 |
| foto Armin Durgut |
Na mjestu gdje se spajaju općine Kakanj i Vareš - smješten je Bobovac koji je dio povijesne baštine katolika, a srednjovjekovna povijest Bosne ne može se prisvajati u ime samo jednoga naroda. Povjesničar i franjevac fra Robert Jolić upozorio je na važnost povijesnih izvora i opasnost od prilagođavanja prošlosti današnjim političkim interesima, piše Bild.ba.
Pitanje srednjovjekovne Bosne, njezinih vladara, vjerskog života i povijesnog nasljeđa već godinama izaziva rasprave u Bosni i Hercegovini. Upravo zato odjeknule su izjave fra Roberta Jolića, povjesničara i gvardijana u Konjicu, koji je u razgovoru za Katolički tjednik iznio svoje poglede na podrijetlo današnjih muslimana u BiH i povijesno značenje kraljevskoga grada Bobovca.
U vremenu kada se povijest često promatra kroz prizmu suvremenih političkih i nacionalnih interesa, Jolić je poručio kako se prošlost mora istraživati na temelju izvora, a ne prilagođavati unaprijed postavljenim tezama.
Bobovac i nasljeđe bosanskih kraljeva
Govoreći o Bobovcu, jednom od najvažnijih političkih i kraljevskih središta srednjovjekovne Bosne, fra Robert istaknuo je njegovu povezanost s katoličkom tradicijom i bosanskim vladarima.
Prema njegovu mišljenju, Bobovac je ponajprije baština katolika, odnosno Hrvata koji danas čuvaju svoju povijesnu i vjersku povezanost s tim prostorom. Istodobno, naglasio je da je riječ o baštini svih ljudi koji poštuju Bosnu i Hercegovinu i njezinu povijest.
Njegova poruka posebno je važna u raspravama o tome ima li jedan narod isključivo pravo na srednjovjekovnu bosansku državu. Povijest jednoga prostora ne može se jednostavno izjednačiti s današnjim nacionalnim identitetima, niti se srednjovjekovni događaji mogu tumačiti isključivo prema potrebama suvremene politike.
Bobovac je bio kraljevsko središte srednjovjekovne Bosne, a njegovo nasljeđe treba proučavati kroz povijesne dokumente, vladarske isprave i druge relevantne izvore.
Što govore osmanski popisi?
Jedan od argumenata koje je fra Robert Jolić iznio odnosi se na osmanski popis iz 1469. godine za područje današnjeg Konjica.
Prema podatcima koje je naveo, na tom je području zabilježeno 1.860 kršćanskih obitelji i 428 samaca, dok je evidentirana samo jedna muslimanska obitelj. Među kršćanskim obiteljima, prema njegovu tumačenju, njih 35 pripadalo je bosanskim krstjanima.
Ovi podatci, kako smatra Jolić, važni su za razumijevanje vjerskih prilika u Bosni u vrijeme osmanskog osvajanja i nakon njega.
Njegovo je stajalište da se današnje muslimansko stanovništvo Bosne i Hercegovine ne može jednostavno predstavljati kao potomstvo isključivo jedne srednjovjekovne vjerske zajednice. Proces prelaska na islam odvijao se tijekom dugog povijesnog razdoblja, a za ozbiljne zaključke potrebno je uzeti u obzir različite izvore i okolnosti.
Pritom je važno razlikovati povijesno potkrijepljenu činjenicu da je dio stanovništva tijekom osmanske vladavine prihvatio islam od pojednostavljenih tvrdnji o podrijetlu čitavih današnjih naroda.
Jesu li današnji identiteti mjerilo za srednji vijek?
Fra Robert posebno se osvrnuo na tvrdnje prema kojima bi se srednjovjekovna Bosna trebala promatrati kao isključiva povijesna prethodnica samo jednoga današnjeg naroda.
Upozorio je na problem kada se povijesne činjenice pokušavaju uklopiti u suvremene nacionalne narative, umjesto da se zaključci izvode iz izvora.
Srednjovjekovna Bosna imala je vlastite političke, društvene i vjerske posebnosti. Njezinu povijest nije moguće u cijelosti preslikati na današnje nacionalne kategorije, koje su se oblikovale kroz drukčije povijesne procese.
Jednako tako, tvrdnje o bosanskim krstjanima, njihovu broju i ulozi u vjerskom životu srednjovjekovne Bosne zahtijevaju pažljivo proučavanje. Ne mogu se bez dodatnih dokaza poistovjećivati sa svim stanovnicima tadašnje Bosne niti se iz njih mogu izvoditi jednostavni zaključci o podrijetlu današnjih naroda.
Povijest ne smije postati oružje politike
Jolić je upozorio i na proturječja koja nastaju kada se istodobno slavi srednjovjekovna bosanska država, a pozitivno vrednuje osmansko osvajanje koje je dovelo do njezina nestanka.
Njegov je stav da se povijesni događaji moraju promatrati u kontekstu vremena u kojem su se dogodili, uključujući posljedice osvajanja za tadašnje stanovništvo, vjerske zajednice i politički poredak.
Posebno je naglasio kako se srednjovjekovna Bosna ne bi smjela prikazivati kao isključivo vlasništvo jednoga naroda. U današnjoj Bosni i Hercegovini žive Bošnjaci, Hrvati i Srbi, a povijesna baština ne bi trebala biti povod za isključivanje drugih.
To je poruka koja nadilazi raspravu o jednom gradu ili jednoj povijesnoj epohi: prošlost se ne može mijenjati kako bi odgovarala današnjim političkim ciljevima.
Istina o prošlosti temelj je budućnosti
Izjave fra Roberta Jolića ponovno su otvorile pitanje odnosa prema hrvatskoj katoličkoj baštini u Bosni i Hercegovini, ali i načina na koji se tumači povijest srednjovjekovne bosanske države.
Za Hrvate katolike Bobovac, kraljica Katarina Kosača Kotromanić i tragovi srednjovjekovne katoličke prisutnosti predstavljaju važan dio povijesnog pamćenja. Njihovo očuvanje i istraživanje ne bi trebalo biti razlog za osporavanje tuđe pripadnosti, nego poticaj da se vlastita povijest upozna i prenosi budućim naraštajima.
Pritom je jednako važno da se povijesne tvrdnje provjeravaju na temelju dostupnih izvora, bez obzira na to kome odgovaraju. Ozbiljno istraživanje ne počinje unaprijed donesenim zaključkom, nego pitanjem, dokumentom i spremnošću da se činjenice sagledaju u cijelosti.
Poruka koja proizlazi iz Jolićevih istupa jasna je: povijest Bosne i Hercegovine previše je složena i bogata da bi se svela na političke parole. Bobovac zaslužuje biti mjesto povijesnog sjećanja, znanja i poštovanja, a ne prostor u kojem će se prošlost koristiti za produbljivanje današnjih podjela.
.jpg)
