Male rečenice, velike životne poruke

Postoje riječi koje ne traže mnogo objašnjenja. Jednostavne su, kratke i jasne, ali u sebi nose poruku koja čovjeka može zaustaviti i potaknuti na razmišljanje.

Upravo takve su poruke koje se pripisuju Majci Tereziji, redovnici i misionarki poznatoj po nesebičnom služenju siromašnima, bolesnima i napuštenima. U obliku kratkih pitanja i još kraćih odgovora, one govore o strahu, vjeri, ljubavi, obitelji, oprostu i odnosu prema drugima.

Najljepši dan?
– Danas.

Najveća prepreka?
– Strah.

Najlakša stvar?
– Pogriješiti.

Korijen svakog zla?
– Egoizam.

Najgori poraz?
– Obeshrabrenje.

Najbolji profesionalci?
– Djeca.

Prva potreba?
– Komunicirati.

Najveća sreća?
– Biti koristan drugima.

Najgora mana?
– Zlovolja.

Najopasnija osoba?
– Ona koja laže.

Najružniji osjećaj?
– Mržnja.

Najljepši dar?
– Oprost.

Najpotrebnije?
– Obitelj.

Najugodniji osjećaj?
– Unutarnji mir.

Najbolji prijam?
– Osmijeh.

Najbolja medicina?
– Optimizam.

Najveća snaga?
– Vjera.

Najljepše na svijetu?
– Ljubav.

Poruka koja ostaje

Iako su odgovori kratki, svaki od njih otvara prostor za osobno promišljanje. „Danas“ podsjeća da život ne treba stalno odgađati za neko bolje sutra. „Oprost“ pokazuje vrijednost oslobađanja od zamjeranja, dok „obitelj“ podsjeća na ono što čovjeku daje pripadnost i sigurnost.

Posebno snažno zvuči odgovor na pitanje o najvećoj sreći: biti koristan drugima. U vremenu u kojem se uspjeh često mjeri onime što imamo i postižemo, ova misao podsjeća da se prava vrijednost života može pronaći i u tome koliko smo dobra učinili drugima.

A na kraju svega – vjera i ljubav. Dvije jednostavne riječi koje, prema poruci ovih misli, mogu čovjeku biti najveća snaga i najljepše što može pružiti svijetu.

Ponekad nam za veliku životnu poruku nije potrebna duga propovijed. Dovoljno je jedno pitanje i iskren odgovor.

Pročitaj članak

Još uvijek stoje, a pamte stoljeća: Priče o hercegovačkim stablima koje će vas iznenaditi

Na starim grobljima, uz zaboravljene putove i iznad nekadašnjih hercegovačkih zaselaka još uvijek stoje stabla koja su preživjela stoljeća. Njihove krošnje nekoć su bile zaklon od sunca i kiše, ali i mnogo više od toga – pod njima se molilo, trgovalo, održavali sajmovi, okupljao narod i čuvala uspomena na pretke.

U širokobriješkom kraju sačuvane su priče o brojnim takvim stablima. Neka i danas stoje, dok su druga odavno pala, ali njihova priča ostala je zapisana u starim knjigama, novinama, franjevačkim arhivima i usmenoj predaji.

Posebno mjesto zauzimaju stari hrastovi. U Hercegovini su često rasli upravo ondje gdje su se nalazila groblja, stećci, misišta ili raskrižja starih putova. Stablo je tako postajalo prirodni orijentir, ali i svojevrsni čuvar prostora koji je imao posebno značenje za lokalno stanovništvo, piše Josip Bošnjak za portal Jabuka.tv.

Od hrasta na Trnu do Pivnice u Dobrkovićima

Na groblju sv. Ilije na Trnu, uz srednjovjekovnu nekropolu s dvadesetak stećaka, nekoć je stajao golemi hrast. Alojz Benac opisao ga je 1952. godine kao stablo koje je bilo vidljivo sa svih okolnih brežuljaka.

U Dobrkovićima je stoljećima poznat hrast medunac nazvan Pivnica. Nalazio se uz stari put prema Mostaru, Posušju i Grudama te je putnicima služio kao mjesto odmora. Pod njegovom krošnjom ljudi su se zaustavljali nakon nedjeljne mise, ali i tijekom putovanja prema mlinicama i okolnim krajevima.

Stablo je imalo golemo deblo, opsega oko 4,6 metara pri tlu, dok je njegova krošnja stvarala hladovinu na prostoru od čak 150 do 200 četvornih metara.

Stabla kao jedini tragovi zaboravljenih groblja

Na Biloј njivi u Ljubotićima stoljetni hrast i danas je važan orijentir. U njegovoj blizini nalazi se oko četrdesetak jednostavnih kamenih grobova, bez natpisa i ukrasa. Upravo je stablo ostalo kao znak koji pokazuje gdje se nalazi staro grobište.

Sličnu ulogu desetljećima ima i hrast na Bošnjakovu, odnosno Ćavarovu brdu. Prema njemu su se ljudi orijentirali govoreći „od duba lijevo“ ili „od duba desno“, a prostor oko stabla povezan je i s grobištima iz Drugoga svjetskog rata.

Pod hrastom se nekada govorila Božja riječ

Posebno snažnu simboliku ima stari hrast koji je stajao ispred crkve na Širokom Brijegu.

Prema predaji koju je 1931. godine zabilježio Jutarnji list, početkom 18. stoljeća u Hercegovini je bilo vrlo malo franjevaca, a crkava gotovo da nije bilo. Svećenici su zato okupljenom narodu govorili i slavili bogoslužje pod granatim hrastovima.

I fra Grgo Martić u svojim je zapisima spominjao drevne dubove pod čijim su granama narod i oltarić pronalazili zaklon. 

Jedan od tih povijesnih hrastova zabilježen je i na fotografiji iz 1905. godine.

Kruševo čuva priču o stablu pod kojim se služila misa

Posebno zanimljiva priča dolazi iz Kruševa, s lokaliteta Sajmište.

Austrijski putopisac dr. Moritz Hoernes u svojim zapisima iz 1879. godine opisuje staro groblje i navodi kako mu je bilo objašnjeno da je ondje nekoć rasla velika kruška. Pod njezinom krošnjom održavali su se skupovi okolnog stanovništva, trgovalo se i odvijao promet, a služila se i sveta misa.

Uz krušku se vezuje i teška predaja o osmanskom napadu na okupljeni narod, kada je, prema toj priči, sedam najstarijih muškaraca, među njima i svećenik, obješeno o isto stablo.

Devet krušaka na Kruškovcu

Na starom groblju Kruškovac iznad Ljubotića prema predaji je nekoć raslo devet krušaka poredanih gotovo pravilno, kao po koncu. Po njima je lokalitet, navodno, i dobio ime.

Kruškovac je imao posebno značenje u vremenu kada katoličke crkve nisu mogle normalno djelovati. Prema zapisima i predajama, ondje su se u tajnosti održavali katolički obredi za stanovnike okolnih sela.

Spominje se i kao mjesto na kojem su boravili franjevci te kao prostor na kojem su ljudi mogli primiti sakramente u vremenu kada je otvoreno obavljanje vjerskih obreda bilo otežano ili zabranjeno.

Misište na Bilima

Na Bilima se nalazi Misište, prostor čiji sam naziv govori o njegovoj nekadašnjoj ulozi.

Fra Vlado Ereš opisivao ga je kao skroviti prostor prikladan za slavljenje svete mise, dok su drugi zapisi Bile opisivali kao svojevrsni hram pod otvorenim nebom. Ondje su ljude okupljale upravo hladovine starih hrastova.

Tri hrasta na Misištu tako nisu samo dio prirode nego i dio vjerske i povijesne baštine ovoga kraja. 

Neka su stabla ipak nestala

Među stablima koja nisu dočekala današnje vrijeme nalazi se i golemi hrast na kočerinskom groblju. Prema zapisu iz 1932. godine, stablo je desetak godina ranije pogodio grom, a potom ga je oborila snažna bura.

Deblo je imalo opseg veći od pet metara, a od srušenog stabla dobiveno je više od tri vagona drveta. Novac dobiven njegovom prodajom iskorišten je za popravak groblja.

Još jedan primjer je stoljetni orah na Trgu dr. Ante Starčevića u središtu Širokoga Brijega. Stablo je uklonjeno tijekom velike obnove trga 2025. godine.Čuvari sjećanja na jednu Hercegovinu

Priče o ovim stablima zapravo nisu samo priče o drveću.

To su priče o ljudima koji su stoljećima živjeli na kamenitoj zemlji, često u oskudici i teškim povijesnim okolnostima, ali su pojedina stabla ipak odlučili sačuvati. Dok su se šume krčile zbog ogrjeva, gradnje i širenja pašnjaka, pojedini stari divovi ostajali su netaknuti.

Pod njihovim krošnjama ljudi su se molili, odmarali, trgovali, sastajali, pokapali svoje mrtve i tražili zaklon. Stabla su postajala orijentiri i nijemi svjedoci događaja koje danas poznajemo samo iz starih zapisa i obiteljskih predaja.

Možda upravo zato njihova vrijednost nije samo u starosti ili impresivnim dimenzijama. Ona su dio kulturnog krajolika Hercegovine – živi trag vremena u kojemu su priroda, vjera, svakodnevni život i zajednica bili mnogo čvršće povezani nego danas.

A takvih stabala, prema svemu sudeći, u Hercegovini još uvijek ima mnogo više nego što ih je ikada sustavno popisano.

Pročitaj članak

Brat nestalog poštara ponudio nadoknaditi novac za nestale mirovine

Nakon nestanka 31-godišnjeg Stipe Jukića iz Čapljine, zaposlenika Hrvatske pošte Mostar, pojavili su se novi detalji o slučaju koji već nekoliko dana privlači pozornost javnosti.

Kako doznaje Raport, brat nestalog poštara navodno je kontaktirao Hrvatsku poštu Mostar te ponudio da nadoknadi iznos novca koji je povezan s nestankom mirovina.

Prema navodima tog portala, riječ je o muškarcu koji živi u dijaspori, a koji je kontaktirao Poštu s namjerom da pomogne u rješavanju situacije nastale nakon nestanka njegova brata. Točan iznos novca koji nedostaje još uvijek se utvrđuje.

Jukić, koji je zaposlen u Hrvatskoj pošti Mostar, a dolazi iz Višića kod Čapljine, već nekoliko dana nije dostupan nadležnim tijelima. Njegov nestanak policiji je ranije prijavila majka, nakon čega je MUP Hercegovačko-neretvanske županije raspisao operativnu potragu.

Prema dosad dostupnim informacijama, sumnja se da Jukić prethodnih dana nije uručio više od 50 mirovina korisnicima na području na kojem je obavljao dostavu. Ranije se spominjao iznos veći od 20.000 KM, no konačan iznos nestalog novca još nije službeno potvrđen.

Posebnu okolnost u cijelom slučaju predstavlja informacija da je Jukić, prema ranijim navodima, napustio Bosnu i Hercegovinu te trenutačno nije dostupan policiji i drugim nadležnim tijelima.

Slučaj je tako prerastao iz potrage za nestalom osobom u širu istragu u kojoj se pokušava utvrditi što se točno dogodilo s novcem namijenjenim korisnicima mirovina, koliki je stvarni iznos koji nedostaje te gdje se Jukić trenutačno nalazi.

Sve okolnosti slučaja trebale bi biti poznate nakon što nadležna tijela završe provjere i utvrde činjenice. Do tada, dio informacija koje se pojavljuju u javnosti treba promatrati kao navode koji još nisu službeno potvrđeni.

Pročitaj članak

Više od 200 knjiga i umjetničkih radova posvećeno velikom Silviju Strahimiru Kranjčeviću

foto Fena

U Mostaru je sinoć otvorena izložba posvećena velikom hrvatskom pjesniku Silviju Strahimiru Kranjčeviću, koja je na jednom mjestu okupila vrijednu književnu građu iz Zbirke Sesar, ali i umjetničke radove kojima su studenti Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Mostaru ponudili vlastitu interpretaciju Kranjčevićevih pjesama, piše Fena.

Posjetiteljima je predstavljeno više od 200 književnih naslova iz Zbirke Sesar. Među njima se nalaze izdanja Kranjčevićevih knjiga objavljena u razdoblju od 1885. do 1967. godine, posebna izdanja tiskana za pjesnikova života, kao i brojni primjerci periodike, zbornika te literature koja se bavi njegovim životom i književnim stvaralaštvom.

Poseban dio izložbe čine radovi studenata Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Mostaru. Motive i teme iz Kranjčevićevih pjesama studenti su pretočili u vlastita slikarska i grafička djela, nastojeći njegovoj poeziji pronaći suvremeni likovni izraz.

Dekan Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Mostaru Svetislav Cvetković istaknuo je kako je ova izložba prvi u nizu događaja kojima se obilježava tri desetljeća djelovanja Akademije.

Studenti preddiplomskih i diplomskih studija predstavili su ukupno 14 slika i sedam grafika. Riječ je o djelima koja ne predstavljaju izravne ilustracije Kranjčevićevih stihova, nego pokušavaju pronaći likovni ekvivalent njegovim riječima, mislima i temama.

Cvetković je naglasio visoku kvalitetu predstavljenih radova te važnost povezivanja književnosti i likovne umjetnosti.

Takva suradnja, istaknuo je, omogućuje novu interpretaciju Kranjčevićeva stvaralaštva u suvremenom kontekstu. Iako je od njegova vremena prošlo više od jednog stoljeća, teme kojima se pjesnik bavio ostaju univerzalne i aktualne, zbog čega i danas mogu biti snažan izvor nadahnuća mladim umjetnicima.

Na taj se način, poručio je dekan, ne valorizira samo likovni izraz studenata, nego se ponovno u fokus stavlja i poezija Silvija Strahimira Kranjčevića, čije ideje, pitanja i poruke nastavljaju intrigirati nove generacije.

Kultura sjećanja i zaboravljeni spomenici

O značaju izložbe govorio je i novinar i publicist Miroslav Landeka, koji je istaknuo kako Kranjčević pripada i Sarajevu, gradu u kojem je proveo značajan dio života, ali i cijelom hrvatskom narodu.

Podsjetio je na pjesnikov životni i književni put. Kranjčević je u Sarajevo stigao 1893. godine, a od 1895. do 1903. godine uređivao je književni časopis „Nada“, ostavljajući snažan trag u kulturnom i književnom životu Bosne i Hercegovine.

Landeka se osvrnuo i na odnos kulturne javnosti prema Kranjčevićevu nasljeđu nakon njegove smrti 1908. godine, posebno izdvojivši podizanje pjesnikova nadgrobnog spomenika na sarajevskom groblju Sveti Josip.

Spomenik je 1913. godine izradio hrvatski kipar Rudolf Valdec, a njegov reljef, poznat kao „Genij sputanih krila“, danas predstavlja vrijedno i zaštićeno spomen-obilježje hrvatske kulturne baštine u Bosni i Hercegovini. Tijekom rata spomenik je teško oštećen, a obnovljen je 2006. godine.

Landeka je naglasio kako ova izložba stoga nije samo podsjećanje na velikog pjesnika, nego i važan doprinos očuvanju kulture sjećanja.

„Najveća počast velikom pjesniku nije cvijet na grobu koji uvene, nego živa kultura sjećanja“, kazao je Landeka.

Posebnu zahvalnost uputio je prof. dr. Antoniju Sesaru, istaknuvši njegov dugogodišnji rad na prikupljanju i očuvanju starih knjiga, putopisa i povijesnih izvora koji svjedoče o Bosni i Humu.

„Čovjek koji se profesionalno bavi vidom pomaže i nama da bolje vidimo i upoznamo svoju kulturnu prošlost“, poručio je Landeka.

Dodao je kako Kranjčevićeva riječ, više od stoljeća nakon njegove smrti, i dalje živi kroz njegove knjige, pjesme i kulturu sjećanja.

Očuvanje zaboravljene baštine

O svom kolekcionarskom radu govorio je i Antonio Sesar, istaknuvši kako prvenstveno prikuplja putopise te povijesnu, političku i religijsku literaturu, dok književnost predstavlja jedan od segmenata njegova kolekcionarskog interesa.

Posebnu pozornost posvećuje autorima s područja Bosne i Hercegovine o kojima, kako je kazao, često ne postoje gotovo nikakvi zapisi, iako su svojedobno objavili književna djela.

„Unutar ovog svog hobija tragam za nekim autorima s područja Bosne i Hercegovine o kojima nema do sada nikakvog zapisa, koji su objavili neko književno djelo. I do sada sam ih našao dvadesetak. Evo, pokušavam na taj način vratiti našu kulturnu i povijesnu baštinu u fokus“, kazao je Sesar.

Izložba je realizirana uz sudjelovanje Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Mostaru i Zaklade Sesar, a u organizaciju projekta uključeni su i HKD Napredak Glavna podružnica Mostar, Društvo hrvatskih književnika Herceg Bosne, Filozofski fakultet Sveučilišta u Mostaru, Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače te Medicinski fakultet Sveučilišta u Mostaru.

Izložba ostaje otvorena do 23. rujna, pružajući posjetiteljima priliku da kroz rijetka književna izdanja i suvremeni likovni izraz ponovno upoznaju stvaralaštvo jednog od najvažnijih hrvatskih pjesnika s kraja 19. i početka 20. stoljeća.

Pročitaj članak

Danas počinje dvodnevna duhovna obnova za muškarce na Humcu

U svetištu sv. Ante Padovanskog na Humcu ovoga će se vikenda, 11. i 12. rujna 2026. godine, održati dvodnevna duhovna obnova za muškarce. Riječ je o otvorenom susretu na koji su pozvani svi muškarci koji žele zastati od svakodnevnih obveza, produbiti svoju vjeru i ojačati u odnosu s Bogom i drugim muškarcima.

Duhovna obnova održat će se pod geslom „Budite jaki u Gospodinu i u sili njegovoj“ (Ef 6,10), a organizira je muška molitvena zajednica Jeshua iz Humca. Susret će predvoditi don Luka Klarica, svećenik zajednice Omnia Deo.

Don Luka Klarica rođen je u Sinju 1989. godine. Prije svećeničkog poziva završio je Pravni fakultet u Splitu, a bio je i uspješan košarkaš. Godine 2013. sa splitskom sveučilišnom momčadi osvojio je naslov prvaka Europe, a na tom je prvenstvu izabran i u najbolju petorku Europe.

U 24. godini života doživio je snažan susret sa živim Bogom i Duhom Svetim, nakon čega se njegov život počeo postupno mijenjati. Korak po korak približavao se svećeničkom pozivu, a mladu misu proslavio je 2021. godine.

Program duhovne obnove

Prvi dan, u petak 11. rujna, program započinje u 17 sati nagovorom don Luke Klarice u Domu sv. Ante.

U 18:30 sati slijedi molitva krunice u crkvi sv. Ante, dok će u 19 sati biti slavljena sveta misa. Nakon mise predviđeno je klanjanje Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu.

Prilika za sakrament svete ispovijedi bit će prije svete mise.

Drugoga dana, u subotu 12. rujna, program počinje u 11 sati novim nagovorom don Luke, nakon čega će u 12 sati biti slavljena sveta misa. Nakon mise predviđeno je zajedničko druženje uz jelo i piće.

Organizatori ističu kako je riječ o dva dana tijekom kojih muškarci mogu zastati, poslušati, pomoliti se, razgovarati i ojačati – ne samo u vjeri nego i u međusobnom zajedništvu.

„Dođi. Ojačaj. Postani bolji“, poručuju iz muške molitvene zajednice Jeshua.

Poseban naglasak stavljen je na ulogu muškarca u obitelji. Muškarac treba biti vođa, ali istodobno i sluga – onaj koji voli svoju ženu i djecu, štiti ih te vlastitim životom i primjerom usmjerava prema Gospodinu.

Kao poticaj muškarcima organizatori podsjećaju i na riječi bl. Alojzija Stepinca iz 1937. godine:

„Katolicima danas mnogo fali junaštvo i odvažnost u ispovijedanju svete Kristove vjere. Vi, muževi, budite u tome odvažni! Budite uvijek i na svakom mjestu pravi sinovi Crkve, budite pravi katolički muževi i u obiteljima svojima i u javnome životu.“

Dvodnevna duhovna obnova na Humcu tako predstavlja priliku za muškarce koji žele odvojiti vrijeme za molitvu, sakramente, razmišljanje i međusobno zajedništvo te se ponovno podsjetiti na odgovornost koju imaju u svojim obiteljima, zajednici i društvu.

Program ukratko:

Petak, 11. rujna

• 17:00 – nagovor don Luke Klarice, Dom sv. Ante
• 18:30 – molitva krunice
• 19:00 – sveta misa
• nakon mise – klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu
• prije mise – mogućnost svete ispovijedi

Subota, 12. rujna

• 11:00 – nagovor
• 12:00 – sveta misa
• nakon mise – zajedničko druženje uz jelo i piće

Pročitaj članak

Tri zemljotresa u razmaku od nekoliko sati

Bosnu i Hercegovinu tijekom noći pogodila su tri slabija zemljotresa, a podrhtavanja tla zabilježena su na području u blizini Sarajeva.

Prema podacima Europsko-mediteranskog seizmološkog centra (EMSC), prvi zemljotres dogodio se u 00:45 sati. Magnituda je iznosila 3,6 prema Richterovoj ljestvici, a epicentar je bio u blizini Foče, odnosno oko 32 kilometra od Sarajeva, piše Raport.

Samo 15 minuta poslije zabilježeno je novo podrhtavanje tla. Drugi zemljotres imao je magnitudu 3,1, a epicentar se nalazio u blizini Goražda, oko 30 kilometara od Sarajeva.

Treće podrhtavanje zabilježeno je oko 3 sata ujutro. Prema podacima EMSC-a, njegova magnituda iznosila je 3,3, dok je epicentar bio na području Sokoca, također približno 30 kilometara od Sarajeva.

Za sada nema informacija o materijalnoj šteti ili ozlijeđenim osobama.

Podsjetimo, seizmološki aparati Federalnog hidrometeorološkog zavoda BiH posljednjih dana bilježe i druga podrhtavanja tla na području zemlje. Tako je 10. rujna registriran potres na području Visokog magnitude 2,8 prema Richteru, s intenzitetom III. stupnja Mercallijeve ljestvice u epicentru.

Pročitaj članak

Gorivo ponovno poskupljuje: Dizel dosegnuo 3,69 KM, benzin još više raste

Cijene naftnih derivata u Federaciji Bosne i Hercegovine ponovno su u porastu. Prema podacima Federalnog ministarstva trgovine, u posljednjih 15 dana zabilježen je postupan rast prosječnih maloprodajnih cijena goriva, a najnovije brojke pokazuju da vozače na benzinskim postajama ponovno čekaju veći izdaci.

Prosječna cijena dizela danas iznosi 3,49 KM po litri, dok je za litru benzina Super 95 potrebno izdvojiti prosječno 3,16 KM. Super Plus 98 još je skuplji te njegova prosječna cijena iznosi 3,25 KM po litri.

Rast je posebno izražen kod benzina.

Od 26. kolovoza do 10. rujna prosječna cijena dizela povećana je s 3,43 KM na 3,69 KM po litri, odnosno za 26 feninga. Cijena se u prvom dijelu promatranog razdoblja uglavnom kretala između 3,42 i 3,44 KM, nakon čega je počela postupno rasti – prvo na 3,45 KM, zatim na 3,47 KM, da bi dosegnula današnjih 3,49 KM.

Još izraženiji rast zabilježen je kod benzina Super 95. Njegova prosječna cijena porasla je s 3,04 KM na 3,16 KM po litri, što predstavlja povećanje od 12 feninga.

Najveći rast u promatranom razdoblju zabilježen je kod benzina Super Plus 98. Prosječna cijena povećana je s 3,04 KM na 3,25 KM po litri, odnosno za čak 21 fening po litri.

Nešto više cijene bilježe se i kod aditiviranih goriva. Prosječne cijene aditiviranog dizela i aditiviranog benzina Super 95 trenutno su 3 feninga više po litri u odnosu na odgovarajuće standardne derivate.

Iz Federalnog ministarstva trgovine navode kako svakodnevno prate kretanje cijena i stanje na tržištu naftnih derivata kako bi nadležne institucije i građani pravodobno imali informacije o promjenama na tržištu.

Istodobno, u Federaciji BiH i dalje je na snazi odluka kojom se ograničavaju trgovačke marže na naftne derivate. Maksimalna veleprodajna marža za neaditivirane naftne derivate ograničena je na 0,06 KM po litri, dok maksimalna maloprodajna marža iznosi 0,25 KM po litri.

Iz Ministarstva podsjećaju kako rast cijena sirove nafte na svjetskom tržištu izravno utječe na cijene goriva u BiH. Upravo zbog toga, kako navode, i dalje postoji potreba za mjerom ograničavanja marži kako bi se spriječilo dodatno i neopravdano povećavanje cijena za krajnje potrošače.

Vlada Federacije BiH 20. lipnja ove godine usvojila je prijedlog Federalnog ministarstva trgovine o produženju odluke o iznimnim mjerama neposredne kontrole cijena za dodatnih 90 dana.

Iako se marže trgovaca ograničavaju, kretanja na svjetskom tržištu sirove nafte ponovno se sve snažnije osjećaju na domaćim benzinskim postajama. Za vozače to znači da je spremnik goriva u samo nekoliko tjedana postao osjetno skuplji, osobito za one koji koriste benzin Super Plus 98.

Pročitaj članak

Thompson donirao milijun eura, Grad Vukovar uputio zahvalu: 'Više od glazbenog događaja'

foto Cropix

Koncert Marka Perkovića Thompsona, koji je održan 29. kolovoza u Vukovaru, ostvario je neto dobit nešto veću od milijun eura, izvijestili su u srijedu iz vukovarske gradske uprave dodajući kako je dio sredstava namijenjen izgradnji Stadiona 12 hrvatskih redarstvenika u Vukovaru. 

Drugi dio bit će usmjeren projektu „Budi dio sna” za završetak Studentskog doma Salezijanaca u Zagrebu, navodi se uz poruku kako ostvareni rezultat pokazuje što se može postići kada se zajedništvo, odgovornost i dobra namjera pretvore u konkretno djelo. 

Grad Vukovar posebno zahvaljuje Marku Perkoviću Thompsonu, Hrvatskoj salezijanskoj provinciji, tvrtki Infinite Show i MPT timu, kao i svim partnerima, izvođačima i suradnicima koji su sudjelovali u realizaciji ovog događaja, priopćili su iz Grada. 

Thompsonov koncert u Vukovaru ostvario je neto dobit od 1.008.466 eura, navode vukovarske gradske vlasti.

Pročitaj članak

U Grabovici obilježena 33. obljetnica stravičnog zločina nad Hrvatima

foto Crkva na kamenu

U Grabovici je jučer, 9. rujna obilježena 33. obljetnica stravičnoga zločina u kojem su 8. i 9. rujna 1993. pripadnici Armije BiH ubili 33 hrvatska civila. Komemorativni program započeo je polaganjem vijenaca kod spomen-obilježja i potresnim čitanjem imena žrtava, piše Crkva na kamenu. 

Među njima su i četverogodišnja Mladenka Zadro, najmlađa žrtva ubijena u majčinu naručju, te najstariji, 87-godišnji Marko Marić. Predsjednik Udruge hrvatskih stradalnika „Grabovica ’93“ Josip Drežnjak podsjetio je na bolnu činjenicu da se još uvijek traga za tijelima nestalih stradalnika, izrazivši žaljenje što i nakon više od tri desetljeća nema novih pomaka u potrazi. 

Nakon polaganja vijenaca, molitvu za pokojne izmolio je don Drago Ćurković, župni upravitelj župe Drežnica, koji je potom predvodio i pobožnost Križnoga puta. Središnje euharistijsko slavlje, uz koncelebraciju dvadesetak svećenika, predvodio je fra Zdravko Dadić, provincijal Franjevačke provincije Svetoga Križa – Bosne Srebrne, a bio je nazočan i generalni vikar don Nikola Menalo. 

U svojoj nadahnutoj propovijedi, temeljenoj na Isusovim blaženstvima, fra Zdravko je istaknuo duboku važnost nevinih žrtava Grabovice, naglasivši kako njihova žrtva nikada neće biti prepuštena zaboravu. 

Posebno je ukazao na kršćansku dužnost očuvanja trajnog sjećanja, ali i na važnost oprosta kao temelja istinskog mira. Na samom kraju misnoga slavlja župni upravitelj don Drago uputio je riječi zahvale svim okupljenim vjernicima i izaslanstvima na dolasku te na ustrajnom čuvanju uspomene na ovo sveto mjesto i njegove nevine stradalnike.

Pročitaj članak

ALARM U MOSTARU Pronađeni teški metali, jedan nalaz posebno zabrinjava

Novo istraživanje tla u blizini mostarske deponije Uborak donijelo je zabrinjavajuće rezultate. Analize Federalnog zavoda za agropedologiju pokazale su prekoračenja graničnih vrijednosti za više teških metala, među kojima su bakar, cink, kadmij, nikl, arsen i krom, piše Hercegovina.info.

Posebno zabrinjava nalaz bakra. U jednom od analiziranih uzoraka izmjereno je čak 1.270 miligrama bakra po kilogramu tla, dok je u korištenoj zbirnoj tablici granična vrijednost iznosila 65 mg/kg. To znači da je izmjerena koncentracija bila približno 19,5 puta veća od navedene granice. Prekoračenje bakra utvrđeno je u sedam od 30 analiziranih uzoraka. 

Još je rašireniji problem s kadmijem. Njegova najviša izmjerena koncentracija iznosila je 4,40 mg/kg, uz navedenu granicu od 1 mg/kg, a vrijednosti iznad granice pronađene su u čak 22 od 30 uzoraka.

Zabilježene su i povišene vrijednosti drugih elemenata. Cink je u jednom uzorku dosegnuo 1.104 mg/kg, odnosno oko 7,4 puta više od korištene granice. Nikl je prelazio granicu u 18 uzoraka, arsen u 11, dok su prekoračenja kroma zabilježena u dva uzorka.

Uzorci uzeti nakon velikog požara

Istraživanje je provedeno 15. srpnja 2026. godine, nekoliko tjedana nakon velikog požara koji je krajem lipnja zahvatio područje deponije Uborak.

Ukupno je analizirano 30 uzoraka tla unutar zone mogućeg utjecaja požara, uz jedan kontrolni uzorak izvan očekivanog izravnog utjecaja. Uzorci su uzimani iz površinskog sloja tla, od nula do deset centimetara dubine.

Posebna pozornost posvećena je području južno i jugozapadno od deponije, s obzirom na meteorološke podatke i smjerove vjetra tijekom promatranog razdoblja. Značajan broj uzoraka uzet je na poljoprivrednim površinama i u vinogradima. 

Ipak, stručnjaci upozoravaju da dobiveni rezultati sami po sebi ne znače da je svaka parcela u tom području onečišćena. Zbog toga se preporučuje gušće uzorkovanje upravo oko lokacija na kojima su utvrđene najviše vrijednosti.

Još nije utvrđeno odakle dolazi onečišćenje

Jedno od ključnih pitanja nakon objave rezultata jest jesu li povišene koncentracije posljedica požara na deponiji.

Prema izvještaju Zavoda, to se zasad ne može jednoznačno utvrditi. Područje ima dugu povijest odlaganja otpada, a na sastav tla mogu utjecati i ranije onečišćenje, redoviti rad deponije, poljoprivredna proizvodnja, različita sredstva koja se koriste u poljoprivredi, ali i prirodni sastav tla.

Kod visokih vrijednosti bakra kao jedan od mogućih izvora spominje se i dugotrajnija uporaba pojedinih sredstava za zaštitu bilja, dok se za kadmij kao mogući izvori navode gnojiva, otpad, metalurške aktivnosti i spaljivanje.

Što je s voćem, povrćem i vodom?

Ovo je pitanje koje će posebno zanimati stanovnike područja oko Uborka.

Važno je naglasiti da nalazi onečišćenja tla ne znače automatski da su onečišćeni i poljoprivredni proizvodi ili voda. U dostupnim rezultatima nema dokaza o tome da su teški metali iz tla prešli u biljke ili vodu.

Stručnjaci ipak posebno izdvajaju kadmij, arsen i nikl zbog mogućnosti njihova prijenosa u biljke. Zato se preporučuje ispitivanje bioraspoloživih oblika metala u tlu, kao i analiza biljnog materijala na poljoprivrednim površinama na kojima se proizvodi hrana.

U međuvremenu su Federalni zavod za poljoprivredu i Federalni agromediteranski zavod završili i analize poljoprivrednih proizvoda prikupljenih u neposrednoj blizini Uborka. Uzorci su uzeti u krugu od oko 300 metara sjeverno i južno od deponije, a analizirani su, među ostalim, paprika, grožđe, smokve, raštika i patlidžan. Službeni rezultati tih analiza trebali bi biti objavljeni nakon što ih predstavi Vlada Federacije BiH.

Istraživanje se mora nastaviti

Federalni zavod za agropedologiju preporučuje novo uzorkovanje dva do tri mjeseca nakon prvog, uz gušću mrežu uzoraka na područjima gdje su pronađene najveće koncentracije.

Predlaže se i uzorkovanje tla do dubine od približno 30 centimetara kako bi se utvrdilo prodiru li onečišćujuće tvari u dublje slojeve. Dugoročno se preporučuje praćenje stanja šest do dvanaest mjeseci nakon požara.

Posebnu pozornost privlači i činjenica da u prvoj fazi nisu analizirani dioksini i furani, PFAS, BTEX spojevi te mikroplastika i nanoplastika, za što su potrebni specijalizirani laboratoriji.

Rezultati zato otvaraju više pitanja nego što ih zasad zatvaraju. Jasno je da je na dijelu istraživanog područja utvrđeno onečišćenje tla teškim metalima, ali tek dodatne analize mogu pokazati koliki je stvarni opseg problema, odakle onečišćenje potječe i postoji li opasnost njegova prijenosa u poljoprivredne proizvode i vodu.

Pročitaj članak

NOVI ZAGREBAČKI VRTIĆ PODIGAO PRAŠINU: Pogledajte kakve su lutke pripremili za najmlađe

foto viligare.org

U zagrebačkom Stenjevcu uskoro bi trebao biti otvoren novi dječji vrtić. Završni radovi su pri kraju, prostor se oprema, a prema dosad objavljenim informacijama, vrata bi uskoro trebalo otvoriti za oko dvjesto mališana.

Sve bi to, dakle, bilo sasvim normalno. Novi vrtić, nova djeca, roditelji koji konačno mogu odahnuti jer su dobili mjesto za svoje dijete – ukratko, vijest kojoj bi se čovjek trebao veseliti.

Ali onda stiže iznenađenje.

Jer izgleda da u modernom vrtiću više nije dovoljno imati bojice, slikovnice, kockice, autiće, lutke i igračke. Ne, treba imati i lutke koje će djeci otvoriti vrata u fascinantan svijet rodnih teorija.

Prema fotografijama koje su dostavljene portalu Vigilare.info, među opremom se nalaze lutke malih beba koje imaju spolne karakteristike suprotne onome što bi se očekivalo prema njihovu izgledu. Dakle, ženska beba – muški spolni organ. Muška beba – ženski spolni organ.

Jer zašto bi dijete od tri ili četiri godine jednostavno učilo da je lutka beba kada može odmah krenuti na, recimo, složeno pitanje odnosa spola i roda?

Možda će odgojiteljica jednog dana uzeti lutku u ruke i reći:

„Djeco, danas ćemo učiti nešto vrlo važno.“

A mali Ivica će vjerojatno pitati:

„A možemo li prvo slagati kocke?“

Ne može, Ivice. Kocke mogu čekati. Rodna teorija ne smije.

Naravno, treba biti pošten. Djeca su znatiželjna i prirodno postavljaju pitanja o tijelu. Primjereno upoznavanje djece s vlastitim tijelom, razlikama među ljudima i osnovama zdravstvene i tjelesne kulture samo po sebi nije nikakav problem.

Problem nastaje kada se takve teme djeci prezentiraju na način koji nije primjeren njihovoj dobi, bez jasnog objašnjenja roditeljima i bez transparentnosti o tome što se točno želi postići.

A upravo je tu ono najzanimljivije.

Jer roditelji će, naravno, imati što reći. I vjerojatno će neki od njih poželjeti da njihovo dijete u vrtiću prvo nauči vezati cipele, oprati ruke, podijeliti igračku s prijateljem i razlikovati crvenu od zelene boje.

A onda dolazimo do drugog dijela zagrebačke priče.

Ako roditelj kaže: „Ne sviđa mi se što moje dijete uči na ovaj način, pronaći ću drugi vrtić“, tu nastupa vrlo praktična gradska politika.

Privatni i vjerski vrtići?

Može.

Samo će to roditelji, zahvaljujući povećanju cijena, nešto skuplje platiti.

Dakle, izbor postoji.

Teoretski.

Praktično, roditelju preostaje da bira između gradskog vrtića koji mu možda ne odgovara i privatnog ili vjerskog vrtića koji mu možda odgovara – ali mu zato novčanik odluči da ipak ne odgovara.

I tako dobivamo savršeno posloženu slagalicu.

Grad odlučuje što će financirati, grad odlučuje koliko će roditelji plaćati, a onda se roditeljima objašnjava da, naravno, imaju slobodu izbora.

Sloboda izbora, ali s cjenikom.

Ako je ovo doista dio službenog pedagoškog koncepta novog vrtića, onda roditelji imaju potpuno legitimno pravo znati tko je odlučio da takve lutke trebaju biti dio vrtićke opreme, s kojim ciljem, za koju dob djece i na koji će se način koristiti.

Jer nije problem u lutki.

Problem je u tome što se roditeljima ponovno može dogoditi da o odgoju vlastite djece saznaju posljednji.

A to bi, izgleda, mogao postati novi zagrebački standard: prvo nabaviš vrtić, onda ga opremiš, a tek na kraju pitaš roditelje što misle.

I tako, dok se jedni pitaju gdje će njihovo dijete dobiti mjesto u vrtiću, drugi će se pitati hoće li njihovo dijete ondje učiti kako se vezati pertle ili kako razlikovati spol od roda.

Ali dobro.

Važno je da je vrtić moderan.

A ako nakon svega toga još uvijek netko pita što će djeca dobiti za ručak – možda i to uskoro postane pitanje ideološkog opredjeljenja.

Napomena: tekst je sarkastične prirode na izvorni članak pod nazivom "Rodna ideologija u novom zagrebačkom vrtiću: Pogledajte lutke za djecu" na portalu Vigilare.

Pročitaj članak

FOTO Sveta misa na Terjinoj kosi: Obilježeno 30 godina okupljanja vjernika

Na blagdan Male Gospe, 8. rujna, na Terjinoj kosi u Gorancima ponovno je slavljena sveta misa, na mjestu koje već tri desetljeća okuplja vjernike i čuva uspomenu na zavjet i vjeru mještana.

Gospina kapela na Terjinoj kosi izgrađena je 1996. godine, a prva sveta misa na ovom mjestu slavljena je upravo 8. rujna iste godine, na blagdan Rođenja Blažene Djevice Marije. Od tada se sveta misa kod kapele tradicionalno slavi svake godine na Malu Gospu.

Kapela se nalazi na raskrižju za Bunar Jezerce i Južilo, uz cestu Goranci – Bašića guvno – Raška Gora, a od župne crkve u Gorancima udaljena je oko 4,5 kilometara. Smještena je na nadmorskoj visini od oko 830 metara.

Kapelu je kao svoj zavjet dao izgraditi Šimun Marić, rođen 23. rujna 1949. godine, a preminuo 25. lipnja 2019. godine. Bio je sin Ivana i Matije Marić, a tijekom života radio je u Njemačkoj. Njegov zavjet i dar ostali su trajno povezani s ovim mjestom molitve i okupljanja vjernika.

Šimun Marić ostavio je trag i na drugom važnom mjestu u Gorancima. Godine 2002. darovao je kip svetoga Ivana Krstitelja koji se nalazi na Rajića groblju u Gorancima.

Trideset godina nakon prve mise, Terjina kosa i dalje je mjesto na kojem se na blagdan Male Gospe okupljaju vjernici, mole i prisjećaju onih koji su svojim djelima ostavili trag u životu zajednice.

Nakon ovogodišnje svete mise obitelj pokojnog Šimuna Marića počastila je sve misare jelom i pićem, obilježivši tako 30. obljetnicu slavljenja svete mise na ovom mjestu.

Gospina kapela na Terjinoj kosi tako već tri desetljeća svjedoči vjeri, zavjetu i zajedništvu, a tradicija okupljanja na Malu Gospu nastavlja se iz godine u godinu.

tekst Goranci online / foto Darko Glibić

 

 

 

 

 

 

 

  

Pročitaj članak

Tuga i nevjerica u Ljubuškom: U prometnoj nesreći život izgubio 16-godišnjak

foto Društvene mreže

Tuga, žalost i nevjerica zavladale su Ljubuškim nakon tragične prometne nesreće u kojoj je život izgubio 16-godišnji Marko Grbavac. Mladić je stradao u jutarnjim satima, svega nekoliko metara od Srednje strukovne škole Ruđera Boškovića, dok je biciklom krenuo na nastavu.

Marko je toga jutra krenuo prema školi, u drugi razred strojarskog smjera – mehatronika. Nažalost, do svoje učionice nije stigao.

Prema dosad dostupnim informacijama, u nesreći su sudjelovali bicikl kojim se kretao maloljetnik i motorno vozilo. Točne okolnosti i uzrok tragedije bit će poznati nakon provedenog policijskog očevida i utvrđivanja svih relevantnih činjenica.

Hitna pomoć pokušala ga reanimirati

Na mjesto nesreće odmah je stigla ekipa Hitne medicinske pomoći Doma zdravlja Ljubuški. Unatoč naporima zdravstvenih djelatnika i pokušaju reanimacije, ozljede su, nažalost, bile preteške te je 16-godišnji Marko preminuo.

Policijski službenici MUP-a Županije Zapadnohercegovačke i Policijske uprave Ljubuški osigurali su mjesto nesreće te obavili potrebne očevidne radnje.

Tragedija je duboko potresla učenike i djelatnike Srednje strukovne škole Ruđera Boškovića, ali i učenike i djelatnike susjedne Gimnazije Ljubuški. Nakon nesreće nastava je obustavljena.

Vijest o smrti mladog Marka brzo se proširila cijelim Ljubuškim, a posebno je pogodila njegov Humac i Šipovaču.

„Bio je stvarno dobar dečko, dobrica, normalan, nije bio od problema“, riječi su kojima ga se prisjećaju oni koji su ga poznavali.

Od Marka se opraštaju prijatelji i suigrači

Markov prerani odlazak ostavio je duboku prazninu i među njegovim prijateljima i sportskim kolegama.

Od njega se emotivnom porukom oprostila i Ekipa s igrališta Luke, prisjećajući se njegove vedrine, osmijeha i sportskih trenutaka.

„Zauvijek ćemo čuvati uspomenu na tebe, na tvoju vedrinu, tvoj osmijeh i tvoje obrane u dresu Šipovače. Počivao u miru Božjem! Obitelji i rodbini izražavamo iskrenu sućut“, poručili su.

Marko je bio i član Rukometne akademije Izviđač Ljubuški, a njegov odlazak posebno je pogodio ljubušku rukometnu zajednicu.

Iz RK Izviđač AGRAM uputili su izraze iskrene sućuti njegovoj obitelji, prijateljima i svim članovima Rukometne akademije Izviđač.

SRK Zrinjski Mostar: „Bio si dio nas, naš prijatelj, suigrač, osmijeh i nada“

Od mladog rukometaša oprostio se i Sportski rukometni klub Zrinjski Mostar, koji je na svojim kanalima izrazio duboku tugu zbog Markove smrti.

„S velikom tugom primili smo vijest o preranom odlasku člana Rukometne akademije Izviđač Ljubuški“, poručili su iz kluba.

U emotivnoj objavi istaknuli su kako su tuga i nevjerica ovladale klubom, mjestom i svima koji su poznavali mladog Marka.

„Bio si dio nas, naš prijatelj, suigrač, osmijeh i nada. Tvoja vedrina i ljubav prema rukometu ostat će zauvijek u našim srcima“, stoji u poruci.

„Hvala ti za svaki trenutak, za svaki osmijeh i za sve što si bio.

Počivaj u miru, naš Marko, naš anđele.

Nikada te ne smijemo i nećemo zaboraviti“, poručili su iz SRK Zrinjski Mostar.

Obitelji, prijateljima, suigračima i svima koji su poznavali i voljeli Marka uputili su najdublju i najiskreniju sućut.

Tuga zavladala cijelim ljubuškim krajem

Jedan mladi život ugašen je na samom početku nove školske godine, na putu prema školi, u jutru koje je za njegovu obitelj i cijeli ljubuški kraj trebalo biti sasvim obično.

Umjesto školske vreve, hodnicima su zavladali muk, tišina i nevjerica.

Iza Marka ostaju obitelj, prijatelji, školski kolege, profesori, suigrači i brojni ljudi koji će ga pamtiti po njegovom osmijehu, dobroti, vedrini i ljubavi prema sportu.

U trenucima poput ovih teško je pronaći riječi koje bi mogle ublažiti bol zbog gubitka mladog života.

Obitelji Grbavac izražavamo iskrenu i duboku sućut.

Počivao u miru Božjem, Marko. 🖤

Pročitaj članak

Fra Šimun nakon 50 godina u dijaspori rekao ono što mnogi neće: „Svašta se tu uvuklo!“

foto Glas koncila

Misionar fra Šimun Šito Ćorić iza sebe ima više od pola stoljeća života i djelovanja u dijaspori. Tijekom desetljeća provedenih među Hrvatima izvan domovine susretao se s brojnim ljudima, različitim životnim pričama, ali i promjenama koje su zahvatile hrvatsku zajednicu, Crkvu i društvo. Trenutno, pastoralno djeluje u crkvi sv. Petra i Pavla u Mostaru.

U razgovoru za Glas Koncila fra Šimun otvoreno govori o svojim iskustvima stečenima tijekom dugogodišnjega misionarskog djelovanja, životu hrvatskih iseljenika te odnosu prema domovini i vlastitom identitetu.

Posebno se osvrće na promjene koje je tijekom desetljeća primjećivao u društvu i među institucijama. Njegovo iskustvo čovjeka koji je desetljećima djelovao izvan domovine daje mu mogućnost usporediti različita razdoblja i sagledati kako su se mijenjali odnosi, vrijednosti i način na koji se hrvatska zajednica u dijaspori odnosila prema vlastitoj domovini.

Fra Šimun u razgovoru ne zaobilazi ni osjetljiva pitanja. Govoreći o vlastima i društvenim strukturama, upozorava kako su se tijekom vremena u različite sustave uvukli brojni interesi, ali istodobno naglašava važnost odgovornosti, zajedništva i očuvanja identiteta.

Njegova priča ujedno je i svjedočanstvo o generacijama Hrvata koji su život gradili daleko od rodnoga kraja, ali su nastojali sačuvati jezik, vjeru, kulturu i povezanost s domovinom. Uloga misionara pritom nije bila samo pastoralna – često je bila i svojevrsna poveznica između ljudi koji su živjeli u novim sredinama i krajeva iz kojih su potekli.

Nakon više od pola stoljeća djelovanja u dijaspori, fra Šimun Šito Ćorić danas može govoriti iz perspektive čovjeka koji je prošao kroz različita vremena i društvene okolnosti. Upravo zato njegovi pogledi predstavljaju zanimljivo svjedočanstvo o životu hrvatskih iseljenika, njihovim problemima, nadama i odnosu prema domovini.

Cijeli intervju s fra Šimunom Šitom Ćorićem možete pročitati na stranicama Glasa Koncila pod naslovom: „Spoznaje misionara fra Šimuna Šite Ćorića nakon pola stoljeća u dijaspori: Vlasti? Svašta se tu uvuklo!“

Pročitaj članak

U Grabovici se obilježava 33 godine od stradanja civila

U Grabovici će danas, 9. rujna, biti obilježena 33. obljetnica stradanja hrvatskih civila, u znak sjećanja na nevine žrtve ubijene tijekom Domovinskog rata. Obilježavanje organizira Udruga hrvatskih stradalnika „Grabovica '93“ Mostar, a program će započeti u 11 sati polaganjem vijenaca na spomenik civilnim žrtvama Domovinskog rata u Grabovici. 

Nakon polaganja vijenaca uslijedit će Put križa, kojim će sudionici krenuti od spomenika prema mjesnom groblju. Ondje će biti služena sveta misa za ubijene hrvatske civile, čime će se još jednom odati počast žrtvama i njihovim obiteljima. 

Iz Udruge hrvatskih stradalnika „Grabovica '93“ podsjećaju kako je riječ o godišnjici kojom se čuva sjećanje na hrvatske civile koji su u Grabovici ubijeni od pripadnika Armije BiH. Obilježavanje godišnjice ujedno je i podsjetnik na stradanje nedužnog civilnog stanovništva tijekom ratnih godina, ali i na važnost očuvanja sjećanja na žrtve.

Za obitelji ubijenih, njihovu rodbinu i mještane Grabovice, ovaj dan ima posebno teško i bolno značenje. Sjećanje na ubijene civile tako će i ove godine biti iskazano molitvom, polaganjem vijenaca i zajedničkim okupljanjem na mjestu njihova stradanja.

Pročitaj članak