Grad Mostar raspisao je javni oglas za prijem više namještenika u Gradsku upravu, a natječaj obuhvaća ukupno 12 izvršitelja na nekoliko različitih radnih mjesta. Oglas je raspisan na temelju važećih zakonskih propisa koji uređuju rad organa uprave i državne službe u Federaciji Bosne i Hercegovine, a potpisao ga je gradonačelnik Mostara Mario Kordić.
Prema objavljenom natječaju, traži se jedan viši referent za ovjeru potpisa i prijepisa u područnom uredu Zapad, jedan viši referent mjesnog ureda Potoci, dva viša referenta za mjesnu samoupravu i poslove tajnika mjesnih zajednica, dva viša referenta za prijem podnesaka te šest pomoćnih radnika za održavanje higijene.
Za većinu oglašenih radnih mjesta uvjet je završena srednja stručna sprema četvrtog stupnja, najmanje deset mjeseci radnog iskustva nakon završetka školovanja, položen stručni ispit te poznavanje rada na računalu. Za radno mjesto u mjesnom uredu Potoci dodatno se traži položen poseban stručni ispit za matičara. Kandidati za poziciju pomoćnog radnika za održavanje higijene trebaju imati završenu osnovnu školu.
Uz prijavu kandidati moraju dostaviti životopis, uvjerenje o državljanstvu, rodni list ili odgovarajuće uvjerenje iz matične knjige rođenih, dokaz o stručnoj spremi te ostalu dokumentaciju propisanu javnim oglasom. Za određena radna mjesta potrebno je priložiti i dokaze o radnom iskustvu, položenim stručnim ispitima te poznavanju rada na računalu.
Nakon provedene natječajne procedure, kandidati koji ispune propisane uvjete bit će pozvani na intervju. Izabrani kandidati prije zasnivanja radnog odnosa morat će dostaviti dokaz o općoj zdravstvenoj sposobnosti, a po prijemu ih očekuje probni rad u trajanju od tri mjeseca.
Javni oglas otvoren je 20 dana od dana posljednje objave. Prijave se mogu predati osobno u Pisarnici Grada Mostara ili poslati poštom na adresu Gradske uprave uz odgovarajuću naznaku oglasa.
Iz Grada Mostara napominju kako nepotpune, neuredne i nepravodobno pristigle prijave neće biti uzete u razmatranje.
Četvorica braće iz Posušja odlučila su ostati na svom ognjištu i zajedno izgraditi farmu o kojoj su mnogi samo sanjali. Danas brinu o kozama, rade od jutra do mraka i pokazuju da se od poštenog rada na selu može živjeti, navodi Glas Hercegovine.
U vremenu kada mnogi odlaze, ova braća ostala su u Hercegovini i napravila priču vrijednu poštovanja. Inicijativu je pokrenuo Josip koji odavno voli rad sa životinjama, a kasnije mu se pridružio i Mladen sa još dvojicom braće. Željeli su isključivo čistokrvno stado jer je na domaćem terenu sve dosta križano. Preko poznanika iz Tomislavgrada stupili su u kontakt sa uzgajivačem u Austriji. Izabrali su sansku rasu jer su, za razliku od alpskih koza koje su hiperaktivne, ove izuzetno mirne. Mladen navodi da su “kao dresirane” – prate čovjeka, same ulaze na farmu i lagane su za mužnju i rad.
Prvo stado od 52 koze i 3 jarca stiglo je prije dvije godine. Prije tri mjeseca uvezli su još 60 komada. Trenutno svo mlijeko predaju mljekarama (Mljekara Livno, Puđa), koje dolaze po mlijeko svaki drugi dan. Kaže da plasman uopće nije problem i da bi mogli prodati mnogo veće količine da ih imaju. Cijena mlijeka na kućnom pragu se kreće oko 4,5 do 5 KM.
Cilj im je u budućnosti pokrenuti i vlastitu proizvodnju sira. Mladen naglašava da se od ovog posla može živjeti, ali da je minimalan broj za preživljavanje stado od 60 muznih koza pa nadalje. Planiraju proširenje objekta i povećanje stada na 200 do 250 komada. Iako je obaveza 24 sata dnevno, posao im nije težak jer ga rade s ljubavlju.
Stotine kršćanskih crkava i vjerskih objekata diljem srednje Europe otvorit će svoja vrata u večernjim satima 29. svibnja za Noć crkava, godišnju ekumensku inicijativu koja privlači gotovo milijun posjetitelja u Češkoj i Austriji zajedno, Ewtnnews.com.
Događaj, koji se sada održava 18. godinu zaredom u Češkoj Republici, poziva vjernike i nevjernike da istraže crkve, kapele i sinagoge kroz koncerte, izložbe, predavanja, vođene obilaske i molitvu - često do kasno u noć. Neka mjesta koja sudjeluju omogućuju pristup tornjevima, kriptama i prostorima koji su inače zatvoreni za javnost. Ovogodišnja tema u Češkoj Republici i Slovačkoj je „Hrabrost“.
Prošle godine diljem Češke sudjelovalo je više od 460.000 posjetitelja i 25.000 volontera, što je porast od 40.000 posjetitelja i 5.000 volontera u usporedbi s prethodnom godinom. U Austriji su organizatori u svakoj od posljednje dvije godine zabilježili oko 300.000 posjetitelja. U Slovačkoj, gdje precizni podaci za 2025. nisu bili dostupni, nekoliko je gradova izvijestilo o rekordnoj posjećenosti , prema tiskovnoj agenciji Slovačke biskupske konferencije.
'Ponekad je potrebna hrabrost'
Praški nadbiskup Stanislav Přibyl, pišući u časopisu Kostelní Noviny objavljenom za tu prigodu, priznao je da „ponekad treba hrabrosti čak i prijeći prag crkve“. Prelat je pozvao čitatelje da uđu i „upoznaju se“, napominjući da su „crkve i kapele stvorene kao prostori za susret ljudi jedni s drugima i s Bogom“.
Bečki nadbiskup Josef Grünwidl rekao je da cijeni rastuću popularnost Noći crkava u susjednoj Češkoj, nazvavši je „izazovom za sve ljude da dalje istražuju vlastitu vjersku i duhovnu tradiciju, uđu u nove prostore i ne boje se otvoriti nepoznatom“.
U Beču su Grünwidl i biskupica Cornelia Richter iz Evangeličke (Luteranske) crkve pozvali goste iz crkve, društva, poslovnog svijeta i politike na večeru i raspravu u nadbiskupsku palaču. Ograničen broj mjesta bio je dostupan putem javne lutrije.
Organizatori samo u austrijskoj prijestolnici očekuju više od 100.000 posjetitelja, koji će moći birati između više od 170 crkava sudionica - uključujući policijsku kapelu - i nastupa koji se kreću od gregorijanskog korala do korejskog zborskog koncerta.
U Slovačkoj je košički nadbiskup Bernard Bober, predsjednik Slovačke biskupske konferencije, pozvao ljude da dođu, rekavši da će „otvoreni hramovi postati mjesto molitve, susreta i hrabrosti za traženje Boga u tišini i zajedništvu“. Događaj je opisao kao „priliku za ponovno otkrivanje ljepote vjere i otvorenosti naših crkava svima“.
Nekoliko čeških regionalnih guvernera potaknulo je stanovnike da uživaju u Noći crkava zbog njezine „jedinstvene atmosfere“ i „otvorenosti i dijeljenja“ ili da jednostavno zastanu unutar stoljetnih zgrada i razmisle „o tome kako živimo i što možemo učiniti za sebe i za druge“.
Noć sjećanja na zakopano selo
Inicijativa je također pružila neočekivana okruženja za vjeru i pomirenje. Godine 2023. bivši župljani sela Radovesice u Češkoj okupili su se iznad mjesta svog zakopanog sela - uključujući i njegovu crkvu Svih svetih - na 40. obljetnicu rušenja sela.
Selo je bilo jedno od nekoliko u sjeverozapadnoj Čehoslovačkoj uništenih tijekom komunističke ere kako bi se napravilo mjesta za rudarstvo. „Donijeli smo arhivske dokumente, slike i kipove koji su pripadali hramu [crkvi]“, objasnio je Robert Kotyšan, skrbnik Litoměřičke biskupije, u Kostelním novinama.
„Spomenuli smo se na preminule župljane i raspravljali o našem odnosu i odgovornosti prema mjestu u kojem živimo“, rekao je Kotyšan za EWTN News. Bivši župljani također su otključali lokot s crkve koji je sačuvan, što je Kotyšan opisao kao „simboličko otvaranje bolje budućnosti za ovu nekada prekrasnu zemlju i pokušaj da joj se vrati barem dio sjećanja i dostojanstva“.
Znatan dio artefakata donesenih na skup 2023. sada se čuva u još uvijek postojećoj crkvi u Kostomlatama pod Milešovkou, koja se sama smatra „mrtvom župom“ jer je ne pohađa nijedan župljanin. Sljedeće okupljanje planirano je za 2028. godinu, na 45. godišnjicu rušenja.
Iz Frankfurta u 8 zemalja
Koncept otvaranja crkava noću nastao je u Frankfurtu na Majni u Njemačkoj 1995. godine. Proširio se na Austriju 2005. i na Češku 2009. godine, a od tada se proširio na Slovačku, Mađarsku, Estoniju, Južni Tirol u Italiji i Švicarsku. Inicijativa se obično odvija krajem svibnja.
Tri planinara smrtno su stradala u posljednjih nekoliko dana na planinama u Bosni i Hercegovini, što je ponovno otvorilo pitanje sigurnosti, pripreme i odgovornosti pri odlasku u planinu. Iako su se tragedije dogodile u različitim okolnostima, zajedničko im je upozorenje da priroda ne oprašta podcjenjivanje rizika, piše BHRT.ba.
Iskusni planinar iz Kalesije smrtno je stradao nakon pada sa litice na Crvenim stijenama na Romaniji. Na Čvrsnici je tijekom uspona prema Hajdučkim vratima život izgubio 23-godišnji mladić iz Stoca, dok je na planini Visočici kod Konjica pronađeno tijelo hrvatskog planinara.
Ove nesreće potresle su planinarsku zajednicu, ali i još jednom pokazale koliko planina može biti opasna čak i za iskusne ljubitelje prirode.
Pripadnik Gorske službe spašavanja Miro Kalem ističe kako postoje objektivne i subjektivne opasnosti u planini, no smatra da su posljednji slučajevi prvenstveno posljedica ljudskog faktora.
„Imamo različite opasnosti, imamo subjektivne i objektivne opasnosti. To što mi moramo da znamo što nas čeka. Ono što se tiče subjektivne opasnosti isključivo zavisi do nas. Kad vidite ova tri smrtna slučaja koja su se desila na planini u posljednje vrijeme isključivo se odnose na subjektivne opasnosti“, upozorio je Kalem.
Planine u Bosni i Hercegovini posljednjih godina privlače sve više domaćih i stranih turista, planinara i avanturista. Međutim, iskusni vodiči i spasioci upozoravaju da mnogi podcjenjuju zahtjevnost terena, vremenske promjene i vlastite mogućnosti.
Jedno od osnovnih pravila sigurnog planinarenja jeste da se u planinu ne ide samostalno, posebno na zahtjevne i slabo pristupačne lokacije.
Planinarski vodič Igor Tošić apelirao je na sve ljubitelje prirode da ture organiziraju uz pomoć obučenih osoba i licenciranih vodiča.
„Apeliram na sve planinare i ljubitelje prirode da na planinu obavezno idu sa obučenim ljudima, sa planinarskim vodičima koji su prošli obuke da pruže odmah neku vrstu pomoći ili da prepoznaju potencijalni problem koji bi se mogao dogoditi“, kazao je Tošić.
Planinarske ture širom Bosne i Hercegovine najčešće organiziraju lokalna planinarska društva i savezi, a mnoge od njih vode licencirani vodiči koji poznaju teren i procedure sigurnosti.
Predsjednik Turističke organizacije Grada Istočno Sarajevo Stefan Stajčić naglašava kako planine u BiH privlače i veliki broj stranih gostiju.
„Sva planinarska društva, ne samo sa teritorije grada Istočno Sarajevo, nego i iz čitavog regiona organiziraju ture upravo ovdje u Istočnom Sarajevu. Mi smo svjedoci da nam dolaze turisti i iz Hrvatske i Slovenije i Crne Gore da pohode naše planine“, rekao je Stajčić.
Prije svakog odlaska u planinu potrebno je procijeniti vlastitu fizičku spremnost, provjeriti vremensku prognozu i stanje na stazama, te osigurati odgovarajuću opremu. Stručnjaci upozoravaju da upravo neoprez, želja za atraktivnim fotografijama ili ignoriranje upozorenja često dovode do tragedija.
„Kako ćemo se ponašati u planini, da li smo dovoljno ozbiljni i oprezni prema sebi, ili trebamo otići tamo na onu liticu da bi napravili što bolju i ljepšu fotografiju, da ugrozimo svoju i sigurnost drugih“, upozorio je Tošić.
Iako su okolnosti svake nesreće različite, zajedničko im je da su se dogodile u prostoru gdje i najmanja pogreška, loša procjena, iznenadna promjena vremena ili zdravstveni problem mogu imati kobne posljedice.
Jer, kako često kažu planinari i spasioci – planina se ne osvaja, planina se poštuje.
Premijer Federacije Bosne i Hercegovine Nermin Nikšić potvrdio je kako su u Vladi FBiH vođeni razgovori o mogućnosti da američke kompanije preuzmu financiranje i izgradnju dijela Koridora 5C, uključujući jednu od najvažnijih i najzahtjevnijih dionica – od Ivana do Mostara Jug.
Nikšić je za Vijesti.ba izjavio kako se Vlada Federacije kroz projekt Južne interkonekcije profilirala kao ozbiljan i pouzdan partner međunarodnim investitorima, zbog čega je iskazan interes američkih kompanija za uključivanje u infrastrukturne projekte u BiH.
„Kvalificirali smo se kroz priču o Južnoj interkonekciji kao ozbiljan sugovornik“, rekao je Nikšić, dodajući kako je s iskazanim interesom upoznao i predstavnike Europska banka za obnovu i razvoj.
Posebno je naglasio kako u ovoj ponudi ne postoji zahtjev za dodatnim opterećenjem proračuna Federacije BiH kroz nova jamstva, što je godinama predstavljalo jednu od ključnih prepreka za realizaciju velikih infrastrukturnih projekata.
„U ovoj ponudi ne postoji zahtjev za osiguranje 500 milijuna iz proračuna za tunel Prenj“, istaknuo je premijer FBiH.
Tunel Prenj već se godinama smatra najkompleksnijim dijelom cijelog Koridora 5C. Riječ je o megaprojektu koji bi trebao povezati sjever i jug zemlje modernom autocestom, ali unatoč brojnim najavama i obećanjima, realizacija projekta i dalje nije započela. Iako se o početku radova govori više od desetljeća, tunel je još uvijek u fazi planiranja i pripremne dokumentacije.
Dodatni problemi pojavili su se nakon što je Europska investicijska banka obustavila financiranje radova zbog istrage koju vodi Europsko tužiteljstvo za dionicu koja još nije ni ugovorena. Taj slučaj dodatno je otvorio pitanja transparentnosti i upravljanja sredstvima namijenjenim za izgradnju autoceste.
Istodobno, aktualna Uprava Autocesta FBiH podnijela je više prijava protiv prethodne uprave zbog sumnji na zloupotrebe financijskih sredstava tijekom njihovog mandata. Prema dostupnim informacijama, nadležna tijela provode istrage o tim navodima.
Potencijalni ulazak američkih investitora u projekt Koridora 5C mogao bi predstavljati novu priliku za deblokadu jednog od strateški najvažnijih infrastrukturnih projekata u Bosni i Hercegovini, posebno u trenutku kada su europski financijski tokovi usporeni zbog otvorenih istraga i administrativnih prepreka.
U sklopu programa Tjedna Hrvata izvan Republike Hrvatske, u utorak 27. svibnja na Šetnici kulture na Europskom trgu u Zagrebu predstavljena je knjiga „Tradicijsko ruho od mora do Save“ autora Marinka Jurića, umjetničkog ravnatelja HKUD-a „Sv. Ante – Cim“ Mostar.
Predstavljanje knjige održano je kao dio programa kojim se Mostar predstavio na ovogodišnjoj manifestaciji posvećenoj Hrvatima izvan Republike Hrvatske, s ciljem promicanja kulturne baštine, tradicije i identiteta hrvatskog naroda.
Knjiga „Tradicijsko ruho od mora do Save“ nastala je nakon pet izdanja istoimene revije tradicijskog ruha te po prvi put na jednom mjestu donosi dokumentirane opise i fotografije svih sudionika revije. Na taj način trajno se čuva vrijedna priča koja je godinama rasla kroz susrete, zajedništvo i ljubav prema tradicijskoj kulturi. Posebnu vrijednost knjige čine prikazi narodnih nošnji iz različitih krajeva Bosne i Hercegovine, čime ovo izdanje daje značajan doprinos očuvanju i dokumentiranju hrvatske tradicijske baštine u Bosni i Hercegovini.
U programu predstavljanja sudjelovali su prof. Ivica Ivanković te Lucija Starčević, rukovoditeljica Odjela za kulturu Hrvatske matice iseljenika, koji su istaknuli važnost očuvanja tradicijske kulture i njezina prenošenja budućim generacijama.
Poseban doprinos događaju dale su članice KUD-a „Kupljenovo“ koje su nastupile odjevene u tradicijsko ruho Tolise, Zlosela – Kupres, Zapadne Hercegovine te Sarajevo polja, dodatno obogaćujući predstavljanje autentičnim prikazom bogatstva hrvatske tradicijske baštine.
Predstavljanje knjige okupilo je brojne posjetitelje, ljubitelje tradicijske kulture i predstavnike kulturnih institucija, potvrđujući važnost ovakvih projekata u očuvanju identiteta i kulturne baštine hrvatskoga naroda.
Kod svih su pronađeni tragovi vezivanja žicom te ozljede koje upućuju na smaknuća vatrenim oružjem
foto Ministarstva hrvatskih branitelja
Na području zagrebačke Dubrave, na lokaciji Oporovečki vinogradi, otkrivena je nova masovna grobnica koja ponovno otvara bolna pitanja o poslijeratnim likvidacijama i zločinima komunističko-partizanskog režima nakon završetka Drugog svjetskog rata. Tijekom terenskih istraživanja koja je provela Uprava za zatočene i nestale Ministarstva hrvatskih branitelja ekshumirani su posmrtni ostaci najmanje 29 žrtava, piše portal Ministarstva hrvatskih branitelja.
Prema preliminarnim nalazima, riječ je o muškarcima starosti između 30 i 40 godina, a kod svih su pronađeni tragovi vezivanja žicom te ozljede koje upućuju na smaknuća vatrenim oružjem. Upravo ti forenzički detalji dodatno potvrđuju brutalnost likvidacija počinjenih u poratnom razdoblju pod komunističkom vlašću.
Otkriće u Oporovečkim vinogradima samo je još jedan u nizu dokaza o sustavno prikrivanim grobištima iz vremena nakon rata. Desetljećima su žrtve ostajale skrivene u jamama, šumama, rovovima i neobilježenim masovnim grobnicama, bez imena, groba i prava na dostojanstven pokop.
Ministarstvo hrvatskih branitelja navodi kako će nakon terenskih istraživanja uslijediti detaljna antropološka obrada posmrtnih ostataka kako bi se utvrdile dodatne okolnosti stradanja i eventualni identiteti žrtava.
U posljednjih deset godina samo na području Zagreba otkriveno je čak 17 masovnih grobnica iz kojih su ekshumirani posmrtni ostaci najmanje 525 osoba. Među najpoznatijim lokacijama su Gračani s 294 žrtve, Tuškanac sa 102 žrtve, Peščenka s 95 žrtava, Savska cesta s 25 žrtava, Šuma Lešće s 55 žrtava te Obernjak na Medvednici s 41 žrtvom.
Tijekom same 2026. godine istraživanja su provedena na više lokacija diljem Hrvatske, uključujući Jamu Golubinku, Jamu Medviđa, Granešinske Novake, Vrgorac, Imotski i Oporovečke vinograde, pri čemu su do sada ekshumirani posmrtni ostaci najmanje 142 žrtve.
Ukupno je Ministarstvo hrvatskih branitelja u proteklom desetljeću provelo više od 630 terenskih izvida i istraživanja, istražilo više od 90 lokacija u 16 županija te ekshumiralo ostatke najmanje 2.329 žrtava iz Drugog svjetskog rata i poraća.
Iz Ministarstva poručuju kako istraživanje prikrivenih mjesta stradanja nije politički niti ideološki projekt, nego zakonska, humanitarna i civilizacijska obveza države. Naglašavaju kako nijedna žrtva ne zaslužuje ostati skrivena u jami ili masovnoj grobnici bez prava na ime i dostojanstven pokop.
Posebno ističu kako su u brojnim slučajevima tijekom ekshumacija pronađeni tragovi vezivanja žicom, strijelne ozljede lubanja i drugi dokazi koji jasno govore o načinu smrti i okolnostima likvidacija. Za razliku od pripadnika pobjedničke vojske i partizanskog pokreta, čiji su grobovi nakon rata uglavnom bili evidentirani i obilježeni, velik broj drugih žrtava desetljećima je ostao skriven od javnosti.
Nova otkrića u Zagrebu ponovno podsjećaju kako mnoge stranice hrvatske i jugoslavenske povijesti još uvijek nisu do kraja istražene te da krvavi tragovi komunističkog režima i dalje izlaze na vidjelo, unatoč desetljećima šutnje i pokušajima relativizacije zločina.
Sveučilišna klinička bolnica Mostar i Medicinski fakultet domaćini su XXI. Simpozij iz dječje kirurgije i urologije, koji osim stručnog i znanstvenog dijela, ima i snažnu praktičnu dimenziju kroz izvođenje 15 složenih operativnih zahvata, piše Fena.
Simpozij je okupio veliki broj domaćih i stranih stručnjaka iz Nizozemske, Engleske, Njemačke, Grčke, Mađarske, Srbije, Izraela, Italije, Kosova te iz svih kliničkih centara u Bosni i Hercegovini, a svečanosti otvorenja nazočili su i brojni predstavnici javnog, društvenog i političkog života Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske.
Ravnatelj Sveučilišne kliničke bolnice Mostar Ante Kvesić istaknuo je kako 21. simpozij dječje kirurgije nije zamišljen samo kao stručno-znanstveni skup, nego i kao praktična radionica tijekom koje će danas i sutra biti izvedeno 15 složenih operativnih zahvata iz područja dječje kirurgije.
-Riječ je o vrsti patologije koja bi, da ovi stručnjaci nisu došli ovdje, zahtijevala liječenje izvan zemlje. Svake godine imamo jednu skupinu djece iz cijele Bosne i Hercegovine, a tako je i ovoga puta. U poslijepodnevnim satima održat će se predavanja stručnjaka koji donose nova znanja, prijedloge, razmišljanja i otvaraju nova pitanja i izazove za našu bolnicu – kazao je Kvesić.
Dodao je da su jučer rođene dvije bebe s teškim anomalijama koje su odmah podvrgnute operativnim zahvatima, pri čemu je jedna operacija već završena, dok je druga još u tijeku.
Istaknuo je kako upravo takvi slučajevi ovom simpoziju daju dodatnu važnost i posebnu vrijednost u odnosu na slične stručne skupove iz drugih područja medicine.
Kvesić je podsjetio i da je u ponedjeljak uspješno izvedena prva transplantacija bubrega, ocijenivši taj zahvat jednim od najvećih događaja za bolnicu u posljednjih dvadeset godina.
Naglasio je kako taj iskorak ne predstavlja samo jednu uspješno obavljenu operaciju, nego i važan korak u pripremi za razvoj drugih transplantacijskih programa.
Izrazio je nadu da će SKB Mostar u narednim godinama imati redovite transplantacijske programe u različitim granama medicine, po uzoru na vodeće bolničke centre u Hrvatskoj, zahvalivši pritom Vladi Republike Hrvatske na kontinuiranoj potpori mostarskoj bolnici.
Hrvatska ministrica zdravstva Irena Hrstić istaknula je kako Vlada Republike Hrvatske posljednjih deset godina kontinuirano ulaže napore u unaprjeđenje javnozdravstvenih usluga za Hrvate izvan Republike Hrvatske.
-Tijekom proteklih deset godina kroz Ministarstvo zdravstva i Državni ured za Hrvate izvan RH ukupno su uložena 72 milijuna eura, što je jasan pokazatelj kontinuirane potpore onome što je građanima Bosne i Hercegovine najvažnije – zdravlju, jer ulaganje u zdravlje doista nema cijenu. Vlada Republike Hrvatske godinama prati i nastavit će pratiti zdravstveni sustav, a najbolji dokaz opravdanosti tih ulaganja upravo je ono što je ravnatelj Kvesić istaknuo – uspješno izvedena transplantacija bubrega s eksplantacijom – kazala je Hrstić.
Čestitala je mostarskim liječnicima i upravi bolnice na uspješno izvedenoj transplantaciji, istaknuvši kako je riječ o velikom medicinskom iskoraku.
-Budući da je prije dva dana obilježen Nacionalni dan darivatelja organa, želim ovim putem pozvati građane da razvijaju svijest o važnosti darivanja organa, jer bez darivatelja nema ni transplantacija. Izuzetno je važno prepoznati i cijeniti plemenitost osoba koje doniraju organe, kao i članova obitelji preminulih koji sudjeluju u donošenju takvih odluka, jer upravo oni imaju neprocjenjivu ulogu u transplantacijskom programu i spašavanju ljudskih života – dodala je ministrica.
Govoreći o značaju stručnog skupa, ministrica Hrstić istaknula je kako kontinuitet održavanja simpozija, koji se organizira već 21. put, potvrđuje njegovu kvalitetu i važnost.
Predstojnik Klinike za urologiju SKB-a Mostar Manuel Tipurić istaknuo je kako dječja kirurgija i dječja urologija već 21 godinu uspješno surađuju u brojnim područjima, među kojima posebno mjesto zauzima upravo ovaj simpozij.
-Ovaj simpozij, za razliku od mnogih drugih stručnih skupova, poseban je po tome što uz predavanja, uključuje i izvođenje operativnih zahvata. Riječ je o vrlo sofisticiranim i zahtjevnim operacijama koje nisu svakodnevne. Nakon 21 godine Klinika za urologiju tradicionalno se pridružuje dječjoj kirurgiji te i u svom dijelu programa uvodi operativne zahvate – kazao je Tipurić.
Najavio je i da će danas u Sveučilišnoj kliničkoj bolnici Mostar prvi put biti izveden laparoskopski operativni zahvat liječenja maligne bolesti prostate.
Govoreći o nastavku programa simpozija, istaknuo je kako će urološki dio programa okupiti međunarodne stručnjake iz Hrvatske, Srbije, Njemačke i Bosne i Hercegovine, uz predavanja i stručne rasprave usmjerene na razmjenu novih znanja i iskustava.
Jedan od prvih stranih doktora koji je prije dvadesetak godina pomogao SKB-u Mostar da krene s dječjom kirurgijom i urologijom je i prof.dr. Maximilian Stehr iz Nürnberga koji je izjavio kako je sretan što je ponovno u Mostaru.
-Upravo dolazim iz operacijske dvorane i posebno me raduje prijenos znanja između naše dvije zemlje na buduće generacije. Uvijek je najljepše provoditi vrijeme s prijateljima – kazao je Stehr.
Organizator simpozija je Sveučilišna klinička bolnica Mostar u suradnji s Medicinskim fakultetom Sveučilišta u Mostaru, a skup boduje Liječnička komora HNŽ-a.
Rekonstruirani spomenik poginulim pripadnicima Hrvatskog vijeća obrane (HVO) postavljen je u četvrtak u Modranu kod Dervente, nakon što su ranije obilježje srpski političari i udruge povezivali s ustaškom simbolikom.
Podsjetimo, Narodna skupština Republike Srpske nedavno je izmijenila zakon kojim se zabranjuju i kažnjivima smatraju obilježja povezana s Nezavisnom Državom Hrvatskom (NDH), što je izazvalo dodatne prijepore oko izgleda spomen-obilježja u ovom derventskom naselju.
Nakon toga hrvatski dužnosnici u Derventi odlučili su rekonstruirati spomenik na mjesnom groblju, prenosi Hina.
Ivan Ćorluka, posljednji zapovjednik 103. brigade HVO-a u Derventi, izjavio je kako je postavljen novi spomenik s imenima poginulih pripadnika Treće bojne Modran.
„Na spomen-obilježju nalaze se oznake Hrvatskoga vijeća obrane te grb Hrvata iz Bosne i Hercegovine“, izjavio je Ćorluka za Hinu.
Raniji spomenik bio je izgrađen u obliku hrvatske šahovnice, a srpski političari tvrdili su kako ih njegov izgled asocira na slovo „U“, zbog čega su ga povezivali s ustaškim simbolima. Zbog toga su posljednjih tjedana organizirani i prosvjedi srpskih udruga, što je dodatno pojačalo međunacionalne napetosti u ovom dijelu Bosne i Hercegovine.
Originalni spomenik financirao je otac bivšeg hrvatskog nogometnog reprezentativca Vedran Ćorluka.
U 73. godini života preminuo je Marinko Zadro – Šitla, dugogodišnji vlasnik legendarne mostarske pizzerije Roma, mjesta koje je desetljećima bilo sinonim za vrhunsku pizzu, druženja i prepoznatljivu mostarsku atmosferu.
Vijest o njegovoj smrti rastužila je brojne Mostarce, prijatelje i goste koji su godinama dolazili u Romu, jednu od najpoznatijih i najomiljenijih pizzerija u gradu na Neretvi. Generacije Mostaraca pamte upravo Romu kao mjesto okupljanja, obiteljskih ručkova i večernjih druženja, a Marinko Zadro bio je lice koje su svi poznavali, piše Goranci online.
Prema osmrtnici, Marinko Zadro – Šitla preminuo je u srijedu, 27. svibnja 2026. godine u 16:30 sati, nakon kraće bolesti i primivši sakrament kršćanske utjehe.
Ispraćaj će biti obavljen u petak, 29. svibnja 2026. godine u 18.15 sati ispred Gradske mrtvačnice „Bijeli Brijeg“, dok će pokop biti na rimokatoličkom groblju „Raštani“. Obitelj će sućut primati od 17.30 sati u mrtvačnici na Bijelom Brijegu.
Brojni prijatelji, poznanici i gosti na društvenim mrežama opraštaju se od čovjeka koji je ostavio dubok trag u mostarskom ugostiteljstvu.
Ovoga tjedna navršilo se točno sedam godina od vijesti koja je stubokom promijenila sudbinu međugorskog fenomena i trasirala, između ostaloga, Međugorju put do današnjeg „nihil obstata“, najvišeg statusa u sklopu novih normi za razlučivanje ukazanja i drugih nadnaravnih fenomena koje je propisao Dikasterij za nauk vjere, piše Darko Pavičić za Večernji list BH.
Naime, prije sedam godina papa Franjo ukinuo je zabranu organiziranja hodočašća svećenicima u Međugorje, odnosno dopustio da biskupi, nadbiskupi, kardinali i svi ostali svećenici, do redovnika i redovnica, mogu slobodno predvoditi i hodočastiti u Međugorje. Vijest o tom Papinu potezu bila je toliko važna da su je te nedjelje, 12. svibnja 2019., zajedno pročitali apostolski nuncij u BiH mons. Luigi Pezzuto (na talijanskom jeziku) i apostolski upravitelj župe Međugorje mons. Henryk Hoser (na hrvatskom jeziku) na jutarnjoj misi u osam sati, koju je, upravo zbog značenja, prenosio i Radio Mir Međugorje iz međugorske crkve sv. Jakova.
„Papa Franjo odredio je da je moguće organizirati hodočašća u Međugorje, uvijek pazeći da ne budu tumačena kao priznanje poznatih događaja, koji još zahtijevaju ispitivanje sa strane Crkve, tj da ne stvaraju na bilo koji način zabludu i dvosmislenost u doktrinalnom smislu. Isti kriterij moći će biti primijenjen na pastire svakog reda i stupnja koji žele poći u Međugorje i tamo slaviti i suslaviti na svečan način“, pročitao Papinu odluku na kraju mise mons. Hoser, nakon čega je bilo jasno da međugorski fenomen više neće biti moguće opstruirati i zaustaviti, što se sustavno radilo od samoga početka fenomena 1981.
Ta je Franjina odluka u punini zaživjela istoga ljeta, kada je otvaranje Festivala mladih Mladifesta započelo svečanim euharistijskim slavljem kojemu je predsjedao kardinal Angelo De Donatis, papin vikar Rimske biskupije, a večernju misu zatvaranja festivala služio je nadbiskup Rino Fisichella, predsjednik Papinskog vijeća za novu evangelizaciju. Dakako, uz sudjelovanje mnogih drugih biskupa i nadbiskupa te svećenika iz cijeloga svijeta i jednog jedinog biskupa iz Hrvatske – sisačkog biskupa mons. Vlade Košića.
Biskup Košić, zapravo je, jedini biskup iz Hrvatske biskupske konferencije koji je pohodio Međugorje, a u svojoj biskupiji organizira hrvatsku inačicu međugorskog Mladifesta. Neki od njih bili su inkognito iliti u osobnim aranžmanima, najčešće dok još nisu postali biskupima. No zanimljivo bi bilo doznati zašto se biskupi iz Hrvatske sedam godina nakon spomenuta Franjina odobrenja i godinu i pol nakon „Nihil obstata“ nisu uputili prema Međugorju. Koje im nije samo fizički blizu tj. znatno bliže nego njihovim kolegama iz cijeloga svijeta, nego bi se trebalo naći i u fokusu pastoralne pažnje, budući da u Međugorje hodočaste deseci tisuće hodočasnika iz Hrvatske. A s druge strane, međugorski fenomen duboko je utkan u duhovno biće hrvatskoga naroda posljednjih 45 godina, što nije pošteno ignorirati i okretati glavu u drugu stranu, ma koliko bilo bratske solidarnosti s onim kolegama biskupima Crkve u Hrvata koji su svim silama sve ove godine osporavali Međugorje. No kao što se vidi, nisu uspjeli u naumu da ga se zabrani, nego je priča dobila sasvim drukčiji tj. najpozitivniji ishod.
Međugorje je u današnjim okvirima, ali i od samih svojih početaka, duhovni epicentar svijeta. Ne postoji nigdje ništa slično. Mnoga mjesta priznatih ukazanja u odnosu na Međugorje doimaju se, uza svo poštovanje, poput muzeja. Koje je lijepo pohoditi i hodočastiti, ali u njima nema onoga duhovnoga žara koji se ne gasi u Međugorju, kao jedinome mjestu u svijetu gdje se Blažena Djevica, prema iskazima vidjelaca, i dan danas ukazuje svakoga dana. Čak i da se to stavi po strani, kao što je učinio Vatikan, te da se priznaju samo duhovni plodovi, Međugorje bi iz pozicije hrvatskog episkopata trebalo biti u središtu pažnje. Stoga se i ove sedme obljetnice Franjina ukidanja zabrane hodočašća bilo važno prisjetiti.
Izmjene i dopune Zakona o osnovama sigurnosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini, koje je nedavno usvojio Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH, jučer su službeno stupile na snagu. Riječ je o zakonodavnom rješenju koje je u javnosti već dobilo naziv „Zakon o bahatoj vožnji“, a po prvi put u pravnom okviru jasno se definira pojam obijesne, odnosno bahate vožnje.
Cilj izmjena je, kako se navodi, povećanje sigurnosti svih sudionika u prometu te uklanjanje nesavjesnih vozača s cesta.
Zastupnik u Parlamentarnoj skupštini BiH i predlagač izmjena Saša Magazinović poručio je kako je novi zakon važan alat u borbi protiv opasnog ponašanja na cestama.
„Ovaj zakon je donesen da zaštiti ljude koji odgovorno sudjeluju u prometu – obitelji koje voze djecu u školu, radnike na putu do posla, pješake i sve one koji svakodnevno dijele ceste s pojedincima koji misle da su iznad pravila“, poručio je Magazinović.
Strogo definirana „bahata vožnja“
Izmjenama zakona prvi put se precizno definira što se smatra obijesnom vožnjom. To uključuje grubo kršenje prometnih pravila uz ozbiljno ugrožavanje sigurnosti, a posebno se ističu situacije poput:
prolaska kroz crveno svjetlo dva ili više puta u 20 minuta
prekoračenja brzine za 40 km/h u naselju ili 60 km/h izvan naselja
pretjecanja kolone preko pune linije
upravljanja vozilom s više od 1,50 g/kg alkohola u krvi ili pod utjecajem droga
U ovim slučajevima policija ima ovlasti odmah isključiti vozača iz prometa, a predviđeno je i privremeno ili trajno oduzimanje vozila.
Kazne do 5.000 KM i zabrana upravljanja
Zakonom su uvedene i znatno strože novčane kazne. Za obijesnu vožnju predviđene su kazne od 2.000 do 3.000 KM, uz zabranu upravljanja vozilom od šest mjeseci te dva kaznena boda.
Ako obijesna vožnja rezultira prometnom nesrećom, kazne rastu na 3.000 do 5.000 KM, uz zabranu vožnje od devet mjeseci i četiri kaznena boda.
U najtežim slučajevima moguće je i trajno oduzimanje vozila, ukoliko su ispunjeni zakonski uvjeti.
Strože kazne i za korištenje mobitela
Zakon se ne odnosi samo na ekstremne prekršaje. Znatno su pooštrene i kazne za svakodnevne neodgovorne radnje u prometu.
Vozači koji koriste mobitel tijekom vožnje, ometaju rad radara ili ne koriste sigurnosni pojas mogu biti kažnjeni s 200 do 400 KM.
Ako takvo ponašanje dovede do prometne nesreće, kazne rastu do 2.000 KM, uz zabranu upravljanja vozilom do šest mjeseci i dodatna dva kaznena boda.
Poruka zakonodavaca: kraj osjećaja nedodirljivosti
Izmjene zakona, koje je usvojio Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH, predstavljaju jedan od najstrožih paketa prometnih mjera u posljednjim godinama u BiH.
„Za odgovorne vozače ovaj zakon gotovo da se i ne osjeti, ali za one koji ugrožavaju tuđe živote – ovo je kraj osjećaja nedodirljivosti“, poručio je Magazinović.
Novi propisi već su stupili na snagu, a nadležni očekuju da će njihova primjena u praksi značajno doprinijeti smanjenju prometnih nesreća i podizanju razine sigurnosti na cestama.
U Bosni i Hercegovini su u travnju ove godine, u odnosu na ožujak, cijene proizvoda i usluga za osobnu potrošnju u prosjeku porasle za 1,9 posto, dok je inflacija na godišnjoj razini dosegnula 6,8 posto, pokazuju najnoviji podaci indeksa potrošačkih cijena Agencije za statistiku BiH, piše Fena.
Na mjesečnoj razini zabilježena su poskupljenja u gotovo svim ključnim kategorijama potrošnje. Umjeren rast cijena evidentiran je u kategoriji hrane i bezalkoholnih pića (0,5 posto), kao i u segmentu odjeće i obuće (0,8 posto).
Značajniji rast zabilježen je kod troškova stanovanja i režijskih izdataka, koji su u prosjeku porasli za 1,4 posto. Cijene u sektoru rekreacije i kulture povećane su za 0,5 posto, dok je u području prijevoza zabilježen najizraženiji mjesečni rast od čak 10,8 posto.
Blagi porasti cijena bilježe se i u ostalim sektorima: komunikacije su skuplje za 1,9 posto, obrazovanje za 0,1 posto, restorani i hoteli za 0,4 posto, a ostala dobra i usluge za 0,3 posto. Cijene namještaja, kućanskih uređaja i redovitog održavanja kućanstva porasle su za 0,2 posto.
Jedini mjesečni pad cijena zabilježen je u kategoriji alkoholnih pića i duhana, gdje su cijene u prosjeku smanjene za 0,3 posto.
Na godišnjoj razini, u travnju u odnosu na isti mjesec prethodne godine, ukupna inflacija iznosi 6,8 posto. Najveći rast ponovno je zabilježen u sektoru prijevoza, gdje su cijene više za 25,9 posto u odnosu na travanj prošle godine.
Slijedi rast cijena stanovanja i režijskih troškova od 11 posto, dok su poskupljenja evidentirana i u zdravstvu (5,7 posto), restoranima i hotelima (6,2 posto) te rekreaciji i kulturi (4,4 posto).
Hrana i bezalkoholna pića bilježe godišnji rast od 2,6 posto, dok su alkoholna pića i duhan skuplji za 3,4 posto. Cijene komunikacija porasle su za 3,2 posto, obrazovanja za 3,6 posto, a ostalih dobara i usluga za 2,7 posto.
Jedini godišnji pad cijena zabilježen je u kategoriji odjeće i obuće, gdje su cijene u prosjeku niže za 6,8 posto u odnosu na prethodnu godinu.
Fr. Mike dolazi iz obitelji gluhih. Roditelji su mu gluhi, a on je najmlađi od petero djece, a svi su također gluhi. Odrastao je u Chicagu uz vrlo ograničen katolički pastoral za gluhe i osobe oštećena sluha pa se, poput mnogih u svojoj zajednici, borio da iskusi živu Božju prisutnost i često se osjećao izgubljeno, piše Radiopostaja Mir Međugorje.
Tijekom studija u Australiji susreo se s pobožnom kršćanskom obitelji čija ga je vjera duboko dirnula. Razmišljao je o napuštanju Katoličke crkve u potrazi za osobnijim odnosom s Bogom, ali sve se promijenilo kada je naišao na knjigu o Međugorju.
Učenje o Međugorju ponovno je probudilo njegovu vjeru i dovelo do duboke duhovne transformacije. Vlč. Mike se u serijalu Fruits of Međugorje koji priprema Marija Jerkić, opisuje kao “ponovno rođeni katolik”, s misijom da radost Evanđelja donese svima – posebno zajednici gluhih.
Evo njegove ispovijesti:
- Bog, moje ime je fr. Mike Depcik. Ja sam oblat sv. Franje Saleškog. Odrastao sam u okolici Chicaga i postao svećenik 2000. godine. Dugo godina sam radio u Michiganu, sve do prošle godine. Odnedavno služim u pastoralu gluhih osoba u nadbiskupiji u Baltimoreu. Naravno, gluha sam osoba i dolazim iz obitelji osoba oštećena sluha.
Moji roditelji su gluhe osobe, imaju petero djece i svi su gluhi. Ja sam najmlađi. Dopustite mi da vam ispričam kako je Međugorje utjecalo na moj put do svećeništva. Odrastao sam u katoličkoj vjeri u okrilju obitelji. Roditelji su me često vodili u crkvu. Mi imamo i crkvu za gluhe osobe gdje su svećenici koristili znakovni jezik. I ponekad je ta crkva znala biti predaleko.
Pa bismo išli u drugu crkvu, mjesnu župu. To je crkva za osobe koje čuju. Ali, stvarno nismo razumjeli što se govorilo tamo. Unatoč tome, roditelji su nas tjerali da idemo u crkvu jer smo tako barem poštivali Boga. To je za našu vjeru bilo teško jer nismo doživljavali sadržaj na vlastitom jeziku.
Pohađao sam katoličku školu, internat u državi Ohio gdje sam neko vrijeme živio. Poučavali su nas o katoličkoj vjeri, više kao da su nas poučavali o Bogu, a ne kako da upoznamo Boga, kako da izgradimo osoban odnos s Njim. Tako da sam znao za Boga, ali nisam poznavao Boga. Kada sam imao 17 godina, bio sam na razmjeni učenika u Australiji godinu dana. Živio sam u obitelji domaćina koji su bili nanovo rođeni kršćani. Oni su imali ogroman utjecaj na moj život. Ono što me nadahnjivalo je način na koji su oni živjeli. Živjeli su Krista. Bili su ozbiljni u svojoj vjeri. Slijedili su Isusa. I tada sam odlučio da više neću biti katolik.
Kad sam se vratio u Ameriku, odlučio sam napustiti Katoličku crkvu. I godinu poslije, po povratku, završio sam maturalni razred u Školi za osobe oštećena sluha. Tijekom tog perioda, 6 mjeseci, odbijao sam primati sv. euharistiju. Mislio sam negativno o Katoličkoj crkvi. Sjećam se da nam je jedan učitelj rekao: “Čuo sam da se događaju ukazanja Blažene Djevice Marije u Jugoslaviji.”
Tada je to još bila Jugoslavija. I mislio sam: “Oh, možeš mislit’, to je đavao.” Nisam u to vjerovao i dalje nisam ni govorio o tome. I kad sam najesen bio gotov sa srednjom školom, otišao sam na Gallaudet University. To je fakultet za osobe oštećena sluha u gradu Washingtonu. Moj plan je bio izabrati drugu crkvu tada. Tijekom uvodnog tjedna, tj. kada stariji pomažu novim studentima da se snađu u novom okružju na fakultetu, bila je izložba u jednoj velikoj sportskoj dvorani s reklamama o ponudi sadržaja na tom fakultetu: razne organizacije, klubove… I bili su znakovi za različite organizacije.
A ja sam tražio znak za drugu crkvu. Opazio sam negdje crkvu i počeo se kretati prema tom znaku, odnosno stolu. Ali netko mi je mahao da mi skrene pažnju. Pogledao sam, a ono katolički svećenik. Nisam bio oduševljen. ‘Bog’, rekao je, ‘Kako si?’
Stvarno sam bio ljubazan, ali iskreno, nisam se htio družiti s njim. Kratko smo porazgovarali. Rekao sam mu: ”Oprostite, jako sam zauzet”. A on me pitao: “Jesi li ti katolik?” Što da na to odgovorim? Nisam bio spreman. I rekao sam: “Da, katolik sam.”
“Divno. Dobro došao u našu crkvu”, rekao je. Nisam mogao vjerovati što se događa. Samo sam mu to rekao. Odvratio je: “Molim te, reci svoje ime i vidimo se u nedjelju.” A ja sam rekao, “Da, vidimo se u nedjelju.” Vraćajući se u dom, razmišljao sam kako je nevjerojatno da sam rekao, “Još uvijek sam katolik.” I tu nedjelju, otišao sam u crkvu. Nije mi bilo ugodno. Pokušavao sam naći razne izlike da napustim tu crkvu i pridružim se drugoj religiji.
I konačno sam prestao ići na misu na kampusu. Nisam išao dva ili tri mjeseca. Jedne večeri, dok sam šetao kampusom, bio sam u knjižnici i ugledao čovjeka, jednog kolegu s predavanja iz Ugande. Bio je predani katolik. Pokušavao sam ga zaobići, ali me opazio. I prišao mi je. “Hej”, rekao je, “Pa, gdje si? Kako to da te više nema u crkvi?” Odgovorio sam: “Pa znaš da je svećenik malo čudan.” A on će: “Pa ti ideš na misu za Isusa. A ne radi svećenika.” Nisam ništa mogao na to reći. I toga dana počeo sam ići na misu.
I taj svećenik je na kraju ispao odličan i za mene je bio nadahnuće. Ipak, bio sam mlad. U to doba, samo 18 godina. Kad sam navršio 21., ponovno sam se osjećao izgubljeno. Nedostajao mi je pravi odnos s Bogom. Gdje se nalazio pravi Bog? Gdje je ljubav Božja? Osjećao sam kao da sam to izgubio. I molio sam: “Daj mi da te opet nađem, molim Te”, zavapio sam. Dogodilo se tako da sam otišao u baziliku Nacionalnog svetišta Bezgrešnog začeća u Washingtonu. Molio sam i šetao uokolo. I konačno sam se uputio u knjižaru. Tamo sam vidio knjigu o Međugorju i pomislio: “Oh, sjećam se te priče kada nam je nastavnik rekao za ukazanja u Međugorju. Kupio sam knjigu i pročitao je. Od tada me drži. Bio sam fasciniran. Bila je to jedna snažna knjiga o Međugorju.
Iskreno, tada nisam ni znao moliti krunicu. Pokušao sam se sam naučiti moliti je. Čitao sam razne knjige, različite priručnike. Otišao sam na ispovijed prvi put nakon dugo vremena. Pokušavao sam postiti i ići na misu. To je bilo iskustvo koje me nanovo inspiriralo. To je bilo ono što sam trebao.
Danas se nazivam ponovno rođenim katolikom. Tada sam imao 21 godinu. Jednoga dana rano ujutro, možda oko 3.00 ili 4.00 ujutro, usnuo sam. U tom snu, probudio sam se i shvatio da sam u sobi svog starog internata. Nisam mogao shvatiti zašto u prostoru moje stare škole. Gledao sam sve ljude uokolo. I pogledam dolje i vidim sebe kako nosim svećeničko ruho. Bio sam u šoku. Ne sjećam se da sam bio otišao u sjemenište da studiram i postanem svećenik. Bio sam zbunjen. Prošao sam poslije oko zgrade i s jedne strane zgrade bila je kapelica, a u njoj ljudi. Govorili su mi: “Hvaljen Bog, velečasni”. Ja sam odgovorio: “Ne, ja nisam svećenik.” A oni odgovaraju: ”Jesi, ti si svećenik. Danas ćeš za nas služiti misu.” Ja kažem, “Molim!?” Pogledam uokolo, a kapela puna župljana. Oni mi govoraše: “Dođi, hajde, s nama moliti!”
Jako sam se prepao. I tada sam se probudio. Pobjegao sam u svome snu i onda sam se probudio. Zove li me Bog? Nisam mogao vjerovati. Kako je to moguće!? U svijetu gluhih, u zajednici gluhih osoba, većina biskupa, vjerskih redova ne žele prihvatiti muškarce koji bi htjeli doći i postati svećenici i đakoni ako su gluhe osobe.
Stoga sam otišao u katolički kamp za gluhe osobe u New Yorku jer sam želio upoznati gluhog svećenika koji je tamo radio. On je bio prvi zaređeni gluhi svećenik u SAD-u. No, u to vrijeme sam bio sreo jednog drugog svećenika koji je pripadao oblatima sv. Franje Saleškog. Tako sam se ja pridružio oblatima sv. Franje Saleškog. Interesantno, otišavši u sjemenište došlo je vrijeme ređenja i morao sam imati sastanak s biskupom. Našavši se s njim, on je otvorio kalendar, svoj rokovnik i rekao: “Ovaj dan mi je slobodan. Što kažeš za 24. lipnja 2000., da se tada rediš?” Prihvatio sam. Za godinu dana, konačno sam zaređen 24. lipnja 2000. I ja nisam shvatio važnost toga datuma dok nisam došao prvi put u Međugorje u ožujku 2002. s malenom grupom hodočasnika oštećena sluha.
Odmah nakon napada 11. rujna i mnogi su zato odustali od hodočašća. Naša grupa je bila mala i bilo je super. Tako nadahnjujuće! Prepoznao sam mnoge stvari o kojima sam čitao i tako poznavao mjesta u Međugorju. Otišao sam natrag doma i odlučio ponovno pročitati tu knjigu.
Molim? Gospa se ovdje prvi puta ukazala 24. lipnja. Tada sam ja zaređen – 24. lipnja. Nisam mogao povjerovati da to nisam isplanirao. Za mene nema sumnje da me Gospa pozvala postati svećenikom. Od tada, volim Međugorje. Doveo sam brojne hodočasnike. Ovo je moje sedmo hodočašće u Međugorje. Šest puta sam bio s grupom i jednom sam. Nadam se još brojnijim prilikama da dođem u Međugorje s hodočasničkim grupama ili sam. Ono što mi se u Međugorju sviđa je da tu nema mnogo ponude. Jednostavno je. Molitva, misa, ispovijed, post, čitanje Biblije. Nema ništa novog. Ništa novog u nauku. Sve što je oduvijek tu. A to je nauk Crkve. Ali mi često zaboravimo da kompliciramo stvari i gubimo fokus. Pet stupova. Lako za zapamtiti. To nam sve pomaže da se sjetimo ostati otvoreni za Isusa. I da shvatimo da nas Isus voli i da nas Njegova ljubav treba nadahnjivati i da bismo mi tako trebali voljeti i druge ljude. To je ono što je mene stvarno nadahnulo i mislim kako to nadahnjuje mnoge ljude diljem svijeta.
Mislim da se mnoge gluhe osobe osjećaju izgubljeno. Mnogi su šokirani kada čuju da 96% gluhih osoba ne ide u crkvu. I mnogi gluhi ne poznaju Boga. Ne poznaju svoju vjeru. Uvijek osjećam da trebam sa svojim pastoralom educirati ljude, moju zajednicu osoba oštećena sluha. Jednom tjedno objavljujem video i objavljujem puno poruka o Crkvi i Mariji. Putujem diljem Amerike. Putovao sam i u druge zemlje i davao duhovne vježbe da raste vjera ljudi. Tako da sam više nego motiviran da sa svojom zajednicom gluhih po cijelom svijetu dijelim i širim Isusa Krista.
Za ljude koji žele nešto više saznati o mom tjednom vlogu, to su kratka razmatranja nedjeljnih čitanja. Na linku: www.frmd.org moj website: Father MD. Mnogi to nazivaju Vlog Father Mikea ili Father Mikeov obiteljski stol.
Zašto obiteljski stol? Jer za zajednicu gluhih osoba, kulturu gluhih, oni vole sjediti oko obiteljskog stola jer je tamo dobra rasvjeta. Sjede svi skupa zajedno. Mogu se vidjeti i razgovarati. Komunikacija je lakša. Zato mi to zovemo obiteljskim stolom. Svakoga rado pozivamo da sjedne za njega kako bismo naučili nešto novo o Bogu i vjeri - zajključio je fr. Mike Depcik.
Južna i središnja Europa, Italija, Španjolska, Njemačka i Švicarska također su zabilježile neuobičajeno visoke temperature za ovo doba godine.
Europa je usred toplinskog vala, s rekordnim temperaturama za svibanj u mnogim zemljama, koje više podsjećaju na vrhunac ljeta nego na kasno proljeće. Europska svemirska agencija također je objavila satelitske snimke od proteklog dana, prenosi Klix.ba.
Toplinski val se odražava na ovoj satelitskoj snimci, koja prikazuje dnevne temperature kopnene površine. Tijekom ljeta, dnevne temperature kopnene površine mogu biti znatno više od temperatura zraka, a površine poput stijena i tla zadržavaju toplinu.
Sliku je snimila misija Copernicus Sentinel-3 u utorak, 26. svibnja. Radiometar na Sentinelu-3 prikuplja podatke nad kopnom i morem. Može pratiti temperature kopnene površine na kontinentima i može se koristiti za praćenje šumskih požara, mapiranje korištenja zemljišta i uvjeta vegetacije te mjerenje visine rijeka i jezera.
U Velikoj Britaniji temperatura je ovog tjedna zabilježila 35 stupnjeva Celzija, dva stupnja više od prethodnog maksimuma u zemlji za taj mjesec, dok je Irska također porasla za više od stupnja iznad svog svibanjskog rekorda.
Mađarska meteorološka služba, HungaroMet, objavila je u ponedjeljak da je temperaturni rekord u Budimpešti dosegao novi maksimum od 32,2 stupnja. Južna i središnja Europa, Italija, Španjolska, Njemačka i Švicarska također su zabilježile neuobičajeno visoke temperature za ovo doba godine.
.jpg)
