Mnogi vjernici danas redovito dolaze u Komušinu (između Žepča i Doboja) na hodočašće Gospi Kondžilskoj. Na Veliku Gospu u ovom se svetištu okupljaju deseci tisuća ljudi. No, ova mala župna zajednica, koja je prije rata i protjerivanja imala preko 3000 vjernika, u nedjelju 12. travnja proslavila je jedan velik i važan dan. Prvi put nakon 14 godina u ovoj je župi održana prva pričest, prenosi Narod.hr.
Župa Komušina nalazi se u sjevernoj Bosni. Smještena je uz rijeku Usoru, a pripada općini Teslić u Republici Srpskoj. Prije rata ovaj kraj bio je pun naroda. Danas župa ima tek 120 stalnih žitelja. Većinom su to stariji ljudi i povratnici.
Prva pričest u župi nakon 14 godina
Stoga je prva pričest za ovu župnu zajednicu uistinu bio velik, pa čak i povijesni događaj. Prvopričesnica je bila Ana Babić. Prva pričest posljednji put održana je prije 14 godina, točnije 27. svibnja 2012. Tada su prvopričesnice bile Janja Babić i Anabel Balukčić. Ova priča tim je zanimljiva i vrjednija jer je jedna od prvopričesnica prije 14 godina bila Anina starija sestra Janja.
„Od tada nije bilo prve pričesti jer, osim Anine obitelj, kod nas nema obitelji s djecom. Ana je treći razred osnovne škole, a njezina sestra je studentica“, kaže nam komušanski župnik, vlč. Boris Salapić.
Veliko slavlje za župu i obitelj
Na sam dan prve pričesti župnik je predvodio svetu misu. „Danas je veliko slavlje u župnoj zajednici, kada naša prvopričesnica Ana Babić prvi put pristupa stolu Gospodnjemu i prima Presveto Tijelo Gospodina našega Isusa… Ana se za ovaj sakrament pripremala više godina, ovdje je marljivo učila i slušala te čekala današnji dan otvorenim srcem. Sretni smo svi, a posebno mama i sestra kao i oni koji nisu danas ovdje jer ih je prerani odlazak spriječio. Nadamo se da su s nama i da nas gledaju s neba“, rekao je na misi 12. travnja. Naime, Anin otac Zoran preminuo je 2018. godine kada je ona imala oko dvije godine.
Na svetoj misi župnik je istaknuo ulogu majke i obitelji u odgoju i vjeri. „Obitelj, posebno mama, ima pravo biti radosna u današnjoj sreći svoga djeteta jer je izvršila veliku zadaću koju joj je Bog povjerio, a to je odgoj djece u vjeri. Želio bih podsjetiti mamu, baku, djeda te rodbinu da je način na koji svi mi u obitelji i u župnoj zajednici svakodnevno prakticiramo svoju vjeru ono što će utjecati na našu djecu. Baka i djed se raduju djetetu koje se kao zora diže u život, dok se oni bliže kraju svoga puta. A roditelj sada ne osjeća teškoću i žrtve koju je podnio za svoje dijete jer je uspio.
Današnji dan sve pokriva i teškoće baca u zaborav. Štoviše, prvopričesnicom je posvećena cijela obitelj jer dolazi božanski Gost, a za župu je radost jer je ovo velika proslava Isusa u Presvetom Oltarskom Sakramentu“, istaknuo je.
Župa nekada i danas
Koliko je velik ovaj događaj za župnu zajednicu govore statistički podaci. Stalnih župljana je 120 u 80 obitelji. Postoji i kategorija „privremenih“ župljana, onih koji u župi provode četiri do osam mjeseci godišnje. Takvih je u Komušini 19 u 10 obitelji. „Prije rata župa je brojala 3315 župljana, katolika koji su za vrijeme Domovinskog rata svi morali izbjeći. Otišli su u razne zemlje – Hrvatsku, Sloveniju, Njemačku… Poslije rata se vratio jedan broj uglavnom starijih osoba“, kaže vlč. Salapić.
Župnik dodaje kako se broj od 120 vjernika održava već 10-ak godina. „Oni koji su se prvi vratili, Božjim pozivom odlaze, a otprilike imamo po jednu-dvije obitelji, uglavnom su to umirovljenici, koji se vraćaju za stalno pa se tako taj broj održava“, objašnjava. Ističe kako je jako puno onih koji u Komušinu dolaze nekoliko puta godišnje za Božić, Uskrs, Svi Svete, Veliku Gospu… Za njih ne postoji evidencija pa se ne zna koliko ih je. No, mnogi ipak obnavljaju i posjećuju svoje kuće.
Iz povijesti Komušine
Prvi spomeni ovog područja sežu daleko u prošlost. Vlč. Salapić ističe kako su novija istraživanja otkrila da se Gospina slika prvi put spominje 1768. godine u izvješću biskupa fra Marijana Bogdanovića, koji je obilazio župe. Tada se spominje i crkva. Dodaje kako se Komušina kao mjesto prvi put spominje 1489. godine u defterima (op. koristi se i naziv tefteri). To su porezni zapisi stanovništva u Bosni i Hercegovini koje je radila turska uprava.
„Turska uprava ovdje se koristila arabicom, arapskim pismom koji dosadašnji autori, koji su se bavili Komušinom, nisu poznavali, ali se u novije vrijeme prevode ti dokumenti. Tako je otkriveno da se Komušina spominje u defterima turske uprave daleke 1489.“, dodaje. Ono što je bitno istaknuti iz povijesti župe jest da su njeni žitelji protjerani tijekom Domovinskog rata u BiH. Prema podacima, u obrani Komušine i hrvatskih mjesta u općini Teslić svoje živote je dalo 60, a ranjeno 220 branitelja.
Najveće Marijansko svetište
Ono po čemu je župa najpoznatija jest da se u njoj nalazi najveće marijansko svetište u Bosni – Nadbiskupijsko marijansko svetište Gospe Kondžilske. „Svetište je naširoko poznato, a središnji lik ili, možemo reći, naše najveće blago uz gospoda Isusa, koji je prvi domaćin u svakoj crkvi, jest slika Gospe Kondžilske“, kaže nam vlč. Salapić.
Slika potječe s kraja 16. stoljeća i djelo je venecijanskog umjetnika slikarstva. U Komušinu je došla u posebnim okolnostima. Slika se, pojašnjava župnik, prvotno nalazila u jednom drugome mjestu koje se zove Mrkotić. Ono je od Komušine udaljeno oko pola sata i nalazi se u općini Tešanj. U to vrijeme tamo se nalazila jedna crkva i u njoj Gospina slika.
„Međutim, uslijed tih povijesnih zbivanja, odnosno osvajačkih ratova crkva je srušena. Ali je jedna obitelj mještana (op. a. muslimanska obitelj) tu sliku uzela i stavila u svoj ambar i tako je sačuvala. I ta obitelj je odgovorno i čestito sliku čuvala. Ipak se za to doznalo te je jedan islamski učenjak šeh (op. služba u islamu) savjetovao obitelj da sliku dadne nekoj katoličku crkvi, kojoj ona i pripada“, govori vlč. Salapić.
Obitelj je poslušala savjet. U to vrijeme (prije oko 200/300 godina) crkva u Komušini bila je najbliže tome selu gdje je živjela obitelj te je dogovoreno da slika dođe tamo. „Ljudi odavde odlaze u to mjesto i za određenu ‘sumu’ sliku otkupljuju i donose je u Komušinu. Tako se u Komušini formira svetište zahvaljujući dolasku slike Gospe, koju zovemo slika Gospe Komušanske ili Gospe Kondžilske. Oba naziva su ispravna zato što prvi označuje mjesto i župu (širi pojam), a drugi zavjetno brdo na kojemu se nalazi svetište“, pojašnjava župnik.
