Svibanj je stigao, a s njim i snažni val vjere: U danu čak 21 misa u Međugorju
Megaprojekt koji mijenja sve: Najduži tunel na svijetu spaja Europu
Europska prometna mreža među najrazvijenijima je na svijetu, no njezin razvoj ne usporava. S više od pet milijuna kilometara cesta, preko 200.000 kilometara željeznica, gotovo sedam milijuna komercijalnih letova godišnje i više od 400 milijuna putnika u europskim lukama, Europa već danas ima snažnu infrastrukturu koja podupire jedinstveno tržište i mobilnost. Ipak, ambiciozni projekti i dalje mijenjaju prometnu sliku kontinenta, piše Biznisinfo.ba.
U središtu tih promjena nalazi se jedan od najvažnijih infrastrukturnih projekata današnjice – bazni tunel Brenner. Ovaj megaprojekt, koji se gradi ispod prijevoja Brenner Pass, predstavlja ključnu poveznicu između sjeverne i južne Europe, posebno između Njemačke, Austrije i Italije.
Planirani tunel, poznat kao Brenner Base Tunnel, bit će dug čak 64 kilometra, čime će postati najduži podzemni željeznički tunel na svijetu. Povezivat će Innsbruck u Austriji i Fortezzu u Italiji, značajno rasterećujući jednu od najprometnijih europskih prometnih ruta, osobito kada je riječ o teretnom prijevozu.
Jedna od najvećih prednosti projekta bit će drastično skraćenje vremena putovanja. Umjesto sadašnjih 90 minuta, putovanje između dviju točaka trajat će manje od pola sata. To vrijedi i za putnički i za teretni promet, što će imati snažan utjecaj na učinkovitost logistike i svakodnevnu mobilnost građana.
Projekt ima i simboličnu dimenziju koja najbolje oslikava njegovu važnost: putnici će moći praktički “otići na espresso u Italiju i vratiti se” u vremenu koje je ranije bilo potrebno samo za jedan smjer. Takva razina povezanosti donosi novu kvalitetu života i poslovanja unutar Europske unije.
Važno je naglasiti da ovaj tunel nije izoliran pothvat. On je dio šire strategije poznate kao Trans-European Transport Network (TEN-T), čiji je cilj stvaranje jedinstvenog, učinkovitog i održivog prometnog sustava diljem Europe. Unutar te mreže, Brennerski tunel nalazi se na skandinavsko-mediteranskom koridoru, koji povezuje sjever kontinenta – uključujući Finsku, Švedsku i Norvešku – s jugom Europe, sve do Sicilije i Malte.
Europska unija prepoznala je strateški značaj ovog projekta te financira oko polovice ukupnih troškova njegove izgradnje. Time se potvrđuje dugoročna vizija povezane Europe bez prometnih uskih grla i administrativnih prepreka.
Razvoj prometne infrastrukture poput tunela Brenner pokazuje kako Europa nastavlja ulagati u budućnost mobilnosti, s ciljem bržeg, učinkovitijeg i održivijeg povezivanja svojih regija. Ovakvi projekti ne samo da olakšavaju svakodnevni život građana, već i jačaju gospodarsku suradnju te dodatno učvršćuju jedinstvo europskog prostora.
Etnoglazbenik Jure Miloš: Ganga živi dok je narod pjeva i prenosi dalje
Sveti Josip Radnik: Blagdan dostojanstva rada bit će obilježen misom na Groblju mira na Bilima
Blagdan svetog Josipa Radnika, koji se u Katoličkoj crkvi slavi 1. svibnja, posvećen je dostojanstvu ljudskoga rada i ulozi svetog Josipa kao uzora radnika, obitelji i vjernosti Bogu. Uveden od strane pape Pia XII. 1955. godine, ovaj blagdan naglašava kršćansko poimanje rada kao sudjelovanja u Božjem stvaralačkom djelu.
Sveti Josip, zaručnik Blažene Djevice Marije i poočim Isusa Krista, u evanđeljima je prikazan kao skroman i pravedan čovjek, tesar koji je svojim radom uzdržavao Svetu Obitelj. Upravo zbog toga Crkva ga ističe kao zaštitnika radnika, ali i primjer poštenja, odgovornosti i tihe vjernosti svakodnevnim obvezama.
U povodu današnjeg blagdana, sveta misa bit će služena i na Groblje mira na Bilima, u crkvi crkva svetog Josipa Radnika točno u podne, gdje se već tradicionalno okupljaju vjernici kako bi molili za sve poginule i stradale. Ovo mjesto, koje iz godine u godinu sve više poprima obilježja velikog memorijalnog kompleksa, postalo je simbol molitve, sjećanja i zajedništva.
Misno slavlje na Bilima nosi posebno značenje jer se, uz proslavu zaštitnika radnika, ujedno upućuju molitve za sve žrtve čija su stradanja ostavila dubok trag u kolektivnom pamćenju naroda. Tisuće križeva koji se uzdižu na ovom prostoru snažno svjedoče o potrebi očuvanja istine i dostojanstva svake ljudske žrtve.
VIDEO Zbog istine o jednakopravnosti neki bi hapsili kardinala Vinka Puljića
U Zagrebu je 24. i 25. travnja 2026. godine održan TradFest, međunarodna konferencija koja okuplja tradicionalne i konzervativne lidere, intelektualce i aktiviste iz različitih zemalja. Drugog dana programa, održanog u hotelu Dubrovnik, posebnu je pozornost izazvala tema „Bosna i Hercegovina: neuspjela država i nužnost trećeg hrvatskog entiteta“, ali i govor kardinala u miru Vinka Puljića koji je, unatoč umjerenom tonu, izazvao burne reakcije dijela javnosti.
Kardinalu Puljiću tom je prigodom dodijeljeno priznanje „Svjedok godine“ za njegov dugogodišnji doprinos očuvanju vjere i identiteta Hrvata u Bosni i Hercegovini. U svom izlaganju pod naslovom „Hrvati katolici u Bosni i Hercegovini: vrijeme za stabilnost“ jasno je naglasio kako govori kao pastir, a ne kao politički akter.
Govoreći o posljedicama Daytonski sporazum, Puljić je podsjetio da je kraj rata donio mir, ali i, kako je rekao, „nakaradno uređenu državu“. Posebno je istaknuo demografski pad među Hrvatima katolicima u BiH, naglasivši da je polovica vjernika nestala te da su prisutni nesigurnost i nepovjerenje.
„Pitanje opstanka Hrvata u BiH jest i pitanje opstanka Katoličke crkve u BiH“, poručio je, upozorivši na duboke društvene i političke neravnoteže.
Kardinal je u više navrata naglašavao potrebu jednakopravnosti triju konstitutivnih naroda, slikovito ih usporedivši s tronošcem – ako jedna noga nedostaje, cijela konstrukcija se urušava. U evanđeoskom duhu dodao je kako ne može šutjeti na nepravdu, bez obzira na političke posljedice.
„Ja znam da moć upravlja svijetom, ali ja ne mogu prestati pričati o jednakopravnosti, dostojanstvu čovjeka i obrani slobode vjere“, kazao je.
Posebno snažnu poruku uputio je o odgovornosti svakog pojedinca i naroda: „Potrebno je da svatko ima hrabrosti očistiti svoju avliju, a pritom ne bacati smeće u tuđe dvorište.“
Svoj govor zaključio je pozivom na pomirenje kroz „tri p“ – praštanje, pomirenje i povjerenje – kao jedini put za izlazak iz začaranog kruga netrpeljivosti.
Ipak, upravo takve poruke bile su dovoljne da izazovu oštru reakciju Nihada Aličkovića, predsjednika AntiDayton pokreta, koji je javno zatražio od Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) da po povratku u BiH privede kardinala Puljića na saslušanje zbog, kako tvrdi, „antidržavnog djelovanja“.
Aličković smatra da zagovaranje trećeg entiteta predstavlja udar na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine te je u objavi na društvenim mrežama naveo kako takve ideje vode podjeli države.
Reakcije su dodatno potaknute činjenicom da je na konferenciji predstavljena i karta moguće teritorijalne reorganizacije BiH, koja uključuje više administrativnih jedinica, među njima Republiku Srpsku, hrvatsku i bošnjačko-muslimansku republiku te Brčko distrikt.
Unatoč tome, kardinal Puljić je jasno naglasio da Crkva ne nudi politička rješenja, već moralne smjernice, te da se pitanja unutarnjeg uređenja države moraju rješavati kroz političke institucije.
„Ne mogu pristati na nepravdu, ali rješenja se moraju tražiti političkim putem“, zaključio je.
Dok jedni u njegovim riječima vide poziv na dijalog, jednakopravnost i stabilnost, drugi ih tumače kao političku provokaciju. No ostaje činjenica da su riječi kardinala Puljića, iako izrečene u mirnom i pastoralnom tonu, otvorile nova stara pitanja o budućnosti Bosne i Hercegovine – i granicama slobode govora u javnom prostoru.
HSS prijavio FIFA-i navijače BiH zbog zastava s ljiljanima
Hrvatska seljačka stranka (HSS) uputila je službenu prijavu Međunarodnoj nogometnoj federaciji (FIFA), tražeći pokretanje disciplinskog postupka zbog isticanja zastava s ljiljanima na utakmicama nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine.
Kako je navedeno u dopisu koji potpisuje predsjednik stranke Mario Karamatić, razlog prijave je, kako tvrde iz HSS-a, učestalo korištenje simbola koji se povezuje s ratnim razdobljem od 1992. do 1995. godine. Prema njihovom tumačenju, riječ je o politički i povijesno opterećenoj simbolici koja nema status službenog državnog obilježja Bosne i Hercegovine.
U prijavi se ističe kako se zastava s ljiljanima često koristi na stadionima tijekom međunarodnih utakmica, što, prema stajalištu HSS-a, može stvarati podjele i potencijalno diskriminatorno okruženje. Navode i da se takav simbol „široko percipira kao predstavljanje samo jedne etničke skupine“.
Pozivanje na FIFA-ina pravila
HSS u svom dopisu upućenom FIFA-i naglašava kako bi ovakva praksa mogla predstavljati kršenje više odredbi Disciplinskog kodeksa. Posebno se pozivaju na članke koji se odnose na zabranu diskriminacije, odgovornost nacionalnih saveza za ponašanje navijača te zabranu isticanja političkih i ideoloških poruka na stadionima.
Uz to, iz stranke upozoravaju da bi izostanak reakcije mogao dovesti do normalizacije političkih simbola u međunarodnom nogometu, što bi, kako smatraju, bilo suprotno načelima neutralnosti koje FIFA nastoji provoditi.
Zahtjev za sankcijama i jasnim smjernicama
U prijavi se od FIFA-e traži pokretanje istrage o ponašanju navijača, procjena eventualnog kršenja pravila te donošenje jasnih smjernica o zabrani političkih i ratnih simbola na stadionima. Također, HSS traži i moguće sankcije ukoliko se utvrdi da je došlo do prekršaja.
Ova inicijativa dolazi u kontekstu najava pojedinih političkih aktera da će na utakmicama reprezentacije BiH isticati upravo zastave s ljiljanima, što je dodatno potaknulo reakciju HSS-a.
Otvorena šira rasprava
Cijeli slučaj izazvao je brojne reakcije u javnosti te otvorio širu raspravu o granici između sporta i politike, kao i o značenju simbola koji se koriste na tribinama. Dok jedni smatraju da je riječ o legitimnom izrazu identiteta i tradicije, drugi upozoravaju na potrebu depolitizacije sportskih događaja.
Za sada nema službene reakcije FIFA-e na ovu prijavu, a ostaje za vidjeti hoće li i kakve mjere eventualno biti poduzete.
Planinarsko društvo Drežnica uputilo ispriku zbog neprimjerenog ponašanja člana na Čabulji
Planinarsko društvo „Drežnica“ oglasilo se nakon što su na društvenim mrežama objavljene fotografije na kojima njihov član pozira sa zastavom Republike Bosne i Hercegovine na mjestu pogibije dvojice pripadnika HVO-a na planini Čabulji.
Iz Društva su za portal Bljesak.info istaknuli kako izražavaju žaljenje zbog nastale situacije te uputili ispriku obiteljima poginulih branitelja.
„Koristimo priliku da se u ime Društva ispričamo svima jer se suosjećamo zajedno s obiteljima stradalih branitelja i njihovim najmilijima“, poručili su iz Planinarskog društva Drežnica. Naglasili su kako su upoznati sa slučajem te da već poduzimaju konkretne korake kako bi se slične situacije ubuduće spriječile.
„Intenzivno radimo na poduzimanju mjera kako se ovakvi postupci ne bi ponovili“, navode iz Društva.
Dodaju kako je riječ o osobnom činu njihovog člana, koji nije bio dio organiziranog pohoda Društva, te su se od njegovog postupka u potpunosti ogradili.
„S obzirom na to da je Društvo tek nedavno osnovano i još uvijek u fazi donošenja internih pravilnika, smatramo ovaj čin osobnim postupkom pojedinca. Ocjenjujemo ga nezrelim i krajnje neozbiljnim“, istaknuli su.
Iz Društva su potvrdili kako će protiv člana biti poduzete disciplinske mjere u skladu s internim aktima.
„Bit će pozvan na odgovornost, a Društvo će postupiti sukladno svojim pravilima“, dodaju.
Također su naglasili kako je Društvo otvoreno za sve planinare i ljubitelje prirode, bez obzira na bilo kakve razlike, te da u njihovom djelovanju nema mjesta politici.
Spomenik na kojem je nastala sporna fotografija nalazi se na vrhu Golubić na planini Čabulji, zapadno od sela Vrdi i južno od Drežnice. Podignut je na mjestu pogibije dvojice pripadnika HVO-a koji su stradali u sukobu s Armijom Republike Bosne i Hercegovine u rujnu 1993. godine.
Vajdner: Reakcije na TradFest otvaraju ključna pitanja o budućnosti BiH
Prenosimo odličan komentar Josipa Vajdnera glavnog urednika portala Katolički tjednik, koji se osvrće na aktualna politička previranja u Bosni i Hercegovini nakon nedavno održanog skupa TradFest u Zagrebu. U središtu njegova promišljanja nalaze se reakcije koje je izazvao panel o ustroju BiH, kao i istup Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini, koji je otvorio niz osjetljivih pitanja o političkim odnosima, ravnopravnosti konstitutivnih naroda i budućnosti države uoči predstojećih izbora.
"Šest i više pitanja Islamskoj zajednici BiH"
Nakon godišnjega „TradeFesta“ održanoga u Zagrebu 24. i 25. travnja, i onako napeta politička scena u BiH koja iščekuje Opće izbore, dodatno se uzburkala. Tomu doprinose i pojedinci iz različitih područja. Istup Islamske zajednice u BiH otvara pitanja na koja valja tražiti odgovor.
Vjerojatno TradFest kao, godišnju međunarodnu manifestaciju „tradicionalnih i konzervativnih lidera, mislilaca i aktivista koji svojim djelovanjem potiču uspostavu tradicionalnih i konzervativnih vrjednota u Hrvatskoj i svijetu“, malo tko bi i spomenuo da u njezinu okviru nije održan panel Bosna i Hercegovina: neuspjela država i nužnost trećeg hrvatskog entiteta. Tu je predočena i karta koja oslikava kako bi taj entitet u diskontinuitetu izgledao.
I to je bio povod za reakcije različitoga spektra: od onih ublehaških koji su kazivali kako kardinala Vinka Puljića kao jednog od sudionika na tom skupu treba uhititi, preko onih političko-poenterskih koji i na ovoj temi žele priskrbiti što bolju poziciju na predstojećim izborima, pa sve do onih čija pozicija zahtijeva uvažavajući pristup u ozračju dijaloga i izgradnje trajnoga mira na ovdašnjim prostorima. Upravo u ove potonje, po naravi stvari, spada Islamska zajednica u BiH te je njezina izjava objavljena 28. travnja otvorila nekolicinu pitanja koja traže odgovore - zarad zajedničkoga hoda u istome interesu.
Pitanje prvo: memorandum?
U izjavi se spominje kako IZ-a BiH u „potpunosti odbacuje ideje memoranduma o etničkoj podjeli Bosne i Hercegovine“, koja je podsjetila „na opasne memorandume SANU-a i druge planove o etničkoj dominaciji“ u dijelovima BiH.
S kojim pokrićem i s kojom se nakanom jedan panel u okviru jedne manifestacije iz domena civilnoga društva, koja ni u tragovima nema doseg ni važnost akademije znanosti i umjetnosti, dovodi u vezu s poznatim dokumentom od kojega je poteklo ratno ludilo na prostorima bivše Jugoslavije?
Pitanje drugo: preustroj je podjela?
Nadalje, promišljanja koja nemaju nikakvu institucionalnu narav, a govore o potrebi preustroja Bosne i Hercegovine – na temelju toga što Hrvati u ovakvom uređenju iznova i svakodnevno doživljavaju, u prvom redu političke, majorizacije – IZ-a BiH ocjenjuje kao ideju o „podjeli Bosne i Hercegovine“.
Zato pitanje: Tko je od hrvatskih političara i, najšire kazano, mislilaca i kada rekao da BiH, kao međunarodno priznatu i suverenu zemlju, treba podijeliti po etničkim kriterijima, poništiti njezin suverenitet te napraviti nove državice s mogućim pripojenjem susjednim međunarodno priznatim zemljama?
Pitanje treće: Hrvatska i Srbija isto?
U izjavi se dalje navodi kako se „iz Zagreba i Beograda ponovo priziva etnička dominacija samo jednog naroda na dijelu teritorije Bosne i Hercegovine“.
Zato i pitanje: Zbog čega se na istu razinu stavljaju ova dva grada koji simboliziraju politike država Hrvatske i Srbije; i što se time želi poručiti Hrvatima koji su zajedno s Muslimanima (poslije Bošnjacima) sudjelovali u stvaranju neovisne BiH, primili muslimanske izbjeglice u Hrvatsku, propuštali svaku vrstu pomoći Bošnjacima te – poslije međusobnoga zla koje su jedni drugima nanijeli – predvodili vojni savez sačinjen u Washingtonu (Splitu) koji je u konačnici doveo do sporazuma u Daytonu?
Pitanje četvrto: neodgovorne politike Bošnjaka?
Također, nakon adresiranja Zagreba i Beograda, IZ-a BiH kaže: „Takve neodgovorne politike su nanijele dovoljno zla ovim prostorima i mogu ponovo dovesti samo do novih sukoba i, ne daj Bože, novih 'etničkih čišćenja' i 'humanih preseljenja naroda'.“
Odatle pitanje: Kada se pogleda današnja karta BiH, razvidno je da, osim prostora Republike Srpske gdje je na djelu bila politika Velike Srbije u kojoj mjesta nije bilo ni za Bošnjake ni za Hrvate, postoje mnogi krajevi u kojima su Hrvati, nakon pretrpljenih masovnih zločina, svedeni na „ostatke ostataka“ (kakanjsko-sutješki kraj, dolina Neretvice…), smatra li IZ-a BiH da su Hrvati sami sebe odatle protjerali ili se „humano preselili“ ili krivicu za to snosi bošnjačka politika?
Pitanje peto: jedinstvo BiH i Katolička Crkva?
Zatim, Islamska zajednica, „zabrinuta za bosanskohercegovačke muslimane Bošnjake i bosanskohercegovačko društvo upozorava odgovorne političke krugove među bosanskim Srbima i Hrvatima te krugovima Katoličke i Pravoslavne crkve da odlučno odbace ideju o dodatnoj podjeli Bosne i Hercegovine i da se zajedno s Bošnjacima počnu zalagati za jedinstvo naše domovine…“.
Pitanje je: Što IZ-a BiH smatra pod ovim „jedinstvom“ – je li to koncept unitarne države koja bi onda bila nacionalna država najbrojnijeg naroda ili u ZAVNOBIH-u i Daytonskom sporazumu ukorijenjen koncept konstitutivnih naroda te smatra li IZ-a BiH da se Katolička Crkva do sada nije zalagala za Bosnu i Hercegovinu kao državu?
Pitanje šesto: ravnopravnost? Završno se u izjavi kaže:
„Nijedan narod niti na jednom dijelu Bosne i Hercegovine nema veće niti ekskluzivno pravo od bilo kojeg drugog naroda ili građanina i samo takav pristup može donijeti istinski mir i ravnopravnost svima.“
Zato i pitanje: kakvo državno uređenje Bosne i Hercegovine priželjkuje Islamska zajednica u BiH i jesu li prema njezinu mišljenju Hrvati s pravom razočarani sadašnjim uređenjem države u kojoj se, ponajprije zbog nametanje političke volje brojnih Bošnjaka, smatraju izigranima i prevarenima te hoće li na predstojećim izborima pozvati muslimane da Hrvatima ne biraju njihova člana Predsjedništva?
Svjedok je povijest
Prizivajući za svjedoka vrijeme, odnosno povijest, Islamska zajednica završava upozorenjem da se crtanjem granica etničke dominacije otvara put novim nepravdama. Istina je, kao što je istina i da su svi bosanskohercegovački narodi u određenom povijesnom trenutku, doživjeli nepravde i počinili nepravde jedni drugima: počevši od osmanlijskog vakta, preko austrougarskog, srpsko-jugoslovenskog, ustaškog i partizanskog, pa do komunističkog i ratno-postkomunističkog.
Novija prošlost svjedoči kako se Bosnu i Hercegovinu toliko puta dijelilo i toliko puta narodima nacionalno osporavalo njihov identitet. Rezultat je isti bio: ljudi su izginuli i gotovo svi predjeli ove lijepe zemlje zasijani su sjemenom mržnje.
Pa valjda nismo toliko naopaki da ne vidimo kako je krajnje vrijeme da jedni druge čujemo – čujemo i razumijemo, a ne iznova vodimo monološke dijaloge sa skrivenim nakanama, misleći kako smo samo mi pravedni i mudri te ćemo sve druge prevariti.
Bosne će biti, a i Hercegovine, samo je pitanje hoćemo li dati svoj doprinos napraviti je funkcionalnom državom koja će biti zdravom granom na europskom stablu ili pridonijeti truleži koja će se kad-tad sama raspasti.
Cijeli tekst uz još zanimljivih tekstova možete pročitati na portalu Katoličkog tjednika.
BK BiH: Jednakopravnost konstitutivnih naroda temelj stabilnosti države
Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine uputila je u srijedu 29. travnja priopćenje u kojemu se ponovno naglašavaju temeljna stajališta BK BiH u vezi s aktualnim društvenim i javnim raspravama koje opterećuju odnose među narodima i vjerskim zajednicama u Bosni i Hercegovini.
Priopćenje prenosimo u cijelosti.
Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine osjeća potrebu ponovno naglasiti svoja temeljna stajališta u vezi s aktualnim društvenim i javnim raspravama koje opterećuju odnose među narodima i vjerskim zajednicama u Bosni i Hercegovini.
Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine izražava duboko žaljenje zbog sadržaja i tona priopćenja Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini u kojem se, bez ikakvih konkretnih dokaza, Katoličku crkvu i neimenovane “crkvene krugove” dovodi u vezu s navodnim projektima podjele Bosne i Hercegovine.
Odbacujemo takve tvrdnje kao neutemeljene, neodgovorne i štetne za međureligijski dijalog i ukupne odnose u društvu. Katolička crkva u Bosni i Hercegovini, kroz Biskupsku konferenciju Bosne i Hercegovine i svoje ustanove, dosljedno zagovara mir, pravdu, dijalog i jednakopravnost konstitutivnih naroda i građana, bez ikakvih skrivenih političkih agenda.
Posebno zabrinjava pokušaj da se povijesne tragedije i sudski utvrđeni zločini instrumentaliziraju za dnevnopolitičke obračune i diskreditaciju drugih vjerskih zajednica. Takva retorika ne doprinosi suočavanju s prošlošću, nego produbljuje nepovjerenje i nepotrebno podiže tenzije.
Bosna i Hercegovina je, sukladno svome ustavnom poretku proizašlom iz Daytonskoga mirovnog sporazuma, država triju konstitutivnih naroda i svih njezinih građana. Takvo ustavno uređenje nije puka formalnost, nego temelj stabilnosti, ravnoteže i mira. Nedopustivo je da se bilo kojem konstitutivnom narodu, neovisno o njegovoj brojnosti ili teritorijalnoj rasprostranjenosti, niječu, umanjuju ili preglasavanjem od strane većinskoga naroda oduzimaju prava koja mu pripadaju.
Velika je nepravda i nemoralno je svako nastojanje da se prava bilo kojega naroda relativiziraju, ograniče ili praktično onemoguće i predstavlja izravno odstupanje od daytonskog ustavnog okvira i otvara prostor novim nestabilnostima. Oduzimanje ili nijekanje prava ne može biti put prema pravednom društvu, nego vodi produbljivanju nepovjerenja i političkih napetosti.
U tom smislu, radi izgradnje društvene pravde i sloge Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine zahtijeva reformu svih loših zakona, posebice izbornoga, te osobito naglašava potrebu pune i dosljedne zaštite prava hrvatskoga naroda kao konstitutivnoga u Bosni i Hercegovini, uključujući njegovo legitimno predstavljanje i stvarnu jednakopravnost u svim institucijama i na svim razinama vlasti.
Katolička crkva u Bosni i Hercegovini ostaje čvrsto opredijeljena za mir, dijalog, međusobno poštovanje i jednakopravnost svih naroda i građana. Istodobno, držimo da nema istinske jednakopravnosti bez dosljednoga poštivanja ustavne strukture zemlje i pojedinačnih i kolektivnih prava.
Pozivamo Islamsku zajednicu u Bosni i Hercegovini i sve njezine predstavnike, kao i sve društvene čimbenike na odgovornost u javnom govoru, na suzdržanost od neprovjerenih tvrdnji te na iskren dijalog utemeljen na poštivanju ustavnoga poretka i dostojanstva svakoga naroda i svakoga čovjeka.
Bosna i Hercegovina ne treba nove optužbe i podjele, nego ozbiljan i iskren razgovor svih njezinih naroda i zajednica. Katolička crkva će u tome i dalje sudjelovati otvoreno, jasno i bez skrivanja iza političkih konstrukcija.
Blidinje se zabijelilo: snijeg u Parku prirode usred proljetnog jutra
Ovog jutra Park prirode Blidinje ponovno je zabijelio snijeg, iznenadivši mnoge koji su očekivali tipične proljetne prizore. Na kameri uživo vidljive su pahulje koje neumorno padaju, stvarajući zimsku kulisu usred završetka travnja, piše Bljesak.info.
Prema prognozi Federalnog hidrometeorološkog zavoda za četvrtak, 30. travnja, prije podne se očekuje više oblačnosti uz kišu, koja će većinom padati u jutarnjim satima. Na području Hercegovine, kao i u središnjoj i istočnoj Bosni, kiša će se zadržati i dio prijepodneva.
U višim planinskim predjelima, kako je najavljeno, kiša prelazi u snijeg, što se upravo i dogodilo na Blidinju, jednom od najpoznatijih planinskih područja u Bosni i Hercegovini. Park prirode Blidinje tako je jutros ponovno poprimio zimski izgled.
Vjetar će tijekom dana biti slab do umjeren, sjevernog i sjeveroistočnog smjera, dok se na području Hercegovine i jugozapadne Bosne očekuje umjereno jaka bura.
Temperature zraka također su u skladu s nestabilnim vremenskim prilikama. Najniže jutarnje temperature većinom se kreću između 2 i 7 °C, dok se na jugu zemlje očekuju vrijednosti od 10 do 14 °C. Najviše dnevne temperature uglavnom će biti između 10 i 15 °C, a na jugu zemlje do 18 °C.
Iako je kalendarski proljeće u punom jeku, visinska područja ponovno podsjećaju na zimske uvjete, što je još jedan dokaz promjenjivog i nestabilnog vremena karakterističnog za prijelazna godišnja doba.
Produženi vikend pred nama: tri dana odmora ali i zatvorenih trgovina
Građane Federacije Bosne i Hercegovine očekuje produženi vikend povodom Međunarodnog praznika rada, koji se tradicionalno obilježava 1. i 2. svibnja. Ove godine 1. svibnja pada u petak, dok je 2. svibnja subota, što u kombinaciji s nedjeljom donosi tri uzastopna neradna dana za većinu građana.
Iz Federalnog ministarstva rada i socijalne politike podsjećaju kako su oba dana praznika zakonski neradna, a s obzirom na to da je i nedjelja u pravilu neradna za trgovine, jasno je da nas očekuje produženi vikend tijekom kojeg će mnoge prodavaonice biti zatvorene.
Upravo zbog toga građanima se savjetuje da na vrijeme obave kupovinu i sve potrebne obaveze kako bi izbjegli eventualne neugodnosti. Posebno se to odnosi na nabavku osnovnih životnih namirnica, jer će ponuda tijekom prazničnih dana biti ograničena.
Dodatnu dozu optimizma donosi i vremenska prognoza – prema najavama, predstojeći vikend bit će relativno sunčan i ugodan, bez padavina, što će mnogima omogućiti boravak na otvorenom i planiranje izleta bez straha od lošeg vremena.
S druge strane, produženi vikend mnogima će poslužiti kao prilika za odmor, boravak u prirodi i druženje s obitelji i prijateljima. Prvi svibnja već desetljećima je simbol radničkih prava, ali i dan kada se tradicionalno organiziraju izleti, roštilji i okupljanja na otvorenom.
Za one koji su u mogućnosti, predstojeći dani idealni su za kratki predah od svakodnevnih obaveza. Ipak, uz malo planiranja unaprijed, svi mogu bezbrižno uživati u prazničnom raspoloženju koje donosi početak svibnja.
Groblje mira na Bilima: Sveta misa u čast Svetog Josipa Radnika i spomen na žrtve
U crkvi crkva svetog Josipa Radnika na Groblje mira na Bilima, u župi Goranci, i ove će godine tradicionalno biti služena sveta misa u povodu blagdana Sveti Josip Radnik. Misno slavlje bit će održano - sutra, u petak, 1. svibnja s početkom u 12:00 sati, pišu mežne stranice Groblja mira.
Euharistijsko slavlje predvodit će i propovijedati fra Marko Mrše, član Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja te predavač Crkvenog prava na Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu. Liturgijsko slavlje svojim će pjevanjem uveličati Veliki župni zbor sv. Nikole Tavelića iz Tomislavgrad pod vodstvom Pere Tokića, uz sudjelovanje Frame Tomislavgrad i njihova duhovnog asistenta fra Nikola Jurišić.
Podsjetimo, crkvu svetog Josipa Radnika 2016. godine blagoslovio je biskup mostarsko-duvanjski i trebinjsko-mrkanski msgr. Ratko Perić povodom obilježavanja Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima. Od tada se na ovom mjestu redovito slavi sveta misa zadušnica za sve pobijene i mučenike hrvatskoga naroda.
Ovogodišnje misno slavlje odvija se u ozračju nastavka izgradnje i uređenja Groblja mira, jedinstvenog memorijalnog prostora koji iz godine u godinu sve snažnije svjedoči o stradanju nevinih žrtava. Od posljednje jesenske faze radova postavljen je velik broj novih križeva, koji na tih, ali snažan način govore o potrebi očuvanja istine i dostojanstva svake žrtve. Svaki podignuti križ znak je poštovanja, ali i trajna opomena da se žrtva nikada ne zaboravi.
Groblje mira sve više poprima svoje puno značenje kao mjesto molitve, sabranosti i susreta s istinom. Među tisućama križeva okupljaju se vjernici kako bi molitvom preporučili Bogu sve stradale, osobito one čija su imena možda izgubljena u vremenu, ali ne i u Božjem milosrđu. Vidljivo širenje ovog prostora dodatno podsjeća kako proces otkrivanja i dostojnog obilježavanja žrtava još uvijek traje.
Svetom misom ujedno će biti otvoreno i novo razdoblje događanja na Groblju mira. Vjernici, hodočasnici i svi ljudi dobre volje pozvani su sudjelovati u ovom misnom slavlju te zajedničkom molitvom iskazati pijetet prema svim žrtvama. Dolazak na Groblje mira tako ostaje snažan znak zajedništva, ali i osobne odgovornosti u očuvanju istine i poštivanju dostojanstva svake ljudske žrtve.
Više o Groblju mira pročitajte OVDJE.
Prije 34 godine HVO-u je povjerena obrana Mostara
Prije točno 34 godine Krizni stožer Mostara je cijelu obranu grada povjerio Hrvatskom vijeću obrane. Ta povijesno važna odluka prethodila je nalogu Predsjedništva BiH koje je dalo takvo odobrenje svjesno da Mostar jedino mogu obraniti postrojbe HVO-a, koje su bile organizirane, obučene i logistički opskrbljene, piše RTV Herceg Bosne.
U tom trenutku obranu grada nisu mogle preuzeti Civilna zaštita te Teritorijalna obrana, jer nisu raspolagale naoružanjem, a žestoki napadi na grad krenuli su još 7. travnja 1992. Zapovjedništvo obranom grada kao prvi zapovjednik preuzeo je Petar Zelenika, koji se dobro sjeća tih dana.
"Krizni stožer bio je sastavljen od ljudi koji su maltene vjerovali JNA, a ona je radila što je planirala. Kad je došlo do tog napada, Mostar je bio izgubljen grad, a i cijela država BiH je bila rastavljena na složene dijelove. Vagalo se tko će preuzeti, a mi smo čekali. Alija kad je vidio da ode sve nizbrdo donosi odluku na Predsjedništvu da se obrana grada povjeri Hrvatskom vijeću obrane i MUP-u", prisjeća se Zelenika.
Iako je Hrvatsko vijeće obrane službeno oformljeno 8. travnja, hrvatske snage su već ranije u jesen 1991. zauzele i obranile neke ključne kote iznad i oko Mostara poput Planinice, brda Galac, Bila i Kruševa što je bio preduvjet za svu kasniju obranu grada i oslobodilačke akcije za cijelu dolinu Neretve koje su uslijedile. Iako se povijest nastoji izokrenuti narativom kako je Armija BiH prva stala u obranu grada, Zelenika navodi kako u to vrijeme u Mostaru ona nije bila ni oformljena.
"Bilo je u našim redovima, u postrojbama Muslimana, skoro u svim postrojbama bilo je boraca. Ali nije bilo njihove organizacije njihove, osim poslije 17. 5. smo prvi put postrojili Mostarski bataljun koji je bio u našem sastavu i pod zapovjedništvom HVO-a", dodao je Zelenika.
Tišina Južnog logora: priča o nestalom groblju u Mostaru
Na prostoru pored Južnog logora u Mostar danas gotovo ništa ne podsjeća na mjesto koje je desetljećima čuvalo uspomene na živote prekinute ratom i bolešću. Tek tragovi, ostaci nadgrobnih spomenika i tišina svjedoče o nekadašnjem vojnom groblju koje je, kako piše Karlo Drago Miletić u svom djelu iz 2005. godine, bilo mnogo više od toga, piše Bljesak.info.
Upisano u gruntovne knjige još 1890. godine, ovo groblje obuhvaćalo je površinu koja je s vremenom proširena na više od 13.000 četvornih metara. Iako je u dokumentima vođeno kao vojno, zapisi jasno pokazuju da su ovdje kroz desetljeća pokapani i civili. U njemu su svoje posljednje počivalište našli stradali tijekom različitih povijesnih razdoblja – od austro-ugarske uprave, preko Kraljevine Jugoslavije i ratnih godina NDH, pa sve do poslijeratne Jugoslavije.
Tijekom Drugog svjetskog rata ovdje su pokapani poginuli Talijani i Nijemci, ali i oni koji su ubijeni po odlukama tadašnjih vojnih i civilnih vlasti. Pokopi su nastavljeni i nakon rata, no s vremenom je groblje počelo propadati. Spomenici su uništavani, a materijal korišten za gradnju kuća i vikendica, osobito u razdoblju nakon rata od 1992. do 1994. godine.
Danas je pristup tom prostoru gotovo onemogućen. Nekadašnji asfaltirani put je nestao, zatrpan zemljom, a cijelo područje pretvoreno je u livadu. Ipak, dokumenti i matične knjige umrlih čuvaju sjećanje na one koji su ovdje pokopani – od novorođenčadi i djece, do odraslih ljudi čiji su životi zabilježeni tek u kratkim zapisima s datumima rođenja i smrti.
Primjeri koje navodi Miletić govore o sudbinama običnih ljudi: djece koja nisu dočekala ni prvi rođendan, mladića i žena, Mostaraca i doseljenika iz drugih krajeva. Njihova imena, iako danas gotovo zaboravljena, ostaju zapisana kao dokaz da je ovo mjesto bilo i civilno groblje, a ne samo vojno.
Sahranjivanje civila nastavljeno je i nakon Prvog svjetskog rata, pa i tijekom Drugog svjetskog rata, čime se potvrđuje kontinuitet njegove dvostruke funkcije. Međutim, kasniji administrativni potezi dodatno su promijenili njegovu sudbinu. Odlukama iz 1970-ih godina pojedine katastarske čestice koje su nosile naziv Novog vojničkog groblja prenamijenjene su i preimenovane, pretvarane u pašnjak ili ekonomsko dvorište, što je dodatno zamaglilo njegov izvorni karakter.
Kako zaključuje Karlo Drago Miletić, danas je to tek komad ledine – prostor na kojem su ostali tek oni nadgrobni spomenici koji nisu bili iskorišteni ili uništeni. Iza tog prizora stoji slojevita povijest jednog mjesta koje je nekada bilo tiho svjedočanstvo života, smrti i vremena kroz koja je Mostar prolazio.
Groblje mira na Bilima kao duhovna kruna projekta i poziv na očuvanje sjećanja
Povodom blagdana Sveti Josip Radnik, zaštitnika Memorijalnog centra Groblje mira, u petak 1. svibnja 2026. godine u podne bit će slavljena sveta misa na Bilima iznad Mostar. Tim povodom, u programu Radiopostaja Mir Međugorje gostovala je Marijana Tomašević, voditeljica ureda Memorijalnog centra Groblje mira, koja je govorila o značenju ovog događaja, razvoju projekta i izazovima u njegovoj provedbi, piše Radio Mir Međugorje.
Program obilježavanja započinje okupljanjem vjernika koji, kako ističe Tomašević, dolaze i ranije kako bi obišli prostor, zapalili svijeće i u tišini se pomolili. Središnji događaj, sveta misa u 12 sati, ove će godine predvoditi fra Marko Mrše iz Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja sa sjedištem u Split.
Misno slavlje uveličat će Veliki župni zbor sv. Nikole Tavelića iz Tomislavgrad uz sudjelovanje Frame Tomislavgrad, a čitači će također biti iz te zajednice. Na taj način cijeli program nosi snažan pečat tog kraja, čiji su vjernici među najaktivnijima u podizanju križeva na Groblju mira. Posebno je istaknuta i predanost povjerenika općine Tomislavgrad, Ivice Šarca, kao primjera odgovornog odnosa prema ovom projektu.
Za cijeli projekt Groblja mira sveta misa ima duboko značenje. Kako naglašava Tomašević, ona predstavlja duhovni temelj Memorijalnog centra, povezujući rad i molitvu po uzoru na sv. Josipa Radnika. Upravo zato crkvica na Groblju mira nosi njegovo ime, kao trajni podsjetnik na vrijednosti predanog rada i vjere. Svaki novi križ, kako ističe, predstavlja zalog budućnosti te izraz poštovanja prema žrtvama i povijesti hrvatskog naroda.
Projekt podizanja križeva razvija se stabilnim tempom, uz sve veće uključivanje lokalnih zajednica. Do sada je na Groblju mira postavljeno više od 20 tisuća križeva, što svjedoči o rastu svijesti i odgovornosti prema očuvanju sjećanja na žrtve. Dinamika rada pokazuje kako pojedine općine u određenim razdobljima snažnije doprinesu, podižući veći broj križeva, što potvrđuje živu povezanost naroda s ovim projektom.
Planovi za budućnost uključuju nastavak podizanja križeva, dodatno uređenje prostora te obogaćivanje sadržaja kroz obilježavanje važnih datuma. Poseban naglasak stavlja se na uključivanje mladih kroz organizirane posjete učenika i studenata, kako bi im se približile povijesne činjenice i razvila svijest o važnosti očuvanja sjećanja.
Projekt se može podržati na više načina, od donacija do osobnog dolaska i širenja svijesti o njegovoj važnosti. Tomašević naglašava kako upravo osobno iskustvo posjetitelja i njegova daljnja podjela s drugima daje posebnu snagu Groblju mira. Projekt uživa potporu Hrvatski narodni sabor Bosne i Hercegovine na čelu s Dragan Čović, kao i Vlade Republike Hrvatske, uz ključnu ulogu brojnih općinskih povjerenstava.
Govoreći o važnosti očuvanja sjećanja na žrtve, Tomašević ističe kako je riječ o moralnoj odgovornosti svakog društva. Samo kroz pamćenje moguće je čuvati vlastitu povijest i graditi mirnu budućnost, dok bi zaborav predstavljao dodatnu nepravdu prema žrtvama.
Groblje mira zamišljeno je kao mjesto molitve, dostojanstva i pomirenja – prostor koji potiče suočavanje s prošlošću i šalje poruku mira budućim generacijama.
Rad ureda Groblja mira suočava se i s brojnim izazovima, osobito zbog velikog interesa javnosti i očekivanja obitelji žrtava. Dio podataka o žrtvama dostupan je obiteljima, dok njihova svjedočanstva čine važan doprinos arhivu. Suradnja s institucijama, općinama, županijama i župama ključna je za prikupljanje imena žrtava, što je dugotrajan i zahtjevan proces koji se provodi temeljito i s posebnom pažnjom.
Za kraj, Tomašević upućuje poruku mladima, ali i svima koji nisu dovoljno upoznati s ovom temom, ističući važnost razumijevanja prošlosti kako bi se mogla graditi zdrava i odgovorna budućnost. Naglašava kako je odgovornost na starijima i institucijama da prenesu istinu i očuvaju sjećanje za generacije koje dolaze.





















.jpg)








