Danas na blagdan svetog Antuna Padovanskog, poznatijeg u našem narodu kao sveti Ante, tisuće vjernika diljem svijeta u crkve donose bijele ljiljane. Taj nježni cvijet stoljećima je jedan od najprepoznatljivijih simbola omiljenog sveca kojemu se vjernici utječu u svim životnim potrebama, od pronalaska izgubljenih stvari do molitve za zdravlje, obitelj, ljubav i mir.
Uz Dijete Isusa u naručju, upravo je ljiljan znak po kojem se sveti Ante najčešće prepoznaje na kipovima, slikama i oltarima. Nije riječ tek o ukrasu ili umjetničkom detalju. U kršćanskoj simbolici ljiljan predstavlja čistoću, nevinost, svetost života i potpuno predanje Bogu. Zato je postao neraskidivo povezan sa svetcem čiji je život bio obilježen poniznošću, dubokom molitvom, nesebičnim služenjem i brigom za siromašne, zaboravljene i potrebite.
Sveti Ante najčešće se prikazuje kako u jednoj ruci drži bijeli ljiljan, a u drugoj Dijete Isusa. Ta ikonografija povezana je s predajom prema kojoj se Isus ukazao svetcu tijekom molitve u blizini Padove. Upravo zbog toga ljiljan nije samo simbol čistoće, nego i znak blizine Boga čovjeku te podsjetnik da svetost nije nedostižan ideal, nego svakodnevni put vjernosti i ljubavi.
Za mnoge vjernike ljiljan svetog Ante nosi i duboku duhovnu poruku. Njegovi bijeli cvjetovi podsjećaju da je čovjek pozvan čuvati čistoću srca, širiti dobrotu i ostati vjeran Bogu čak i onda kada ga život stavi pred kušnje, gubitke i neizvjesnost. Zato se ljiljan na Antunovo ne nosi samo kao cvijet, nego kao vidljivi znak molitve i pouzdanja u Božju providnost.
Korijeni običaja blagoslova ljiljana sežu u razdoblje nakon Francuske revolucije. Prema predaji, nakon što su franjevci bili protjerani s Korzike, njihova je crkva ostala napuštena. Ipak, narod nije zaboravio svetog Antu. Vjernici su nastavili dolaziti na njegov blagdan, a jednom je prilikom jedan hodočasnik u crkvi pronašao ljiljane koji su, unatoč tome što je od blagdana prošlo više mjeseci, ostali svježi. Taj događaj mnogi su doživjeli kao znak Božje prisutnosti i zagovora svetog Ante. Običaj blagoslova ljiljana kasnije je odobrio Papa Lav XIII., a vjernici ga njeguju sve do danas. Nakon mise blagoslovljene ljiljane nose svojim domovima gdje ih čuvaju kao znak molitve, zaštite i trajnog pouzdanja u zagovor omiljenog sveca.
Posebno mjesto u povijesti Crkve sveti Ante zauzima i zbog činjenice da je proglašen svetim iznimno brzo nakon smrti. Kanonizirao ga je Papa Grgur IX. već 1232. godine, manje od godinu dana nakon njegove smrti, što ga svrstava među najbrže kanonizirane svece u povijesti Katoličke Crkve. Njegova popularnost nije oslabila ni nakon osam stoljeća. Naprotiv, sveti Ante ostao je jedan od najbližih i najomiljenijih svetaca među vjernicima. Mnogi mu se obraćaju jednostavnom molitvom, bez velikih riječi, vjerujući da on razumije ljudske brige i potrebe. U pučkoj pobožnosti ostao je svetac kojemu se ljudi povjeravaju poput prijatelja, donoseći pred njega svoje nade, strahove i molitve.
U Hercegovini se blagdan svetog Ante posebno svečano slavi u franjevačkom samostanu i svetištz sv. Ante na Humcu, jednom od najpoznatijih svetišta posvećenih ovom svecu. Tisuće hodočasnika svake godine ondje dolaze moliti i zahvaljivati za primljene milosti.
Dok vjernici danas u rukama nose blagoslovljene ljiljane, oni ne nose samo cvijet. Nose simbol čistoće, vjere i nade. Nose podsjetnik da je svetost moguća i u svakodnevnom životu te da se, poput svetog Ante, čovjek može približiti Bogu jednostavnošću srca, dobrotom i ljubavlju prema bližnjemu. Bijeli ljiljan zato i danas ostaje tih, ali snažan znak neprolazne poruke svetog Ante – da se najveća snaga krije u poniznosti, a najljepši cvijet u srcu koje pripada Bogu.


























.jpg)



