Izmjene i dopune Zakona o osnovama sigurnosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini, koje je nedavno usvojio Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH, jučer su službeno stupile na snagu. Riječ je o zakonodavnom rješenju koje je u javnosti već dobilo naziv „Zakon o bahatoj vožnji“, a po prvi put u pravnom okviru jasno se definira pojam obijesne, odnosno bahate vožnje.
Cilj izmjena je, kako se navodi, povećanje sigurnosti svih sudionika u prometu te uklanjanje nesavjesnih vozača s cesta.
Zastupnik u Parlamentarnoj skupštini BiH i predlagač izmjena Saša Magazinović poručio je kako je novi zakon važan alat u borbi protiv opasnog ponašanja na cestama.
„Ovaj zakon je donesen da zaštiti ljude koji odgovorno sudjeluju u prometu – obitelji koje voze djecu u školu, radnike na putu do posla, pješake i sve one koji svakodnevno dijele ceste s pojedincima koji misle da su iznad pravila“, poručio je Magazinović.
Strogo definirana „bahata vožnja“
Izmjenama zakona prvi put se precizno definira što se smatra obijesnom vožnjom. To uključuje grubo kršenje prometnih pravila uz ozbiljno ugrožavanje sigurnosti, a posebno se ističu situacije poput:
prolaska kroz crveno svjetlo dva ili više puta u 20 minuta
prekoračenja brzine za 40 km/h u naselju ili 60 km/h izvan naselja
pretjecanja kolone preko pune linije
upravljanja vozilom s više od 1,50 g/kg alkohola u krvi ili pod utjecajem droga
U ovim slučajevima policija ima ovlasti odmah isključiti vozača iz prometa, a predviđeno je i privremeno ili trajno oduzimanje vozila.
Kazne do 5.000 KM i zabrana upravljanja
Zakonom su uvedene i znatno strože novčane kazne. Za obijesnu vožnju predviđene su kazne od 2.000 do 3.000 KM, uz zabranu upravljanja vozilom od šest mjeseci te dva kaznena boda.
Ako obijesna vožnja rezultira prometnom nesrećom, kazne rastu na 3.000 do 5.000 KM, uz zabranu vožnje od devet mjeseci i četiri kaznena boda.
U najtežim slučajevima moguće je i trajno oduzimanje vozila, ukoliko su ispunjeni zakonski uvjeti.
Strože kazne i za korištenje mobitela
Zakon se ne odnosi samo na ekstremne prekršaje. Znatno su pooštrene i kazne za svakodnevne neodgovorne radnje u prometu.
Vozači koji koriste mobitel tijekom vožnje, ometaju rad radara ili ne koriste sigurnosni pojas mogu biti kažnjeni s 200 do 400 KM.
Ako takvo ponašanje dovede do prometne nesreće, kazne rastu do 2.000 KM, uz zabranu upravljanja vozilom do šest mjeseci i dodatna dva kaznena boda.
Poruka zakonodavaca: kraj osjećaja nedodirljivosti
Izmjene zakona, koje je usvojio Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH, predstavljaju jedan od najstrožih paketa prometnih mjera u posljednjim godinama u BiH.
„Za odgovorne vozače ovaj zakon gotovo da se i ne osjeti, ali za one koji ugrožavaju tuđe živote – ovo je kraj osjećaja nedodirljivosti“, poručio je Magazinović.
Novi propisi već su stupili na snagu, a nadležni očekuju da će njihova primjena u praksi značajno doprinijeti smanjenju prometnih nesreća i podizanju razine sigurnosti na cestama.
U Bosni i Hercegovini su u travnju ove godine, u odnosu na ožujak, cijene proizvoda i usluga za osobnu potrošnju u prosjeku porasle za 1,9 posto, dok je inflacija na godišnjoj razini dosegnula 6,8 posto, pokazuju najnoviji podaci indeksa potrošačkih cijena Agencije za statistiku BiH, piše Fena.
Na mjesečnoj razini zabilježena su poskupljenja u gotovo svim ključnim kategorijama potrošnje. Umjeren rast cijena evidentiran je u kategoriji hrane i bezalkoholnih pića (0,5 posto), kao i u segmentu odjeće i obuće (0,8 posto).
Značajniji rast zabilježen je kod troškova stanovanja i režijskih izdataka, koji su u prosjeku porasli za 1,4 posto. Cijene u sektoru rekreacije i kulture povećane su za 0,5 posto, dok je u području prijevoza zabilježen najizraženiji mjesečni rast od čak 10,8 posto.
Blagi porasti cijena bilježe se i u ostalim sektorima: komunikacije su skuplje za 1,9 posto, obrazovanje za 0,1 posto, restorani i hoteli za 0,4 posto, a ostala dobra i usluge za 0,3 posto. Cijene namještaja, kućanskih uređaja i redovitog održavanja kućanstva porasle su za 0,2 posto.
Jedini mjesečni pad cijena zabilježen je u kategoriji alkoholnih pića i duhana, gdje su cijene u prosjeku smanjene za 0,3 posto.
Na godišnjoj razini, u travnju u odnosu na isti mjesec prethodne godine, ukupna inflacija iznosi 6,8 posto. Najveći rast ponovno je zabilježen u sektoru prijevoza, gdje su cijene više za 25,9 posto u odnosu na travanj prošle godine.
Slijedi rast cijena stanovanja i režijskih troškova od 11 posto, dok su poskupljenja evidentirana i u zdravstvu (5,7 posto), restoranima i hotelima (6,2 posto) te rekreaciji i kulturi (4,4 posto).
Hrana i bezalkoholna pića bilježe godišnji rast od 2,6 posto, dok su alkoholna pića i duhan skuplji za 3,4 posto. Cijene komunikacija porasle su za 3,2 posto, obrazovanja za 3,6 posto, a ostalih dobara i usluga za 2,7 posto.
Jedini godišnji pad cijena zabilježen je u kategoriji odjeće i obuće, gdje su cijene u prosjeku niže za 6,8 posto u odnosu na prethodnu godinu.
Fr. Mike dolazi iz obitelji gluhih. Roditelji su mu gluhi, a on je najmlađi od petero djece, a svi su također gluhi. Odrastao je u Chicagu uz vrlo ograničen katolički pastoral za gluhe i osobe oštećena sluha pa se, poput mnogih u svojoj zajednici, borio da iskusi živu Božju prisutnost i često se osjećao izgubljeno, piše Radiopostaja Mir Međugorje.
Tijekom studija u Australiji susreo se s pobožnom kršćanskom obitelji čija ga je vjera duboko dirnula. Razmišljao je o napuštanju Katoličke crkve u potrazi za osobnijim odnosom s Bogom, ali sve se promijenilo kada je naišao na knjigu o Međugorju.
Učenje o Međugorju ponovno je probudilo njegovu vjeru i dovelo do duboke duhovne transformacije. Vlč. Mike se u serijalu Fruits of Međugorje koji priprema Marija Jerkić, opisuje kao “ponovno rođeni katolik”, s misijom da radost Evanđelja donese svima – posebno zajednici gluhih.
Evo njegove ispovijesti:
- Bog, moje ime je fr. Mike Depcik. Ja sam oblat sv. Franje Saleškog. Odrastao sam u okolici Chicaga i postao svećenik 2000. godine. Dugo godina sam radio u Michiganu, sve do prošle godine. Odnedavno služim u pastoralu gluhih osoba u nadbiskupiji u Baltimoreu. Naravno, gluha sam osoba i dolazim iz obitelji osoba oštećena sluha.
Moji roditelji su gluhe osobe, imaju petero djece i svi su gluhi. Ja sam najmlađi. Dopustite mi da vam ispričam kako je Međugorje utjecalo na moj put do svećeništva. Odrastao sam u katoličkoj vjeri u okrilju obitelji. Roditelji su me često vodili u crkvu. Mi imamo i crkvu za gluhe osobe gdje su svećenici koristili znakovni jezik. I ponekad je ta crkva znala biti predaleko.
Pa bismo išli u drugu crkvu, mjesnu župu. To je crkva za osobe koje čuju. Ali, stvarno nismo razumjeli što se govorilo tamo. Unatoč tome, roditelji su nas tjerali da idemo u crkvu jer smo tako barem poštivali Boga. To je za našu vjeru bilo teško jer nismo doživljavali sadržaj na vlastitom jeziku.
Pohađao sam katoličku školu, internat u državi Ohio gdje sam neko vrijeme živio. Poučavali su nas o katoličkoj vjeri, više kao da su nas poučavali o Bogu, a ne kako da upoznamo Boga, kako da izgradimo osoban odnos s Njim. Tako da sam znao za Boga, ali nisam poznavao Boga. Kada sam imao 17 godina, bio sam na razmjeni učenika u Australiji godinu dana. Živio sam u obitelji domaćina koji su bili nanovo rođeni kršćani. Oni su imali ogroman utjecaj na moj život. Ono što me nadahnjivalo je način na koji su oni živjeli. Živjeli su Krista. Bili su ozbiljni u svojoj vjeri. Slijedili su Isusa. I tada sam odlučio da više neću biti katolik.
Kad sam se vratio u Ameriku, odlučio sam napustiti Katoličku crkvu. I godinu poslije, po povratku, završio sam maturalni razred u Školi za osobe oštećena sluha. Tijekom tog perioda, 6 mjeseci, odbijao sam primati sv. euharistiju. Mislio sam negativno o Katoličkoj crkvi. Sjećam se da nam je jedan učitelj rekao: “Čuo sam da se događaju ukazanja Blažene Djevice Marije u Jugoslaviji.”
Tada je to još bila Jugoslavija. I mislio sam: “Oh, možeš mislit’, to je đavao.” Nisam u to vjerovao i dalje nisam ni govorio o tome. I kad sam najesen bio gotov sa srednjom školom, otišao sam na Gallaudet University. To je fakultet za osobe oštećena sluha u gradu Washingtonu. Moj plan je bio izabrati drugu crkvu tada. Tijekom uvodnog tjedna, tj. kada stariji pomažu novim studentima da se snađu u novom okružju na fakultetu, bila je izložba u jednoj velikoj sportskoj dvorani s reklamama o ponudi sadržaja na tom fakultetu: razne organizacije, klubove… I bili su znakovi za različite organizacije.
A ja sam tražio znak za drugu crkvu. Opazio sam negdje crkvu i počeo se kretati prema tom znaku, odnosno stolu. Ali netko mi je mahao da mi skrene pažnju. Pogledao sam, a ono katolički svećenik. Nisam bio oduševljen. ‘Bog’, rekao je, ‘Kako si?’
Stvarno sam bio ljubazan, ali iskreno, nisam se htio družiti s njim. Kratko smo porazgovarali. Rekao sam mu: ”Oprostite, jako sam zauzet”. A on me pitao: “Jesi li ti katolik?” Što da na to odgovorim? Nisam bio spreman. I rekao sam: “Da, katolik sam.”
“Divno. Dobro došao u našu crkvu”, rekao je. Nisam mogao vjerovati što se događa. Samo sam mu to rekao. Odvratio je: “Molim te, reci svoje ime i vidimo se u nedjelju.” A ja sam rekao, “Da, vidimo se u nedjelju.” Vraćajući se u dom, razmišljao sam kako je nevjerojatno da sam rekao, “Još uvijek sam katolik.” I tu nedjelju, otišao sam u crkvu. Nije mi bilo ugodno. Pokušavao sam naći razne izlike da napustim tu crkvu i pridružim se drugoj religiji.
I konačno sam prestao ići na misu na kampusu. Nisam išao dva ili tri mjeseca. Jedne večeri, dok sam šetao kampusom, bio sam u knjižnici i ugledao čovjeka, jednog kolegu s predavanja iz Ugande. Bio je predani katolik. Pokušavao sam ga zaobići, ali me opazio. I prišao mi je. “Hej”, rekao je, “Pa, gdje si? Kako to da te više nema u crkvi?” Odgovorio sam: “Pa znaš da je svećenik malo čudan.” A on će: “Pa ti ideš na misu za Isusa. A ne radi svećenika.” Nisam ništa mogao na to reći. I toga dana počeo sam ići na misu.
I taj svećenik je na kraju ispao odličan i za mene je bio nadahnuće. Ipak, bio sam mlad. U to doba, samo 18 godina. Kad sam navršio 21., ponovno sam se osjećao izgubljeno. Nedostajao mi je pravi odnos s Bogom. Gdje se nalazio pravi Bog? Gdje je ljubav Božja? Osjećao sam kao da sam to izgubio. I molio sam: “Daj mi da te opet nađem, molim Te”, zavapio sam. Dogodilo se tako da sam otišao u baziliku Nacionalnog svetišta Bezgrešnog začeća u Washingtonu. Molio sam i šetao uokolo. I konačno sam se uputio u knjižaru. Tamo sam vidio knjigu o Međugorju i pomislio: “Oh, sjećam se te priče kada nam je nastavnik rekao za ukazanja u Međugorju. Kupio sam knjigu i pročitao je. Od tada me drži. Bio sam fasciniran. Bila je to jedna snažna knjiga o Međugorju.
Iskreno, tada nisam ni znao moliti krunicu. Pokušao sam se sam naučiti moliti je. Čitao sam razne knjige, različite priručnike. Otišao sam na ispovijed prvi put nakon dugo vremena. Pokušavao sam postiti i ići na misu. To je bilo iskustvo koje me nanovo inspiriralo. To je bilo ono što sam trebao.
Danas se nazivam ponovno rođenim katolikom. Tada sam imao 21 godinu. Jednoga dana rano ujutro, možda oko 3.00 ili 4.00 ujutro, usnuo sam. U tom snu, probudio sam se i shvatio da sam u sobi svog starog internata. Nisam mogao shvatiti zašto u prostoru moje stare škole. Gledao sam sve ljude uokolo. I pogledam dolje i vidim sebe kako nosim svećeničko ruho. Bio sam u šoku. Ne sjećam se da sam bio otišao u sjemenište da studiram i postanem svećenik. Bio sam zbunjen. Prošao sam poslije oko zgrade i s jedne strane zgrade bila je kapelica, a u njoj ljudi. Govorili su mi: “Hvaljen Bog, velečasni”. Ja sam odgovorio: “Ne, ja nisam svećenik.” A oni odgovaraju: ”Jesi, ti si svećenik. Danas ćeš za nas služiti misu.” Ja kažem, “Molim!?” Pogledam uokolo, a kapela puna župljana. Oni mi govoraše: “Dođi, hajde, s nama moliti!”
Jako sam se prepao. I tada sam se probudio. Pobjegao sam u svome snu i onda sam se probudio. Zove li me Bog? Nisam mogao vjerovati. Kako je to moguće!? U svijetu gluhih, u zajednici gluhih osoba, većina biskupa, vjerskih redova ne žele prihvatiti muškarce koji bi htjeli doći i postati svećenici i đakoni ako su gluhe osobe.
Stoga sam otišao u katolički kamp za gluhe osobe u New Yorku jer sam želio upoznati gluhog svećenika koji je tamo radio. On je bio prvi zaređeni gluhi svećenik u SAD-u. No, u to vrijeme sam bio sreo jednog drugog svećenika koji je pripadao oblatima sv. Franje Saleškog. Tako sam se ja pridružio oblatima sv. Franje Saleškog. Interesantno, otišavši u sjemenište došlo je vrijeme ređenja i morao sam imati sastanak s biskupom. Našavši se s njim, on je otvorio kalendar, svoj rokovnik i rekao: “Ovaj dan mi je slobodan. Što kažeš za 24. lipnja 2000., da se tada rediš?” Prihvatio sam. Za godinu dana, konačno sam zaređen 24. lipnja 2000. I ja nisam shvatio važnost toga datuma dok nisam došao prvi put u Međugorje u ožujku 2002. s malenom grupom hodočasnika oštećena sluha.
Odmah nakon napada 11. rujna i mnogi su zato odustali od hodočašća. Naša grupa je bila mala i bilo je super. Tako nadahnjujuće! Prepoznao sam mnoge stvari o kojima sam čitao i tako poznavao mjesta u Međugorju. Otišao sam natrag doma i odlučio ponovno pročitati tu knjigu.
Molim? Gospa se ovdje prvi puta ukazala 24. lipnja. Tada sam ja zaređen – 24. lipnja. Nisam mogao povjerovati da to nisam isplanirao. Za mene nema sumnje da me Gospa pozvala postati svećenikom. Od tada, volim Međugorje. Doveo sam brojne hodočasnike. Ovo je moje sedmo hodočašće u Međugorje. Šest puta sam bio s grupom i jednom sam. Nadam se još brojnijim prilikama da dođem u Međugorje s hodočasničkim grupama ili sam. Ono što mi se u Međugorju sviđa je da tu nema mnogo ponude. Jednostavno je. Molitva, misa, ispovijed, post, čitanje Biblije. Nema ništa novog. Ništa novog u nauku. Sve što je oduvijek tu. A to je nauk Crkve. Ali mi često zaboravimo da kompliciramo stvari i gubimo fokus. Pet stupova. Lako za zapamtiti. To nam sve pomaže da se sjetimo ostati otvoreni za Isusa. I da shvatimo da nas Isus voli i da nas Njegova ljubav treba nadahnjivati i da bismo mi tako trebali voljeti i druge ljude. To je ono što je mene stvarno nadahnulo i mislim kako to nadahnjuje mnoge ljude diljem svijeta.
Mislim da se mnoge gluhe osobe osjećaju izgubljeno. Mnogi su šokirani kada čuju da 96% gluhih osoba ne ide u crkvu. I mnogi gluhi ne poznaju Boga. Ne poznaju svoju vjeru. Uvijek osjećam da trebam sa svojim pastoralom educirati ljude, moju zajednicu osoba oštećena sluha. Jednom tjedno objavljujem video i objavljujem puno poruka o Crkvi i Mariji. Putujem diljem Amerike. Putovao sam i u druge zemlje i davao duhovne vježbe da raste vjera ljudi. Tako da sam više nego motiviran da sa svojom zajednicom gluhih po cijelom svijetu dijelim i širim Isusa Krista.
Za ljude koji žele nešto više saznati o mom tjednom vlogu, to su kratka razmatranja nedjeljnih čitanja. Na linku: www.frmd.org moj website: Father MD. Mnogi to nazivaju Vlog Father Mikea ili Father Mikeov obiteljski stol.
Zašto obiteljski stol? Jer za zajednicu gluhih osoba, kulturu gluhih, oni vole sjediti oko obiteljskog stola jer je tamo dobra rasvjeta. Sjede svi skupa zajedno. Mogu se vidjeti i razgovarati. Komunikacija je lakša. Zato mi to zovemo obiteljskim stolom. Svakoga rado pozivamo da sjedne za njega kako bismo naučili nešto novo o Bogu i vjeri - zajključio je fr. Mike Depcik.
Južna i središnja Europa, Italija, Španjolska, Njemačka i Švicarska također su zabilježile neuobičajeno visoke temperature za ovo doba godine.
Europa je usred toplinskog vala, s rekordnim temperaturama za svibanj u mnogim zemljama, koje više podsjećaju na vrhunac ljeta nego na kasno proljeće. Europska svemirska agencija također je objavila satelitske snimke od proteklog dana, prenosi Klix.ba.
Toplinski val se odražava na ovoj satelitskoj snimci, koja prikazuje dnevne temperature kopnene površine. Tijekom ljeta, dnevne temperature kopnene površine mogu biti znatno više od temperatura zraka, a površine poput stijena i tla zadržavaju toplinu.
Sliku je snimila misija Copernicus Sentinel-3 u utorak, 26. svibnja. Radiometar na Sentinelu-3 prikuplja podatke nad kopnom i morem. Može pratiti temperature kopnene površine na kontinentima i može se koristiti za praćenje šumskih požara, mapiranje korištenja zemljišta i uvjeta vegetacije te mjerenje visine rijeka i jezera.
U Velikoj Britaniji temperatura je ovog tjedna zabilježila 35 stupnjeva Celzija, dva stupnja više od prethodnog maksimuma u zemlji za taj mjesec, dok je Irska također porasla za više od stupnja iznad svog svibanjskog rekorda.
Mađarska meteorološka služba, HungaroMet, objavila je u ponedjeljak da je temperaturni rekord u Budimpešti dosegao novi maksimum od 32,2 stupnja. Južna i središnja Europa, Italija, Španjolska, Njemačka i Švicarska također su zabilježile neuobičajeno visoke temperature za ovo doba godine.
Europska komisija objavila je najnovije statističke podatke o prosječnom broju radnih sati tjedno u Europskoj uniji za 2025. godinu, a rezultati pokazuju zanimljiv trend – građani EU rade manje nego prije deset godina. Ipak, zemlje Zapadnog Balkana i dalje značajno premašuju europski prosjek, a Bosna i Hercegovina nalazi se pri samom vrhu po dužini radnog tjedna.
Prema podacima Eurostata, prosječna radna sedmica u Europskoj uniji iznosi 35,9 sati, što predstavlja pad u odnosu na 36,9 sati koliko je iznosila 2015. godine. U statistiku su uključeni građani u dobi od 20 do 64 godine.
Najduže radne tjedne među članicama EU imaju Grčka sa 39,6 sati, zatim Bugarska i Poljska s po 38,7 sati te Litvanija s 38,4 sata tjedno. S druge strane, najmanje rade stanovnici Nizozemske, gdje prosječan radni tjedan traje svega 31,9 sati. Slijede Danska i Njemačka s po 33,9 sati te Austrija s 34 sata tjedno.
Podaci pokazuju i velike razlike među zanimanjima. Najduže rade kvalificirani radnici u poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu, koji prosječno odrade čak 42 sata tjedno. Odmah iza njih nalaze se menadžeri s 40,6 sati te zaposlenici u oružanim snagama s prosjekom od 39,4 sata.
Najkraći radni tjedan imaju radnici u osnovnim zanimanjima, gdje prosjek iznosi 31,8 sati. Administrativni radnici prosječno rade 34 sata, dok zaposleni u uslužnim djelatnostima i prodaji rade oko 34,5 sati tjedno.
Kada je riječ o državama izvan Europske unije, posebno se izdvaja Turska, čiji građani u prosjeku rade čak 42,9 sati tjedno, što je najviše među promatranim zemljama.
Bosna i Hercegovina nalazi se odmah iza Turske s prosječnih 40,9 radnih sati tjedno, čime značajno prelazi europski prosjek. Iza BiH slijedi Srbija s 40,6 sati, dok Sjeverna Makedonija bilježi prosjek od 39,5 sati tjedno.
Ovi podaci još jednom potvrđuju velike razlike između zapadnoeuropskih zemalja i država Balkana, gdje zaposlenici i dalje rade osjetno više sati, često uz niže plaće i slabije uvjete rada nego u razvijenijim članicama Europske unije.
Predsjednik Jandroković uvodno je prenio Svetom Ocu pozdrave hrvatskoga naroda i zastupnica i zastupnika u Hrvatskome saboru. Naglasio je kako je Republika Hrvatska kroz svoju povijest pridavala i pridaje iznimnu važnost odnosima sa Svetom Stolicom, prenosi IKA.
Podsjetio je na važnu ulogu Vatikana i Svetog Oca Ivana Pavla II. u procesu međunarodnog priznanja Hrvatske, jer je u jeku Domovinskog rata Sveta Stolica među prvim državama priznala hrvatsku neovisnost, 13. siječnja 1992. Dodao je kako je taj čin predstavljao snažan signal brojnim drugim državama. Predsjednik Hrvatskog sabora ponovio je poziv Svetom Ocu za posjet Hrvatskoj kojeg je ranije uputila Hrvatska biskupska konferencija, kao i predsjednik Republike Hrvatske i predsjednik Vlade. Naglasio je kako bi hrvatski narod s velikim zadovoljstvom ugostio Njegovu Svetost, što bi bio peti papinski pohod Hrvatskoj od njezine samostalnosti.
U razgovoru o globalnim okolnostima, obostrano je izražena zabrinutost teškim humanitarnim i različitim drugim posljedicama kriza i sukoba u svijetu, poput onih u Ukrajini, na Bliskom istoku i u Africi. Predsjednik Jandroković izrazio je duboko poštovanje prema kontinuiranim pozivima Svetog Oca na mir i dijalog. Istaknuo je kako je danas osobito potreban dijalog i kvalitetna diplomacija, posebice imajući u vidu brojne izazove pred kojima se nalaze međunarodno pravo i multilateralizam. Promicanje i življenje kršćanskih vrijednosti u svakodnevici snažan je doprinos očuvanju europskih kršćanskih korijena, dodao je. U tom je kontekstu podsjetio na poruku Svetog Oca iz razdoblja hrvatskog ulaska u Europsku uniju – da kao država koja poštuje kršćanske vrijednosti Hrvatska ima zadaću te vrijednosti osnaživati i unutar Europske unije.
U razgovoru o situaciji u Bosni i Hercegovini, predsjednik Hrvatskoga sabora pozdravio je pozornost koju Sveta Stolica pridaje nužnoj ravnopravnosti svih konstitutivnih naroda i uključivom dijalogu u toj zemlji. Naglasio je kako je Hrvatska predana zaštiti ugroženih prava Hrvata u Bosni i Hercegovini te dodao kako Katolička Crkva ima ključnu ulogu u njihovom vjerskom i kulturnom životu.
Naglasivši završno kako ovaj susret sa Svetim Ocem predstavlja izuzetnu čast i zadovoljstvo, kao vjerniku i političkom dužnosniku, predsjednik Jandroković darovao je papi Leonu XIV. repliku djela hrvatskog kipara Ivana Meštrovića iz 1916. Raspeće veliko. Također, poklonio je Svetom Ocu i dres Hrvatske nogometne reprezentacije, s natpisom Papa Leon i brojem 14.
Nakon privatne audijencije, predsjednik Jandroković i supruga Sonja Jandroković nazočili su općoj audijenciji na Trgu Sv. Petra.
U sinoćnjem izvlačenju 42. kola popularne lutrijske igre Eurojackpot izvučeni su brojevi 5, 11, 23, 33, 42 – 10 i 12, a sreća je ovoga puta otišla u Češku.
Sretni igrač pogodio je kombinaciju 5+2 te osvojio impresivnih 120 milijuna eura, što predstavlja jedan od najvećih dobitaka ove godine u Eurojackpotu.
Milijunski iznos ponovno je izazvao veliko zanimanje igrača diljem Europe, a mnogi će svoju sreću pokušati okušati već u sljedećem izvlačenju.
Novo izvlačenje igre Eurojackpot održat će se u petak, 29. svibnja 2026. godine, a glavni dobitak iznosit će 10 milijuna eura.
Eurojackpot se igra u brojnim europskim državama, a zbog ogromnih dobitaka i jednostavnih pravila godinama je jedna od najpopularnijih lutrijskih igara na kontinentu.
Nizozemski diskontni lanac Action nastavlja svoje širenje na hrvatskom tržištu nakon što je u ožujku ove godine otvorio prvu trgovinu u Sesvetama. Ovaj europski trgovački gigant, koji je zbog izrazito niskih cijena među kupcima stekao nadimak “rezač cijena”, sve više privlači pažnju hrvatskih potrošača.
Nakon prve poslovnice u Sesvetama, druga trgovina otvorena je u Ivancu, dok je treća svoja vrata kupcima otvorila u Labinu u Istri. Već prije samog početka rada u Labinu mogao se primijetiti velik interes građana i znatiželjnika koji su željeli među prvima vidjeti ponudu novog diskonta.
Kupce na policama dočekuje širok raspon proizvoda – od sredstava za čišćenje, dodataka za dom i dekoracija do kozmetike, tekstila, igračaka, kreativnog pribora, proizvoda za vrt i raznih kućanskih sitnica. Posebno se ističe bogata DIY ponuda za ljubitelje “uradi sam” projekata, kao i prehrambeni proizvodi s duljim rokom trajanja.
Action poznat je po diskontnoj ponudi neprehrambenih proizvoda, a u svojim trgovinama nudi oko 6000 artikala raspoređenih u 14 kategorija. Tvrtka dodatno privlači kupce stalnim osvježavanjem asortimana pa tako svaki tjedan u ponudu stiže oko 150 novih proizvoda.
Jedan od glavnih razloga popularnosti ovog lanca svakako su cijene. Više od dvije trećine ukupnog asortimana prodaje se po cijeni nižoj od dva eura, što je posebno privlačno u vremenu rastućih troškova života i inflacije.
Tvrtka je osnovana 1993. godine u Nizozemskoj, a danas posluje u brojnim europskim zemljama gdje se etablirala kao jedan od najbrže rastućih diskontnih lanaca. Dolaskom u Hrvatsku, Action očito želi zauzeti značajno mjesto na tržištu povoljne kupnje, a sudeći prema velikom interesu kupaca u dosad otvorenim poslovnicama, čini se da su na dobrom putu.
U sklopu Tjedna Hrvata izvan Republike Hrvatske, danas, 27. svibnja u 18:25 na Šetnici kulture na Europskom trgu u Zagrebu biti će predstavljena knjiga „Tradicijsko ruho od mora do Save“ autora Marinko Jurić, umjetničkog ravnatelja HKUD-a „Sv. Ante – Cim“ Mostar.
Predstavljanje knjige dio je programa kojim se Mostar predstavlja na ovogodišnjem Tjednu Hrvata izvan Republike Hrvatske, manifestaciji koja okuplja Hrvate te promovira kulturnu baštinu i identitet hrvatskog naroda.
Nakon pet izdanja revije tradicijskog ruha „Od mora do Save“, knjiga po prvi put na jednom mjestu donosi dokumentirane opise i fotografije svih sudionika, trajno čuvajući priču koja je godinama rasla kroz revije, druženja i ljubav prema tradiciji. Posebnu vrijednost predstavljaju prikazi narodnih nošnji iz različitih krajeva Bosne i Hercegovine, čime knjiga daje značajan doprinos očuvanju i dokumentiranju hrvatske tradicijske kulture u Bosni i Hercegovini.
Na predstavljanju knjige sudjelovat će KUD Kupljenovo, profesor Ivica Ivanković te Lucija Starčević, rukovoditeljica Odjela za kulturu Hrvatske matice iseljenika.
Nakon informacije da je s groblja u Modranu kod Dervente uklonjen spomenik u obliku slova „U”, član Organizacijskog odbora za rekonstrukciju spomenika Ivan Ćorluka izjavio je kako spomenik nije trajno uklonjen, nego privremeno izmješten zbog planirane obnove.
Ćorluka, koji je ujedno i predsjednik gradske organizacije HDZ-a Derventa, kazao je kako je Organizacijski odbor uklanjanje proveo uz suglasnost obitelji poginulih, navodeći da je rekonstrukcija započela još 4. svibnja.
Prema njegovim riječima, upravo je on osobno bagerom izmjestio spomenik kako bi se izbjegli daljnji incidenti te omogućila provedba planirane obnove.
Govoreći o novom idejnom rješenju, Ćorluka je za RTV HB izjavio kako središnja ploča ostaje nepromijenjena, ističući da je riječ o obliku srca, a ne o simbolu slova „U”, kako se posljednjih dana navodilo u javnosti.
Dodao je kako će izmjene obuhvatiti podnožje spomenika, gdje će biti postavljen grb tzv. Herceg-Bosne, dok će se s desne strane nalaziti grb HVO-a.
Ćorluka je također najavio kako će spomenik ponovno biti vraćen na svoje mjesto već u četvrtak.
Govoreći o financiranju projekta, naveo je kako je hrvatski nogometaš Vedran Ćorluka donirao 12.800 eura za zvono kapele svetog Ivana Krstitelja. Istaknuo je i kako su izgradnju samog spomenika financirale obitelji poginulih, koje su sudjelovale uplatom od 6,90 eura po urezanom slovu.
Prema njegovim riječima, u gradnji je sudjelovao Jozo Ćorluka, otac bivšeg hrvatskog reprezentativca, dok sam Vedran Ćorluka nije sudjelovao u izgradnji spomenika.
Fra Šimun Šito Ćorić, poznati franjevac, književnik, glazbenik i akademik, objavio je kako se nakon više od pola stoljeća provedenog u inozemstvu trajno vraća u Domovinu – u franjevački samostan u Mostaru i rodnu Paoču, piše Fenix magazin.
Vijest je podijelio uz objavu svoje najnovije pjesme na YouTubeu, u emotivnoj poruci upućenoj prijateljima, poznanicima i svima koji su ga tijekom desetljeća pratili i podržavali širom svijeta.
„Nakon više od pola stoljeća u tuđini, za stalno se vraćam u Domovinu: franjevački samostan u Mostaru i rodnu mi Paoču“, poručio je fra Šimun.
Nezaboravni susreti
U svojoj objavi zahvalio je svima koji su ga kroz godine pozivali, slušali i pratili na brojnim susretima, nastupima i predavanjima diljem svijeta – od Novog Zelanda i Australije, preko Kanade, obje Amerike i Južne Afrike, pa sve do Europe.
Istaknuo je kako su mu ti susreti ostali u trajnom i dragom sjećanju.
„Za mene su to ostali nezaboravni susreti, pa nije čudo što stalno iz njih sjećanja naviru i draga lica se bude“, naveo je.
Fra Šimun posebno je naglasio svoju zahvalnost Božjoj providnosti koja ga je, kako kaže, vodila kroz cijeli život.
„Nosim trajnu zadivljenost i strahopoštovanje prema Božjoj Providnosti koja me kroz cijeli život vodila i vodi“, poručio je.
Radost zbog povratka
Na kraju je izrazio radost zbog povratka i budućih susreta u Hercegovini i Domovini.
„Veseleći se svakom susretu, akobogda, u Domovini bilo s kime od vas, sve vas najsrdačnije pozdravljam“, zaključio je fra Šimun Šito Ćorić.
Njegov povratak zasigurno će obradovati brojne prijatelje, vjernike i poštovatelje njegova rada u Hercegovini i širom svijeta.
Svetkovina Marije Majke Crkve svečano je proslavljena na Duhovski ponedjeljak, 25. svibnja, u mostarskoj katedrali Katedrala Marije Majke Crkve, gdje se okupio velik broj vjernika iz katedralne, ali i drugih mostarskih župa. Svečano misno slavlje u 18 sati predvodio je Petar Palić, a prije početka mise kod Gospina kipa upriličena je molitva kojom je započela ovogodišnja proslava nebeske zaštitnice katedrale, piše Crkva na kamenu.
U koncelebraciji je sudjelovalo desetak svećenika među kojima i generalni vikar don Nikola Menalo koji je navijestio Evanđelje. Liturgijsko pjevanje predvodio je katedralni zbor „Marija“, kojim je ravnao maestro don Dragan Filipović, dok je za glazbenu pratnju bio zadužen don Luka Cvitanović na orguljama.
U homiliji biskup Palić podsjetio je vjernike na dvije biblijske slike koje, kako je istaknuo, obuhvaćaju cijeli misterij vjere – početak ljudske povijesti u edenskom vrtu i Kristovu žrtvu na Kalvariji. U vrtu Bog pita čovjeka: „Adame, gdje si?“, dok na križu Isus govori: „Ženo, evo ti sina! Sine, evo ti majke!“, čime, prema biskupovim riječima, uspostavlja duhovno majčinstvo Marije nad cijelom Crkvom.
Govoreći o ulozi Blažene Djevice Marije, biskup je naglasio kako se u tom otajstvu očituje Marija kao nova Eva koja svojim „neka mi bude“ donosi poslušnost i obnovu čovječanstva. Pozivajući se na crkvene oce, istaknuo je da Marija postaje „Majka živih po milosti“, a ne samo po naravi.
Poseban dio homilije bio je posvećen značenju mostarske katedrale za život mjesne Crkve. Biskup Palić poručio je kako katedrala nije samo građevina nego „srce biskupije“ i znak jedinstva Crkve okupljene oko biskupa. Podsjetio je i na njezinu izgradnju u teškim vremenima komunizma, naglasivši da je nastajala uz žrtvu, molitvu i ustrajnost vjernika.
„Svaki kamen ove katedrale natopljen je vjerom i žrtvom onih koji nisu odustali od Boga“, rekao je biskup, dodajući kako katedrala ostaje znak nade i vjernosti Crkve kroz povijest.
Govoreći o sadašnjem trenutku Crkve u Hercegovini, biskup Palić otvoreno je upozorio na „bol podjela“ i teškoće u crkvenom zajedništvu. Istaknuo je da postoje vjernici i skupine koje su se udaljile od punog zajedništva s Crkvom i njezinim zakonitim pastirima, što, kako je rekao, ostavlja ranu na životu zajednice.
Naglasio je kako takve podjele nisu u skladu s duhom Evanđelja niti s Marijinim primjerom. „Marija nikada ne bira stranu podjele. Pod križem nema prepiranja, nema razdvajanja, nego ostaje samo ljubav i vjernost Kristu“, poručio je Palić, istaknuvši da Crkva nije skup pojedinaca ili različitih strana, nego jedno tijelo okupljeno oko biskupa u zajedništvu s Papom i cijelom univerzalnom Crkvom.
Biskup je poručio kako udaljavanje od tog zajedništva ranjava samu srž Crkve, ali je naglasio da rješenje nije u optuživanju, nego u povratku Kristu i obnovi odnosa u vjeri. Pozivajući se na nauk Drugog vatikanskog sabora i papu Pavao VI., koji je Mariju proglasio Majkom Crkve, istaknuo je da je Marija „uzor Crkve u vjeri, ljubavi i savršenom jedinstvu s Kristom“.
Na kraju homilije pozvao je vjernike da čuju Božji glas koji i danas pita: „Gdje si?“, ne kao prijekor, nego kao poziv na povratak iz udaljenosti, gorčine ili zatvorenosti u sebe. Vjernike je potaknuo da poput svetog Ivana „uzmu Mariju k sebi“ i dopuste da ih vodi prema Kristu i obnovljenom crkvenom jedinstvu.
Homiliju je zaključio molitvom Mariji Majci Crkve, uz poruku da mostarska katedrala ostaje znak nade, vjernosti i poziv na jedinstvo Crkve unatoč svim ranama i izazovima.
Na završetku misnoga slavlja okupljenima se obratio katedralni župnik don Josip Galić koji je pozdravio župljane i vjernike pristigle iz drugih župa. U svom obraćanju podsjetio je na bogatu i zahtjevnu povijest mostarske katedrale, istaknuvši kako je kroz različita razdoblja prolazila brojne kušnje, ali je ostala mjesto okupljanja i vjere mnogih generacija te mjesto susreta grešnoga čovjeka i Milosrdnoga Boga.
Don Josip zahvalio je biskupu Petru na predvođenju euharistijskog slavlja, generalnom vikaru don Nikoli, okupljenim svećenicima, zborovođi don Draganu, orguljašu don Luki, ministrantima i svima koji su sudjelovali u organizaciji i liturgijskom programu proslave.
Velik dio Europe zahvatio je snažan toplinski val koji već sada ruši temperaturne rekorde za svibanj, dok meteorolozi upozoravaju kako bi se najgore tek moglo dogoditi. Posebno alarmantna situacija očekuje se u Španjolskoj i Portugalu, gdje bi temperature u pojedinim dijelovima mogle dosegnuti gotovo 40 stupnjeva Celzijevih, piše Hina.
Meteorolozi ističu kako je riječ o neuobičajenoj i vrlo intenzivnoj vremenskoj situaciji za kraj svibnja, a uzrok ekstremnih vrućina povezuje se s pojavom takozvane “toplinske kupole”. Riječ je o snažnoj atmosferskoj blokadi koja zadržava vrlo topao zrak nad velikim područjem Europe i dodatno pojačava zagrijavanje tla.
Velika Britanija oborila povijesni rekord
U Velikoj Britaniji zabilježene su temperature kakve su dosad bile nezamislive za svibanj. Britanski Meteorološki zavod objavio je da je u Kraljevskim botaničkim vrtovima u Kewu, u južnom Londonu, izmjereno čak 34,8 stupnjeva Celzijevih, čime je srušen dosadašnji rekord star više od stotinu godina.
Prethodni svibanjski rekord iznosio je 32,8 stupnjeva, a zabilježen je davne 1922. godine te ponovno 1944. godine. Nešto ranije, na Heathrowu zapadno od Londona, izmjereno je 33,5 stupnjeva.
Britanski meteorolozi ističu kako bi ovakve temperature bile neuobičajene čak i usred ljeta, a kamoli tijekom svibnja. Toplinski val službeno je proglašen na osam lokacija u Engleskoj, uključujući Veliki London, Suffolk i Essex, nakon što su temperature tri dana zaredom prelazile 27 stupnjeva.
Francuska pogođena najranijim toplinskim valom u više od stoljeća
Ni Francuska nije pošteđena ekstremnih vremenskih prilika. Ondje je zabilježen najraniji toplinski val u više od sto godina, uz temperature koje su i do 15 stupnjeva više od prosjeka za ovo doba godine.
Francuska meteorološka služba Meteo France objavila je kako je u departmanu Finistere prvi put od uspostave sustava upozorenja 2004. godine proglašena žuta razina pripravnosti zbog vrućine. Upozorenje je potom prošireno na 18 departmana na zapadu zemlje te na područje Pariza, dok je osam departmana stavljeno pod narančasti meteoalarm.
Francuski meteorolog Cyril West upozorio je kako je riječ o najranijem toplinskom valu zabilježenom u više od stoljeća. Prema njegovim riječima, vrući zrak stigao je iz Sahare preko Sredozemlja, a nad Europom ga zadržava snažna anticiklona smještena iznad zemalja Beneluksa i Sjevernog mora.
Temperature rastu diljem kontinenta
Portugal, Španjolska i Francuska posljednjih dana bilježe temperature između 35 i 38 stupnjeva, dok su u Njemačkoj, Italiji i jugoistočnoj Europi temperature dosezale između 30 i 34 stupnja Celzijeva.
Meteorolozi upozoravaju kako toplinska kupola djeluje poput poklopca koji zadržava vrući zrak pri tlu, sprječava njegovo miješanje s hladnijim slojevima atmosfere i dodatno pojačava osjećaj sparine i iscrpljujuće vrućine.
Za sada su od najgorih vrućina pošteđeni tek sjeverozapadna Škotska i Sjeverna Irska, dok ostatak Europe prolazi kroz razdoblje neuobičajeno visokih temperatura za svibanj.
Stručnjaci upozoravaju kako bi ovakvi ekstremi mogli postajati sve češći te pozivaju građane na oprez, izbjegavanje boravka na otvorenom tijekom najtoplijeg dijela dana i povećan unos tekućine.
Odluka da se večerašnji mostarski derbi između HŠK Zrinjski Mostar i FK Velež Mostar ne emitira na standardnom sportskom kanalu Arena Sport u Bosni i Hercegovini, nego isključivo na platformi MY TV, ponovno je otvorila pitanje dostupnosti sportskih sadržaja široj javnosti.
Derbi, koji se igra na stadionu Stadion HŠK Zrinjski Mostar od 19:00 sati, po svojoj važnosti nadilazi običan ligaški susret. Riječ je o utakmici koja u Mostaru ima društvenu, kulturnu i emocionalnu težinu, te tradicionalno privlači veliki interes ne samo lokalne, nego i regionalne publike. Upravo zato odluke o televizijskim pravima i prijenosu izazivaju dodatnu pažnju i rasprave.
Problem koji se ponovno ističe jest fragmentacija prijenosa sportskih događaja. Umjesto da se derbi emitira na kanalima koji su standardno dostupni široj sportskoj publici u BiH, gledatelji su upućeni na uslugu koja je vezana uz jednog operatera. Time se dio publike, koji redovno prati domaće nogometno prvenstvo, dovodi u situaciju da bez prelaska na drugu kabelsku televiziju ili tehničkih uvjeta ne može pratiti utakmicu.
S druge strane, iz perspektive televizijskih prava, ovakvi potezi nisu novost. Tržište sportskih prijenosa već godinama funkcionira kroz ekskluzivne ugovore i podjelu sadržaja, gdje pojedini operateri i platforme nastoje osigurati “premium” događaje kako bi privukli korisnike. No, u slučaju utakmica poput mostarskog derbija, postavlja se pitanje treba li interes javnosti imati veću težinu od komercijalne ekskluzive.
Za navijače, cijela priča je znatno jednostavnija – derbi je derbi, i on se ne gleda kroz prizmu paketa i pretplata, nego kroz emociju i pripadnost. Upravo zato ovakve odluke često izazivaju nezadovoljstvo i dojam da se najvažniji sportski sadržaji “zatvaraju” umjesto da budu dostupniji.
Na kraju, ostaje tek mala utjeha da će se, u digitalnom dobu, snalaziti svatko kako zna i umije – pa tko ne bude na stadionu Stadion HŠK Zrinjski Mostar, vjerojatno će ipak pronaći neki od brojnih internetskih prijenosa koji se tradicionalno pojave kad službeni putevi postanu malo previše “ekskluzivni” ili jednostavno doći na stadion podržati momčad i uživati na utakmici.
U 78. godini života preminula je Julienne Bušić, književnica, prevoditeljica, publicistkinja i jedna od najprepoznatljivijih žena hrvatske političke emigracije. Vijest o njezinoj smrti duboko je potresla Hrvate diljem svijeta, osobito one koji su desetljećima pratili njezinu životnu priču obilježenu ljubavlju prema Hrvatskoj, žrtvom i nepokolebljivom borbom za slobodu hrvatskog naroda.
Julienne Bušić preminula je iznenada u četvrtak, 21. svibnja 2026. godine, a posljednji ispraćaj održat će se danas na zagrebačkom Mirogoju. Sveta misa zadušnica služit će se u crkvi Svete Mati Slobode na Jarunu.
Njezino ime ostat će trajno upisano u suvremenu hrvatsku povijest kao simbol odanosti idealu slobodne Hrvatske. Rođena kao Julienne Eden Schultz 1948. godine u američkom Oregonu, odrasla je daleko od hrvatske domovine, ali je sudbinski susret sa Zvonkom Bušićem promijenio njezin životni put. Ljubav prema jednom čovjeku vrlo brzo pretvorila se i u ljubav prema narodu čiju je bol, patnju i težnju za slobodom prihvatila kao vlastitu.
U vremenu kada se o hrvatskom pitanju u svijetu gotovo nije govorilo, Julienne Bušić postala je glas hrvatskih emigranata. Još početkom 1970-ih sudjelovala je u političkim akcijama protiv tadašnjeg komunističkog režima u bivšoj Jugoslaviji. Posebno je ostao zapamćen događaj iz 1970. godine kada je s vrha nebodera na Trgu bana Jelačića bacala letke kojima je upozoravala na političke progone, zatvaranja i gušenje slobode govora u tadašnjoj državi.
Zbog svojih uvjerenja bila je uhićena i pritvorena, no ni tada nije odustala od svojih ideala. Tijekom života često je govorila kako je Hrvatsku zavoljela kroz ljude koji su bili spremni žrtvovati vlastitu slobodu za budućnost svoga naroda. Upravo zato mnogi danas za Julienne Bušić kažu da nije bila samo prijateljica Hrvatske, nego istinska Hrvatica po srcu.
Kroz književni i javni rad ostavila je dubok trag. Njezine knjige i svjedočanstva govorile su o emigraciji, zatvorima, političkim progonima, ali i o ljubavi, vjeri i nadi. Posebno emotivno pisala je o dugim godinama koje je njezin suprug proveo u zatvoru, kao i o boli i razočaranju koje su osjećali mnogi hrvatski emigranti nakon stvaranja neovisne Hrvatske.
Od Julienne Bušić oprostili su se brojni prijatelji, poštovatelji i domoljubi, a emotivna scena viđena je i tijekom utakmice Hajduka i Vukovara kada je Torcida razvila transparent s porukom:
Stadionom je potom odjekivala pjesma „Zovi, samo zovi“, dok su tisuće navijača odavale počast ženi koja je desetljećima živjela hrvatski san o slobodi.
Smrt Julienne Bušić označila je kraj jednog velikog i snažnog životnog poglavlja hrvatske emigracije. Bila je žena koja je ostavila sigurnost svoga američkog života kako bi stala uz narod koji nije bio njezin po rođenju, ali jest po izboru srca. U vremenu kada su mnogi šutjeli, ona je govorila. Kada su drugi odustajali, ona je ostajala vjerna idealima slobode i dostojanstva hrvatskog čovjeka.
.jpg)
.jpg)
