrebama. Organizatori pozivaju sve koji žele produbiti svoj odnos s Bogom i pronaći trenutke mira i sabranosti da prate objave o prijavama te se na vrijeme uključe u programe koji ih posebno privlače.

Pročitaj članak

Danas je Ilindan – blagdan svetog Ilije proroka, zaštitnika Kruševa i Masne Luke

Zaštitnik je Bosne i Hercegovine i Đakovačke biskupije, a osim toga čuvar je od oluja, gromova i vatre

Danas, 20. srpnja, Crkva slavi blagdan svetoga Ilije proroka – Ilindan, svetca koji je kroz stoljeća posebno štovan u hrvatskom narodu, a u Hercegovini zauzima posebno mjesto u vjerskoj i narodnoj tradiciji. Ilindan se u narodu često povezuje sa sredinom ljeta, velikim vrućinama i dolaskom najtoplijeg dijela godine.

Sveti Ilija prorok bio je starozavjetni prorok koji je neumorno svjedočio vjeru u jednoga Boga. Njegovo ime znači „Jahve je moj Bog“, a zbog njegove snažne borbe za vjeru i pravednost stoljećima je jedan od najomiljenijih svetaca među kršćanima. U pučkoj tradiciji poznat je i kao „Ilija Gromovnik“, zaštitnik od nevremena, groma i oluje.

Posebno svečano Ilindan se slavi u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji, gdje je sveti Ilija zaštitnik župe Kruševo kod Mostara te Samostalne kapelanije Masna Luka – Polja na području Blidinja, dok je u Trebinsko-mrkanskoj biskupiji zaštitnik Stoca.

Jedan od najvećih derneka ako ne i najveći u Hercegovini je onaj na Ilijinom brdu kod Posušja gdje se svake godine okupi na tisuće ljudi željnih druženja, starih običaja i starih derneka, tako će biti i danas.

Ilindan u Kruševu – zaštitnik župe kod Mostara

Župa Kruševo kod Mostara nosi ime svetoga Ilije proroka, a blagdan njezina nebeskog zaštitnika svake godine okuplja brojne vjernike, domaće stanovnike i iseljene Kruševljane.

Ilindan je za ove vjernike više od crkvenog blagdana jer je to dan susreta, zajedništva i zahvalnosti, kada se obitelji okupljaju, vraćaju rodnom kraju i zajedno sudjeluju u svetim misama i molitvi.

Sveti Ilija podno Čvrsnice i Vrana

Posebnu ljepotu proslave ima Samostalna kapelanija Masna Luka – Polja na Blidinju, smještena u jedinstvenom planinskom ambijentu između Čvrsnice i Vrana. Ovaj prostor kroz povijest je bio mjesto ljetnih ispaša i okupljanja brojnih obitelji, a danas je poznato odredište hodočasnika, planinara i svih koji traže mir u prirodi. 

U Masnoj Luci nalazi se crkva svetoga Ilije, a kapelanija pastoralno obuhvaća široko planinsko područje Polja i Blidinja. Na sam Ilindan ondje se tradicionalno slavi sveta misa u čast nebeskog zaštitnika. 

Sveti Ilija tako povezuje dvije različite, ali duhovno bliske slike Hercegovine – pitomo hercegovačko selo Kruševo i veličanstvenu planinu Blidinje. U oba mjesta njegovo ime stoljećima okuplja vjernike oko istih vrijednosti: vjere, zajedništva, obitelji i zahvalnosti.

Svim vjernicima koji danas slave imendan, kao i župljanima Kruševa i Masne Luke, želimo sretan i blagoslovljen Ilindan!

Molitva 

Svemogući vječni Bože, ti si pozvao blaženog Iliju, svoga proroka i našeg zaštitnika, da živi pred tvojim licem i revnuje za tvoju slavu. Daj i nama, svojim slugama, da vazda tražimo tvoje lice i budemo svjedoci tvoje ljubavi. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

Pročitaj članak

FOTO Pod Čabuljom slavljena sveta misa u čast sv. Ante i u spomen na vjeru koja je pobijedila tamu

foto Goranci online

Pod moćnim obroncima Čabulje, na mjestu gdje se kamen susreće s nebom, a tišina progovara molitvom, i ove se godine okupio veliki broj vjernika na svetoj misi kod zavjetnog kipa i kapele svetoga Ante. Bio je to susret vjere, zahvalnosti, obiteljskog zajedništva i živoga sjećanja na čovjeka čiji je zavjet postao baština budućih naraštaja.  

Svečano euharistijsko slavlje predvodio je fra Robert Jolić, u suslavlju s fra Antom Marićem i fra Alenom Baraćem. Misna čitanja navijestila je časna sestra Marija Rotim, dok je liturgijsko slavlje svojim toplim i nadahnutim pjevanjem uveličala Marijana Drežnjak, pridonoseći molitvenom ozračju koje je ispunilo ovo sveto mjesto, piše Goranci online.

Prije početka svete mise fra Ante Marić s posebnom se zahvalnošću prisjetio onih koji su godinama bili neizostavan dio ovoga okupljanja, a danas ih više nema među nama. Posebno je spomenuo pokojnog Tonija Marića, koji je svojim trudom, ljubavlju i rukama doslovno uklesao dio svoga života u ovo mjesto, kao i velikog prijatelja Goranaca, pokojnog fra Ferdu Bobana, čije je svećeničko služenje ostavilo dubok trag u srcima mnogih.  

U nadahnutoj propovijedi fra Robert Jolić promišljao je nad evanđeoskom prispodobom o kukolju među pšenicom i gorušičinu zrnu. Istaknuo je kako se dobro i zlo često nalaze jedno uz drugo, ali da Bog poziva čovjeka da ne izgubi povjerenje u snagu dobra. Poput malenoga gorušičina zrna koje izraste u veliko stablo, i najmanje djelo ljubavi, vjernosti ili praštanja može donijeti plodove koji nadilaze ljudska očekivanja. Govorio je kako se čovjek ne smije obeshrabriti zbog zla koje vidi oko sebe, nego ustrajati u činjenju dobra, jer upravo ono na kraju pobjeđuje. Vjera raste upravo onda kada se čuva u kušnjama, a ne samo u trenucima radosti.  

Te su riječi na poseban način odjeknule upravo na ovom mjestu, čija povijest svjedoči kako se iz patnje može roditi nada.  

Naime, zavjetna kapela i kip svetoga Ante podignuti su kao ispunjenje zavjeta pokojnog Nike Marića – Bazića (1901. – 1975.). Nakon što je 1947. godine nedužno osuđen na deset godina komunističkog zatvora, prošao je kroz teška mučenja u Mostaru i zloglasnoj zeničkoj tamnici. Posebno je ostala zapamćena “Isusovača”, mjesto strašnoga mučenja u kojem su mnogi izgubili život. U tim trenucima ljudske nemoći, kada mu je, kako svjedoče njegovi potomci, jedina utjeha bila molitva, Nikola Marić zavjetovao se svetom Anti da će, ako preživi, pod Čabuljom podignuti kapelu njemu u čast. 

Komunističke vlasti nakon izlaska iz zatvora nisu mu dopustile ispuniti zavjet. Ono što on nije mogao učiniti za života, ostvarila je njegova obitelj 1998. godine, podigavši zavjetnu kapelu na mjestu koje je desetljećima nosio u srcu. Tako je zavjet jednoga čovjeka postao zavjet cijele obitelji.  

Od tada se svake godine, u nedjelju najbližu obljetnici njegove smrti, 18. srpnja, na ovome mjestu slavi sveta misa. Ona nije samo spomen na jednog čovjeka, nego zahvalnica Bogu za dar vjere koja je nadživjela progone, nepravde i vrijeme.  

Obitelj Marić – Bazić s posebnom ljubavlju njeguje ovu tradiciju. Svaki naraštaj nastavlja uređivati zavjetno mjesto. Godine 2021. je pokojni Toni Marić isklesao veličanstveni kip svetoga Ante u prirodnoj veličini od prilepskog mramora, dok je Željko Marić – Kameni osmislio prekrasan oltar koji danas krasi prostor na kojem su nekoć njihovi preci obrađivali zemlju i sadili povrće. 

Posebno dirljiv trenutak ovogodišnjeg okupljanja bio je dolazak prijatelja pokojnog Tonija Marića, koji su se i ove godine okupili kako bi molitvom i zajedništvom odali počast svom prijatelju. Njihova prisutnost bila je snažno svjedočanstvo da ljubav, prijateljstvo i dobrota ne prestaju čovjekovim odlaskom, nego nastavljaju živjeti u srcima onih koji ga se s ljubavlju sjećaju.  

Na ovoj svetoj misi nikada se ne moli samo za jednoga pokojnika. Kako često ističe fra Ante Marić, svaki vjernik u tišini srca izgovori ime osobe za koju želi moliti i nakanu koju nosi pred Boga. Upravo zato ovo slavlje postaje zajednička molitva svih okupljenih – za pokojne, za obitelji, za mir, za zahvalnost i za budućnost.  

Posebnu ljepotu ovogodišnjem slavlju dao je i blagoslov djece tijekom pričesti. Velik broj najmlađih okupio se pod Čabuljom zajedno sa svojim roditeljima i obiteljima, pristupivši primiti Božji blagoslov. Bio je to jedan od najdirljivijih trenutaka mise i snažna poruka kako se vjera, zavjet i ljubav prema Bogu prenose s koljena na koljeno. Pogled na mnoštvo djece okupljene oko zavjetnog kipa svetoga Ante mnogima je ispunio srce radošću i nadom da će ova lijepa tradicija živjeti i u budućim naraštajima. 

Nakon euharistijskog slavlja druženje je nastavljeno ispred stare obiteljske kuće Marića – Bazića, gdje su se uz zajedničku okrjepu ponovno okupili članovi obitelji, prijatelji i susjedi. U ozračju radosti i zahvalnosti nastavilo se zajedništvo koje ova sveta misa iz godine u godinu iznova potvrđuje.  

Možda upravo zato ovo mjesto pod Čabuljom ima posebnu snagu. Ovdje kamen nije samo kamen, nego svjedok vjere. Ovdje tišina govori glasnije od riječi. Ovdje se iz godine u godinu potvrđuje da nijedna patnja, kada je predana Bogu, nije uzaludna.  

I tako, zavjet Nike Marića – Bazića nije ostao uklesan samo u kamen zavjetne kapele. Ostao je živjeti u srcima njegovih potomaka, prijatelja i svih koji svake godine dolaze pod Čabulju kako bi zahvalili Bogu na daru vjere i preporučili se zagovoru svetoga Ante. Upravo je to najveća poruka ovoga svetog mjesta – da ljubav, nada i vjernost Bogu nadživljuju svaku kušnju te da dobro sjeme, posijano u vjeri, uvijek donosi plodove za buduće naraštaje.

>>> Zanimljiva priča o kapeli sv. Ante pod Čabuljom

Pročitaj članak

Vozači će napokon odahnuti! Kreće obnova jedne od najvažnijih cesta u Hercegovini

Vozače na jugu Bosne i Hercegovine uskoro očekuju značajna poboljšanja prometne infrastrukture. Pokrenute su pripremne aktivnosti za rekonstrukciju magistralne ceste Trebinje – Bileća, a početak radova planiran je krajem ove godine.

Iz javnog poduzeća Putevi Republike Srpske potvrđeno je kako je izrađen glavni projekt rekonstrukcije, koji predstavlja ključni preduvjet za nastavak realizacije ovog infrastrukturnog zahvata.

Projekt obuhvaća sanaciju magistralne ceste u ukupnoj duljini od približno 29 kilometara. Procijenjena vrijednost radova iznosi oko 11,5 milijuna konvertibilnih maraka, odnosno 11.512.000 KM, iako iz poduzeća ističu kako će konačni troškovi ovisiti o tržišnim cijenama u trenutku izvođenja radova.

Početak rekonstrukcije predviđen je za kraj godine, nakon završetka svih potrebnih administrativnih procedura, provedbe postupka odabira izvođača te stvaranja uvjeta za njegovo uvođenje u posao.

Ova prometnica jedna je od važnijih cestovnih veza na jugu Republike Srpske i Bosne i Hercegovine, a njezina obnova trebala bi pridonijeti većoj sigurnosti prometa, ugodnijoj vožnji te boljoj povezanosti Trebinja i Bileće.

Iz Puteva Republike Srpske poručuju kako će javnost pravodobno biti informirana o svim daljnjim aktivnostima i dinamici provedbe projekta.

Pročitaj članak

Hrvatska može privremeno isključiti dio EES sustava zbog velikih gužvi na granici

foto ep

Ljetna turistička sezona ponovno je donijela velike gužve na graničnim prijelazima između Bosne i Hercegovine i Hrvatske, a dodatne kontrole koje se provode u okviru Sustava ulaska i izlaska (Entry/Exit System – EES) često produžuju vrijeme čekanja putnika pri ulasku u Europsku uniju. Ipak, hrvatske vlasti imaju mogućnost privremeno ublažiti dio procedura kako bi se promet na granicama odvijao brže, piše Klix.

Kako je objavila Hrvatska radiotelevizija u prilogu o stanju na graničnim prijelazima i zračnim lukama, u izvanrednim okolnostima moguće je djelomično suspendirati primjenu EES-a. Ta se mjera koristi kada se procijeni da bi čekanja na granici mogla premašiti 45 minuta.

U takvim situacijama putnicima se i dalje provjeravaju putne isprave, no privremeno se odustaje od uzimanja biometrijskih podataka, odnosno fotografiranja lica i uzimanja otisaka prstiju.

"U izvanrednim situacijama kada očekujemo da će biti preko 45 minuta dužina čekanja imamo pravo djelomično suspendirati EES, a to znači kreirati dosje, ali osoba ne treba davati biometrijske podatke, odnosno prikaz lica i otisak prsta", pojasnio je Joso Vujić, voditelj Službe za granice Policijske uprave splitsko-dalmatinske.

Mogućnost privremene fleksibilnije primjene sustava potvrdio je i hrvatski ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, istaknuvši kako se takva opcija koristi kada okolnosti to zahtijevaju.

"Postoje neke mogućnosti kratkotrajne privremene fleksibilizacije i mi to koristimo ukoliko se pokaže potreba. Međutim, ovo je sustav koji je prije svega namijenjen sigurnosti građana Europske unije i on će se kao takav dodatno usavršavati", rekao je Božinović.

Prema njegovim riječima, EES je već pokazao svoju učinkovitost. Od početka njegove pune primjene spriječen je ulazak oko 5.000 osoba u Europsku uniju, što potvrđuje njegovu važnu ulogu u jačanju sigurnosti vanjskih granica EU.

Iako mogućnost privremenog isključivanja biometrijskih provjera može ubrzati prolazak kroz granične prijelaze tijekom najvećih ljetnih gužvi, putnici i dalje trebaju računati na obveznu kontrolu putovnica te se, osobito vikendom i u vrijeme turističkih smjena, pripremiti na dulja čekanja.

Pročitaj članak

Udar groma na planini ubio skoro 100 ovaca

foto Shutterstock

Udar groma u Alpama ubio je 97 crnonosih ovaca u švicarskoj regiji Valais, a preživjelo je oko 80 životinja, izvijestila je u subotu novinska agencija Keystone-SDA. Životinje su stajale jedna do druge u ograđenom prostoru, što je ranije bilo neuobičajeno, no danas je nužno zbog zaštite stada, rekao je uzgajivač ovaca koje su stradale za Keystone-SDA, piše Hina.

Uzgajivači se često žale na ubrzano širenje populacije vukova, što prijeti njihovim stadima i prisiljava ih da poduzmu mjere zaštite koje prije nisu bile potrebne. 

Grom udario na 2503 metra visine 

O razornom udaru groma prvi je izvijestila internetska stranica Pomona. Uginule životinje s planine prevezene su u nizinu helikopterom, rekao je uzgajivač. Incident se dogodio preko noći na alpskoj livadi na 2503 metra visokom Eggerhornu u dolini Binn, južno od Rone, a uslijedio je nakon jakih grmljavinskih oluja koje su zahvatile velike dijelove Švicarske nakon duljeg toplinskog vala.

Meteorološka služba SRF Meteo do četvrtka navečer evidentirala je čak 26.000 udara groma u roku od samo nekoliko sati. 

Zaštićena švicarska pasmina 

Crnonose ovce švicarska su pasmina tipična za regiju Valais, prepoznatljive po uvijenim rogovima, pahuljastom bijelom runu, crno uokvirenim očima i crnoj njušci. Vrlo su cijenjene zbog vune i mesa, a ispašom igraju važnu ulogu u održavanju krajolika i zadržavanju trave niskom na iznimno strmim planinskim livadama.

Pročitaj članak

Parking mjesto vrijedi kao stan: Cijene garaža u BiH stalno rastu

foto Automobili.ba

Garaže u Bosni i Hercegovini odavno više nisu tek mjesto za parkiranje automobila. Zbog kroničnog nedostatka parkirališnih mjesta, sve većeg broja vozila i ograničene ponude, postale su jedna od najtraženijih nekretnina, a njihove cijene u pojedinim gradovima dosegnule su razine koje su prije samo nekoliko godina bile teško zamislive.

Prema Izvještaju o stanju tržišta nekretnina u Federaciji BiH za 2025. godinu, tijekom prošle godine zaključeno je 726 kupoprodajnih ugovora za garaže. Najviše su se prodavale garaže površine između 13 i 16 četvornih metara, dok je ukupna vrijednost svih transakcija iznosila gotovo 19 milijuna konvertibilnih maraka. To predstavlja značajan rast u odnosu na 2024. godinu, kada je promet garažama iznosio oko 13,8 milijuna KM, prenosi Pogled.ba.

Iako su stanovi u Federaciji BiH tijekom 2025. godine poskupjeli za 23 posto, a kuće za sedam posto, ni garaže nisu ostale po strani. Njihova prosječna cijena porasla je za dodatnih pet posto u odnosu na godinu ranije.

Prosječna cijena garažnog mjesta u stambenim zgradama iznosila je 1.340 KM po četvornom metru, dok su samostojeće garaže i garaže u nizu u prosjeku dosezale oko 1.000 KM po kvadratu.

Sarajevo daleko ispred ostatka zemlje

Najveće razlike u cijenama vidljive su upravo u Sarajevu. Dok je najniža cijena garažnog mjesta u zgradi zabilježena u Banovićima, gdje je kvadrat stajao svega 290 KM, u samom središtu Sarajeva dosegnuta je rekordna cijena od čak 5.570 KM po četvornom metru.

Slična je situacija i kod samostojećih garaža. Najjeftiniji kvadrat evidentiran je u Kalesiji i iznosio je svega 60 KM, dok je najviša cijena ponovno ostvarena u sarajevskoj općini Centar, gdje je kvadrat prodan za 3.580 KM.

Velike razlike zabilježene su i kod otvorenih parkirališnih mjesta. U Gračanici je kvadrat prodavan za 310 KM, dok je u Novom Sarajevu dosegnuo čak 1.680 KM.

Podaci pokazuju koliko je tržište u posljednjih pet godina doživjelo promjene. Još 2020. godine najniža cijena garažnog mjesta iznosila je 194 KM po četvornom metru u Kupresu, dok je tadašnji maksimum u Novom Sarajevu bio 2.576 KM po kvadratu.

Banja Luka predvodi tržište u Republici Srpskoj

Sličan trend bilježi se i u Republici Srpskoj, gdje garaže također postaju iznimno vrijedna imovina.

Najskuplja garaža prodana tijekom 2025. godine nalazila se u banjolučkom naselju Nova Varoš. Kupac je za dva garažna mjesta ukupne površine 34 četvorna metra izdvojio čak 70.000 KM.

Istodobno je upravo u Novoj Varoši prodano i najskuplje pojedinačno garažno mjesto po četvornom metru. Garaža površine 12,3 četvorna metra prodana je po cijeni od 4.065 KM za kvadrat.

Prosječne cijene garaža u većim gradovima Republike Srpske također potvrđuju rast vrijednosti. U Banjoj Luci prosjek iznosi oko 1.450 KM po četvornom metru, u Zvorniku oko 1.500 KM, u Laktašima 850 KM, dok je u Derventi prosječna cijena oko 750 KM po kvadratu.

Na razini Republike Srpske prosječna cijena garaža kreće se oko 1.250 KM po četvornom metru, a ukupna procijenjena vrijednost evidentiranih garaža doseže približno 141 milijun konvertibilnih maraka.

Stručnjaci ističu kako rast cijena nije slučajan. Sve veći broj automobila, nedostatak parkirališnih mjesta i ograničena izgradnja novih garaža stvaraju veliku potražnju, zbog čega mnogi kupci garaže danas ne vide samo kao praktičan prostor za parkiranje, nego i kao sigurnu dugoročnu investiciju.

Pročitaj članak

Roditeljski blagoslov obilježio mladu misu fra Davida Sliškovića

foto Vrisak.info

U ozračju duboke molitve, zahvalnosti i zajedništva, fra David Slišković u subotu je proslavio svoju mladu misu ispred crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Širokom Brijegu, okupivši mnoštvo vjernika, članova obitelji, prijatelja, svećenika, redovnika i gostiju koji su zajedno zahvalili Bogu za dar njegova svećeničkog poziva, piše Vrisak.info.

Svečano mladomisničko slavlje koje je počelo u 19:00 sati bilo je ispunjeno radošću i emocijama, a posebno dirljiv trenutak dogodio se na samom početku misnog slavlja kada je fra David primio roditeljski blagoslov. Taj snažan simbol obiteljske ljubavi i potpore duboko je ganio okupljene vjernike.  

Fra David je za svećenika zaređen 29. lipnja ove godine u mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve, a mladom je misom započeo svoje pastoralno poslanje, okružen molitvama i dobrim željama brojnih vjernika.  

U liturgijskom slavlju aktivno su sudjelovali i članovi njegove obitelji. Misna čitanja pročitali su njegova sestra Marija i brat Vice, dajući ovom događaju dodatnu obiteljsku toplinu i simboliku zajedništva.  

Fra David dolazi iz Mokroga, mjesta koje se može ponositi bogatom duhovnom tradicijom. Njegova obitelj već je Crkvi darovala jednog svećenika – mlađeg brata fra Ivana Sliškovića koji pastoralno djeluje u župi Krista Kralja u Čitluku. Uz braću Luku, Vicu i fra Ivana te sestru Mariju, obitelj Slišković svjedoči snažnu povezanost s vjerom i Crkvom. Braća su svojim životnim putem nastavila svjedočiti franjevački poziv na radost svoje obitelji, župe i cijele hercegovačke franjevačke zajednice.  

Nakon svečanog euharistijskog slavlja, proslava je nastavljena pod velikim šatorom na Čajerima u Mokrom, gdje se, prema procjenama organizatora, okupilo oko tisuću uzvanika. U ozračju pjesme, zajedništva i iskrenih čestitki slavilo se do kasnih večernjih sati.  

Brojni okupljeni izrazili su zahvalnost Bogu za novo svećeničko zvanje te fra Davidu poželjeli obilje Božjeg blagoslova, mudrosti i snage u njegovu budućem pastoralnom djelovanju.  

Mlada misa fra Davida Sliškovića ostat će trajno upisana među najradosnije događaje za Župu Uznesenja Blažene Djevice Marije u Širokom Brijegu, ali i za mjesto Mokro koje je još jednom potvrdilo da je plodno tlo duhovnih zvanja.  

Okupljeni vjernici zajedničkom su molitvom ispratili mladomisnika na početak njegova svećeničkog služenja koje će z sada biti u Franjevačkoj crkvi sv. Petra i Pavla u Mostaru, uvjereni da će svojim životom vjerno svjedočiti Evanđelje te biti predani službenik Boga i ljudi.

Pročitaj članak

Papa Lav XIV. sprema veliku promjenu u Vatikanu? Parolinova smjena sve izglednija

foto Vatican media

Papa Lav XIV. mogao bi već ovoga ljeta povući jedan od najznačajnijih poteza od početka svojega pontifikata. Prema pisanju portala The Pillar, u Vatikanu sve glasnije kruže nagađanja da bi kardinal Pietro Parolin, koji od 2013. godine obnaša službu državnog tajnika Svete Stolice, mogao biti razriješen dužnosti, piše Pillarcatholic.com.

Državni tajnik smatra se drugim najvažnijim čovjekom u hijerarhiji Svete Stolice, odmah nakon Pape. Ta služba podrazumijeva koordinaciju rada Rimske kurije, vođenje diplomatskih odnosa i ulogu najbližega institucionalnog papina suradnika.

Prema navodima više diplomatskih i vatikanskih izvora, papa Lav XIV. u privatnim je razgovorima izrazio određene dvojbe oko učinkovitosti sadašnjeg vodstva Državnoga tajništva. Upravo zbog toga, tvrde isti izvori, već se ozbiljno razmatraju mogući Parolinovi nasljednici.

Dva kandidata u prvom planu

Među imenima koja se najčešće spominju nalaze se nadbiskup Paul Gallagher i nadbiskup Fortunatus Nwachukwu.

Gallagher je dugogodišnji vatikanski diplomat i trenutačno obnaša službu tajnika za odnose s državama. U diplomatskim krugovima uživa velik ugled, no sa svoje 72 godine mnogi ga vide prije svega kao prijelazno rješenje.

S druge strane, 66-godišnji Fortunatus Nwachukwu posjeduje bogato međunarodno iskustvo stečeno u brojnim diplomatskim misijama Svete Stolice te se smatra jednim od najsposobnijih afričkih prelata u Rimskoj kuriji. Njegovo imenovanje moglo bi značiti dugoročnije rješenje za jednu od najvažnijih vatikanskih službi.

Papa ne slijedi uvijek ustaljena pravila

Dosadašnja imenovanja pape Lava XIV. pokazuju da nije sklon isključivo tradicionalnim rješenjima. Posljednjih mjeseci na visoke je dužnosti imenovao osobe koje nisu pripadale užem krugu kurijalnih dužnosnika, čime je pokazao spremnost na iznenađujuće kadrovske poteze.

Upravo zbog toga dio vatikanskih promatrača smatra da bi i novi državni tajnik mogao biti osoba koja trenutačno nije među najspominjanijim kandidatima.

Što bi bilo s kardinalom Parolinom?

Ako do smjene doista dođe, ostaje otvoreno pitanje nove službe za kardinala Pietra Parolina. Iako ima 71 godinu i još nije dosegnuo dob za umirovljenje, u Rimu se nagađa da bi mogao preuzeti jednu od počasnih dužnosti, poput mjesta arhiprezbitera neke od četiriju papinskih bazilika.

Takav bi potez omogućio miran prijelaz nakon više od trinaest godina tijekom kojih je Parolin bio jedna od najutjecajnijih osoba u Katoličkoj Crkvi.

Odluka koja bi mogla obilježiti pontifikat

Iako konačna odluka još nije donesena, sve je više znakova da papa Lav XIV. ozbiljno razmatra promjene u vrhu Vatikana. Smjena državnog tajnika predstavljala bi jednu od najvećih kadrovskih odluka njegova pontifikata i mogla bi označiti početak nove faze u upravljanju Svetom Stolicom.

Za sada, međutim, sve ostaje na razini nagađanja i informacija koje dolaze iz diplomatskih i vatikanskih izvora, dok će konačnu riječ imati isključivo papa Lav XIV.

Pročitaj članak

Šokantno izvješće: Kršćani danas trpe progon kakav mnogi na Zapadu ne mogu ni zamisliti

Novo izvješće organizacije International Christian Concern (ICC) za 2026. godinu upozorava na dramatičan porast progona kršćana diljem svijeta. Dokument objavljen početkom srpnja na 125 stranica donosi pregled najtežih oblika pritisaka na kršćanske zajednice u 20 država na četiri kontinenta – od krvavog nasilja terorističkih skupina u Africi i Aziji do sve snažnijih zakonskih i društvenih ograničenja u pojedinim državama Zapada.

Autori izvješća ističu kako progon kršćana posljednjih godina nije oslabio, nego je poprimio nove oblike. Osim otvorenih napada, ubojstava i uništavanja crkava, sve se češće pojavljuju oblici takozvanog „bijelog progona“ – pravne, društvene i političke mjere kojima se ograničava javno djelovanje vjernika i crkvenih zajednica.

„Mnogi kršćani žive daleko od stvarnosti s kojom se progonjena Crkva svakodnevno suočava“, navodi se u uvodu izvješća, uz poziv vjernicima da budu bolje informirani, mole s razumijevanjem i aktivno se zauzimaju za zaštitu vjerske slobode, prenosi Katolički tjednik.

Gotovo 380 milijuna kršćana suočeno s diskriminacijom ili progonom

Jedan od najpotresnijih podataka iz izvješća odnosi se na broj ljudi koji trpe zbog svoje kršćanske vjere. Prema procjenama ICC-a, gotovo 380 milijuna kršćana godišnje doživljava progon ili ozbiljnu diskriminaciju.

Autori upozoravaju kako današnji progon više nije posljedica samo izoliranih napada ekstremističkih skupina, nego nastaje kombinacijom više čimbenika: vjerskog ekstremizma, autoritarnih režima, nacionalističkih ideologija, državne kontrole religijskih organizacija, tehnološkog nadzora i zakonskih ograničenja.

Mnogi kršćani zbog svoje vjere završavaju u zatvorima, bivaju mučeni, protjerani iz svojih domova ili ubijeni. U pojedinim zemljama dijeljenje Evanđelja može značiti zatvorsku kaznu, dok samo sudjelovanje na molitvenom okupljanju može biti razlog za uhićenje.

Afrika – središte najtežeg nasilja nad kršćanima

Prema izvješću, Afrika je i dalje globalni epicentar najkrvavijeg progona kršćana. Posebno su pogođene zemlje poput Nigerije, Somalije i Demokratske Republike Kongo.

Terorističke skupine poput Boko Haram, Islamic State West Africa Province (ISWAP), Al-Shabaab i drugih ekstremističkih organizacija provode kampanje nasilja koje uključuju spaljivanje crkava, masovna ubojstva, otmice svećenika i prisilna raseljavanja stanovništva.

Posebno teško stanje je u Nigeriji, gdje kršćanske zajednice godinama žive pod stalnom prijetnjom napada. Boko Haram, koji je započeo djelovanje početkom 2000-ih, odgovoran je za desetke tisuća mrtvih i ogromna razaranja. Njegov odmetnuti ogranak ISWAP posljednjih godina postao je jedna od najopasnijih terorističkih organizacija povezanih s Islamskom državom.

ICC upozorava i na nasilje ekstremističkih skupina među dijelom pripadnika naroda Fulani, gdje se sukobi oko zemlje i vode često pretvaraju u ciljane napade na kršćanske zajednice.

U Demokratskoj Republici Kongo izvješće navodi brojne slučajeve masakra i otmica koje se pripisuju skupinama povezanim s Islamskom državom. Samo tijekom jednogodišnjeg razdoblja dokumentirana je smrt stotina kršćana, desetci otmica i napadi na vjerske objekte.

Ni Eritreja nije izuzeta. Režim predsjednika Isaiasa Afwerkija godinama zatvara vjernike bez suđenja, a ICC navodi slučajeve dugogodišnjih pritvora kršćana bez ikakvih optužnica.

Kršćani Bliskog istoka bore se za opstanak

Posebno poglavlje izvješća posvećeno je Bliskom istoku, području na kojem je kršćanstvo nastalo, ali gdje danas mnoge drevne kršćanske zajednice nestaju.

U Iranu se bilježe stalna uhićenja obraćenika s islama na kršćanstvo, dok se u Egiptu zakoni protiv bogohuljenja i „vrijeđanja religije“ često koriste za zastrašivanje vjernika.

Ratovi u Siriji i Iraku dodatno su desetkovali tamošnje kršćanske zajednice. Brojne obitelji koje su stoljećima živjele na tim prostorima bile su prisiljene napustiti svoje domove zbog terorizma, političke nestabilnosti i prijetnji ekstremističkih skupina.

Posebno ugroženi su obraćenici s islama na kršćanstvo koji se često suočavaju s odbacivanjem obitelji, gubitkom posla, prijetnjama smrću i potpunom društvenom izolacijom.

U Pojasu Gaze rat između Izraela i Hamasa dodatno je pogodio malobrojnu kršćansku zajednicu. Među pogođenim objektima bila je i katolička župa Svete Obitelji, koja je služila kao sklonište.

Azija: pritisci komunizma i vjerskog ekstremizma

Azijsko područje također bilježi ozbiljna kršenja vjerske slobode.

U Kini komunistička vlast nastavlja politiku „sinicizacije“ religije, kroz koju država pokušava podrediti vjerske zajednice ideologiji Komunističke partije. Posebno su pogođene neregistrirane kućne crkve, čiji se pastori uhićuju, a vjerski objekti ruše.

U Indiji se kršćani suočavaju s rastućim pritiscima ekstremističkih hinduističkih skupina. U pojedinim saveznim državama zakoni protiv preobraćenja koriste se za optužbe protiv svećenika i vjernika.

Pakistan ostaje jedna od najopasnijih zemalja za kršćane zbog zlouporabe zakona o bogohuljenju, dok se mlade kršćanke često suočavaju s otmicama i prisilnim obraćenjima.

Posebno dramatično stanje je u Afganistanu, gdje nakon dolaska talibana gotovo da ne postoji javni kršćanski život. Malobrojni domaći obraćenici prisiljeni su živjeti u potpunoj tajnosti.

Najzatvoreniji sustav progona i dalje postoji u Sjevernoj Koreji. Tamošnji režim kršćanstvo smatra prijetnjom državnoj ideologiji. Posjedovanje Biblije ili sudjelovanje u molitvi može značiti zatvor, mučenje ili slanje cijele obitelji u logore.

Latinska Amerika: pritisci režima i kriminalnih skupina

U Latinskoj Americi oblici progona razlikuju se od zemlje do zemlje.

U Nikaragvi i Kubi vlasti posljednjih godina pojačavaju pritiske na Crkvu. U Nikaragvi su zabilježena uhićenja i protjerivanja biskupa i svećenika, zatvaranje crkvenih institucija te ograničavanje djelovanja vjerskih zajednica.

U Meksiku prijetnja dolazi uglavnom od narkokartela i organiziranog kriminala. Svećenici i pastori koji se suprotstavljaju nasilju, trgovini drogom i iznudama često postaju mete napada.

Pritisci i na Zapadu

Izvješće se dotiče i država zapadnog svijeta, uz napomenu kako se ne radi o usporedbi s brutalnim progonima u Africi ili Aziji.

ICC upozorava na postupno sužavanje prostora za javno izražavanje vjere. Spominju se ograničenja određenih oblika javnog vjerskog izražavanja u Kanadi, uhićenja osoba koje mole u tišini u blizini klinika za pobačaj u Ujedinjenom Kraljevstvu te porast antikršćanskih incidenata u Europi.

Prema podacima navedenim u izvješću, tijekom 2024. godine u Europi su zabilježena 2.211 antikršćanska incidenta, među kojima i brojni napadi na crkvene objekte.

„Vjerska sloboda i dalje je pod pritiskom“

Autori izvješća zaključuju kako je stvarni broj progonjenih kršćana vjerojatno još veći jer mnogi slučajevi ostaju nezabilježeni u državama zatvorenima za međunarodni nadzor ili pogođenima ratovima.

Globalni indeks progona za 2026. godinu donosi snažno upozorenje da milijuni ljudi diljem svijeta i dalje plaćaju visoku cijenu zbog svoje vjere.

Kako podsjećaju autori izvješća, kršćani kroz povijest nisu bili pošteđeni progona, a na tu stvarnost upozorava i Sveto pismo:

„A i svi koji hoće živjeti pobožno u Kristu Isusu, bit će progonjeni.“ (2 Tim 3,12)

Današnje brojke pokazuju da te riječi za milijune vjernika diljem svijeta nisu samo povijesni zapis, nego svakodnevna stvarnost.

Pročitaj članak

Šest desetljeća ljubavi i vjernosti: Ante i Marica proslavili dijamantni pir u Ilićima

foto Framost

U ozračju zahvalnosti, molitve i obiteljskog zajedništva, u crkvi sv. Franje u Ilićima večeras je svečano obilježen izniman jubilej – 60 godina bračnog života Ante i Marice Cvitković. Njihov dijamantni pir okupio je članove obitelji, prijatelje i župljane koji su zajedno zahvalili Bogu za dar dugog, skladnog i blagoslovljenog zajedničkog života, piše Framost.

Prigodnim riječima okupljenima se obratio fra Luka, istaknuvši kako je 60 godina života veliki Božji dar, ali da je 60 godina skladnog braka dvostruki blagoslov koji je podaren tek rijetkima.

„Takav se dar ne doživljava često. Ne dožive ga svi. Upravo zato večeras dijelimo radost i zahvalnost Bogu što je Anti i Marici podario šest desetljeća zajedničkog hoda“, poručio je.

Ante Cvitković rođen je 16. listopada 1940. godine u Vrelu Radobolje, u obitelji Luke Cvitkovića i Ane Marinović-Đonkić. Djetinjstvo mu je obilježila velika obiteljska tragedija – otac Luka poginuo je 1945. godine u ratnim okolnostima, nakon čega je majka Ana, poznata među sumještanima kao Anuša, sama podigla i odgojila svoja tri sina: Antu, Franju – Đanija i Ivana. U vjeri, poštenju i vrijednostima svoga naroda pripremila ih je za život.

Ante je završio zanat za bravara, radio je na Rudniku, a potom u mostarskom Vodovodu, odakle je 2001. godine otišao u zasluženu mirovinu.

Njegova životna suputnica Marica, rođena Zovko, ugledala je svjetlo dana 14. ožujka 1948. godine u Pologu, u obitelji Joze Zovke i Dragice Zovko. Prije udaje radila je u Duhanskoj stanici u Mostaru, no životni put ubrzo ju je spojio s Antom.

Svoje bračne zavjete izmijenili su 17. srpnja 1966. godine u franjevačkoj crkvi u Mostaru, obećavši jedno drugome ljubav i vjernost za cijeli život. Nakon vjenčanja započeli su zajednički život u Ilićima, gdje su marljivo gradili svoj dom i svoju obitelj.

Godine 1975. izgradili su obiteljsku kuću u kojoj su odgojili troje djece – Dragana, Mirjanu i Tonija. Danas se raduju i četvero unučadi te dvjema praunukama koje su nastavak njihove obiteljske priče.

Fra Luka u svom je obraćanju posebno naglasio kako su Ante i Marica cijeli život ostali skromni, tihi i nenametljivi ljudi.

„Nisu tražili pozornost niti se isticali, ali su uvijek bili prisutni – u svojoj sredini, među susjedima i u životu Crkve. Radom, poštenjem, vjerom i gostoljubivošću ostavili su trag koji govori više od riječi“, istaknuo je.

Njihov život svjedočanstvo je da se istinska bračna sreća gradi svakodnevnim razumijevanjem, žrtvom, međusobnim poštovanjem i čvrstim osloncem na Boga.

Na kraju svečanosti okupljeni su Anti i Marici uputili iskrene čestitke uz želju da ih i dalje prate dobro zdravlje, mir, radost obitelji i obilje Božjega blagoslova.

Neka njihov životni put bude nadahnuće mlađim naraštajima i podsjetnik da su vjernost, ljubav i zajedništvo vrijednosti koje ni vrijeme ne može umanjiti. Živjeli Ante i Marica – na mnoge godine!

Foto Galeriju pogledajte na stranicama Framost O V D J E. 

Pročitaj članak

U Konjicu otkriven spomenik poginulim i nestalim pripadnicima HVO-a i HV-a

foto Katolički tjednik

U okviru obilježavanja spomena na poginule i nestale pripadnike HVO-a i HV-a s područja općine Konjic, u organizaciji Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata HVO-a HB podružnica Konjic, 18. srpnja, otkriven je spomenik njima u čast.

Program obilježavanja započelo je blagoslovom i otkrivanjem spomenika poginulim braniteljima HVO-a i hrvatskim civilima iz vremena posljednjeg rata na gradskom groblju Musala u Konjicu. Taj su čin predvodila djeca poginulih branitelja: Stjepan Livaja, Stjepan Stjepanović, Andrea Stanić, Kruno Blažević, Stefan Pehar i Boško Karlušić. Blagoslovnu molitvu izrekao je vojni kapelan i župnik u Haljinićima kod Kaknja don Ljubo Zelenika, piše Katolički tjednik.

Uslijedilo je polaganje vijenaca i molitva ispred spomen obilježja, nakon čega je u crkvi Svetog Ivana Krstitelja u Konjicu slavljena sveta misa za sve poginule i nestale pripadnike HVO-a i HV-a s područja Grada Konjica, koji su stradali u posljednjem ratu. Euharistijsko slavlje predslavio je don Ljubo, uz koncelebraciju: don Marina Marića, don Tomislava Ljubana, don Mile Vidića i don Joze Majića. 

Don Ljubo je u prigodnoj propovijedi potaknuo nazočne da drže do svojih spomenika i svog identiteta. „I ova sredina kao i mnoge druge ostale su bez Hrvata katolika, ali gdje god smo trebamo biti živi spomenici, gdje se god nalazimo trebamo svjedočiti tko smo i što smo“, zaključio je propovjednik. 

Uz članove obitelji poginulih i nestalih sudjelovali su: predsjednik HNS-a BiH dr. Dragan Čović, predsjedatelj Doma naroda Parlamenta FBiH Tomislav Martinović, zamjenik ministra obrane BiH Slaven Galić, ministar pravde FBiH Vedran Škobić, zastupnica u Parlamentarnoj skupštini BiH Darijana Filipović, predsjednica Vlade HNŽ-a Marija Buhač te nekoliko ministara iz iste županije. Nakon misnoga slavlja uslijedio je prigodni domjenak u dvorištu župne crkve Sv. Ivana Krstitelja u Konjicu.

Pročitaj članak

U jednom mjesecu zaradio gotovo 300.000 KM! Ovo je najveća prijavljena plaća u RS-u

Radnik iz Banje Luke tijekom samo jednog mjeseca primio je nevjerojatnih 288.412 konvertibilnih maraka, što predstavlja najveće pojedinačno neto primanje prijavljeno u Republici Srpskoj u prvih šest mjeseci ove godine.

Podaci Porezne uprave Republike Srpske pokazuju kako je riječ o zaposleniku koji radi u području novčanog poslovanja i financijskog posredovanja. Njegova isplata višestruko nadmašuje prosječna primanja u entitetu – prosječna neto plaća u lipnju iznosila je 1.682 KM, što znači da je ovaj zaposlenik u jednom mjesecu zaradio iznos jednak otprilike 171 prosječnoj plaći.

Ni ostali među pet najbolje plaćenih nisu daleko iza njega, a zajedničko im je da svi rade u Banjoj Luci.

Na drugom mjestu nalazi se zaposlenik iz sektora informacijskih tehnologija s neto primanjem od 225.168 KM, dok je treće mjesto pripalo radniku iz područja osobnih uslužnih djelatnosti koji je primio 151.314 KM.

Četvrto najveće pojedinačno primanje iznosilo je 148.734 KM, a isplaćeno je zaposleniku tvrtke koja se bavi iznajmljivanjem strojeva i opreme. Peto mjesto zauzeo je još jedan djelatnik iz financijskog sektora s neto isplatom od 122.413 KM.

Ekonomist Milenko Stanić smatra kako se ovakvi iznosi teško mogu objasniti isključivo redovnim radom. Prema njegovoj procjeni, vjerojatnije je da se radi o kombinaciji isplate dobiti, dividendi ili drugih oblika nagrađivanja koji su porezno povoljniji od klasične plaće.

Ističe kako sadašnji porezni sustav omogućuje da se dio zarade isplaćuje kroz dobit poduzeća, čime se izbjegavaju veći doprinosi koji prate redovne plaće. Dodaje i da u pojedinim slučajevima ovako visoke isplate mogu biti povezane s iznimno unosnim poslovnim aranžmanima ili specifičnim djelatnostima.

Stanić upozorava da razlika između prosječne plaće i pojedinačnih primanja od nekoliko stotina tisuća maraka otvara pitanje pravednosti poreznog sustava. Smatra kako bi progresivno oporezivanje, kakvo postoji u brojnim europskim državama, moglo ublažiti ovakve velike razlike.

Naglašava da se u Republici Srpskoj jednaka porezna pravila primjenjuju na prosječne plaće i na iznimno visoka primanja, zbog čega smatra da postoji prostor za izmjene porezne politike kako bi se spriječile ovakve, kako ih naziva, anomalije.

Iako ovakve isplate nisu nezakonite ako su uredno prijavljene, stručnjaci ističu da su one iznimno rijetke te da ih je teško povezati isključivo s redovnim mjesečnim radom.

Pročitaj članak