Ovo će vas iznenaditi: U jednom hercegovačkom mjestu gotovo svaki drugi stanovnik ima automobil

foto MoParking

Podaci o registriranim vozilima u Hercegovini otkrivaju zanimljivu sliku navika stanovništva, ali i velike razlike između pojedinih gradova i općina, piše Bljesak.info.

Iako je Mostar uvjerljivo prvi kada je riječ o ukupnom broju registriranih vozila, kada se broj automobila usporedi s brojem stanovnika, poredak izgleda potpuno drukčije.  

Najzanimljiviji podatak dolazi iz Čitluka. Na području ove općine evidentirano je 10.526 registriranih vozila, dok broj stanovnika iznosi oko 17.655. Drugim riječima, na tisuću stanovnika dolazi čak 596 registriranih vozila.  

To znači da na otprilike svakih 1,7 stanovnika dolazi jedno registrirano vozilo.  

Vrlo blizu je Široki Brijeg. Ondje je registrirano 16.697 vozila, a na području grada živi nešto više od 29 tisuća stanovnika. Omjer iznosi oko 571 vozilo na tisuću stanovnika.  

Mostar je, očekivano, daleko najveći po apsolutnom broju. U gradu je evidentirano 52.150 registriranih vozila, što je više nego u Širokom Brijegu, Ljubuškom, Posušju i Grudama zajedno.  

No, zbog znatno većeg broja stanovnika, Mostar se po omjeru vozila i stanovništva nalazi iza Čitluka i Širokog Brijega, s oko 505 registriranih vozila na tisuću stanovnika.  

Zanimljivo je i da se nekoliko hercegovačkih sredina nalazi vrlo blizu jedna drugoj. Grude imaju oko 456 vozila na tisuću stanovnika, Posušje 453, a Ljubuški 452.  Čapljina i Konjic također imaju relativno visok stupanj motorizacije, s približno 430, odnosno 428 vozila na tisuću stanovnika.  

Na drugom kraju ljestvice nalazi se Prozor-Rama. Na nešto više od 12,5 tisuća stanovnika registrirano je 3.681 vozilo, što predstavlja oko 293 vozila na tisuću stanovnika.  

Drugim riječima, dok u Čitluku jedno registrirano vozilo dolazi na manje od dva stanovnika, u Prozor-Rami taj omjer iznosi približno jedno vozilo na 3,4 stanovnika.  

Razlika je vidljiva i kada se usporede dvije hercegovačke županije. Na području Zapadnohercegovačke županije, koju čine Široki Brijeg, Ljubuški, Posušje i Grude, evidentirano je ukupno 45.513 vozila na oko 92.845 stanovnika. To daje približno 490 vozila na tisuću stanovnika.  

U osam gradova i općina Hercegovačko-neretvanske županije obuhvaćenih podacima registrirano je 95.875 vozila na oko 206.321 stanovnika, odnosno približno 465 vozila na tisuću stanovnika.  

Dakle, iako Mostar prednjači po ukupnom broju vozila, Zapadnohercegovačka županija ima izraženiju motorizaciju kada se broj vozila stavi u odnos s brojem stanovnika.  

Podaci, pritom, obuhvaćaju sva registrirana vozila, a ne samo osobne automobile, što je važno imati na umu pri tumačenju rezultata.  

Ipak, brojke dovoljno jasno pokazuju koliko je automobil važan dio svakodnevice u Hercegovini. U pojedinim sredinama broj registriranih vozila već se približava polovici ukupnog broja stanovnika, a razlike između pojedinih gradova i općina prilično su velike.  

Napomena: usporedba se temelji na stanju registriranih vozila ažuriranom 3. rujna 2026. i procjeni broja stanovnika za sredinu 2026. godine. Podaci za HNŽ nisu potpuni jer u dostupnoj evidenciji nije obuhvaćena općina Ravno. 

Pročitaj članak

Čuva 200 ovaca, prošla je teške trenutke, ali jedno nije izgubila – osmijeh

U selu Ravno, smještenom između Tomislavgrada i Rame, živi Radmila, žena vedra duha koja svoj život već godinama dijeli sa stadom od oko 200 ovaca. Iako iza sebe ima teška životna iskustva, na njezinu licu i danas se najčešće može vidjeti osmijeh.

Za sebe kaže da je dijete sa sela i da najviše voli – slobodu. Upravo je život na selu, sa svim svojim teškoćama, za nju način života koji ne bi mijenjala ni za što.

Radmilinu priču zabilježio je novinar Mario Brkić za Glas Hercegovine. Pred kamerama je otvoreno govorila o svakodnevici uz ovce, svom djetinjstvu, obitelji, životnim preokretima, ali i brojnim dogodovštinama koje su je pratile kroz život.

Njezin životni put nije bio jednostavan. Prvi put udala se u Bugojnu, gdje je rodila dvoje djece. Nakon smrti prvog supruga život ju je odveo prema području Rame, gdje se ponovno udala i započela novo poglavlje.

Danas sa suprugom živi jednostavnim seoskim životom i brine o velikom stadu ovaca. Dani joj prolaze u radu, prirodi i svakodnevnim obvezama koje donosi život na selu. No, unatoč svemu, Radmila u svom životu vidi ono što joj je najvažnije – slobodu.

Na pitanje je li sretna, odgovor daje bez puno razmišljanja – jest.

Upravo je u tome možda i najveća posebnost njezine priče. Prošla je kroz različite životne situacije, izgubila supruga, mijenjala mjesta i ponovno gradila život, ali nije izgubila vedrinu. I danas se zna našaliti, nasmijati i u običnim svakodnevnim situacijama pronaći nešto što vrijedi ispričati.

Njezina priča podsjeća da sreća ne mora uvijek biti vezana uz udoban život, novac ili velike planove. Ponekad je čovjeku dovoljno ono što Radmila posebno cijeni – sloboda, priroda, obitelj, svakodnevni rad i osjećaj da je svoj na svome.

Ovo je priča o ženi koja je, unatoč svemu što joj je život donio, sačuvala osmijeh i ljubav prema selu. Radmiline dogodovštine, humor i otvorenost zasigurno će nasmijati gledatelje, ali i pokazati jednu drukčiju, jednostavnu stranu života u hercegovačko-duvanjskom kraju.

Pročitaj članak

Putujete iz BiH u Hrvatsku? Ovo morate riješiti prije nego krenete na put

Nakon uvođenja EES sustava na vanjskim granicama Europske unije, građane Bosne i Hercegovine uskoro očekuje još jedna promjena vezana uz putovanja. Riječ je o ETIAS-u, odnosno Europskom sustavu za putne informacije i autorizaciju putovanja, koji bi trebao početi s radom u posljednjem tromjesečju 2026. godine.

Točan datum početka primjene još nije objavljen, a iz Europske unije ranije je najavljeno kako će javnost o datumu biti obaviještena nekoliko mjeseci unaprijed.

Za građane BiH najvažnije je naglasiti da ETIAS nije viza. Bezvizni režim za kratkotrajna putovanja u zemlje koje primjenjuju sustav ostaje na snazi, ali će putnici prije polaska morati podnijeti elektronički zahtjev i dobiti odobrenje za putovanje.

To znači da će građanin BiH koji planira putovati u Hrvatsku ili neku drugu zemlju obuhvaćenu ETIAS-om prije putovanja morati imati važeću ETIAS autorizaciju.

Tko će morati imati ETIAS?

ETIAS je namijenjen državljanima zemalja čiji građani mogu putovati bez vize na kratkotrajna putovanja u zemlje koje primjenjuju ovaj sustav.

U sustav je uključeno 30 europskih zemalja, među kojima su Hrvatska, Slovenija, Austrija, Njemačka, Italija, Francuska, Mađarska, Grčka, Španjolska, Švicarska i druge.

Zahtjev će se podnositi putem službene internetske stranice ETIAS-a ili mobilne aplikacije.

Prilikom prijave putnik će morati imati važeću putovnicu te unijeti osobne podatke i podatke iz putne isprave. Bit će potrebno odgovoriti i na pitanja povezana sa sigurnosnim provjerama.

Posebno je važno da svi uneseni podaci budu točni i da odgovaraju podacima u putovnici.

Za ETIAS se neće plaćati pri svakom ulasku

ETIAS neće biti naknada koju će putnik plaćati svaki put kada ulazi u Europsku uniju.

Zahtjev će stajati 20 eura, a izdana autorizacija vrijedit će tri godine ili do isteka putovnice, ovisno o tome što nastupi prije.

Jednom odobren ETIAS omogućit će putniku višestruka putovanja u zemlje koje primjenjuju sustav, bez potrebe za podnošenjem novog zahtjeva prije svakog putovanja.

Prvotno je bilo predviđeno da naknada iznosi sedam eura, no cijena je naknadno povećana na 20 eura. Kao razlozi navedeni su povećani operativni troškovi, inflacija i usklađivanje s drugim međunarodnim sustavima za elektroničku autorizaciju putovanja.

Odobrenje može stići za nekoliko minuta, ali ne treba čekati zadnji trenutak

Većina zahtjeva trebala bi biti obrađena automatski, pa bi odluka u mnogim slučajevima trebala stići svega nekoliko minuta nakon podnošenja zahtjeva.

Ipak, za dio putnika postupak može potrajati znatno duže.

Ako bude potrebna dodatna provjera, obrada zahtjeva može trajati do četiri dana. Ako se od putnika zatraže dodatne informacije ili dokumenti, postupak može trajati do 14 dana.

U slučajevima kada je potreban razgovor, postupak se može produžiti i do 30 dana.

Zbog toga se putnicima preporučuje da zahtjev podnesu dovoljno rano, a ne neposredno prije planiranog putovanja.

ETIAS i EES nisu isto

Iako se oba sustava odnose na putnike iz zemalja izvan Europske unije, njihova je svrha različita.

ETIAS se odnosi na odobrenje putovanja i obavlja se prije polaska. EES je sustav registracije ulazaka i izlazaka koji se primjenjuje na vanjskim granicama EU-a.

Kod EES-a evidentiraju se podaci o putniku, uključujući biometrijske podatke poput fotografije lica i otisaka prstiju.

Zato uvođenje ETIAS-a ne znači da će nestati postupak na granici. Naprotiv, kada oba sustava budu u potpunosti primijenjena, građani BiH koji putuju u Hrvatsku i druge zemlje obuhvaćene ETIAS-om morat će prije putovanja imati važeću autorizaciju, a pri prelasku vanjske granice prolazit će i kroz postupak predviđen EES sustavom.

Cilj ETIAS-a je da se sigurnosne provjere obave prije dolaska putnika na granicu. Na taj bi se način trebala povećati sigurnost, dok bi se za putnike koji ispunjavaju sve uvjete putovanje trebalo odvijati jednostavnije i učinkovitije.

Za građane BiH nova će procedura u praksi značiti još jednu obvezu prije putovanja u EU – ne vizu, nego elektroničku autorizaciju koju će trebati ishoditi unaprijed.

Pročitaj članak

Male rečenice, velike životne poruke

Postoje riječi koje ne traže mnogo objašnjenja. Jednostavne su, kratke i jasne, ali u sebi nose poruku koja čovjeka može zaustaviti i potaknuti na razmišljanje.

Upravo takve su poruke koje se pripisuju Majci Tereziji, redovnici i misionarki poznatoj po nesebičnom služenju siromašnima, bolesnima i napuštenima. U obliku kratkih pitanja i još kraćih odgovora, one govore o strahu, vjeri, ljubavi, obitelji, oprostu i odnosu prema drugima.

Najljepši dan?
– Danas.

Najveća prepreka?
– Strah.

Najlakša stvar?
– Pogriješiti.

Korijen svakog zla?
– Egoizam.

Najgori poraz?
– Obeshrabrenje.

Najbolji profesionalci?
– Djeca.

Prva potreba?
– Komunicirati.

Najveća sreća?
– Biti koristan drugima.

Najgora mana?
– Zlovolja.

Najopasnija osoba?
– Ona koja laže.

Najružniji osjećaj?
– Mržnja.

Najljepši dar?
– Oprost.

Najpotrebnije?
– Obitelj.

Najugodniji osjećaj?
– Unutarnji mir.

Najbolji prijam?
– Osmijeh.

Najbolja medicina?
– Optimizam.

Najveća snaga?
– Vjera.

Najljepše na svijetu?
– Ljubav.

Poruka koja ostaje

Iako su odgovori kratki, svaki od njih otvara prostor za osobno promišljanje. „Danas“ podsjeća da život ne treba stalno odgađati za neko bolje sutra. „Oprost“ pokazuje vrijednost oslobađanja od zamjeranja, dok „obitelj“ podsjeća na ono što čovjeku daje pripadnost i sigurnost.

Posebno snažno zvuči odgovor na pitanje o najvećoj sreći: biti koristan drugima. U vremenu u kojem se uspjeh često mjeri onime što imamo i postižemo, ova misao podsjeća da se prava vrijednost života može pronaći i u tome koliko smo dobra učinili drugima.

A na kraju svega – vjera i ljubav. Dvije jednostavne riječi koje, prema poruci ovih misli, mogu čovjeku biti najveća snaga i najljepše što može pružiti svijetu.

Ponekad nam za veliku životnu poruku nije potrebna duga propovijed. Dovoljno je jedno pitanje i iskren odgovor.

Pročitaj članak

Još uvijek stoje, a pamte stoljeća: Priče o hercegovačkim stablima koje će vas iznenaditi

Na starim grobljima, uz zaboravljene putove i iznad nekadašnjih hercegovačkih zaselaka još uvijek stoje stabla koja su preživjela stoljeća. Njihove krošnje nekoć su bile zaklon od sunca i kiše, ali i mnogo više od toga – pod njima se molilo, trgovalo, održavali sajmovi, okupljao narod i čuvala uspomena na pretke.

U širokobriješkom kraju sačuvane su priče o brojnim takvim stablima. Neka i danas stoje, dok su druga odavno pala, ali njihova priča ostala je zapisana u starim knjigama, novinama, franjevačkim arhivima i usmenoj predaji.

Posebno mjesto zauzimaju stari hrastovi. U Hercegovini su često rasli upravo ondje gdje su se nalazila groblja, stećci, misišta ili raskrižja starih putova. Stablo je tako postajalo prirodni orijentir, ali i svojevrsni čuvar prostora koji je imao posebno značenje za lokalno stanovništvo, piše Josip Bošnjak za portal Jabuka.tv.

Od hrasta na Trnu do Pivnice u Dobrkovićima

Na groblju sv. Ilije na Trnu, uz srednjovjekovnu nekropolu s dvadesetak stećaka, nekoć je stajao golemi hrast. Alojz Benac opisao ga je 1952. godine kao stablo koje je bilo vidljivo sa svih okolnih brežuljaka.

U Dobrkovićima je stoljećima poznat hrast medunac nazvan Pivnica. Nalazio se uz stari put prema Mostaru, Posušju i Grudama te je putnicima služio kao mjesto odmora. Pod njegovom krošnjom ljudi su se zaustavljali nakon nedjeljne mise, ali i tijekom putovanja prema mlinicama i okolnim krajevima.

Stablo je imalo golemo deblo, opsega oko 4,6 metara pri tlu, dok je njegova krošnja stvarala hladovinu na prostoru od čak 150 do 200 četvornih metara.

Stabla kao jedini tragovi zaboravljenih groblja

Na Biloј njivi u Ljubotićima stoljetni hrast i danas je važan orijentir. U njegovoj blizini nalazi se oko četrdesetak jednostavnih kamenih grobova, bez natpisa i ukrasa. Upravo je stablo ostalo kao znak koji pokazuje gdje se nalazi staro grobište.

Sličnu ulogu desetljećima ima i hrast na Bošnjakovu, odnosno Ćavarovu brdu. Prema njemu su se ljudi orijentirali govoreći „od duba lijevo“ ili „od duba desno“, a prostor oko stabla povezan je i s grobištima iz Drugoga svjetskog rata.

Pod hrastom se nekada govorila Božja riječ

Posebno snažnu simboliku ima stari hrast koji je stajao ispred crkve na Širokom Brijegu.

Prema predaji koju je 1931. godine zabilježio Jutarnji list, početkom 18. stoljeća u Hercegovini je bilo vrlo malo franjevaca, a crkava gotovo da nije bilo. Svećenici su zato okupljenom narodu govorili i slavili bogoslužje pod granatim hrastovima.

I fra Grgo Martić u svojim je zapisima spominjao drevne dubove pod čijim su granama narod i oltarić pronalazili zaklon. 

Jedan od tih povijesnih hrastova zabilježen je i na fotografiji iz 1905. godine.

Kruševo čuva priču o stablu pod kojim se služila misa

Posebno zanimljiva priča dolazi iz Kruševa, s lokaliteta Sajmište.

Austrijski putopisac dr. Moritz Hoernes u svojim zapisima iz 1879. godine opisuje staro groblje i navodi kako mu je bilo objašnjeno da je ondje nekoć rasla velika kruška. Pod njezinom krošnjom održavali su se skupovi okolnog stanovništva, trgovalo se i odvijao promet, a služila se i sveta misa.

Uz krušku se vezuje i teška predaja o osmanskom napadu na okupljeni narod, kada je, prema toj priči, sedam najstarijih muškaraca, među njima i svećenik, obješeno o isto stablo.

Devet krušaka na Kruškovcu

Na starom groblju Kruškovac iznad Ljubotića prema predaji je nekoć raslo devet krušaka poredanih gotovo pravilno, kao po koncu. Po njima je lokalitet, navodno, i dobio ime.

Kruškovac je imao posebno značenje u vremenu kada katoličke crkve nisu mogle normalno djelovati. Prema zapisima i predajama, ondje su se u tajnosti održavali katolički obredi za stanovnike okolnih sela.

Spominje se i kao mjesto na kojem su boravili franjevci te kao prostor na kojem su ljudi mogli primiti sakramente u vremenu kada je otvoreno obavljanje vjerskih obreda bilo otežano ili zabranjeno.

Misište na Bilima

Na Bilima se nalazi Misište, prostor čiji sam naziv govori o njegovoj nekadašnjoj ulozi.

Fra Vlado Ereš opisivao ga je kao skroviti prostor prikladan za slavljenje svete mise, dok su drugi zapisi Bile opisivali kao svojevrsni hram pod otvorenim nebom. Ondje su ljude okupljale upravo hladovine starih hrastova.

Tri hrasta na Misištu tako nisu samo dio prirode nego i dio vjerske i povijesne baštine ovoga kraja. 

Neka su stabla ipak nestala

Među stablima koja nisu dočekala današnje vrijeme nalazi se i golemi hrast na kočerinskom groblju. Prema zapisu iz 1932. godine, stablo je desetak godina ranije pogodio grom, a potom ga je oborila snažna bura.

Deblo je imalo opseg veći od pet metara, a od srušenog stabla dobiveno je više od tri vagona drveta. Novac dobiven njegovom prodajom iskorišten je za popravak groblja.

Još jedan primjer je stoljetni orah na Trgu dr. Ante Starčevića u središtu Širokoga Brijega. Stablo je uklonjeno tijekom velike obnove trga 2025. godine.Čuvari sjećanja na jednu Hercegovinu

Priče o ovim stablima zapravo nisu samo priče o drveću.

To su priče o ljudima koji su stoljećima živjeli na kamenitoj zemlji, često u oskudici i teškim povijesnim okolnostima, ali su pojedina stabla ipak odlučili sačuvati. Dok su se šume krčile zbog ogrjeva, gradnje i širenja pašnjaka, pojedini stari divovi ostajali su netaknuti.

Pod njihovim krošnjama ljudi su se molili, odmarali, trgovali, sastajali, pokapali svoje mrtve i tražili zaklon. Stabla su postajala orijentiri i nijemi svjedoci događaja koje danas poznajemo samo iz starih zapisa i obiteljskih predaja.

Možda upravo zato njihova vrijednost nije samo u starosti ili impresivnim dimenzijama. Ona su dio kulturnog krajolika Hercegovine – živi trag vremena u kojemu su priroda, vjera, svakodnevni život i zajednica bili mnogo čvršće povezani nego danas.

A takvih stabala, prema svemu sudeći, u Hercegovini još uvijek ima mnogo više nego što ih je ikada sustavno popisano.

Pročitaj članak

Brat nestalog poštara ponudio nadoknaditi novac za nestale mirovine

Nakon nestanka 31-godišnjeg Stipe Jukića iz Čapljine, zaposlenika Hrvatske pošte Mostar, pojavili su se novi detalji o slučaju koji već nekoliko dana privlači pozornost javnosti.

Kako doznaje Raport, brat nestalog poštara navodno je kontaktirao Hrvatsku poštu Mostar te ponudio da nadoknadi iznos novca koji je povezan s nestankom mirovina.

Prema navodima tog portala, riječ je o muškarcu koji živi u dijaspori, a koji je kontaktirao Poštu s namjerom da pomogne u rješavanju situacije nastale nakon nestanka njegova brata. Točan iznos novca koji nedostaje još uvijek se utvrđuje.

Jukić, koji je zaposlen u Hrvatskoj pošti Mostar, a dolazi iz Višića kod Čapljine, već nekoliko dana nije dostupan nadležnim tijelima. Njegov nestanak policiji je ranije prijavila majka, nakon čega je MUP Hercegovačko-neretvanske županije raspisao operativnu potragu.

Prema dosad dostupnim informacijama, sumnja se da Jukić prethodnih dana nije uručio više od 50 mirovina korisnicima na području na kojem je obavljao dostavu. Ranije se spominjao iznos veći od 20.000 KM, no konačan iznos nestalog novca još nije službeno potvrđen.

Posebnu okolnost u cijelom slučaju predstavlja informacija da je Jukić, prema ranijim navodima, napustio Bosnu i Hercegovinu te trenutačno nije dostupan policiji i drugim nadležnim tijelima.

Slučaj je tako prerastao iz potrage za nestalom osobom u širu istragu u kojoj se pokušava utvrditi što se točno dogodilo s novcem namijenjenim korisnicima mirovina, koliki je stvarni iznos koji nedostaje te gdje se Jukić trenutačno nalazi.

Sve okolnosti slučaja trebale bi biti poznate nakon što nadležna tijela završe provjere i utvrde činjenice. Do tada, dio informacija koje se pojavljuju u javnosti treba promatrati kao navode koji još nisu službeno potvrđeni.

Pročitaj članak

Više od 200 knjiga i umjetničkih radova posvećeno velikom Silviju Strahimiru Kranjčeviću

foto Fena

U Mostaru je sinoć otvorena izložba posvećena velikom hrvatskom pjesniku Silviju Strahimiru Kranjčeviću, koja je na jednom mjestu okupila vrijednu književnu građu iz Zbirke Sesar, ali i umjetničke radove kojima su studenti Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Mostaru ponudili vlastitu interpretaciju Kranjčevićevih pjesama, piše Fena.

Posjetiteljima je predstavljeno više od 200 književnih naslova iz Zbirke Sesar. Među njima se nalaze izdanja Kranjčevićevih knjiga objavljena u razdoblju od 1885. do 1967. godine, posebna izdanja tiskana za pjesnikova života, kao i brojni primjerci periodike, zbornika te literature koja se bavi njegovim životom i književnim stvaralaštvom.

Poseban dio izložbe čine radovi studenata Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Mostaru. Motive i teme iz Kranjčevićevih pjesama studenti su pretočili u vlastita slikarska i grafička djela, nastojeći njegovoj poeziji pronaći suvremeni likovni izraz.

Dekan Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Mostaru Svetislav Cvetković istaknuo je kako je ova izložba prvi u nizu događaja kojima se obilježava tri desetljeća djelovanja Akademije.

Studenti preddiplomskih i diplomskih studija predstavili su ukupno 14 slika i sedam grafika. Riječ je o djelima koja ne predstavljaju izravne ilustracije Kranjčevićevih stihova, nego pokušavaju pronaći likovni ekvivalent njegovim riječima, mislima i temama.

Cvetković je naglasio visoku kvalitetu predstavljenih radova te važnost povezivanja književnosti i likovne umjetnosti.

Takva suradnja, istaknuo je, omogućuje novu interpretaciju Kranjčevićeva stvaralaštva u suvremenom kontekstu. Iako je od njegova vremena prošlo više od jednog stoljeća, teme kojima se pjesnik bavio ostaju univerzalne i aktualne, zbog čega i danas mogu biti snažan izvor nadahnuća mladim umjetnicima.

Na taj se način, poručio je dekan, ne valorizira samo likovni izraz studenata, nego se ponovno u fokus stavlja i poezija Silvija Strahimira Kranjčevića, čije ideje, pitanja i poruke nastavljaju intrigirati nove generacije.

Kultura sjećanja i zaboravljeni spomenici

O značaju izložbe govorio je i novinar i publicist Miroslav Landeka, koji je istaknuo kako Kranjčević pripada i Sarajevu, gradu u kojem je proveo značajan dio života, ali i cijelom hrvatskom narodu.

Podsjetio je na pjesnikov životni i književni put. Kranjčević je u Sarajevo stigao 1893. godine, a od 1895. do 1903. godine uređivao je književni časopis „Nada“, ostavljajući snažan trag u kulturnom i književnom životu Bosne i Hercegovine.

Landeka se osvrnuo i na odnos kulturne javnosti prema Kranjčevićevu nasljeđu nakon njegove smrti 1908. godine, posebno izdvojivši podizanje pjesnikova nadgrobnog spomenika na sarajevskom groblju Sveti Josip.

Spomenik je 1913. godine izradio hrvatski kipar Rudolf Valdec, a njegov reljef, poznat kao „Genij sputanih krila“, danas predstavlja vrijedno i zaštićeno spomen-obilježje hrvatske kulturne baštine u Bosni i Hercegovini. Tijekom rata spomenik je teško oštećen, a obnovljen je 2006. godine.

Landeka je naglasio kako ova izložba stoga nije samo podsjećanje na velikog pjesnika, nego i važan doprinos očuvanju kulture sjećanja.

„Najveća počast velikom pjesniku nije cvijet na grobu koji uvene, nego živa kultura sjećanja“, kazao je Landeka.

Posebnu zahvalnost uputio je prof. dr. Antoniju Sesaru, istaknuvši njegov dugogodišnji rad na prikupljanju i očuvanju starih knjiga, putopisa i povijesnih izvora koji svjedoče o Bosni i Humu.

„Čovjek koji se profesionalno bavi vidom pomaže i nama da bolje vidimo i upoznamo svoju kulturnu prošlost“, poručio je Landeka.

Dodao je kako Kranjčevićeva riječ, više od stoljeća nakon njegove smrti, i dalje živi kroz njegove knjige, pjesme i kulturu sjećanja.

Očuvanje zaboravljene baštine

O svom kolekcionarskom radu govorio je i Antonio Sesar, istaknuvši kako prvenstveno prikuplja putopise te povijesnu, političku i religijsku literaturu, dok književnost predstavlja jedan od segmenata njegova kolekcionarskog interesa.

Posebnu pozornost posvećuje autorima s područja Bosne i Hercegovine o kojima, kako je kazao, često ne postoje gotovo nikakvi zapisi, iako su svojedobno objavili književna djela.

„Unutar ovog svog hobija tragam za nekim autorima s područja Bosne i Hercegovine o kojima nema do sada nikakvog zapisa, koji su objavili neko književno djelo. I do sada sam ih našao dvadesetak. Evo, pokušavam na taj način vratiti našu kulturnu i povijesnu baštinu u fokus“, kazao je Sesar.

Izložba je realizirana uz sudjelovanje Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Mostaru i Zaklade Sesar, a u organizaciju projekta uključeni su i HKD Napredak Glavna podružnica Mostar, Društvo hrvatskih književnika Herceg Bosne, Filozofski fakultet Sveučilišta u Mostaru, Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače te Medicinski fakultet Sveučilišta u Mostaru.

Izložba ostaje otvorena do 23. rujna, pružajući posjetiteljima priliku da kroz rijetka književna izdanja i suvremeni likovni izraz ponovno upoznaju stvaralaštvo jednog od najvažnijih hrvatskih pjesnika s kraja 19. i početka 20. stoljeća.

Pročitaj članak

Danas počinje dvodnevna duhovna obnova za muškarce na Humcu

U svetištu sv. Ante Padovanskog na Humcu ovoga će se vikenda, 11. i 12. rujna 2026. godine, održati dvodnevna duhovna obnova za muškarce. Riječ je o otvorenom susretu na koji su pozvani svi muškarci koji žele zastati od svakodnevnih obveza, produbiti svoju vjeru i ojačati u odnosu s Bogom i drugim muškarcima.

Duhovna obnova održat će se pod geslom „Budite jaki u Gospodinu i u sili njegovoj“ (Ef 6,10), a organizira je muška molitvena zajednica Jeshua iz Humca. Susret će predvoditi don Luka Klarica, svećenik zajednice Omnia Deo.

Don Luka Klarica rođen je u Sinju 1989. godine. Prije svećeničkog poziva završio je Pravni fakultet u Splitu, a bio je i uspješan košarkaš. Godine 2013. sa splitskom sveučilišnom momčadi osvojio je naslov prvaka Europe, a na tom je prvenstvu izabran i u najbolju petorku Europe.

U 24. godini života doživio je snažan susret sa živim Bogom i Duhom Svetim, nakon čega se njegov život počeo postupno mijenjati. Korak po korak približavao se svećeničkom pozivu, a mladu misu proslavio je 2021. godine.

Program duhovne obnove

Prvi dan, u petak 11. rujna, program započinje u 17 sati nagovorom don Luke Klarice u Domu sv. Ante.

U 18:30 sati slijedi molitva krunice u crkvi sv. Ante, dok će u 19 sati biti slavljena sveta misa. Nakon mise predviđeno je klanjanje Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu.

Prilika za sakrament svete ispovijedi bit će prije svete mise.

Drugoga dana, u subotu 12. rujna, program počinje u 11 sati novim nagovorom don Luke, nakon čega će u 12 sati biti slavljena sveta misa. Nakon mise predviđeno je zajedničko druženje uz jelo i piće.

Organizatori ističu kako je riječ o dva dana tijekom kojih muškarci mogu zastati, poslušati, pomoliti se, razgovarati i ojačati – ne samo u vjeri nego i u međusobnom zajedništvu.

„Dođi. Ojačaj. Postani bolji“, poručuju iz muške molitvene zajednice Jeshua.

Poseban naglasak stavljen je na ulogu muškarca u obitelji. Muškarac treba biti vođa, ali istodobno i sluga – onaj koji voli svoju ženu i djecu, štiti ih te vlastitim životom i primjerom usmjerava prema Gospodinu.

Kao poticaj muškarcima organizatori podsjećaju i na riječi bl. Alojzija Stepinca iz 1937. godine:

„Katolicima danas mnogo fali junaštvo i odvažnost u ispovijedanju svete Kristove vjere. Vi, muževi, budite u tome odvažni! Budite uvijek i na svakom mjestu pravi sinovi Crkve, budite pravi katolički muževi i u obiteljima svojima i u javnome životu.“

Dvodnevna duhovna obnova na Humcu tako predstavlja priliku za muškarce koji žele odvojiti vrijeme za molitvu, sakramente, razmišljanje i međusobno zajedništvo te se ponovno podsjetiti na odgovornost koju imaju u svojim obiteljima, zajednici i društvu.

Program ukratko:

Petak, 11. rujna

• 17:00 – nagovor don Luke Klarice, Dom sv. Ante
• 18:30 – molitva krunice
• 19:00 – sveta misa
• nakon mise – klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu
• prije mise – mogućnost svete ispovijedi

Subota, 12. rujna

• 11:00 – nagovor
• 12:00 – sveta misa
• nakon mise – zajedničko druženje uz jelo i piće

Pročitaj članak

Tri zemljotresa u razmaku od nekoliko sati

Bosnu i Hercegovinu tijekom noći pogodila su tri slabija zemljotresa, a podrhtavanja tla zabilježena su na području u blizini Sarajeva.

Prema podacima Europsko-mediteranskog seizmološkog centra (EMSC), prvi zemljotres dogodio se u 00:45 sati. Magnituda je iznosila 3,6 prema Richterovoj ljestvici, a epicentar je bio u blizini Foče, odnosno oko 32 kilometra od Sarajeva, piše Raport.

Samo 15 minuta poslije zabilježeno je novo podrhtavanje tla. Drugi zemljotres imao je magnitudu 3,1, a epicentar se nalazio u blizini Goražda, oko 30 kilometara od Sarajeva.

Treće podrhtavanje zabilježeno je oko 3 sata ujutro. Prema podacima EMSC-a, njegova magnituda iznosila je 3,3, dok je epicentar bio na području Sokoca, također približno 30 kilometara od Sarajeva.

Za sada nema informacija o materijalnoj šteti ili ozlijeđenim osobama.

Podsjetimo, seizmološki aparati Federalnog hidrometeorološkog zavoda BiH posljednjih dana bilježe i druga podrhtavanja tla na području zemlje. Tako je 10. rujna registriran potres na području Visokog magnitude 2,8 prema Richteru, s intenzitetom III. stupnja Mercallijeve ljestvice u epicentru.

Pročitaj članak

Gorivo ponovno poskupljuje: Dizel dosegnuo 3,69 KM, benzin još više raste

Cijene naftnih derivata u Federaciji Bosne i Hercegovine ponovno su u porastu. Prema podacima Federalnog ministarstva trgovine, u posljednjih 15 dana zabilježen je postupan rast prosječnih maloprodajnih cijena goriva, a najnovije brojke pokazuju da vozače na benzinskim postajama ponovno čekaju veći izdaci.

Prosječna cijena dizela danas iznosi 3,49 KM po litri, dok je za litru benzina Super 95 potrebno izdvojiti prosječno 3,16 KM. Super Plus 98 još je skuplji te njegova prosječna cijena iznosi 3,25 KM po litri.

Rast je posebno izražen kod benzina.

Od 26. kolovoza do 10. rujna prosječna cijena dizela povećana je s 3,43 KM na 3,69 KM po litri, odnosno za 26 feninga. Cijena se u prvom dijelu promatranog razdoblja uglavnom kretala između 3,42 i 3,44 KM, nakon čega je počela postupno rasti – prvo na 3,45 KM, zatim na 3,47 KM, da bi dosegnula današnjih 3,49 KM.

Još izraženiji rast zabilježen je kod benzina Super 95. Njegova prosječna cijena porasla je s 3,04 KM na 3,16 KM po litri, što predstavlja povećanje od 12 feninga.

Najveći rast u promatranom razdoblju zabilježen je kod benzina Super Plus 98. Prosječna cijena povećana je s 3,04 KM na 3,25 KM po litri, odnosno za čak 21 fening po litri.

Nešto više cijene bilježe se i kod aditiviranih goriva. Prosječne cijene aditiviranog dizela i aditiviranog benzina Super 95 trenutno su 3 feninga više po litri u odnosu na odgovarajuće standardne derivate.

Iz Federalnog ministarstva trgovine navode kako svakodnevno prate kretanje cijena i stanje na tržištu naftnih derivata kako bi nadležne institucije i građani pravodobno imali informacije o promjenama na tržištu.

Istodobno, u Federaciji BiH i dalje je na snazi odluka kojom se ograničavaju trgovačke marže na naftne derivate. Maksimalna veleprodajna marža za neaditivirane naftne derivate ograničena je na 0,06 KM po litri, dok maksimalna maloprodajna marža iznosi 0,25 KM po litri.

Iz Ministarstva podsjećaju kako rast cijena sirove nafte na svjetskom tržištu izravno utječe na cijene goriva u BiH. Upravo zbog toga, kako navode, i dalje postoji potreba za mjerom ograničavanja marži kako bi se spriječilo dodatno i neopravdano povećavanje cijena za krajnje potrošače.

Vlada Federacije BiH 20. lipnja ove godine usvojila je prijedlog Federalnog ministarstva trgovine o produženju odluke o iznimnim mjerama neposredne kontrole cijena za dodatnih 90 dana.

Iako se marže trgovaca ograničavaju, kretanja na svjetskom tržištu sirove nafte ponovno se sve snažnije osjećaju na domaćim benzinskim postajama. Za vozače to znači da je spremnik goriva u samo nekoliko tjedana postao osjetno skuplji, osobito za one koji koriste benzin Super Plus 98.

Pročitaj članak

Thompson donirao milijun eura, Grad Vukovar uputio zahvalu: 'Više od glazbenog događaja'

foto Cropix

Koncert Marka Perkovića Thompsona, koji je održan 29. kolovoza u Vukovaru, ostvario je neto dobit nešto veću od milijun eura, izvijestili su u srijedu iz vukovarske gradske uprave dodajući kako je dio sredstava namijenjen izgradnji Stadiona 12 hrvatskih redarstvenika u Vukovaru. 

Drugi dio bit će usmjeren projektu „Budi dio sna” za završetak Studentskog doma Salezijanaca u Zagrebu, navodi se uz poruku kako ostvareni rezultat pokazuje što se može postići kada se zajedništvo, odgovornost i dobra namjera pretvore u konkretno djelo. 

Grad Vukovar posebno zahvaljuje Marku Perkoviću Thompsonu, Hrvatskoj salezijanskoj provinciji, tvrtki Infinite Show i MPT timu, kao i svim partnerima, izvođačima i suradnicima koji su sudjelovali u realizaciji ovog događaja, priopćili su iz Grada. 

Thompsonov koncert u Vukovaru ostvario je neto dobit od 1.008.466 eura, navode vukovarske gradske vlasti.

Pročitaj članak

U Grabovici obilježena 33. obljetnica stravičnog zločina nad Hrvatima

foto Crkva na kamenu

U Grabovici je jučer, 9. rujna obilježena 33. obljetnica stravičnoga zločina u kojem su 8. i 9. rujna 1993. pripadnici Armije BiH ubili 33 hrvatska civila. Komemorativni program započeo je polaganjem vijenaca kod spomen-obilježja i potresnim čitanjem imena žrtava, piše Crkva na kamenu. 

Među njima su i četverogodišnja Mladenka Zadro, najmlađa žrtva ubijena u majčinu naručju, te najstariji, 87-godišnji Marko Marić. Predsjednik Udruge hrvatskih stradalnika „Grabovica ’93“ Josip Drežnjak podsjetio je na bolnu činjenicu da se još uvijek traga za tijelima nestalih stradalnika, izrazivši žaljenje što i nakon više od tri desetljeća nema novih pomaka u potrazi. 

Nakon polaganja vijenaca, molitvu za pokojne izmolio je don Drago Ćurković, župni upravitelj župe Drežnica, koji je potom predvodio i pobožnost Križnoga puta. Središnje euharistijsko slavlje, uz koncelebraciju dvadesetak svećenika, predvodio je fra Zdravko Dadić, provincijal Franjevačke provincije Svetoga Križa – Bosne Srebrne, a bio je nazočan i generalni vikar don Nikola Menalo. 

U svojoj nadahnutoj propovijedi, temeljenoj na Isusovim blaženstvima, fra Zdravko je istaknuo duboku važnost nevinih žrtava Grabovice, naglasivši kako njihova žrtva nikada neće biti prepuštena zaboravu. 

Posebno je ukazao na kršćansku dužnost očuvanja trajnog sjećanja, ali i na važnost oprosta kao temelja istinskog mira. Na samom kraju misnoga slavlja župni upravitelj don Drago uputio je riječi zahvale svim okupljenim vjernicima i izaslanstvima na dolasku te na ustrajnom čuvanju uspomene na ovo sveto mjesto i njegove nevine stradalnike.

Pročitaj članak

ALARM U MOSTARU Pronađeni teški metali, jedan nalaz posebno zabrinjava

Novo istraživanje tla u blizini mostarske deponije Uborak donijelo je zabrinjavajuće rezultate. Analize Federalnog zavoda za agropedologiju pokazale su prekoračenja graničnih vrijednosti za više teških metala, među kojima su bakar, cink, kadmij, nikl, arsen i krom, piše Hercegovina.info.

Posebno zabrinjava nalaz bakra. U jednom od analiziranih uzoraka izmjereno je čak 1.270 miligrama bakra po kilogramu tla, dok je u korištenoj zbirnoj tablici granična vrijednost iznosila 65 mg/kg. To znači da je izmjerena koncentracija bila približno 19,5 puta veća od navedene granice. Prekoračenje bakra utvrđeno je u sedam od 30 analiziranih uzoraka. 

Još je rašireniji problem s kadmijem. Njegova najviša izmjerena koncentracija iznosila je 4,40 mg/kg, uz navedenu granicu od 1 mg/kg, a vrijednosti iznad granice pronađene su u čak 22 od 30 uzoraka.

Zabilježene su i povišene vrijednosti drugih elemenata. Cink je u jednom uzorku dosegnuo 1.104 mg/kg, odnosno oko 7,4 puta više od korištene granice. Nikl je prelazio granicu u 18 uzoraka, arsen u 11, dok su prekoračenja kroma zabilježena u dva uzorka.

Uzorci uzeti nakon velikog požara

Istraživanje je provedeno 15. srpnja 2026. godine, nekoliko tjedana nakon velikog požara koji je krajem lipnja zahvatio područje deponije Uborak.

Ukupno je analizirano 30 uzoraka tla unutar zone mogućeg utjecaja požara, uz jedan kontrolni uzorak izvan očekivanog izravnog utjecaja. Uzorci su uzimani iz površinskog sloja tla, od nula do deset centimetara dubine.

Posebna pozornost posvećena je području južno i jugozapadno od deponije, s obzirom na meteorološke podatke i smjerove vjetra tijekom promatranog razdoblja. Značajan broj uzoraka uzet je na poljoprivrednim površinama i u vinogradima. 

Ipak, stručnjaci upozoravaju da dobiveni rezultati sami po sebi ne znače da je svaka parcela u tom području onečišćena. Zbog toga se preporučuje gušće uzorkovanje upravo oko lokacija na kojima su utvrđene najviše vrijednosti.

Još nije utvrđeno odakle dolazi onečišćenje

Jedno od ključnih pitanja nakon objave rezultata jest jesu li povišene koncentracije posljedica požara na deponiji.

Prema izvještaju Zavoda, to se zasad ne može jednoznačno utvrditi. Područje ima dugu povijest odlaganja otpada, a na sastav tla mogu utjecati i ranije onečišćenje, redoviti rad deponije, poljoprivredna proizvodnja, različita sredstva koja se koriste u poljoprivredi, ali i prirodni sastav tla.

Kod visokih vrijednosti bakra kao jedan od mogućih izvora spominje se i dugotrajnija uporaba pojedinih sredstava za zaštitu bilja, dok se za kadmij kao mogući izvori navode gnojiva, otpad, metalurške aktivnosti i spaljivanje.

Što je s voćem, povrćem i vodom?

Ovo je pitanje koje će posebno zanimati stanovnike područja oko Uborka.

Važno je naglasiti da nalazi onečišćenja tla ne znače automatski da su onečišćeni i poljoprivredni proizvodi ili voda. U dostupnim rezultatima nema dokaza o tome da su teški metali iz tla prešli u biljke ili vodu.

Stručnjaci ipak posebno izdvajaju kadmij, arsen i nikl zbog mogućnosti njihova prijenosa u biljke. Zato se preporučuje ispitivanje bioraspoloživih oblika metala u tlu, kao i analiza biljnog materijala na poljoprivrednim površinama na kojima se proizvodi hrana.

U međuvremenu su Federalni zavod za poljoprivredu i Federalni agromediteranski zavod završili i analize poljoprivrednih proizvoda prikupljenih u neposrednoj blizini Uborka. Uzorci su uzeti u krugu od oko 300 metara sjeverno i južno od deponije, a analizirani su, među ostalim, paprika, grožđe, smokve, raštika i patlidžan. Službeni rezultati tih analiza trebali bi biti objavljeni nakon što ih predstavi Vlada Federacije BiH.

Istraživanje se mora nastaviti

Federalni zavod za agropedologiju preporučuje novo uzorkovanje dva do tri mjeseca nakon prvog, uz gušću mrežu uzoraka na područjima gdje su pronađene najveće koncentracije.

Predlaže se i uzorkovanje tla do dubine od približno 30 centimetara kako bi se utvrdilo prodiru li onečišćujuće tvari u dublje slojeve. Dugoročno se preporučuje praćenje stanja šest do dvanaest mjeseci nakon požara.

Posebnu pozornost privlači i činjenica da u prvoj fazi nisu analizirani dioksini i furani, PFAS, BTEX spojevi te mikroplastika i nanoplastika, za što su potrebni specijalizirani laboratoriji.

Rezultati zato otvaraju više pitanja nego što ih zasad zatvaraju. Jasno je da je na dijelu istraživanog područja utvrđeno onečišćenje tla teškim metalima, ali tek dodatne analize mogu pokazati koliki je stvarni opseg problema, odakle onečišćenje potječe i postoji li opasnost njegova prijenosa u poljoprivredne proizvode i vodu.

Pročitaj članak

NOVI ZAGREBAČKI VRTIĆ PODIGAO PRAŠINU: Pogledajte kakve su lutke pripremili za najmlađe

foto viligare.org

U zagrebačkom Stenjevcu uskoro bi trebao biti otvoren novi dječji vrtić. Završni radovi su pri kraju, prostor se oprema, a prema dosad objavljenim informacijama, vrata bi uskoro trebalo otvoriti za oko dvjesto mališana.

Sve bi to, dakle, bilo sasvim normalno. Novi vrtić, nova djeca, roditelji koji konačno mogu odahnuti jer su dobili mjesto za svoje dijete – ukratko, vijest kojoj bi se čovjek trebao veseliti.

Ali onda stiže iznenađenje.

Jer izgleda da u modernom vrtiću više nije dovoljno imati bojice, slikovnice, kockice, autiće, lutke i igračke. Ne, treba imati i lutke koje će djeci otvoriti vrata u fascinantan svijet rodnih teorija.

Prema fotografijama koje su dostavljene portalu Vigilare.info, među opremom se nalaze lutke malih beba koje imaju spolne karakteristike suprotne onome što bi se očekivalo prema njihovu izgledu. Dakle, ženska beba – muški spolni organ. Muška beba – ženski spolni organ.

Jer zašto bi dijete od tri ili četiri godine jednostavno učilo da je lutka beba kada može odmah krenuti na, recimo, složeno pitanje odnosa spola i roda?

Možda će odgojiteljica jednog dana uzeti lutku u ruke i reći:

„Djeco, danas ćemo učiti nešto vrlo važno.“

A mali Ivica će vjerojatno pitati:

„A možemo li prvo slagati kocke?“

Ne može, Ivice. Kocke mogu čekati. Rodna teorija ne smije.

Naravno, treba biti pošten. Djeca su znatiželjna i prirodno postavljaju pitanja o tijelu. Primjereno upoznavanje djece s vlastitim tijelom, razlikama među ljudima i osnovama zdravstvene i tjelesne kulture samo po sebi nije nikakav problem.

Problem nastaje kada se takve teme djeci prezentiraju na način koji nije primjeren njihovoj dobi, bez jasnog objašnjenja roditeljima i bez transparentnosti o tome što se točno želi postići.

A upravo je tu ono najzanimljivije.

Jer roditelji će, naravno, imati što reći. I vjerojatno će neki od njih poželjeti da njihovo dijete u vrtiću prvo nauči vezati cipele, oprati ruke, podijeliti igračku s prijateljem i razlikovati crvenu od zelene boje.

A onda dolazimo do drugog dijela zagrebačke priče.

Ako roditelj kaže: „Ne sviđa mi se što moje dijete uči na ovaj način, pronaći ću drugi vrtić“, tu nastupa vrlo praktična gradska politika.

Privatni i vjerski vrtići?

Može.

Samo će to roditelji, zahvaljujući povećanju cijena, nešto skuplje platiti.

Dakle, izbor postoji.

Teoretski.

Praktično, roditelju preostaje da bira između gradskog vrtića koji mu možda ne odgovara i privatnog ili vjerskog vrtića koji mu možda odgovara – ali mu zato novčanik odluči da ipak ne odgovara.

I tako dobivamo savršeno posloženu slagalicu.

Grad odlučuje što će financirati, grad odlučuje koliko će roditelji plaćati, a onda se roditeljima objašnjava da, naravno, imaju slobodu izbora.

Sloboda izbora, ali s cjenikom.

Ako je ovo doista dio službenog pedagoškog koncepta novog vrtića, onda roditelji imaju potpuno legitimno pravo znati tko je odlučio da takve lutke trebaju biti dio vrtićke opreme, s kojim ciljem, za koju dob djece i na koji će se način koristiti.

Jer nije problem u lutki.

Problem je u tome što se roditeljima ponovno može dogoditi da o odgoju vlastite djece saznaju posljednji.

A to bi, izgleda, mogao postati novi zagrebački standard: prvo nabaviš vrtić, onda ga opremiš, a tek na kraju pitaš roditelje što misle.

I tako, dok se jedni pitaju gdje će njihovo dijete dobiti mjesto u vrtiću, drugi će se pitati hoće li njihovo dijete ondje učiti kako se vezati pertle ili kako razlikovati spol od roda.

Ali dobro.

Važno je da je vrtić moderan.

A ako nakon svega toga još uvijek netko pita što će djeca dobiti za ručak – možda i to uskoro postane pitanje ideološkog opredjeljenja.

Napomena: tekst je sarkastične prirode na izvorni članak pod nazivom "Rodna ideologija u novom zagrebačkom vrtiću: Pogledajte lutke za djecu" na portalu Vigilare.

Pročitaj članak

FOTO Sveta misa na Terjinoj kosi: Obilježeno 30 godina okupljanja vjernika

Na blagdan Male Gospe, 8. rujna, na Terjinoj kosi u Gorancima ponovno je slavljena sveta misa, na mjestu koje već tri desetljeća okuplja vjernike i čuva uspomenu na zavjet i vjeru mještana.

Gospina kapela na Terjinoj kosi izgrađena je 1996. godine, a prva sveta misa na ovom mjestu slavljena je upravo 8. rujna iste godine, na blagdan Rođenja Blažene Djevice Marije. Od tada se sveta misa kod kapele tradicionalno slavi svake godine na Malu Gospu.

Kapela se nalazi na raskrižju za Bunar Jezerce i Južilo, uz cestu Goranci – Bašića guvno – Raška Gora, a od župne crkve u Gorancima udaljena je oko 4,5 kilometara. Smještena je na nadmorskoj visini od oko 830 metara.

Kapelu je kao svoj zavjet dao izgraditi Šimun Marić, rođen 23. rujna 1949. godine, a preminuo 25. lipnja 2019. godine. Bio je sin Ivana i Matije Marić, a tijekom života radio je u Njemačkoj. Njegov zavjet i dar ostali su trajno povezani s ovim mjestom molitve i okupljanja vjernika.

Šimun Marić ostavio je trag i na drugom važnom mjestu u Gorancima. Godine 2002. darovao je kip svetoga Ivana Krstitelja koji se nalazi na Rajića groblju u Gorancima.

Trideset godina nakon prve mise, Terjina kosa i dalje je mjesto na kojem se na blagdan Male Gospe okupljaju vjernici, mole i prisjećaju onih koji su svojim djelima ostavili trag u životu zajednice.

Nakon ovogodišnje svete mise obitelj pokojnog Šimuna Marića počastila je sve misare jelom i pićem, obilježivši tako 30. obljetnicu slavljenja svete mise na ovom mjestu.

Gospina kapela na Terjinoj kosi tako već tri desetljeća svjedoči vjeri, zavjetu i zajedništvu, a tradicija okupljanja na Malu Gospu nastavlja se iz godine u godinu.

tekst Goranci online / foto Darko Glibić

 

 

 

 

 

 

 

  

Pročitaj članak