Povijesni događaj za sve katolike i štovatelje svetog Franje Asiškog: oko 350.000 ljudi prijavilo se za hodočašće povodom prvog javnog izlaganja tijela omiljenog svetca, prenosi Bitno.net.
Od 22. veljače do 22. ožujka, Donja bazilika svetog Franje u Asizu otvorit će svoja vrata vjernicima iz cijeloga svijeta koji dolaze moliti pred tijelom čovjeka koji je trajno obilježio život Crkve i mnogih vjernika. Tijelo svetog Franje bit će po prvi put preneseno s mjesta počivanja u podzemnoj kapeli i postavljeno ispred papinskog oltara u Donjoj bazilici, omogućujući mjesec dana štovanja i molitve pred relikvijama asiškog sveca.
Ovo štovanje događa se u okviru posebne jubilarne godine koju je papa Lav XIV. posvetio svetom Franji u povodu 800. obljetnice njegove smrti. Godina će trajati do 10. siječnja 2027., a vjernici pod određenim uvjetima moći će ostvariti potpuni oprost.
Nakon smrti 1226. godine, sv. Franjo je pokopan ispod glavnog oltara Donje bazilike, na teško dostupnom mjestu kako bi se spriječili pokušaji krađe njegovih posmrtnih ostataka. Njegovo tijelo ostalo je skriveno stoljećima, sve dok nije otkriveno u noći s 12. na 13. prosinca 1818. Nakon službenog pregleda grobnice 1819. godine, potvrđen je identitet njegovih posmrtnih ostataka.
Prije samog javnog izlaganja tijela, u subotu, 21. veljače u 16 sati, u Donjoj bazilici održat će se sveta misa rezervirana isključivo za franjevačke fratre. Posmrtni ostaci svetog Franje zatim će u procesiji biti preneseni u središte bazilike, gdje će vjernici imati priliku osobno se pomoliti pred relikvijama svetca.
Ovaj događaj predstavlja jedinstvenu priliku za sve štovatelje svetog Franje Asiškog da osobno dožive prisutnost jednog od najomiljenijih svetaca Katoličke crkve i obnove svoju vjeru u duhu franjevačkog poslanja.
U Mostaru je zabilježen još jedan slučaj govora mržnje ispisanog na javnoj površini. U ulici Ose Grebe nepoznati počinitelj ispisao je poruku “Smrt Hrvatima”, i to dvaput – crnim i žutim sprejem. Fotografiju spornog grafita objavio je portal Bljesak.info, a slučaj je izazvao zabrinutost javnosti.
Iz Grada Mostara najoštrije su osudili ispisivanje grafita koji sadrže govor mržnje, uvredljive poruke i simbole kojima se vrijeđaju pojedinci ili skupine građana te narušavaju javni red, mir i suživot u gradu. U službenom priopćenju naglašeno je kako su takvi sadržaji neprihvatljivi i u potpunosti suprotni vrijednostima koje Grad Mostar zagovara, a koje se temelje na međusobnom poštovanju, toleranciji i zakonitom ponašanju u javnom prostoru.
Najavljeno je kako će Odjel za gospodarstvo, komunalne i inspekcijske poslove, putem Javnog poduzeća Komunalno d.o.o. Mostar, poduzeti potrebne mjere za uklanjanje ovog, ali i svih drugih grafita s uvredljivim, diskriminirajućim ili neprimjerenim porukama, bez obzira na to koga vrijeđaju.
“Grad Mostar ostaje opredijeljen za dosljednu primjenu zakona te će, u suradnji s nadležnim institucijama, nastaviti djelovati na sprečavanju ovakvih pojava i sankcioniranju odgovornih u skladu s važećim propisima”, poručeno je iz Gradske uprave.
Građani su pozvani da svaku pojavu govora mržnje ili sličnog neprimjerenog sadržaja prijave nadležnim službama kako bi se moglo pravodobno reagirati.
Bivši predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik ponovno je u subotu, po povratku iz Sjedinjenih Američkih Država, izazvao političke reakcije izjavama o mogućoj secesiji tog entiteta, tvrdeći pritom kako je tijekom boravka u Washingtonu dobio potporu za politiku koju zastupa, piše Fena.
Dodik je u SAD-u boravio zajedno s članicom Predsjedništva BiH Željkom Cvijanović te vršiteljicom dužnosti predsjednice Republike Srpske Anom Trišić Babić. Troje dužnosnika sudjelovalo je na tradicionalnom molitvenom doručku na kojem je govorio američki predsjednik Donald Trump, a tijekom posjeta fotografirali su se s pojedinim američkim dužnosnicima, među kojima i s ministrom obrane Peteom Hegsethom. Njihov odlazak bio je moguć nakon što im je američka administracija ukinula dugogodišnje sankcije.
Po dolasku u Banju Luku Dodik je novinarima kazao kako je boravak u Washingtonu dokaz da je Republika Srpska “probila izolaciju i blokade”. Naveo je kako su se on, Cvijanović i Trišić Babić susreli s 14 kongresnika i dvojicom senatora te održali, kako je rekao, “javne i tajne sastanke”, uključujući i neke u Bijeloj kući. Tvrdi da je pritom naišao na razumijevanje za svoje stavove, među kojima je i ocjena da u BiH “muslimani ugrožavaju kršćane”.
“Nismo odustali od naših osnovnih ciljeva. Rekli smo im da je Daytonski sporazum srušen”, izjavio je Dodik, dodajući kako je Srbima Bosna i Hercegovina “neprihvatljiva” te da će od Srbije, kao potpisnice Daytonskog sporazuma, tražiti potporu za takvo stajalište. Istodobno je najavio potporu Hrvatima u nastojanju da zaštite svoja prava kao konstitutivnog naroda, dok je Bošnjacima poručio kako je raspad BiH neminovan. U istom je kontekstu iznio i procjenu da bi se Europska unija mogla raspasti u roku od godinu dana.
“Razići ćemo se na miran način”, rekao je Dodik, potvrdivši da ne odustaje od secesionističke politike. Naznačio je kako već ima određene planove koje zasad ne želi iznositi te ustvrdio da globalne promjene stvaraju “povoljne okolnosti za RS”.
S druge strane, američka administracija potvrdila je tek jedan službeni sastanak tijekom posjeta — susret Željke Cvijanović s Christopherom Landauom, zamjenikom državnog tajnika Marca Rubija. Iz State Departmenta priopćeno je kako je tom prilikom potvrđen interes SAD-a za proširenje ekonomske suradnje s Bosnom i Hercegovinom, uz naglasak da je dovršetak plinovoda Južna interkonekcija strateški energetski prioritet.
Ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković ocijenio je kako je upravo službeno priopćenje američke strane jedini relevantan pokazatelj rezultata posjeta. “Nikakvih govora o secesiji, iako su najavljivali da će o tome razgovarati. Očito se te teme nisu našle na stolu s ozbiljnim sugovornicima”, kazao je Konaković za agenciju Fena, dodajući kako je susret Cvijanović s američkim dužnosnikom ipak bio pozitivan korak za Bosnu i Hercegovinu.
Dodikove izjave ponovno su tako otvorile političke prijepore u zemlji, dok različita tumačenja rezultata posjeta Washingtonu pokazuju koliko su duboke podjele oko budućeg ustroja i političkog smjera Bosne i Hercegovine.
Iako se kalendarski približavamo kraju zime, atmosferska zbivanja iznad Arktika upućuju na vrlo zanimljiv nastavak veljače. Kako navodi specijalizirana meteorološka stranica Severe Weather, najnoviji prognostički podaci ukazuju na mogućnost snažnog stratosferskog zagrijavanja sredinom mjeseca – događaja koji može destabilizirati polarni vrtlog i poremetiti cirkulaciju zraka diljem sjeverne hemisfere.
Riječ je o visokoenergetskom procesu koji se događa u višim slojevima atmosfere, a koji u uobičajenim okolnostima često dovodi do prodora hladnog arktičkog zraka prema nižim geografskim širinama. Međutim, aktualna situacija pokazuje se složenijom jer atmosfera ulazi u fazu interferencije koja dodatno otežava kasnozimske prognoze, ne samo za Sjedinjene Američke Države i Kanadu, nego i za Europu.
Naime, silazni utjecaj stratosferskog zagrijavanja susrest će se s otporom u nižim slojevima atmosfere, gdje dolazi do sudara s Madden–Julianovom oscilacijom (MJO), snažnim tropskim atmosferskim valom. Ta interakcija privremeno će oslabiti vezu između stratosfere i prizemnih slojeva, osobito nad sjevernom Amerikom, što može dovesti do razdoblja iznadprosječnih temperatura, unatoč raspadu polarnog vrtloga u višim slojevima.
Ipak, takva atmosferska „blokada“ neće trajati dugo. Prognoze upućuju da bi se veza između viših i nižih slojeva atmosfere mogla ponovno uspostaviti u posljednjoj trećini veljače i početkom ožujka, čime se otvara mogućnost za nove prodore hladnog zraka prema jugu.
Kada je riječ o Europi, najhladnija zračna masa u početnoj fazi zadržavat će se nad sjeveroistočnim dijelovima kontinenta. Istodobno snažno polje niskog tlaka nad sjevernim Atlantikom u više navrata sprječava njezino širenje prema središnjoj i zapadnoj Europi. Kako se stratosfersko zagrijavanje bude razvijalo, hladan zrak sa sjeveroistoka mogao bi dobiti dodatni poticaj i pokušati prodrijeti prema sjeverozapadu, zahvaćajući Veliku Britaniju, Irsku te dijelove zapadne i sjeverne Europe. Upravo u tom razdoblju prognoze postaju izrazito osjetljive na i najmanje promjene u atmosferskoj cirkulaciji.
Iako ovakvi procesi stvaraju povoljne uvjete za zimske prodore, konačan ishod za zapadnu Europu neće ovisiti samo o polarnom vrtlogu, nego i o rasporedu tlaka zraka nad Atlantikom. Ako atlantske ciklone oslabe ili se pomaknu zapadnije, hladan zrak mogao bi lakše prodrijeti prema zapadu kontinenta. U suprotnom, zapadna Europa mogla bi ostati pod blažim atlantskim utjecajem.
Prema prognozi Federalnog hidrometeorološkog zavoda, do 15. veljače u Bosni se očekuju temperature zraka između dva i pet stupnjeva, dok bi u Hercegovini mogle dosezati do osam stupnjeva. Maksimalne dnevne temperature u Hercegovini pritom bi se mogle popeti i do 15 stupnjeva.
U razdoblju od 16. veljače do kraja prognoznog razdoblja minimalne temperature u Bosni kretat će se između minus tri i jedan stupanj, a u Hercegovini između dva i sedam stupnjeva. Maksimalne dnevne temperature u Bosni dosezat će do šest stupnjeva, dok će u Hercegovini ići do deset stupnjeva.
Sveukupno gledano, završetak veljače mogao bi donijeti dinamične vremenske prilike, a razvoj stratosferskog zagrijavanja i stanje nad Atlantikom ostaju ključni čimbenici koji će odlučiti hoće li zima ponovno pokazati zube ili će prevladati blaži vremenski uvjeti.
U najnovijoj emisji Agape, dr. sc. fra Mario Knezović otvara niz pitanja koja se tiču društvenih vrijednosti, kulturne politike i odnosa prema obitelji, vjeri i identitetu. Polazeći od aktualnih događaja i kulturnih rasprava, upozorava na, kako navodi, zabrinjavajuće trendove koji se sve češće predstavljaju kao društvena norma.
Fra Mario se pita vodi li se javnim politikama svojevrsna borba protiv rađanja djece i obitelji, te kakve poruke društvu šalju odluke vlasti kada je riječ o financiranju kulturnih sadržaja. Ističe kako dio javnosti smatra problematičnim da se istodobno vode polemike oko glazbenika i slobode izražavanja, dok se podupiru projekti koji, prema njegovu mišljenju, ne doprinose ugledu domovine.
Posebno se osvrnuo na film „Svadba“, koji ocjenjuje kao sadržaj koji pod krinkom humora šalje pogrešne poruke. U komentaru navodi da film, prema njegovu viđenju, etiketira određene skupine, osobito Hrvate iz Hercegovine, te daje iskrivljenu sliku službenika Crkve – kako Katoličke tako i Pravoslavne. Uz to upozorava da film sadrži neprimjeren rječnik i scene koje smatra neprimjerenima za mlađu publiku, te postavlja pitanje kriterija po kojima se takvi sadržaji nude gledateljima.
Emisija završava duhovnim podsjetnikom na jubilejsku godinu obilježavanja 800 godina od preminuća sv. Franje Asiškoga, naglašavajući važnost duhovne obnove i sakramentalnog života. Vjernike podsjeća da se potpuni oprost može zadobiti ispunjavanjem uobičajenih uvjeta koje propisuje Crkva: sakramentalnom ispovijedi, sudjelovanjem na svetoj misi i pričesti, molitvom na nakanu Svetoga Oca te iskrenim nastojanjem da se živi u duhu obraćenja i milosrđa.
U subotu je u mjestu Dužice kod Širokog Brijega ispisana priča koja nadilazi vrijeme i svakodnevicu – Anđelko i Iva Kvesić proslavili su impresivnih 70 godina zajedničkog bračnog života, jednu od najrjeđih i najljepših obljetnica koju život može darovati, piše Jabuka.tv.
Njihova ljubavna priča započela je davne 1956. godine, u vremenu skromnosti, rada i čvrstih obiteljskih vrijednosti. Sudbonosno „da“ izrekli su 7. veljače 1956. godine u Kočerinu, a od toga dana pa sve do danas, punih sedam desetljeća, koračaju zajedno – kroz radosti i izazove, uspone i kušnje koje nosi život.
Platinasti pir Anđelko i Iva proslavili su okruženi onima koji su najveće bogatstvo njihova života – svojom obitelji. Četvero djece, koji su im oduvijek bili oslonac i ponos, zatim 12 unučadi i čak 14 praunučadi, okupili su se kako bi zajedno zahvalili na ljubavi, strpljenju i žrtvi koje su ovaj bračni par utkali u svaku generaciju.
Posebnu ljepotu ovom jubileju daje činjenica da su Anđelko i Iva, unatoč dubokoj starosti, i dalje iznimno vitalni, vedra duha i bistre pameti. Njihovi osmijesi, mirnoća i toplina svjedoče da istinska ljubav ne stari, nego s godinama dobiva na dubini i snazi.
U vremenu brzih promjena i kratkotrajnih odnosa, životna priča Anđelka i Ive Kvesić snažan je podsjetnik na vrijednost vjernosti, zajedništva i obitelji. Njihovih 70 zajedničkih godina je i nadahnuće svima koji vjeruju da se prava ljubav gradi – dan po dan, cijeli život.
Živimo u vremenu brzih pogleda i još bržih sudova. Dovoljna je jedna fotografija, jedna rečenica, jedan prolazak ulicom da nekoga smjestimo u ladicu. A istina je gotovo uvijek složenija.
Nije svaki beskućnik alkoholičar. Iza poderane jakne i umornog pogleda često stoji priča o gubitku, bolesti, ratu, pogrešnoj odluci ili jednostavno – lošoj sreći. Isto tako, nije svaki „savršen“ par s naslovnica sretan. Neki osmijesi služe samo da prikriju šutnju, udaljenost i bol koju kamera ne vidi.
Netko je odustao ne zato što nije htio, nego zato što više nije imao snage. Borbe koje ljudi vode često su tihe, nevidljive i iscrpljujuće. A mi ih olako proglasimo slabima.
Ljudi se razilaze iz tisuću razloga, baš kao što su se iz tisuću razloga i spojili. Ne postoje univerzalne ljubavne formule ni isti putovi za sve. I nije istina da svi koji nemaju djecu to ne žele. Neki bi dali sve da ih imaju, ali život im tu želju nije ispunio.
Osoba koju nazivate debelom ili mršavom možda vodi bitku s teškom bolešću. Osmijeh od uha do uha ponekad skriva duboku tugu, a onaj koji „ima sve“ nerijetko nema ono najvažnije – mir u sebi.
Problem je što prečesto sudimo po onome što je vidljivo očima, a zaboravljamo da se najvažnije stvari vide samo srcem. Čovjek može savršeno prikriti rane, sakriti bol, bolest, slomljeno srce. Može izgledati snažno dok se iznutra raspada.
Zato bi malo više šutnje, razumijevanja i suosjećanja promijenilo svijet više nego tisuću glasnih mišljenja. Ne znamo tuđe borbe. A dok ih ne znamo – najmanje što možemo učiniti jest ne suditi.
Jer nikad ne znamo koliku težinu netko nosi, i koliko mu je snage trebalo da tog dana uopće ustane i nastavi dalje.
Hrvatski biskupi dali su pozitivno mišljenje za pokretanje postupka beatifikacije i kanonizacije vlč. Martina Bubnja te još petnaest svećenika i pet vjernika laika koji su u teškim povijesnim okolnostima podnijeli mučeništvo kao svjedoci vjere i žrtve komunističkog režima, izvijestila je Riječka nadbiskupija.
Riječ je o skupini kandidata čije mučeništvo potvrđuju brojni povijesni izvori i svjedočanstva, a snažno je prisutno u zajednicama iz kojih su potekli ili u kojima su djelovali. Kauzu Riječke nadbiskupije čini šesnaest svećenika — među njima i jedan franjevac iz Provincije svetih Ćirila i Metoda — te pet laika, tri muškarca i dvije žene. Postulatura za kauze svetih Riječke nadbiskupije ističe kako su oni, unatoč političkim i ideološkim pritiscima, ostali vjerni evanđelju te pomagali svima, često riskirajući vlastite živote kako bi zaštitili druge.
Rijeka je u razdoblju prije i tijekom Drugoga svjetskog rata bila multikulturno središte obilježeno procesima mađarizacije, talijanizacije i germanizacije. Upravo u takvom složenom društvenom kontekstu ovi su svećenici i laici stavljali u središte dostojanstvo čovjeka, odbijajući ideološke podjele i svjedočeći vjeru djelima solidarnosti i služenja.
Nositelj kauze je sluga Božji Martin Bubanj, koji je kao generalni vikar bio najviši crkveni predstavnik među kandidatima. Njegovo svjedočanstvo, kao i svjedočanstvo ostalih riječkih mučenika, nadilazi povijesni trenutak u kojem su živjeli. Pokretanje postupka snažno je povezano s obilježavanjem stote obljetnice Riječke biskupije, koja se, prema riječima nadbiskupa Mate Uzinića, ne promatra samo kao sjećanje na prošlost, nego kao potvrda zajedništva mjesne Crkve u vjeri, nadi i ljubavi te povezanosti s općom Crkvom i papom.
Svjedočanstvo slugu Božjih promatra se kao znak nade Crkve koja poznaje povijesne lomove, progonstva i podjele, ali je u tim iskustvima posvjedočila da je ništa ne može rastaviti od Kristove ljubavi. Zato se jubilej ne tumači tek kao povijesni podatak, nego kao svjedočanstvo Božje vjernosti i nade koja traje unatoč svim razlozima za beznađe.
Kandidati obuhvaćeni ovom kauzom svojim su služenjem, žrtvom, oprostom i ljubavlju prema bližnjima — neovisno o nacionalnosti, jeziku ili društvenom položaju — duboko obilježili identitet riječke Crkve. Njihovo svjedočanstvo trajno je utkano u njezino pamćenje, a proces beatifikacije vidi se i kao doprinos pomirenju i pročišćenju povijesnog pamćenja.
Postulatura ističe kako je cilj kauze potaknuti suočavanje s nepomirenim povijesnim sjećanjima te gradnju mostova među zajednicama i generacijama u vremenu snažnih ideoloških podjela. Svjedočanstvo riječkih mučenika stoga nije zatvoreno u prošlost, nego usmjereno budućnosti utemeljenoj na istini, pravednosti i miru, kao poziv na dijalog, solidarnost i prepoznavanje dostojanstva svakog čovjeka.
Pokretanje kauze, kao i obilježavanje jubileja Riječke biskupije, tako se promatra ne kao slavlje prošlosti, nego kao poziv na obraćenje, pomirenje i novi početak — nadahnut svjedočanstvom onih koji su vjernost Kristu potvrdili vlastitim životom i smrću.
Danas, 7. veljače, prigodnim molitvenim programom obilježena je 81. obljetnica partizanskog ubojstva 66 hercegovačkih franjevaca, od kojih su sada njih 50 sluge Božje. Godine 1945. dogodio se neviđeni zločin u Hercegovini kada su partizani bez ikakvog suda ubili 12-oricu franjevaca koje su pronašli u samostanu na Širokom Brijegu. Iz zbornice su ih jednog po jednog vodili do ratnog skloništa gdje su ih ubili a potom i zapalili. Samo za nekoliko dana, koliko je partizanima trebalo da pregaze Široki Brijeg, napravili su 330 što većih i manjih stratišta i grobišta. Bio je to uvod za ubojstvo mnogih drugih nevinih franjevaca u Mostaru, Čitluku, Ljubuškom i drugim mjestima. Dvojica fratara od njih 66 ubijeni su prije 1945., a ostala 64-orica ubijeni su od siječnja pa do kolovoza 1945. Za vrijeme Drugoga svj. rata i poraća iz općine Široki Brijeg ubijeno je 2.189 osoba, iz Županije zapadnohercegovačke 7.151 a iz Hercegovine preko 20.000 osoba, piše Pobijeni.info.
Molitveni program počeo je u 16.00 molitvom kraj ratnog skloništa gdje su članovi Frame Široki Brijeg zapalili 12 svijeća u znak sjećanja na 12 fratara koji su ubijeni i spaljeni u ovom skloništu. Molitvu je predvodio gvardijan širokobriješkog samostana fra Jure Barišić. Nakon molitve procesija se uputila prema samostanskoj crkvi. U njoj su sudjelovali i framaši, njih 66, u čast 66 ubijenih hercegovačkih franjevaca. Svaki framaš nosio je duksericu s likom jednog ubijenog franjevca, a na leđima je pisalo ime franjevca i broj godina koliko ih je imao u trenutku smrti. Molitvu na grobnici s posmrtnim ostatcima 24-ice pronađenih pobijenih franjevaca predvodio je provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Grbeš, a imena pobijenih i mjesta gdje su ubijeni čitali su trećari.
Svečanu sv. misu zadušnicu predslavio je provincijal fra Jozo Grbeš, uz sumisništvo vicepostulatora fra Miljenka Stojića, svih gvardijana i velik broj drugih franjevaca i svećenika. Pjevanje na misi predvodio je Veliki župni zbor. Molitvu vjernika čitali su gvardijani pojedinih samostana.
Fra Jozo se u propovijedi dotakao najvažnijih tema ljudskog postojanja: teme istine, teme slobode i prošlosti, Krista i kršćanstva, sv. Franje i franjevaca, ljubavi i memorije. »U vremenima socijalnih previranja, medijskih manipulacija, bombastičnih vijesti, više je nego vidljiva jedna žrtva: Istina. Iako nju svi spominju, malo ih je koji nju zaista traže. Njezino traženje je bolno, susret s njom je mučan, ali rađa svjetlom duše. Oni koji su je spremni tražiti, oni postaju slobodni… Upravo na slobodi je kršćanstvo najljepše utemeljeno kada čujemo Krista koji svim izliječenima, oslobođenima kaže: “Sinko moj, grijesi su ti oprošteni… nemoj više griješiti!” (Usp. Mk 2,5, Iv 8,11). Drugim riječima: budi slobodan od prošloga! O, kako je sloboda u priči istine važna! Ta “ne može se željeti sloboda bez prihvaćanja odgovornosti za vlastitu prošlost.” (Edith Stein). Mnogim ljudima prošlost je teret, ogromna stijena na leđima života, umjesto da bude učiteljica mudrosti koja “može postati izvor snage, a ne teret”. (H. Nouwen). Prošlost može zarobiti ili poučiti. Može raniti ili naučiti nas milosrđu. Može se nijekati ili otkupiti. Izbor je jasan. Pitanje je samo tko nam pomaže birati! … Mi, dok se sjećamo naše braće, dok hodimo u sjeni njihove nevinosti, dok želimo biti svjedoci istine za pravdu i svjedoci slobode za milosrđe, ovdje na njihovim grobovima i u memoriji patnje želimo da u nama raste spoznaja kako smo pozvani biti sol zemlje, sol koja čuva od propadanja i zaborava i kako smo pozvani biti svjetlo svakoj duši, svjetlo istine koja razumije. O, kako je mučna ta povijest: 550 ubijenih svećenika u jednom malom narodu. Njih 66 u jednoj maloj franjevačkoj provinciji Hercegovine. Njih 13 u jednoj maloj biskupiji Hercegovine. Više je to nego u svim većim narodima Europe. Osim njih ubijena je većina hrvatskih katoličkih intelektualaca. Njih na tisuće! Još se narod od toga zla nije oporavio. Vidi se to jako dobro i danas nakon 80 godina. Iako zlo misli da ima posljednji sud, već je veliki, blaženi hrvatski nadbiskup Stepinac “hrabro pred komunističkim sudom u Zagrebu 3. listopada 1946. poručio jugokomunistima: ‘Vi ste učinili pogrješku fatalnu, što ste pobili svećenike! Narod vam to ne će nikada zaboraviti! U nijednoj civiliziranoj državi na svijetu ne bi toliki svećenici bili tako kažnjeni za te krivice koje im imputirate.'” I narod nije zaboravio! Zato smo mi ovdje: mijenjati ono što nije dobro! Dragi prijatelji, u svakome od nas postoji potencijal za mijenjanje. Svatko od nas može prekinuti lanac zla, lanac nevolje, lanac laži, lanac mržnje, lanac tuge. Svatko od nas može izabrati put koji kaže: Bol te može oblikovati, ali te ne mora definirati. Pozvani smo učiniti ovo mistično mjesto koje zovemo Široki Brijeg učionicom mudrosti, mjestom istine koje prekida svaki lanac svake laži, mjestom ljubavi znajući da smo dio velike priče, velike povijesti svjedoka koji su temelj boljega svijeta«, riječi su provincijala fra Joze.
Na kraju sv. mise zadušnice nazočnima je nekoliko riječi uputio generalni vikar hercegovačkih biskupija don Nikola Menalo te prenio pozdrave i blagoslov biskupa mons. Petra Palića. »Ovih dana, a posebice danas, u molitvama preporučujemo duše naše pokojne braće, njih 66, stradalih u Drugome svjetskom ratu. Trenutačno je (veljača 2026.), prema biskupovu dekretu, na dušobrižničke službe u Hercegovini raspoređeno 87 svećenika franjevaca (ako sam nekoga zaboravio, neka oprosti!). Može se zaključiti da je u Drugome svj. ratu stradao onoliki broj svećenika-redovnika koliki je, s obzirom na današnje okolnosti, potreban ocu provincijalu za dušobrižničko djelovanje franjevaca na području Mostarsko-duvanjske biskupije. Strašno! To je samo jedan žalostan statistički podatak koji nas opominje danas, na 81. obljetnicu stradanja ovih Božjih ljudi, te da nikada ne zaboravimo poziv koji odjekuje kroz cijelo Sveto pismo: “Pazi da ne zaboraviš!” (Pnz 8,11) … Braćo i sestre, ključno je očuvati sjećanje na događaje koji su se zbili za vrijeme Drugoga svj. rata u Hercegovini. Svake se godine okupljamo na Širokome Brijegu i slavimo euharistijski spomen-čin, koji nije samo sjećanje na prošli događaj, nego je uprisutnjenje Kristove žrtve, prinesene iz ljubavi prema ljudima, u eshatološkoj perspektivi. Euharistija je ono što vremenitosti daje konačan smisao, jer ona objedinjuje prošlost, sadašnjost i budućnost, jer ljubav nikad ne prestaje (1 Kor 13,8).«
Gvardijan širokobriješkog samostana fra Jure Barišić uputio je prigodne riječi i zahvale. »U četvrtom općem predslovlju rimskog misala molimo ovako: “Po našim hvalospjevima Ti ne bivaš veći, nego mi stječemo milost spasenja.” Tom nas istinom, braćo i sestre, Crkva danas iznova poučava dok stojimo pred otajstvom sjećanja ali i molitve, obilježavajući 81. obljetnicu ubojstva naše braće fratara. Naša hvala danas ne uzdiže one koji su već u Božjoj blizini, niti ona može vratiti one koji su nasilno otrgnuti iz ovog svijeta. Ali naša hvala nas mijenja, ona nas oblikuje. Naši mučenici ostaju svjedoci jednog teškog i tamnog vremena, ali još više postaju poticaj za naš svakodnevni život, postaju poziv na vjernost, postaju hrabrost i postaju ustrajnost u dobru.«
Svake godine sve veći broj vjernika pohodi Široki Brijeg na dan obljetnice pobijenih franjevaca ili Širokobriških mučenika, kako ih puk zove. Tako su ove godine trećari iz Brotnja, iz Čitluka, Gradnića, Međugorja i Čerina hodočastili na Široki Brijeg, neki autobusima a neki i pješice. Na obljetnici je sudjelovao i OMH iz Splita i Zajednica branitelja Gojko Šušak HDZ-a Splitsko-dalmatinske županije, njih 80-ak s vođom puta Željkom Pleićem.
Da se ubijeni hercegovački franjevci ne štuju samo na ovim našim područjima dokazuje i ova vijest. Na inicijativu lokalnih katolika, svake prve subote u mjesecu katolici Hrvati i Australci okupljaju se na javnu molitvu krunice ispred Katedrale svetog Patrika u Melbourneu. Ovoga puta molitva je bila posebno posvećena širokobriješkim franjevcima mučenicima. Organizatori su dijelili letke na engleskom jeziku na kojima je ukratko predstavljena tragedija Širokog Brijega i stradanje hercegovačkih franjevaca s ciljem da se i australski katolici upoznaju s ovim povijesnim događajem.
Krave, junice i telad – svih stotinu grla s farme – u proteklih nekoliko dana prodani su kolegi poljoprivredniku iz Jelaha. Tako je završila jedna od ljepših poljoprivrednih priča iz gradiškog sela Cimiroti. Farma „Šinik“, nazvana po obiteljskom prezimenu, danas je ostala bez stoke, a štala je potpuno prazna, piše Večernji list BH.
Trojica braće – Zoran, Njegoš i Dimitrije Šinik – od 2008. godine bavili su se mliječnim govedarstvom i godinama gradili proizvodnju. Njihova obiteljska farma poslovala je punih 18 godina kao društvo s ograničenom odgovornošću, a sav posao nosili su zajednički, uz pomoć majke. No nepovoljni uvjeti na tržištu mlijeka doveli su ih pred zid.
Nepovoljno stanje na tržištu, ograničavanje količina otkupa, niski poticaji u Republici Srpskoj – čija isplata dodatno kasni – te loša godina u proizvodnji stočne hrane, presudili su nastavku rada. Dugovi su se, kako kažu, gomilali, a izlaz se više nije nazirao.
„Imali smo slabe protekle dvije do tri godine u žitu, dugovi su se gomilali, nije bilo izlaza, a naprijed u širu proizvodnju ne isplati se ići jer su ograničene količine otkupa“, rekao je Dimitrije Šinik za Agroklub.
Stoku su prodali poljoprivredniku iz Jelaha u Federaciji BiH, gdje su uvjeti, kako navodi, povoljniji. „Tamo imaju bolje poticaje, njima to ne predstavlja problem. Kod nas je druga priča“, kratko je dodao.
Odluka o prodaji stoke bila je teška, ali presudnim se pokazalo smanjenje otkupnih količina mlijeka. U takvim uvjetima više nije bilo moguće pokriti ni osnovne troškove rada farme. Podsjetimo, od početka 2026. godine farmerima je umanjena otkupna cijena mlijeka, a količine otkupa smanjene su za deset posto.
Što slijedi za obitelj Šinik, zasad je neizvjesno. Planovi još nisu napravljeni. „Na posao“, kaže Dimitrije gotovo bez razmišljanja, dodajući kako će tek tražiti zaposlenje.
Nažalost, ova obitelj nije jedina suočena s gašenjem proizvodnje. I drugi proizvođači mlijeka prodaju grla, zasušuju krave, a dio viškova mlijeka završava i – proliven. Sudbina farme u Cimirotima tako postaje simbol šire krize domaćeg mliječnog sektora.
Crno tržište parfema u Bosni i Hercegovini već godinama predstavlja ozbiljan problem koji pogađa i potrošače i legalne trgovce, ali i državni proračun. Posebno je prisutno na društvenim mrežama, oglasnicima i improviziranim internetskim trgovinama, gdje se parfemi poznatih svjetskih brendova nude po sumnjivo niskim cijenama. Prodavači ih pritom predstavljaju kao „originale iz uvoza“, „testere“ ili „višak sa carine“, no u stvarnosti je velik dio takvih proizvoda krivotvoren i nepoznata podrijetla, piše Raport.
Najčešći kanali prodaje
Prodaja se najčešće odvija putem Facebooka i Instagrama, u Viber grupama te na online platformama za oglašavanje. U takvim transakcijama gotovo nikada se ne izdaju fiskalni računi, ne navodi se podrijetlo robe niti postoji dokumentacija o zdravstvenoj ispravnosti proizvoda. Kupcima se često nudi i „garancija originalnosti“, ali bez ikakvog stvarnog pokrića.
Lažni parfemi nerijetko sadrže opasne kemikalije, teške metale i industrijske alkohole koji nisu namijenjeni uporabi na koži. Dermatolozi upozoravaju da mogu izazvati alergijske reakcije, ekceme pa čak i ozbiljna oštećenja kože, a posebno su ugrožene osobe s osjetljivom kožom i djeca.
Ekonomska i zdravstvena šteta
Osim zdravstvenih rizika, crno tržište parfema predstavlja snažan udarac legalnim prodavačima i državnom proračunu. Izbjegavanjem plaćanja poreza i carina država gubi milijune maraka godišnje, dok registrirane parfimerije ne mogu konkurirati damping cijenama ilegalne robe. Za razliku od krivotvorenih torbi, odjeće ili satova, posljedice korištenja lažnih parfema mogu biti izravno štetne za zdravlje.
„Kopije parfema opasnije su od kopija torbi, jer parfem dolazi u izravan dodir s organizmom. Tržište je preplavljeno kopijama koje je teško otkriti, a upravo to predstavlja ozbiljan rizik za korisnike. Kupovinu je potrebno obavljati kod ovlaštenih prodavača ako se ne želi riskirati. Istina je da to košta, ali takvo je tržište“, ističe vlasnica jedne parfimerije u Sarajevu. Dodaje i kako je neiskusnim kupcima vrlo teško prepoznati falsifikat, jer mnogi nemaju znanje ni iskustvo u procjeni mirisa i kvalitete proizvoda.
Rizične alternative zbog cijene
Glavni razlog zašto se građani odlučuju na kupnju takvih proizvoda jest njihova cijena. Originalni parfemi poznatih brendova mogu stajati i nekoliko stotina maraka, što ih za mnoge čini luksuzom. U kombinaciji s niskim primanjima i rastom životnih troškova, potrošači se sve češće okreću jeftinijim, ali rizičnim alternativama.
Stručnjaci savjetuju oprez i upozoravaju na znakove koji mogu ukazivati na krivotvorinu: sumnjivo niska cijena, loša kvaliteta ambalaže, izostanak serijskog broja, neujednačen miris koji brzo ishlapi te nedostatak računa i jamstva.
Teško iskorjenjiv problem
Inspekcijske i carinske službe povremeno provode akcije zapljene lažnih parfema, no prodaja se često nastavlja pod novim imenima i profilima, što pokazuje koliko je ovaj problem teško suzbiti. Primjerice, krajem 2013. godine carinski službenici Uprave za neizravno oporezivanje BiH u Sarajevu spriječili su nelegalni uvoz i zaplijenili 21.984 komada parfema procijenjene tržišne vrijednosti oko 1,5 milijuna KM. Pošiljka je bila prijavljena kao dezodoransi, no detaljnom kontrolom utvrđeno je da je riječ o parfemima bez odgovarajuće dokumentacije.
Crno tržište parfema tako ostaje složen izazov koji zahtijeva kontinuirani nadzor nadležnih službi, ali i veću svijest potrošača. U potrazi za povoljnijom kupnjom, rizik za zdravlje i sigurnost često se pokazuje previsokim.
U mnogim domovima naših krajeva vjera se nije učila iz knjiga, nego uz ognjište, u tišini crkve, u ritmu zvona i u glasu majki i baka. Tako su se prenosile stare molitve – jednostavne, duboke i iskrene – koje danas polako blijede iz sjećanja, ali i dalje nose snažnu duhovnu ljepotu, piše Goranci online.
Mnogi se još sjećaju kako je majka tiho molila: „Zvonce zveči, Gospa kleči, Isus muku trpi…“ i kako su te riječi, izgovorene u trenutku podizanja Hostije, budile strahopoštovanje i svijest o svetosti trenutka. To nisu bile samo riječi, nego čin predanja – priprava duše za susret s Kristom u Presvetom Oltarskom Sakramentu.
U tim starim molitvama posebno mjesto zauzima pozdrav Tijelu i Krvi Isusovoj: „Zdravo Tijelo Isusovo, na oltaru posvećeno… nahrani dušu moju, spasi dušu moju.“ To je bila jednostavna teologija srca – vjera da Krist u Euharistiji hrani, jača i spašava čovjeka. Djeca su učila slušajući, ponavljajući i gledajući primjer starijih, a molitva se prenosila kao obiteljsko blago.
Zanimljivo je kako svaka obitelj ima svoju varijantu, svoju nijansu iste vjere. Neke molitve naučene su od majke, druge od bake, treće od starice koju smo njegovali. U svima njima osjeća se isto: povjerenje u Isusa, ufanje, ljubav i potpuno predanje – „Isuse, Tebi živim, Isuse, Tebi umirem, Isuse, Tvoja sam živa i mrtva.“
Posebno snažne su molitve koje se mole u tišini, prateći zvukove zvona, dok se Tijelo i Krv Kristova podižu na oltaru. Tada riječi gotovo nestaju, a ostaje samo duboki unutarnji dijalog s Bogom. Često se u tim molitvama spominje i kajanje, ali ne iz straha, nego iz želje da se bude bliže Kristu i da se više ne griješi.
Danas, u vremenu brzine i buke, ove molitve podsjećaju nas na sporiju, dublju vjeru – vjeru koja se živjela svakodnevno, tiho i postojano. Možda nisu zapisane u molitvenicima, ali su urezane u srcima mnogih. Vrijedno ih je ponovno izgovarati, učiti djecu tim riječima i čuvati ih od zaborava.
Jer dok god se prenose s usana na usne, s koljena na koljeno, stare molitve ostaju žive – kao svjedočanstvo vjere naših majki i baka, i kao tihi most između neba i zemlje.
Duga je bila ta noć. Svi su se ispovjedili, molili krunicu, pokušali malo odmoriti. A u zoru zavlada tišina. Sve se smiri. Zatišje pred oluju. Fratri su uspjeli donijeti Svetootajstvo iz crkve i svi su se pričestili. Oko jedanaest sati fratri primijete da se partizani približavaju samostanu. Fra Borislav ode otvoriti stara hrastova vrata, glavni ulaz u samostan, kako ih ne bi razvalili. Pustio ih je u samostansku klauzuru, piše Fra3.
Fratri su skupljeni i uvedeni u fratarsku zbornicu. Stražar je postavljen pred vrata. Oko četrnaest sati počeli su izvoditi fratre iz zbornice. Jednoga po jednoga. Ustrijeljeni su ispred ratnog skloništa, zapaljeni i zatrpani. Čak su i starog fra Marka ubili. Ubojstva su nastavljena. Od Mostara preko cijele Hercegovine, pa sve do Zagreba i Bleiburga.
A stari hrast, nijemi svjedok, ponosan pred briješkom Ljepoticom i danas stoji. Dok je bura te veljače njihala krošnju njegovu, on je gledao kako pobiše fratre. Ponosan na njih uzdiže se prema nebu i zahvaljuje što su do konca ustrajali. Gledao je on i godine gladi, i suze i patnju jadnog naroda.
Gledao je i hrabrost i nadu i slobodu. I dvorište puno naroda na devetnicama Gospi. Bosonoge majke i zahvalnu djecu. Gledao i znao da će proći svaka nedaća i bol jer si ti s nama o Bože.
--------------------------------
Danas, na sam dan obljetnice, u subotu 7. veljače, program počinje u 16:00 sati molitvom pred ratnim skloništem – mjestom ubojstva i spaljivanja 12 franjevaca iz širokobriješkog samostana koju predvodi fra Jure Barišić, gvardijan. Program se nastavlja molitvom pred grobom u samostanskoj crkvi, gdje su trenutno pokopana 24 ubijena hercegovačka franjevca. Potom, misno slavlje predvodit će provincijal Hercegovačke franjevačke provincije, fra Jozo Grbeš.
U organizaciji Ogranka Matice hrvatske iz Tomislavgrada, u petak je u dvorani Skupštine Hercegbosanske županije održano znanstveno-popularno predavanje pod nazivom “Kako je nastalo Blidinje jezero?”, koje je održao geograf sa Sveučilišta u Zadru, Denis Radoš, piše Fena.
Radoš je sudionicima predavanja otkrio zanimljivost koja mnoge iznenađuje – Blidinje jezero, suprotno uvriježenim vjerovanjima, nije prirodno, već umjetno jezero nastalo u drugoj polovici 19. stoljeća.
– Glavni razlog nastanka jezera bilo je začepljivanje ponora koje su lokalni stočari napravili u želji da osiguraju veću količinu vode – pojasnio je Radoš.
Na predavanju su predstavljeni različiti izvori koji potvrđuju ovu tezu, uključujući pisane dokumente, kartografske materijale i druge analize. Radoš je koristio izvore iz 19. i 20. stoljeća koji na različite načine opisuju područje Blidinja, a kombinacijom tih podataka može se rekonstruirati točan proces nastanka jezera.
Predsjednica Ogranka Matice hrvatske Tomislavgrad, Anđa Renić, istaknula je kako je Radoš na iznimno zanimljiv način prikazao povijest Blidinjeg jezera, povezujući kartografske i pisane izvore.
– Tek kombinacijom tih izvora u potpunosti je dobivena slika na koji je način nastalo jezero – naglasila je Renić.
Predavanje je privuklo veliki broj sudionika, a teme poput nastanka Blidinjeg jezera izazvale su mnogobrojna pitanja i diskusiju, potvrđujući da povijest i geografija lokalnih krajeva i dalje izazivaju velik interes javnosti.
Potpora Zapada stabilnosti i teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine ostaje snažna i neupitna, unatoč globalnim geopolitičkim promjenama, no ta zemlja mora provesti duboke reforme ako želi postati članica Europske unije, uključujući i izmjene Daytonskog mirovnog sporazuma. Izjavila je to posebna izaslanica britanske vlade za zapadni Balkan, lady Karen Pierce, u intervjuu za banjalučke Nezavisne novine, koji prenosi Hina.
Lady Pierce je ovoga tjedna boravila u Bosni i Hercegovini, gdje se sastala s predstavnicima državnih vlasti, naglasivši kako u međunarodnoj zajednici i dalje postoji „vrlo snažna potpora“ Daytonskom sporazumu i Bosni i Hercegovini kao jedinstvenoj državi sastavljenoj od dva entiteta i tri konstitutivna naroda.
Posebno je istaknula kako je to potvrđeno i tijekom posljednje rasprave o stanju u BiH održane u listopadu na Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda.
„Postojala je ogromna potpora državi Bosni i Hercegovini, Daytonu i onome što se ovdje pokušava izgraditi, uz iznimku dvije zemlje“, kazala je Pierce, očito aludirajući na stavove koje u Vijeću sigurnosti redovito zastupaju Rusija, a djelomično i Kina.
„Sporedni ulaz“ Rusije u Europu
Govoreći o širem geopolitičkom kontekstu, Pierce je zapadni Balkan opisala kao svojevrsni „sporedni ulaz“ Rusije prema Europi. Dodala je kako je, nakon ruske invazije na Ukrajinu, potpuno opravdana zabrinutost zbog malignog ruskog utjecaja u regiji, koji se, kako je istaknula, posebno očituje kroz širenje dezinformacija.
„Međunarodna zajednica ima plan kako se s tim nositi“, poručila je Pierce, podsjetivši da je to pitanje bilo u fokusu i prošlogodišnjeg samita Berlinskog procesa, koji ima za cilj jačanje veza između zapadnog Balkana i Europske unije.
Prema njezinim riječima, rat u Ukrajini dodatno je ubrzao europsku perspektivu regije.
„Invazija na Ukrajinu dovela je do toga da Europska unija, iz geostrateške perspektive, jasnije shvati koliko je važno da zemlje zapadnog Balkana, uključujući BiH, postanu članice EU“, kazala je Pierce.
Više rješenja, ali isti cilj
Osvrnuvši se na moguće napetosti u odnosima između Europe i Sjedinjenih Američkih Država, osobito u kontekstu politike koju vodi Donald Trump, Pierce je istaknula kako su različita stajališta među saveznicima očekivana.
„Nekada postoji više od jednog dobrog rješenja za Bosnu i Hercegovinu“, rekla je, naglasivši da se sva ta rješenja temelje na nedvojbenoj potpori opstanku države i njezinu pridruživanju euroatlantskoj zajednici.
Pozvala je vlasti u BiH da što prije iskoriste priliku za članstvo u Europskoj uniji, upozorivši kako nema jamstva da će ta mogućnost uvijek ostati otvorena. Dodala je i kako nije tajna da Daytonski sporazum „mora evoluirati“ kako bi BiH mogla funkcionirati kao moderna i učinkovita država.
To, prema njezinim riječima, uključuje provedbu presuda Europskog suda za ljudska prava, posebno u slučaju „Sejdić-Finci“, rješavanje pitanja državne imovine te napredak u procesu europskih integracija. Ujedno je naglasila da bi Ured visokog predstavnika (OHR) trebao ući u fazu postupnog gašenja, ali tek nakon ispunjavanja pet ciljeva i dva uvjeta utvrđena još 2008. godine.
Razumijevanje za položaj Hrvata
Lady Pierce osvrnula se i na pitanje položaja Hrvata u Bosni i Hercegovini, kazavši kako međunarodna zajednica „ima razumijevanje“ za poteškoće vezane uz njihovu zastupljenost u izbornom sustavu, iako je to pitanje opisala kao „zasebno i specifično“.
„Kako promijeniti Dayton ostaje stvar unutarnjeg dogovora u Bosni i Hercegovini“, poručila je Pierce, dodajući kako postoji više mogućih modela koji podrazumijevaju decentraliziranu državu. Ipak, smatra da je trenutačno preuranjeno otvarati detaljnu raspravu o tome te da bi trebalo pričekati ishod izbora planiranih za listopad.
Na kraju je ponovila procjenu kako bi Crna Gora i Albanija mogle postati članice Europske unije oko 2028. godine, upozorivši da bi zemlje zapadnog Balkana koje do tada ostanu izvan Unije mogle doći u znatno teži položaj. Zbog toga je London, naglasila je, snažno posvećen poticanju maksimalnih napora kako bi se ispunili svi kriteriji za pristupanje EU.
.jpg)
.jpg)
.jpg)
