Vatra je sve progutala, ali ljubav nije pobjegla

foto Društvene mreže

Potresna fotografija ptice koja je stradala u velikom požaru na području Omiša, ostavši uz svoje gnijezdo, prizor je koji nadilazi samu tragediju. U toj tišini, među tragovima vatre i uništenja, ostala je slika nečega što čovjek često zaboravi – prava ljubav najviše se vidi onda kada postane teško, piše Danko Komljenović.

Kada je sve mirno i sigurno, lako je biti uz nekoga. Lako je voljeti kada nema opasnosti, boli ni žrtve. Ali ljubav se pokazuje upravo u trenucima kušnje – kada se približi opasnost, kada treba birati između vlastite sigurnosti i života onih koje volimo.  

Ova ptica nije pobjegla.  

Ostala je uz svoje gnijezdo.  

I upravo zato ovaj prizor toliko snažno dira srce.  U njemu možemo prepoznati sliku ljubavi koja se ne povlači pred patnjom. Ljubavi koja ne pita koliko će koštati. Ljubavi koja ostaje vjerna do kraja, čak i onda kada više nema nikakve nade da će sama preživjeti.  

Za kršćanina, ova slika neizbježno podsjeća na Kristovu ljubav na križu.  

Isus nije pobjegao kada je došao trenutak najveće patnje. Nije napustio čovjeka kada je cijena ljubavi postala križ. Ostao je vjeran do kraja, raširenih ruku, dajući svoj život za druge.  

Upravo zato posebno snažno odzvanjaju njegove riječi iz Evanđelja:  

„Koliko puta htjedoh okupiti djecu tvoju kao što kvočka okuplja piliće pod krila, i ne htjedoste!” (Mt 23,37).  

Slika kvočke koja okuplja svoje piliće pod krila postaje gotovo simbol Božje ljubavi – ljubavi koja štiti, okuplja i ostaje blizu kada nadolazi opasnost.  

Bog nas poziva pod svoja krila. Poziva nas u sigurnost svoje ljubavi, ali istodobno nas uči da ljubav nije samo riječ. Ljubav je spremnost na žrtvu. Ljubav znači ostati kada bi bilo lakše otići. Znači zaštititi drugoga kada sami trpimo.  

A Isus je tu istinu izrekao još snažnije:  

„Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje.” (Iv 15,13).  

Možda upravo zato ova fotografija toliko snažno pogađa čovjeka. U jednom prizoru prirode vidimo nešto što je duboko upisano i u srce Evanđelja – ljubav koja se daruje do kraja.  

Požar je iza sebe ostavio uništenje, bol i gubitak. Ali među tim prizorima ostala je i jedna tiha poruka. 

Ponekad se najveća ljubav ne čuje.  

Ne izgovara velike riječi.  

Ona jednostavno – ostane.  

Ostane uz svoje.  

Ostane pod križem.  

Ostane u nevolji.  

Ostane onda kada je najteže.  

I upravo tada pokazuje koliko je velika.  

Neka nas ovaj potresni prizor podsjeti da i mi budemo ljudi koji neće pobjeći kada nekome bude teško. Da budemo uz svoje obitelji, prijatelje, bližnje i one koji trpe. Jer prava ljubav ne traži najlakši izlaz.  

Prava ljubav ostaje vjerna do kraja.

Pročitaj članak

Lidl stigao pred vrata BiH: Pogledajte kako izgleda golemi kompleks vrijedan više od 100 milijuna eura

foto BisnisInfo.ba

Ogromni kompleks u Poslovnoj zoni Azapovići na području općine Kiseljak već je praktično spreman za svoju ključnu ulogu. 

BiznisInfo.ba posjetio je ovu lokaciju i snimio nove fotografije i snimke dronom objekta koji će predstavljati srce budućih operacija njemačkog trgovačkog giganta Lidl u Bosni i Hercegovini.  

Riječ je o velikom logističko-distributivnom centru, investiciji vrijednoj više od 100 milijuna eura, iz kojeg će se snabdijevati Lidl prodavnice širom Bosne i Hercegovine.

Dok Lidl paralelno gradi i priprema prodajne objekte u brojnim bh. gradovima, upravo će ovaj kompleks biti centralna logistička baza cijelog sistema. Ovdje će pristizati roba, biti skladištena i pripremana, a potom kamionima svakodnevno odlaziti prema prodavnicama širom zemlje.  

Drugim riječima, kupci će Lidl vidjeti kroz njegove prodavnice, ali će se veliki dio onoga što omogućava njihovo svakodnevno funkcioniranje odvijati upravo u ovom objektu.  

Gigantski kompleks kod Sarajeva Razmjere projekta najbolje pokazuju brojke. Lidl je u izgradnju ovog logističko-distributivnog centra uložio više od 100 milijuna eura. Kompleks se nalazi na zemljištu površine oko 250.000 kvadratnih metara, dok sam skladišni prostor zauzima približno 60.000 kvadratnih metara – što površinom odgovara veličini osam standardnih nogometnih terena.  

Centar ima oko 40.000 paletnih mjesta i čak 120 utovarnih i istovarnih rampi, što pokazuje kakav će intenzitet logističkih operacija biti moguć kada Lidlova prodajna mreža u BiH počne raditi.  

Predviđeno je pet različitih temperaturnih zona kako bi se različite kategorije proizvoda mogle skladištiti u odgovarajućim uvjetima. Među njima je i posebna zona za čokoladne proizvode na temperaturi od 18 stupnjeva.  

U logističkim procesima koristit će se i suvremena rješenja poput sistema “pick-by-voice”, kojim zaposleni glasovnim uputama dobivaju informacije o robi koju trebaju pripremiti za daljnju distribuciju. Prema ranijim najavama Lidla, ovaj veliki centar trebao bi donijeti više od 200 radnih mjesta.  

Lokacija nije izabrana slučajno Logistički centar smješten je u naselju Lepenica, na području općine Kiseljak i relativno blizu Sarajeva, uz jedan od najvažnijih prometnih pravaca u zemlji. Blizina autoceste A1 od velikog je značaja za Lidl jer će iz jednog centralnog skladišta morati svakodnevno snabdijevati mrežu prodavnica raspoređenih širom BiH.  

Upravo zbog toga ovaj kompleks nije samo veliko skladište. On će biti centralna logistička točka Lidlovog poslovanja u BiH i jedan od najvažnijih objekata kompanije u zemlji. Iz Lepenice će se praktično upravljati fizičkim tokom robe – od njenog prijema i skladištenja do pripreme narudžbi i otpreme prema pojedinačnim prodavnicama.  

Lidl već traži više od 1.000 radnika Sve ovo dolazi u trenutku kada se Lidl očigledno približava posljednjoj velikoj fazi priprema za ulazak na bh. tržište.

BiznisInfo.ba je nedavno objavio da je kompanija pokrenula najveći val zapošljavanja otkako je stigla u BiH, s ciljem angažiranja više od 1.000 novih radnika.  Zapošljavanje je organizirano u dvije faze i odnosi se na buduće prodavnice širom zemlje. Lidl je do pokretanja ovog velikog natječaja u Bosni i Hercegovini već imao tim od oko 400 zaposlenih.  

Masovno zapošljavanje jedan je od najsnažnijih pokazatelja da se nakon višegodišnje kupovine zemljišta, projektiranja, izgradnje prodavnica i uspostavljanja logistike približava trenutak koji domaće tržište dugo očekuje – otvaranje prvih Lidl prodavnica u BiH. 

Otvaranje se sve više približava Lidl još nije službeno objavio datum otvaranja prvih prodavnica, pa ga u ovom trenutku ne treba uzimati kao definitivno potvrđen. Ipak, prema dosadašnjoj dinamici radova i informacijama kojima raspolaže BiznisInfo.ba, najrealnije je očekivati početak rada prvih prodavnica početkom naredne godine. 

Takvom scenariju u prilog ide nekoliko stvari koje se sada odvijaju paralelno: logistički centar kod Kiseljaka je izgrađen, veliki broj prodajnih objekata širom zemlje nalazi se u različitim fazama realizacije, a kompanija je pokrenula masovno zapošljavanje ljudi koji će raditi upravo u budućoj maloprodajnoj mreži.  

BiznisInfo.ba je ranije evidentirao Lidlove projekte i planirane lokacije u brojnim gradovima širom Bosne i Hercegovine, što pokazuje da kompanija od početka ne priprema ulazak s nekoliko izoliranih prodavnica, već gradi veliku nacionalnu mrežu.  

Kada prve prodavnice konačno otvore vrata, upravo će kompleks koji smo snimili u Lepenici biti njihova logistička kičma – mjesto kroz koje će svakodnevno prolaziti roba namijenjena policama Lidl prodavnica širom Bosne i Hercegovine.

Pročitaj članak

„Ovo nije mirovina, već osuda na siromaštvo“: Nakon 28 godina staža evo kolika je mirovina

Redakciji portala Bljesak.info se obratila čitateljica koja je izrazila ogorčenje iznosom mirovine koju je, prema njezinim navodima, ostvarila nakon 28 godina radnog staža.  

Kako navodi, mirovina joj je 10. kolovoza 2026. godine isplaćena u iznosu od 535 KM, što smatra nedostatnim za dostojan život te oštro kritizira izmjene propisa o mirovinskom osiguranju.  

„Mirovina koju sam dobila 10.08.2026. godine u iznosu od 535 KM nakon 28 godina radnog staža u knjigovodstvenoj agenciji nije mirovina, već osuda na siromaštvo, bijedu – smrt. S tim novcem se ne može preživjeti, a ne živjeti dostojanstveno“, napisala je čitateljica.  

Posebno je, kako ističe, teško prihvatiti činjenicu da dulji radni staž u njezinu slučaju nije rezultirao mirovinom koju smatra primjerenom godinama provedenima na radu.  Čitateljica pritom uspoređuje svoj slučaj s osobama koje su, prema njezinim navodima, do kraja 2025. godine s 15 godina staža mogle ostvariti najnižu mirovinu od 666,76 KM.  

„Ljubazno vas molim, gdje je tu pravda za koju se borite?“, pita.  Od svih koji su sudjelovali u donošenju izmjena propisa traži konkretan odgovor na pitanje kako bi umirovljenik trebao pokriti osnovne životne troškove s 535 KM mjesečno.  

„Najljubaznije molim da takvu istu tablicu naprave nama umirovljenicima i upute nas kako preživjeti mjesec dana s 535 KM, s tim da uzmu u obzir da većina nas, s obzirom na godine, već koristi neku terapiju“, navodi.  

Kritiku je uputila i predstavnicima umirovljenika koji su sudjelovali u procesu izmjena propisa, smatrajući kako se pokušajem ispravljanja jedne nepravde istodobno stvorila nova.  

Njezino pismo tako otvara šire pitanje položaja umirovljenika s dugogodišnjim radnim stažem i dostatnosti primanja za osnovne životne potrebe.  

Na kraju izražava nadu da će Ustavni sud Federacije BiH pozitivno odgovoriti na apelaciju za koju navodi da su je podnijeli pojedini predstavnici vlasti.  

Iznos od 535 KM, poručuje čitateljica, za nju nije samo broj na bankovnom računu, nego pitanje dostojanstva nakon gotovo tri desetljeća rada.

Pročitaj članak

Trebao je biti pokopan u poznatoj rimskoj bazilici, a onda je Crkva povukla neočekivan potez

foto Wikimedia Commons

U posljednjem trenutku otkazan je katolički sprovod Bruna Battistija D'Amaria, poznatog talijanskog gitarista. Glazbenik, koji je preminuo 5. kolovoza u dobi od 88 godina, trebao je biti pokopan u rimskoj bazilici Santa Maria in Montesanto, poznatoj kao "crkva umjetnika". Kardinal Baldassarre Reina, generalni vikar pape Lava XIV. za Rimsku biskupiju, na kraju je odbio dopustiti slavljenje mise zadušnice, izvijestio je ekai, piše Katolička tiskovna agencija.

Ceremonija je bila unaprijed isplanirana, a bazilika je trebala zbog tog događaja biti, iznimno, otvorena u mjesecu kolovozu. Odluka je promijenjena nakon otkrivanja informacija o D'Amarijinoj aktivnoj uključenosti u slobodno zidarstvo. Prema ''La Nuova Bussoli'' kler odgovoran za baziliku u početku nije znao za njegovu pripadnost masonskoj loži ''Veliki orijent Italije'' (tal. Grande Oriente d'Italia, skraćenica GOI; najstarija i najveća regularna slobodnozidarska velika loža u Italiji osnovana 1805. godine). 

D'Amario je bio cijenjeni klasični gitarist i profesor na Konzervatoriju ''San Pietro a Majella'' u Napulju. Tijekom godina surađivao je s Enniom Morriconeom, a dijelovi skladbi koje je odsvirao na gitari su se našli na soundtrackovima filmova ''Za šaku dolara'', ''Za dolar više'', ''Dobar, loš, zao'' i ''Bilo jednom na Divljem zapadu''.

Nakon glazbenikove smrti njegove veze s masonerijom javno je potvrdila loža ''Veliki orijent Italije''. U objavljenim ''in memoriam'' organizacija ga je predstavila kao osnivača rimske lože ''Giuseppe Leti'' i autora službene himne Velikog orijenta Italije. D'Amario je također dvaput vodio Regionalni koledž časnih majstora Lacija i služio kao savjetnik Reda. 

Ove informacije prenesene su rektoru bazilike, biskupu Antoniju Staglianòu, predsjedniku Papinske teološke akademije. Nakon što ih je provjerio kontaktirao je kardinala Reinu. Papin generalni vikar za Rimsku biskupiju nakon konzultacija s pravnim odjelom Biskupije, odbio je dopustiti slavljenje mise zadušnice. Biskup Staglianò potom je primio i pisanu potvrdu te odluke. 

Rektor bazilike također je razgovarao s kćeri pokojnika. Prema njezinom iskazu nije znala za članstvo svog oca u masoneriji. Crkvene vlasti također nisu dobile informacije koje bi ukazivale na to da je D'Amario napustio masonsku organizaciju prije smrti. 

Na kraju je u obiteljskom okružju održana samo molitva u prisutnosti svećenika, ali bez slavljenja svete mise i bez liturgijskog ruha. Biskup Staglianò je istaknuo da je u budućnosti moguće slaviti svetu misu za preminulog.

 Odluka kardinala Reine u skladu je s nepromjenjivim stavom Katoličke crkve prema aktivnom članstvu u masonskim organizacijama. U deklaraciji Kongregacije za nauk vjere iz 1983. godine kaže se da je negativna ocjena Crkve o masonskim udrugama i dalje valjana jer se njihova načela smatraju nespojivima s katoličkim naukom. U studenom 2023. Dikasterija za nauk vjere ponovno je potvrdio nespojivost aktivnog članstva u masoneriji s učenjem Crkve. 

Slučaj D'Amario pokazuje da, unatoč dijalogu u proteklim godinama između predstavnika Crkve i osoba povezanih s masonerijom, doktrinarni stav Crkve o ovom pitanju ostaje nepromijenjen.

Pročitaj članak

Staru kuhinju platili samo 900 eura, a onda ih je iza ladice dočekalo iznenađenje

foto Društvene mreže

Jedna hrvatska obitelj koja živi u Njemačkoj našla se u situaciji koju bi mnogi teško mogli zamisliti. Staru kuhinju kupili su za 900 eura, no prilikom rastavljanja iza jedne ladice pronašli su omotnicu s čak 24.000 eura u gotovini.

Prema priči koju je jedna od članica obitelji objavila na društvenim mrežama, novac je očito godinama bio skriven na tom mjestu. Kuhinju su kupili od starije žene koja se seli u dom, pa postoji mogućnost da je riječ o njezinoj životnoj ušteđevini koju je jednostavno zaboravila, prenosi Večernji list BH.

Upravo je to otvorilo veliku dilemu među članovima obitelji.

Suprug smatra da su kuhinju uredno platili i da je ono što se nalazilo u njoj sada njihovo. Njegova supruga, međutim, ne može prestati razmišljati o staroj vlasnici.

Najviše je muči pomisao da bi žena mogla otići u dom vjerujući da je izgubila svoju životnu ušteđevinu. Zbog toga je u Facebook grupi „Život u Njemačkoj“ upitala druge članove što bi oni učinili.

„Biste li vratili cijeli iznos, čak i ako vam je novac potreban?“ upitala je.

Odgovori su bili podijeljeni. Mnogi su bez razmišljanja poručili da novac treba vratiti.

„Poštenje je vrlina“, napisao je jedan korisnik, dok su drugi poručivali da bi jednostavno vratili omotnicu vlasnici. Bilo je, naravno, i šaljivih komentara onih koji su tvrdili da im se takve situacije događaju gotovo svakog tjedna.

Jedan komentar posebno je sažeo stav dijela sudionika: „Svoje ne damo, tuđe nećemo.“

No, cijela situacija nije samo pitanje morala i osobne savjesti. U Njemačkoj postoje i jasna pravila koja uređuju postupanje s pronađenim stvarima.

Onaj tko pronađe tuđu stvar i zna tko je njezin vlasnik, dužan je o pronalasku obavijestiti vlasnika. Ako vlasnik nije poznat ili nije moguće utvrditi njegovu adresu, pronalazak se prijavljuje nadležnom tijelu. Za sitne predmete vrijednosti do 10 eura vrijedi iznimka.

Pronalazač pod određenim uvjetima ima pravo i na nalazninu. Ona iznosi pet posto za vrijednost do 500 eura, a za iznos iznad toga tri posto. Kada bi se ta pravila primijenila na 24.000 eura, nalaznina bi iznosila oko 730 eura.

U određenim okolnostima, ako se vlasnik ne javi u roku od šest mjeseci, pronađena stvar može prijeći u vlasništvo pronalazača.

Međutim, ovaj slučaj ima važnu posebnost – obitelj vrlo vjerojatno zna kome novac pripada. Zbog toga činjenica da je gotovina pronađena unutar kuhinje kupljene za 900 eura ne znači da je 24.000 eura automatski postalo vlasništvo kupaca.

Pred obitelji je tako odluka koja je puno veća od same vrijednosti kuhinje. S jedne strane nalazi se 24.000 eura koji bi mnogima značajno promijenili život, a s druge starija žena koja je možda upravo u toj kuhinji, iza jedne ladice, ostavila svoju životnu ušteđevinu.

Pitanje koje je žena postavila na društvenim mrežama zato je izazvalo brojne reakcije, ali i otvorilo jednostavnu dilemu: što biste vi učinili da pronađete 24.000 eura u predmetu koji ste upravo kupili?

Pročitaj članak

Golema Gospa usred poljskih polja: Kip viši od 55 metara već izaziva velike polemike

U poljskom selu Konotopie, nedaleko od Toruńa, svečano je otkriven i posvećen golemi kip Blažene Djevice Marije, koji je svojom ukupnom visinom postao jedan od najvećih, a prema navodima o projektu i najveći takav marijanski spomenik u Europi.

Sama statua Djevice Marije visoka je 40,6 metara, dok je postavljena na monumentalno postolje u obliku krune visoko 15 metara. Ukupna visina spomenika tako prelazi 55 metara, zbog čega je vidljiv iz velike udaljenosti i već sada privlači pozornost javnosti.

Spomenik podigao poljski milijunaš

Inicijator i glavni financijer projekta je 75-godišnji poljski poduzetnik Roman Karkosik, jedan od najbogatijih Poljaka. Svoje je bogatstvo stekao prvenstveno poslovanjem u automobilskoj industriji te ulaganjima na burzi.

Troškovi izgradnje procjenjuju se na oko 23 milijuna eura, a Karkosik je poručio kako je golemi spomenik podigao iz osobne zahvalnosti Djevici Mariji.

Svečanost otkrivanja i posvete održana je uz svetu misu, a mještani se nadaju da će novi spomenik u budućnosti privući brojne hodočasnike, vjernike i turiste iz Poljske i inozemstva.

„King Kong usred polja“

Ipak, monumentalni projekt nije prošao bez kontroverzi. Dio crkvenih krugova oštro je kritizirao način na koji je spomenik zamišljen i izveden.

Dominikanski fratar Paweł Gużyński kip je opisao kao „King Konga usred polja“, izražavajući sumnju u smislenost takvog monumentalnog pristupa.

Gużyński je cijeli pothvat usporedio i s biblijskom pričom o zlatnom teletu, upozoravajući na opasnost da se vjerski simbol pretvori u svojevrsni predmet idolopoklonstva.

Time je otvoreno i šire pitanje o tome gdje završava izraz osobne pobožnosti, a gdje počinje pretjerana monumentalnost koja može zasjeniti samu poruku vjere.

Bez obzira na podijeljene reakcije, golemi kip Djevice Marije već je postao nova vizualna znamenitost Konotopija. Hoće li s vremenom postati poznato hodočasničko odredište ili će ostati simbol kontroverzne interpretacije marijanske pobožnosti, pokazat će vrijeme.

Pročitaj članak

„Divlje“ krave haraju od Goranaca do Raške Gore

„Sve su živo pojele“, kazao je za Bljesak.info mještanin Raške Gore, opisujući probleme koje, kako tvrdi, stanovnicima više mostarskih naselja stvaraju goveda koja slobodno lutaju ovim područjem. 

Prema njegovim riječima, riječ je o stoci koja godinama boravi bez odgovarajućeg nadzora. Životinje ulaze u ograđene vrtove, uništavaju usjeve, a mještani se, posebno zbog bikova, osjećaju nesigurno.  

„Goveda su žedna, hodaju okolo, provaljuju u ograđene bašte“, naveo je mještanin.  

Osim uništenih usjeva i ograda, problem predstavlja i izmet koji životinje ostavljaju po dvorištima i vrtovima.  

Da problem postoji potvrdili su i iz Lovačkog društva „Jarebica“ iz Mostara, kojemu se, kako navode, mještani često obraćaju.  

„Ljudi nam se žale. Riječ je o kravama koje lutaju po šumi i prave štetu, provaljuju ograde, gaze i uništavaju usjeve“, kazali su iz Lovačkog društva „Jarebica“.  

Kako navode, većina goveda ima ušne markice, što znači da su registrirana i da imaju vlasnike.  

Krave piju vodu namijenjenu divljači  

Problem ne stvaraju samo mještanima. Goveda ulaze i na područja na kojima lovci postavljaju hranilišta i pojilišta za divljač.  

„Sve što radimo moramo ograđivati, postavljati bodljikave žice i čudesa kako bismo sačuvali to što radimo od krava“, istaknuli su iz Lovačkog društva „Jarebica“.  

Poseban problem predstavlja voda tijekom velikih ljetnih vrućina. Lovci navode kako u posljednje vrijeme dodatno ograđuju lokve kako bi divljač imala nesmetan pristup vodi.  

„Za divljač je dovoljno da u lokvi ima 100 litara vode, za zeca i sitnu i krupnu divljač, a krava danas popije 20-25 litara vode“, pojasnili su.  

Iako problem traje godinama, lovci ističu kako nemaju ovlasti postupati prema životinjama jer je riječ o domaćoj stoci.  

„Krave su domaće životinje, nisu divljač“, naglašavaju.  

„Postale su poludivlje životinje“  

Iz Lovačkog društva „Jarebica“ navode kako se s problemom susreću na širem području.  

Problemi, prema njihovim riječima, postoje na području Bila, Goranaca, dijela Bogodola, Raške Gore i Vrdi.  

„Te krave su bez nadzora, hodaju po šumi i faktički su postale poludivlje životinje. I tele se u šumi i svoj život završavaju u šumi. I nama uništavaju našu infrastrukturu“, zaključili su.  

Točan broj goveda koja slobodno lutaju ovim područjem nije poznat. Mještani spominju brojku od 50 do 60 grla, dok iz Lovačkog društva navode kako taj podatak ne mogu potvrditi.  

Problem nije nov. Još 2023. godine portalu Bljesak.info obratila se skupina mještana sela Đubrani, upozoravajući na veći broj grla stoke koja bez nadzora luta selom.  

Tada su mještani naveli kako su životinje puštene u šumu da se „samo tako snalaze za hranu“, dodajući kako ta hrana u velikom broju slučajeva postaju usjevi koje lokalno stanovništvo uzgaja za vlastite potrebe.  

Tri godine kasnije, čini se, problem i dalje traje. Mještani ponovno upozoravaju na štetu i strah koji im stvaraju životinje bez nadzora, dok se konkretno rješenje još uvijek ne nazire.  

Portal Bljesak.info uputio je upit Ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva o ovom problemu. Odgovor nadležnog ministarstva bit će objavljen nakon što bude zaprimljen.

Pročitaj članak

Godine prolaze, ali prijateljstvo ostaje: Generacija 1958. ponovno zajedno u Gorancima

Generacija 1958. ponovno zajedno: Šesnaest bivših učenika Goranca okupilo se na tradicionalnom druženju  Generacija rođena 1958. godine, nekadašnji učenici Osnovne škole Goranci, i ove je godine nastavila lijepu tradiciju zajedničkog druženja.  

U restoranu Kod Dekića, koji vodi jedan od pripadnika njihove generacije, okupilo se 16 bivših školskih kolega. Uz zajednički stol prisjetili su se školskih dana, prijateljstava i brojnih uspomena koje ih vežu za djetinjstvo provedeno u Gorancima.  

Ovakva druženja organiziraju se tradicionalno svake godine, a godine koje prolaze samo dodatno pokazuju koliko vrijede prijateljstva koja su nastala još u školskim klupama.  

Razgovora, smijeha i prisjećanja na neka prošla vremena nije nedostajalo. Iako su ih životni putevi tijekom godina odveli na različite strane, ovakvi susreti prilika su da se ponovno okupe, popričaju i zajedno vrate u dane mladosti. 

Šesnaest okupljenih članova generacije tako je još jednom potvrdilo kako školske uspomene ne blijede, a prijateljstva iz najranijih dana mogu trajati cijeli život.  

Tradicionalno druženje završilo je uz želju da ih se i dogodine okupi što više – zdravi, nasmijani i spremni za još jedno zajedničko prisjećanje na vrijeme kada su kao učenici sjedili u školskim klupama Osnovne škole Goranci.

Pročitaj članak

Groblje mira nastavlja rasti: Postavljeno više od 20.000 križeva, evo što slijedi

foto Goranci online

Groblje mira na Bilima iznad Mostara i ove će godine biti mjesto molitve, sjećanja i dostojanstvenog okupljanja. U subotu, 22. kolovoza, obilježit će se Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima, uz prigodan program, molitvu krunice, polaganje vijenaca i svetu misu. 

O važnosti sjećanja, nastavku izgradnje Memorijalnog centra te ovogodišnjem programu za radio Mir Međugorje sa voditeljem Mijom Brkićem razgovara je voditeljica ureda Memorijalnog centra Groblje mira Marijana Tomašević.

“I ove godine, kao i prošlih godina, na Groblju mira pripremamo jedan lijep, primjeren i dostojanstven program kakav i priliči povodom Europskog dana sjećanja na žrtve totalitarnih režima. Službeno sve počinje u 11.00 sati, s tim da se vjernici okupljaju već i puno ranije, ali u 11.00 počinje molitva krunice, zatim slijedi polaganje vijenaca, a onda na vrhuncu i samo misno slavlje u 12.00 sati. Ove godine posebno nam je drago što će s nama biti mons. Dražen Kutleša, koji će predvoditi i propovijedati na ovoj svetoj misi. Također, biti će veličanstven ugođaj, jer će misno slavlje pjevanjem uveličati glasovi ujedinjenih zborova pod ravnanjem maestra don Dragana Filipovića uz glazbenu pratnju profesora Emila Bevande. Nakon mise organizirano je već tradicionalno druženje iza crkve, a ove godine posebno nas veseli što je iz dosta općina i gradova organiziran besplatan prijevoz za hodočasnike pa je evo to još jedna lijepa prilika da se hrvatski narod iz svih krajeva okupi u zajedničkoj molitvi i druženju.”  

Koliko su ovakvi dani važni upravo za obitelji žrtava, ali i za cijelo društvo?  

“Ovakvi nadnevci i zajedničko okupljanje u molitvi jako su važni za obitelji žrtava, a jednako tako i za cijelo društvo. Jednom prilikom povodom obljetnice Drugog svjetskog rata, papa Ivan Pavao II. napisao je između ostalog jednu posebno mudru rečenicu: “kako sjećanja na rat ne smiju izblijediti, nego trebaju postati ozbiljna lekcija za sadašnje i buduće generacije”. Pri tom osobno smatram da je uistinu bitno poznavati prošlost svog naroda, dakle ne sjećati se nečega kako bismo budili mržnju ili bilo kakve podjele, nego upravo suprotno; sjećamo se kako bismo odali poštovanje prema našim žrtvama i kako bismo ostavili poruku da se takvi crni dani više nikada ne ponove.”  

Zašto je važno da se o žrtvama govori i danas, posebno mlađim generacijama?  

“To je doista neizmjerno važno, kao neki nepisani zakon kojeg se ipak svi moramo pridržavati. Svima nam je poznato da na mladima ostaje svijet. Mir koji treba usaditi u srce svakog djeteta koje će doći na Groblje mira mora biti mir koji je prožet istinom, sjećanjem i oprostom. Dakle, posve je jednostavno. Mi, Hrvati, vjernici smo jedini odgovorni za sve što će naša djeca znati o našoj povijesti. Mi smo ti koji im trebamo vjerodostojno prenijeti što se dogodilo i kakvu je žrtvu podnio naš narod u svojoj prošlosti, onoj davnoj i onoj nedavnoj. Mi smo ti koji im trebamo prenijeti osjećaj za ljubav prema svome narodu, prema svojoj obitelji, od koje ionako sve počinje.  Zato, uvijek kažem, razgovarajte o ovakvim temama u svojim kućama, vjerujte i kada nekada mislimo da nas djeca ne slušaju ili ne razumiju, nije to baš tako. Djelić naših priča uvijek ostaje i otvara prostor za pitanja, za pažnju i slično. Djeca usvajaju obrasce ponašanja upravo od starijih koji ih okružuju. Zato se potrudimo biti dobar primjer.”  

Na Groblju mira nedavno je završena još jedna faza postavljanja križeva, njih gotovo 700. Što za vas znači ovaj veliki korak u izgradnji i uređenju Memorijalnog centra?  

“Kroz jednu tekuću godinu imamo tri faze podizanja križeva. U ovoj godini je već podignuto preko 1200 križeva kroz zadnje dvije faze. Već stižu i novi zahtjevi koji će biti obrađeni i postavljeni do naredne jeseni, odnosno do Svih svetih. Sve više zahtjeva govori nam da se svijest o Groblju mira sve više širi. Posebno je dobro što se nekako taj interes za jednim ovakvim projektom razmjerno proširio u cijeloj zemlji, ali i izvan nje pa i na dnevnoj bazi imamo puno upita iz drugih zemalja, dakako, najviše iz Hrvatske. Ljudi su prepoznali koliko je bitno sačuvati sjećanje i imati jedno ovakvo mjesto zajedničke molitve za naše žrtve. Često ljudima objašnjavamo kako je Groblje mira spomen mjesto za žrtve s područja BiH, pa ih nekad i razočaramo jer ne mogu podignuti križ za nekoga svoga ako je osoba rođena, odnosno krštena negdje drugo, ali potrudimo se makar objasniti što mogu učiniti sa svoje strane kako bi potaknuli slično u svojim zajednicama.”

Koliko je do sada postavljeno križeva i koliko je važno da se ovaj projekt i nastavi? Kakvi su planovi za sljedeće aktivnosti?  

“Preko 20 000 križeva je postavljeno dosad, i kao što sam prethodno spomenula svake godine taj broj sve više raste. Ono što se trenutno radi na Groblju mira su radovi na uređenju središnjeg dijela, ali i pristupnih staza kojima se dolazi do križeva. Također, veći radovi na nadstrešnici su pri kraju, sada ostaju ti završni dijelovi, kada je zapravo i najveći dio posla jer svi ti finiši trebaju biti savršeni i uklopljeni u projekt. Nekoliko različitih timova radnika su svakodnevno, od jutarnjih sati na Groblju mira, a vjerujem da će raditi sve do kasne jeseni, jer zbog posebnih vremenskih uvjeta zimi smo ograničeni s izvođenjem radova pa sada koristimo svaki prigodan dan kako bismo što više uradili na Groblju mira.”  

Koliko je važno da iza svakog imena ostane trajni spomen?  

“Bog voli svako ljudsko biće jednako. Bog nam je isto tako svojim primjerom dao do znanja koliko je svaki čovjek vrijedan spomena. Ljudi čija imena su na križevima na Groblju mira su stvarni ljudi koji su koračali ovom zemljom, koji su živjeli vjeru svog naroda, koji su se borili za opstanak… To su ljudi koji su ono najvrijednije, a to je vlastiti život, postavili kao temelj našoj slobodi. To su isti ljudi koje spominjemo u pričama naših baka, onim teškim životnim pričama. Uvjerena sam da je trajni spomen u obliku bijelog križa s osnovnim podacima žrtve, najmanji čin dostojanstvenog odnosa prema tim ljudima, prema našim djedovima od kojih smo potekli.”

Kako danas izgleda Groblje mira u odnosu na njegove početke i koliko se cijeli prostor promijenio?  

“Kada danas pogledamo Groblje mira, vidimo jedno prepoznatljivo memorijalno mjesto s uređenim prostorom i s tisućama postavljenih križeva. Vidimo mjesto koje svakodnevno posjećuju hodočasnici, obitelji i ostali posjetitelji. Ako ga usporedimo s onim počecima primjetno je da se ono što je golim okom vidljivo uvelike promijenilo, a donekle se promijenila i svijest ljudi, odnosno ljudi su uvidjeli ono što je od samog početka bila misao vodilja skupine ljudi koji su sve ovo pokrenuli, a to je upravo ovo današnje spomen mjesto na sve žrtve Drugog svjetskog rata s područja Bosne i Hercegovine. To je ono što se nije promijenilo od samog početka, predanost i rad ljudi koji su usko vezani uz projekt od početka. Vidite, kroz razgovore s njima, nekad se dobije dojam da su i sami iznenađeni kako se sve ovo lijepo razvilo, nekad su i sami bili skeptični u pogledu nekih pitanja i izazova. Ali, kako to obično bude, kada je nešto ispravno, “čisto kao suza” i ponajprije iskreno, onda se sve nekako pođe razvijati prirodno, svaki problem nađe rješenje, jer ako iza nečega stoji sila kao što je u ovom našem slučaju hrvatski narod, onda nema mjesta za brigu, sve ide spontano i točno onim pravim ritmom, ni presporo ni prebrzo. Naravno, uz potporu Hrvatskog narodnog sabora koji od početka stoji uz Groblje mira i veliku potporu Vlade Republike Hrvatske te institucija na razini države, danas Groblje mira slovi za jedno od najvećih memorijalnih mjesta u širem prostoru.”  

Koliko je zahtjevan posao prikupljanja podataka, imena i povijesnih svjedočanstava o žrtvama? Koliko je važna suradnja s obiteljima žrtava, svjedocima i ljudima koji još uvijek čuvaju podatke o stradalima?  

“To je vjerojatno najodgovorniji dio našeg rada. Sve se donekle može popraviti, puknuti beton na građevini pa i ispucali križ se može zamijeniti, ali oni podaci na njemu moraju biti točni, provjereni i pravilno arhivirani. Svako ime na Groblju mira je prošlo postupak provjere, usuglašavanja ako je bilo nekih upitnika. Dakle suradnja s Povjerenstvima, s obiteljima žrtava te crkvenim osobama koje su uvijek dostupne za naše provjere, to je ključno za ovaj odgovorni posao koji je s jedne strane mukotrpan i dug, jako dug, ali s druge strane je taj osjećaj ponosa kada radiš nešto što je toliko bitno za sliku povijesti vlastitog naroda, kada si sretan i ponosan da si dio toga, to je taj dobri osjećaj koji prevladava.”  

Zna li se okvirno koliko još uvijek postoji nepoznatih podataka i neistraženih slučajeva?  

”Takve informacije je teško i okvirno dati. Ipak, ono što je sigurno je da još uvijek postoji neevidentiranih žrtava. Iako, naglašavam da su pojedina Povjerenstva odradila stopostotno popise žrtava, ali moramo znati da ima puno mjesta koja još nisu u potpunosti završena, ali svake godine ih je manje nego prethodne, to je bitno, jer to nam govori da rad daje plodove, odnosno da radimo temeljito i ispravno.”

Što biste voljeli da svaki posjetitelj ponese sa sobom nakon svakog dolaska na Groblje mira, pa tako i ovog 22. kolovoza?  

“Voljela bih da svatko nakon ove svete mise i nakon svakog posjeta Groblju mira, bilo koji drugi dan, odavde ode s mirom u srcu, s još jačim poštovanjem prema žrtvama i s onim jednim upitnikom nad glavom, a to je ono preispitivanje samog sebe; što mi možemo učiniti da očuvamo mir koji danas uživamo? A možemo puno toga učiniti, puno toga.”  Na Groblju mira snimao se i dio dokumentarnog filma „Vjera i patriotizam“. 

Kako je došlo do ideje da upravo Groblje mira bude jedno od mjesta snimanja? Možete nam reći nešto više i o tome? 

“Groblje mira je svojom simbolikom zapravo idealno mjesto za snimanje ovakvih projekata. I ranije su se ovdje snimali slični dokumentarni sadržaji, pa i neki spotovi, tako da nam je drago kada autori, posebno oni koji govore o važnim temama prepoznaju Groblje mira kao mjesto vrijedno spomena. Naravno, uvijek smo otvoreni prema takvim suradnjama i pri tome svakako valja napomenuti da takva snimanja trebaju biti najavljena našem službenom uredu.  Iskoristila bih ovu priliku za poziv, dakle pozivamo sve one koji su u mogućnosti da nam se pridruže 22. kolovoza na Groblju mira kako bismo zajedno proveli taj dan u molitvi, sjećanju i zajedništvu. A također, pozivam sve da nas posjete i kroz cijelu godinu jer su vrata Groblja mira uvijek otvorena. Dođite slobodno bilo kad, zapalite svijeću pokraj križeva i pomolite se za vaše, odnosno naše žrtve, ili ako dosad niste imali priliku doći svakako to učinite kako biste upoznali priču koju čuva ovo mjesto. Također, na našoj web stranici grobljemira.info možete pronaći sve podatke o Groblju mira, a možete nas i kontaktirati izravno putem telefona, društvenih mreža ili službene e-adrese. Još jednom, vidimo se 22.kolovoza na Groblju mira! Svi ste dobrodošli!”

Pročitaj članak

DOŠLA U HRVATSKU RADITI, A DOČEKALA JE TRAGEDIJA: Dragana (34) stradala u požaru kod Omiša

Velika tragedija pogodila je područje Omiša. U velikom požaru koji je zahvatio ovo područje život je izgubila 34-godišnja Dragana Antešević iz Bosne i Hercegovine, za kojom je prethodno bila pokrenuta intenzivna potraga.  Dragana je nestala na području mjesta Stanići kod Omiša.

Tijekom požara nalazila se u automobilu s još dvije osobe, no u jednom trenutku udaljila se od vozila, nakon čega joj se izgubio svaki trag.  

Hrvatska policija objavila je njezinu fotografiju i podatke te pozvala građane koji imaju bilo kakvu informaciju o Dragani da se jave nadležnim službama.  

Nažalost, potraga je završila najtužnijim mogućim ishodom. Policija je potvrdila da tijelo pronađeno na požarištu pripada mlađoj ženskoj osobi – 34-godišnjoj Dragani Antešević iz Bosne i Hercegovine.  

Dragana je iz Kotor Varoša otišla u Hrvatsku kako bi radila kao sezonska radnica. Tamo gdje je trebala zaraditi za život i vratiti se svojim najmilijima, njezin je život tragično ugašen u stravičnom požaru.  

Iza nje ostaju obitelj, prijatelji i brojni ljudi koji će je pamtiti, ali i neizmjerna bol zbog života prekinutog na tako strašan način.  

Počivala u miru Božjem. 

Pročitaj članak

Dok su iza rešetaka, rade punom parom: Evo što proizvode osuđenici u mostarskom zatvoru

Kruh koji se svakoga dana poslužuje u mostarskom zatvoru odnedavno nastaje upravo ondje – peku ga osuđene osobe koje su se odlučile uključiti u rad. Dok jedni rade u kuhinji, praonici ili radionici, drugi obrađuju zemlju, uzgajaju voće i povrće ili se bave drugim poslovima unutar Kazneno-popravnog zavoda Mostar.

Rad iza zatvorskih zidova nije obvezan. Osuđenici za svoj angažman dobivaju naknadu, a svrha nije samo ispunjavanje vremena tijekom izdržavanja kazne. Rad treba omogućiti stjecanje novih znanja i radnih navika koje im mogu koristiti nakon izlaska na slobodu, piše Bljesak.info.

Zatvor koji nakon više od 130 godina seli na novu lokaciju

Kazneno-popravni zavod Mostar na sadašnjoj lokaciji djeluje više od 130 godina, a tijekom tog razdoblja suočavao se s brojnim prostornim i infrastrukturnim ograničenjima.

Zavod ima kapacitet za 145 osuđenika i 35 pritvorenika, dok se aktualan broj osoba koje se nalaze u ustanovi iz sigurnosnih razloga ne objavljuje.

Među kaznenim djelima zbog kojih osobe izdržavaju zatvorske kazne češća su neovlaštena proizvodnja i promet drogama, razbojništva, krađe i teške krađe.

Velika promjena trebala bi uslijediti preseljenjem u novi zatvorski kompleks koji se gradi u Jasenici.

Iz KPZ-a Mostar navode kako se novi kompleks gradi kao zamjena za postojeći objekt te da bi preseljenje trebalo donijeti veće smještajne kapacitete, bolje sigurnosne uvjete te unaprijediti standarde rada i tretmana osuđenih i pritvorenih osoba.

Završetak građevinskih radova planiran je tijekom iduće godine, a novi objekt trebao bi osigurati uvjete usklađene s europskim standardima sigurnosti, smještaja i tretmana zatvorenika.

Rad je dobrovoljan

Osuđene osobe u mostarskom KPZ-u mogu se uključiti u različite oblike radnog angažmana, ali isključivo na temelju dobrovoljnosti.

Prilikom odlučivanja o tome hoće li netko biti radno angažiran, uzimaju se u obzir njegovo ponašanje i vladanje, duljina izrečene kazne, psihofizičke mogućnosti te ranije stečena znanja i stručna osposobljenost.

Poslovi su različiti.

Osuđenici mogu raditi u zavodskoj kuhinji, praonici rublja i bifeu, dok se u radionici angažiraju oni koji imaju znanja iz elektrotehnike, vodoinstalacija, soboslikarskih i drugih srodnih poslova.

Tu je i svakodnevno održavanje prostora – čišćenje hodnika, stubišta i zelenih površina, održavanje upravne zgrade i pritvorske jedinice, kao i pranje i održavanje službenih vozila.

Osim toga, osuđenicima je omogućeno vođenje teretane i sudjelovanje u informatičkoj sekciji.

Na 30.000 četvornih metara uzgajaju hranu za zatvor

Posebna priča mostarskog KPZ-a je gospodarska jedinica „Radobolja“, smještena u naselju Bare, odvojeno od glavnog zatvorskog objekta.

Prostire se na oko 30.000 četvornih metara, a gotovo cijela površina je obradiva.

Ondje se tijekom godine uzgajaju različite vrste voća i povrća. Među kulturama su jabuke, trešnje, kajsije, višnje, šipak, paprika, kukuruz, blitva, rajčica, mrkva i kupus.

Proizvedene namirnice koriste se za potrebe samog Zavoda, čime se dio potreba ustanove osigurava vlastitom proizvodnjom.

„Radobolja“ proizvodi i konzumna jaja. Godišnje ih se proizvede oko 50.000.

A od početka ove godine na ovoj lokaciji proizvodi se i kruh.

Osuđenici peku oko 120 kruhova dnevno

Vlastita pekara jedan je od novijih oblika proizvodnje u mostarskom KPZ-u.

Proizvodnja se odvija pod stručnim nadzorom profesionalnog pekara koji osuđene osobe obučava cijelom procesu – od pripreme i izrade tijesta, preko pečenja, pa sve do skladištenja gotovih proizvoda.

Dnevno se proizvede približno 120 komada kruha za potrebe ustanove.

Na taj način osuđenici ne dobivaju samo mogućnost radnog angažmana nego i priliku naučiti konkretan zanat koji im može biti koristan nakon izdržavanja kazne.

Za rad se mora podnijeti molba

Rad na gospodarskoj jedinici „Radobolja“ ne dobiva se automatski.

Osuđenik koji želi raditi mora podnijeti molbu, nakon čega njegov slučaj razmatra kolegij, odnosno tzv. mikro tim. Prijedlog se potom upućuje ravnatelju koji donosi konačnu odluku.

Pri tome se uzimaju u obzir ponašanje tijekom izdržavanja kazne, psihofizičke mogućnosti, duljina kazne te stručna znanja i vještine koje osoba posjeduje.

Rad tako postaje jedan od važnih dijelova života u mostarskom zatvoru. Osim što doprinosi funkcioniranju same ustanove – od proizvodnje hrane do održavanja prostora – osuđenicima omogućuje stjecanje radnih navika, odgovornosti i praktičnih znanja.

Dok se iza zidova starog mostarskog zatvora svakodnevni život odvija prema ustaljenom režimu, nekoliko kilometara dalje u Jasenici raste novi kompleks koji bi uskoro trebao označiti kraj više od 130 godina dugog poglavlja KPZ-a Mostar na sadašnjoj lokaciji.

Pročitaj članak

Stotine novih križeva na Bilima: Sve više ljudi želi sačuvati svoje žrtve od zaborava

Na Memorijalnom centru Groblje mira na Bilima u ovoj je fazi postavljeno nešto manje od 700 novih križeva za žrtve Drugoga svjetskog rata i poraća s područja Bosne i Hercegovine, piše Groblje mira.

Time se nastavlja kontinuirani rad na projektu koji tijekom godine prolazi kroz tri faze postavljanja križeva. Interes za uključivanje u projekt iz godine u godinu sve je veći, a posebno raduje činjenica da se svijest o važnosti dostojanstvenog obilježavanja žrtava sve više širi među lokalnim zajednicama.  

Diljem Bosne i Hercegovine sve se više pojedinaca, obitelji, povjerenstava i mjesnih zajednica uključuje u inicijative kako bi njihove žrtve dobile svoj križ na Groblju mira. Pojedine župe, primjerice iz Posavine, kao i mjesne zajednice s područja Tomislavgrada, već su ranije pokrenule postupke za podizanje križeva svojim stradalim žrtvama.  

Među novijim i posebno vrijednim primjerima istaknule su se mjesna zajednica Crnopod s područja grada Ljubuškog te mjesne zajednice Zvirovići i Prćavci s područja grada Čapljine. Njihovi su mještani zajedničkim angažmanom osigurali postavljanje križeva za sve svoje žrtve koje do sada nisu bile obilježene.  

Slične inicijative u pripremi su i u pojedinim mjesnim zajednicama Širokog Brijega i Čitluka. Sve je to, ističu iz Memorijalnog centra, zasigurno rezultat neumornog rada povjerenstava čija predanost očuvanju povijesne istine i poštovanju prema žrtvama od samih početaka gradi ovo spomen-mjesto.  

Groblje mira tako iz godine u godinu postaje sve snažnije mjesto sjećanja, molitve i dostojanstvenog odnosa prema žrtvama. Svaki novi križ predstavlja jedno ime, jednu obitelj i jedan život koji ne smije biti izbrisan iz kolektivnog sjećanja.  

Odgovornost za izgradnju društva u kojem će se poštovati istina, ljudsko dostojanstvo i mir pripada svima nama. Upravo zato Groblje mira nastavlja svoju priču – križ po križ, ime po ime, čuvajući trajno sjećanje na žrtve.  

Strpljivo i odgovorno, uz pomoć hrvatskog naroda koji ne želi predati zaboravu svoju povijest i identitet, na Bilima se nastavlja graditi mjesto koje će budućim naraštajima svjedočiti o ljudima čiji životi i stradanja zaslužuju biti zapamćeni.

Na Groblju mira, simbolu stradanja i spomena na žrtve totalitarnih režima, 22. kolovoza 2026. S početkom u 12 sati obilježit će se Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih režima. Ove godine sveto misno slavlje predvodit će mons. Dražen Kutleša, nadbiskup metropolit zagrebački i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije.

Pročitaj članak

Tisuće kilometara prevaljene: Više od 120 Šunjića stiglo u Rašku Goru na veliki obiteljski susret

Više od 120 članova obitelji Šunjić okupilo se u subotu, 15. kolovoza, u selu Orašine na Raškoj Gori, gdje je održan treći tradicionalni susret ove obitelji.  

Okupljanje je, kao i prethodnih godina, održano na blagdan Velike Gospe, a u Rašku Goru stigli su Šunjići iz Mostara i okolice, drugih krajeva Bosne i Hercegovine, susjednih zemalja, ali i brojnih europskih država.  

Pojedini članovi obitelji zbog susreta su prevalili stotine, pa i tisuće kilometara, dok su neki doputovali i zrakoplovom kako bi nekoliko dana proveli sa svojom rodbinom i sudjelovali u zajedničkom druženju. 

Ovogodišnji susret posebno je obilježio velik broj djece. Najmlađi članovi obitelji tako su imali priliku upoznati svoje rođake, zajedno se družiti i stvarati nova prijateljstva. Upravo povezivanje najmlađih i prenošenje obiteljskih veza na nove generacije jedan je od glavnih ciljeva ovog okupljanja.  

Uz razgovor, druženje i prisjećanje na obiteljske korijene, Šunjići su nastavili tradiciju pokrenutu prije tri godine. Susret je ponovno pokazao koliko su obiteljske veze snažne i važne, osobito u vremenu kada članovi jedne obitelji žive u različitim gradovima, državama i na različitim stranama Europe.  

Raška Gora tako je još jednom bila mjesto susreta, zagrljaja, uspomena i novih poznanstava, a obiteljsko okupljanje postalo je prilika da se na jednom mjestu susretnu generacije koje svakodnevni život često razdvaja. 

Organizatori se nadaju kako će susret Šunjića prerasti u dugogodišnju tradiciju te da će svake godine okupljati sve veći broj članova obitelji.  

Cilj ostaje isti – povezivati Šunjiće, čuvati zajedničke korijene i obiteljsku baštinu te ono najvrjednije prenositi na mlađe generacije.  Jer, bez obzira na to gdje ih je život odveo, zajednički korijeni uvijek ostaju mjesto kojemu se obitelj vraća.

Pročitaj članak

Alarm u njemačkoj Crkvi: Milijuni katolika, ali na nedjeljnoj misi tek svaki petnaesti

Katolička katedrala sv. Hedvige na Bebelplatzu, Berlin / foto berlin.de

Kriza s kojom se suočava Crkva u Njemačkoj ponovno se odražava u njezinim statističkim podatcima. Samo 1,3 milijuna od približno 19,2 milijuna katolika u zemlji redovito je pohađalo misu 2025. godine 

Kriza s kojom se suočava Crkva u Njemačkoj ponovno se odražava u njezinim statističkim podatcima. Samo 1,3 milijuna od približno 19,2 milijuna katolika u zemlji redovito je pohađalo misu 2025. godine, što znači da je nedjeljna posjećenost iznosila 6,8 %. Jedanaest godina ranije, 2014. godine, taj je udio iznosio 10,9 %, piše Katolička tiskovna agencija.

Pad posjećenosti misa nije izoliran problem. Prošle je godine više od 307 000 ljudi službeno napustilo Crkvu; broj pogreba bio je gotovo dvostruko veći od broja krštenja, a i dalje je prisutan nedostatak svećenika. Suočena s tom situacijom, Njemačka biskupska konferencija (DBK) smatra da se te okolnosti ne bi smjele tumačiti isključivo kao pad te i dalje zagovara sinodnost kao jednu od ključnih strategija za budućnost. 

Više pogreba nego krštenja 

Demografski podatci otkrivaju Crkvu koja gubi vjernike, kako zbog službenih istupanja, tako i zbog izostanka generacijske obnove. Godine 2025. zabilježeno je nešto više od 109 000 krštenja, dok je broj pogreba premašio 203 000. Ta je neravnoteža obrazac koji se ponavlja posljednjih godina. Godine 2023. zabilježeno je 131 245 krštenja i 226 179 pogreba; godinu dana kasnije brojke su iznosile 116 274, odnosno 213 046. 

Tome treba pridodati i pojavu administrativnoga istupanja iz Crkve. Oko 307 000 istupanja u 2025. godini predstavlja poboljšanje u odnosu na prethodne godine, no, i dalje je riječ o značajnome gubitku. Godine 2024. Crkvu je napustilo više od 320 000 ljudi; 2023. godine ta je brojka prelazila 400 000, a 2022. godine iznosila je oko pola milijuna. Situacija utječe i na kler. Njemačka ima približno 9000 župa i 11 083 aktivna svećenika, od kojih oko 2300 dolazi iz drugih zemalja. 

Wilmer odbacuje tumačenje situacije isključivo kao „propadanje“ 

Biskup Heiner Wilmer, predsjednik Njemačke biskupske konferencije, priznaje pad broja vjernika, stope sudjelovanja u vjerskome životu, pastoralnoga osoblja i financijskih sredstava. Ipak, odbacuje stajalište da se ti podatci mogu svesti na „puku priču o propadanju“. 

Za Wilmera statistike također svjedoče o „predanosti, pouzdanosti i snažnome osjećaju odgovornosti“, a prisutnost Crkve ne bi se trebala mjeriti isključivo posjećenošću nedjeljnih misa. „Crkva je prisutna na više mjesta, a ne samo ondje gdje se slavi misa“, naglašava predsjednik Njemačke biskupske konferencije, ističući osobnu pratnju, pružanje utjehe, društvenu odgovornost i dijalog kao druga područja crkvene prisutnosti. 

Odgovor biskupa i dalje se temelji na sinodnosti 

Suočeno s padom ključnih pokazatelja vjerske prakse i pripadnosti Crkvi, vodstvo njemačke Crkve nastavlja zagovarati sinodnost kao bitnu sastavnicu svoga pastoralnog odgovora. Wilmer je ne definira toliko kao postupak, već kao „oblik duhovnoga života“ ukorijenjen u slušanju i zajedničkoj odgovornosti unutar Crkve. 

Taj se pristup zadržava i nakon godina „Sinodskoga puta“ – procesa koji je potaknuo prijedloge vezane uz seksualni moral, upravljanje Crkvom, blagoslov istospolnih parova i đakonat za žene, a pritom je izazivao napetosti s Rimom. Inicijative koje se protive tomu smjeru pojavile su se i unutar samoga njemačkog katolicizma. U srpnju prošle godine osnovan je pokret laika „Pro Fide Ecclesiae“ koji izražava žaljenje što se katolici vjerni crkvenomu Učiteljstvu ne osjećaju zastupljenima u smjeru kojim ide Sinodski put. 

Podatci za 2025. godinu tako ponovno suočavaju njemačke biskupe s pitanjem koje strukturne reforme dosad nisu uspjele riješiti: sve manje katolika redovito ide na misu, a Crkva svake godine gubi stotine tisuća članova.

Pročitaj članak

TRAGEDIJA NA POVRATKU IZ MEĐUGORJA: 12 hodočasnika poginulo u stravičnoj nesreći

foto EPA

Dvanaest osoba poginulo je, a najmanje deset ih je ozlijeđeno nakon što se poljski turistički autobus tijekom noći prevrnuo na autocesti M3 u istočnoj Mađarskoj. Prema informacijama poljskog Ministarstva vanjskih poslova, putnici su se vraćali s hodočašća u Međugorju. 

Stravična nesreća dogodila se oko jedan sat ujutro u blizini mjesta Mezőkeresztes. Autobus poljskih registracija, koji je prometovao prema Nyíregyházi, sletio je s autoceste u jarak i prevrnuo se.  

U autobusu su se nalazila ukupno 57 putnika i dva vozača. Jedanaest osoba poginulo je na mjestu nesreće, dok je još jedan putnik preminuo nakon što je prevezen u bolnicu, potvrdila je mađarska Nacionalna hitna služba.  

Posebno je potresna informacija da su se putnici, prema poljskom Ministarstvu vanjskih poslova, vraćali iz Međugorja.  

Glasnogovornik poljskog ministarstva Maciej Wewiór rekao je kako „sve ukazuje na to da su se vraćali iz Međugorja“, a informaciju su potvrdile i lokalne vlasti iz regije iz koje su hodočasnici.  

Spasitelji izvlačili putnike kroz prozore  

Spašavanje je bilo iznimno zahtjevno. Zbog težine nesreće i položaja prevrnutog autobusa, spasilačke ekipe morale su do unesrećenih dolaziti kroz prozore vozila.  

Mađarska služba za upravljanje katastrofama izvijestila je oko 3 sata ujutro da su vatrogasci do tada izvukli 35 osoba, dok je dio putnika ostao prikliješten ispod teško oštećenog autobusa.  

Za pomicanje vozila teškog oko 24 tone angažirane su i civilne dizalice. Do njihova dolaska vatrogasci su vitlima pokušavali podignuti stražnji dio autobusa kako bi oslobodili ljude zarobljene ispod vozila.  

Na mjesto nesreće upućene su brojne ekipe hitne pomoći prema protokolu za masovne nesreće. Ozlijeđeni su zbrinuti na mjestu događaja te prevezeni u bolnice, a za preživjele putnike osiguran je i poseban autobus.  

Iz Poljske je u međuvremenu krenuo zamjenski autobus koji bi trebao preuzeti preživjele putnike.  

Vozač uhićen  

Mađarski ministar unutarnjih poslova Gábor Pósfai potvrdio je da su policija i vatrogasci na mjesto nesreće izašli s velikim snagama, dok su u akciji spašavanja pomagali i civili.  

Vozač autobusa koji je sudjelovao u nesreći je uhićen.  Policija je zatvorila dio autoceste M3 kako bi se obavio očevid i omogućilo izvlačenje autobusa. Promet je preusmjeren kod Mezőkereszesa, a na autocestu se ponovno uključuje kod Emőda.  

Uzrok nesreće zasad nije službeno potvrđen, a istraga je u tijeku.  

Poljski hodočasnici ponovno stradali na putu prema Međugorju  

Ova tragedija posebno podsjeća na stravičnu nesreću koja se dogodila prije četiri godine, također u kolovozu, kada su poljski hodočasnici putovali prema Međugorju. 

Autobus s poljskim hodočasnicima 6. kolovoza 2022. godine sletio je s ceste kod Brezničkog Huma u Hrvatskoj. Tada je poginulo 12 osoba, dok je više od 40 ljudi ozlijeđeno.  

Četiri godine poslije ponovno je stigla vijest o tragediji koja je pogodila poljske hodočasnike nakon boravka u Međugorju.  

Prema dostupnim informacijama, riječ je o najtežoj autobusnoj nesreći u Mađarskoj od katastrofe u Siófoku 2003. godine, kada je u sudaru vlaka i autobusa koji je prevozio njemačke turiste poginulo 33 ljudi.  

Tragedija u Mađarskoj ponovno je zavila u crno brojne obitelji, a vijest o stradanju hodočasnika koji su se vraćali iz Međugorja s posebnom je boli odjeknula među vjernicima.

Pročitaj članak