Zašto se Plenković uvijek vraća u Hercegovinu? Razlog je dirnuo mnoge

  

Predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković proteklog je vikenda sa suprugom Anom Maslać Plenković i njihovo troje djece privatno boravio u Drinovcima kod Gruda. Riječ je o neslužbenom obiteljskom posjetu koji nije imao politički karakter, već je bio posvećen obitelji i upoznavanju najmlađih s vlastitim korijenima, piše Jabuka.tv.

Boravak u zapadnoj Hercegovini imao je posebno značenje zbog podrijetla premijerove supruge. Naime, njezina majka djevojački se prezivala Majić i potječe upravo iz Drinovaca, zbog čega obitelj Plenković već godinama održava snažnu vezu s ovim hercegovačkim krajem. 

Tijekom posjeta obitelj je obišla župnu crkvu u Drinovcima, gdje su ih dočekali banjolučki biskup mons. Željko Majić, župnik fra Augustin Čordaš te načelnik Općine Grude Ljubo Grizelj. Fotografije susreta objavila je i Župa Drinovci, ističući ozračje zajedništva i srdačnog druženja. 

Prema dostupnim informacijama, jedan od glavnih razloga dolaska bio je da djeca upoznaju kraj iz kojeg potječe dio njihove obitelji te provedu nekoliko dana daleko od službenih obveza i političkog protokola. Hercegovina je tako ponovno postala mjesto obiteljskog okupljanja i odmora za hrvatskog premijera. 

Osim obilaska župe, obitelj Plenković posjetila je i jedan od poznatih ugostiteljskih objekata u Drinovcima, gdje su uživali u tradicionalnim hercegovačkim specijalitetima i gostoprimstvu po kojem je ovaj kraj nadaleko poznat. 

Iako je riječ o privatnom posjetu, među brojnim stanovnicima Hercegovine njegov dolazak doživljen je kao još jedna potvrda povezanosti hrvatskog premijera s ovim krajem, koji zbog obiteljskih korijena njegove supruge zauzima posebno mjesto u životu obitelji Plenković. 

  Clickbait naslovi:  * * Plenković s obitelji stigao u Hercegovinu, a razlog privatnog posjeta je posebno emotivan * Otkriveno zašto je Hercegovina jedno od omiljenih mjesta obitelji Plenković * Nije riječ o politici: Evo zašto je Plenković vikend proveo u Hercegovini * Obiteljski korijeni jači od protokola: Plenkovićev posjet Hercegovini privukao veliku pozornost

Pročitaj članak

Hoće li uskoro početi gradnja? Poznato u kojoj je fazi megaprojekt tunela Prenj

Jedan od najvećih i tehnički najzahtjevnijih infrastrukturnih projekata u Bosni i Hercegovini napravio je novi korak prema realizaciji. Iz Javnog poduzeća Autoceste Federacije BiH potvrdili su da je završen idejni projekt tunela Prenj te da je za njega ishođena pravomoćna urbanistička suglasnost, piše Faktor.

Odgovarajući na zastupničko pitanje zastupnice u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH Suade Halilović, iz Autocesta FBiH navode kako se trenutačno provode tenderske procedure koje predstavljaju posljednju fazu pripreme prije početka gradnje.

Istaknuli su da su prethodno završene sve potrebne istražne i pripremne aktivnosti u skladu sa zakonskim propisima i važećim standardima, čime su stvoreni preduvjeti za nastavak realizacije projekta.

U ovoj fazi provodi se postupak izbora nadzora, nakon čega slijedi završetak procedure odabira izvođača radova, sukladno pravilima i zahtjevima međunarodnih financijskih institucija koje sudjeluju u financiranju projekta. Iz Autocesta FBiH naglašavaju kako se sve aktivnosti provode transparentno te u skladu s preuzetim obvezama prema kreditorima.

Procijenjena vrijednost izgradnje tunela Prenj iznosi oko 600 milijuna eura. Projekt će se financirati sredstvima Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD) i Europske investicijske banke (EIB), koje će osigurati po 300 milijuna eura. Prema trenutačnim procjenama, radovi bi trebali trajati oko šest godina.

Tunel Prenj predstavlja središnji i najzahtjevniji objekt na Koridoru Vc kroz Bosnu i Hercegovinu. S planiranom duljinom od 10,45 kilometara bit će deveti najduži cestovni tunel u Europi, a ujedno i prvi cestovni tunel u Bosni i Hercegovini koji će biti dulji od šest kilometara.

Njegovom izgradnjom značajno će se unaprijediti prometna povezanost između Sarajeva i Mostara. Umjesto sadašnjih 113 kilometara magistralnom cestom M-17, vozači će autocestom prelaziti svega 82 kilometra. Vrijeme putovanja skratit će se s približno dva sata na manje od jednog sata, što znači uštedu od 31 kilometra i više od sat vremena vožnje.

Tunel Prenj stoga se smatra jednim od najvažnijih prometnih projekata u novijoj povijesti Bosne i Hercegovine te ključnim dijelom završetka Koridora Vc, koji bi trebao donijeti sigurniju, bržu i učinkovitiju cestovnu povezanost zemlje s europskom prometnom mrežom.

Pročitaj članak

Kasparov ismijao FIFA-u: "Sve kablove za kamere napravite od hrvatske kose!"

foto Agencije

Kontroverza koja je obilježila četvrtfinalni dvoboj Svjetskog prvenstva između Engleske i Norveške ne prestaje izazivati reakcije. Nakon što su Norvežani osporili regularnost engleskog pogotka za izjednačenje, u raspravu se na sebi svojstven, duhovit način uključio i bivši svjetski šahovski prvak Garry Kasparov.

Sporni trenutak dogodio se u drugoj minuti sudačke nadoknade prvog poluvremena. Norveški vratar Ørjan Nyland ispucao je loptu, a norveška reprezentacija tvrdi da je ona tijekom leta pogodila kabel kamere iznad terena, promijenila putanju i završila kod engleskog igrača. U nastavku akcije Engleska je preko Judea Bellinghama stigla do izjednačenja.

FIFA je ubrzo objavila snimke i podatke iz čipa ugrađenog u loptu, istaknuvši da sustav nije registrirao nikakav kontakt s kabelom. Time je pokušala otkloniti sve dvojbe oko regularnosti pogotka.

No upravo je to otvorilo nova pitanja među navijačima. Naime, isti tehnološki sustav ranije je u osmini finala poništio pogodak Hrvatske protiv Portugala jer je, prema FIFA-inim podacima, registrirao gotovo neprimjetan dodir lopte s kosom Igora Matanovića.

Kasparov je tu situaciju iskoristio za duhovitu, ali vrlo znakovitu poruku na društvenim mrežama:

"FIFA bi trebala sve kablove za kamere raditi od hrvatske kose!"

Njegova objava u kratkom je roku postala viralna, a mnogi su je shvatili kao izravnu porugu na račun tehnologije koja je, prema mišljenju kritičara, u jednom slučaju uspjela "vidjeti" dodir s vlasi kose, dok u drugom nije registrirala navodni kontakt lopte s kabelom kamere.

Posebno su hrvatski navijači u Kasparovljevoj dosjetki prepoznali ironiju zbog različitog tumačenja gotovo identičnih situacija. Rasprava o pouzdanosti FIFA-ine tehnologije tako se ponovno rasplamsala, a šahovski velikan svojim je komentarom dodatno potaknuo sumnje i otvorio pitanje koliko su tehnološki sustavi doista nepogrešivi u odlučujućim trenucima najvećih nogometnih natjecanja.

FIFA must make all camera wires out of Croatian hair from now on! https://t.co/yC80HvCIBV

— Garry Kasparov (@Kasparov63) July 12, 2026

Pročitaj članak

Dok su tisuće slavile na Ultri, oni su donijeli nešto sasvim drugačije

foto Samostan sv. Ante na Poljudu

Dok je Split tijekom proteklog vikenda ponovno postao svjetsko središte elektronske glazbe zahvaljujući Ultra Music Festivalu, na kojem su se okupile desetci tisuća mladih iz svih krajeva svijeta, jedan prizor posebno je privukao pozornost.

Među mnoštvom posjetitelja, uz ritmove elektronske glazbe i festivalsku atmosferu, našli su se i franjevci, časne sestre te članovi Frame. Njihova misija bila je jednostavna – biti prisutni među mladima, razgovarati s njima, ponuditi molitvu, ispovijed i riječ ohrabrenja.

Ultra Music Festival godinama je jedan od najvećih glazbenih događaja u Hrvatskoj, ali uz njega se često vežu i negativne pojave poput povećane konzumacije opojnih droga, alkohola te drugih oblika rizičnog ponašanja i kriminalnih aktivnosti. Upravo zato mnogi smatraju kako je prisutnost Crkve na ovakvim mjestima važna prilika za susret s ljudima koji možda inače ne bi zakoračili u crkvu.

Iz Samostana sv. Ante na Poljudu objavili su fotografije i dojmove s ovogodišnje evangelizacije.

"Naša braća franjevci, sestre Ančele i framaši bili su na Ultra Music Festivalu u Splitu dostupni za molitvu, ispovijedi i susret, dijeleći čudotvorne medaljice i navještajući radosnu vijest tisućama mladih iz cijeloga svijeta", poručili su putem Facebooka.

Njihova prisutnost izazvala je brojne pozitivne reakcije na društvenim mrežama. Mnogi su istaknuli kako je upravo ovakav izlazak među ljude primjer Crkve koja ne čeka da joj vjernici dođu, nego odlazi ondje gdje se ljudi nalaze.

Dok su jedni na Ultru došli zbog vrhunskih DJ-a i nezaboravne zabave, neki su ondje pronašli i trenutak mira, razgovora, molitve ili ispovijedi. Franjevci, časne sestre i framaši pokazali su kako se evanđelje može naviještati i usred najvećih svjetskih festivala, svjedočeći vjeru ondje gdje se to možda najmanje očekuje.

Pročitaj članak

Nova knjiga Hrvoja Mandića donosi dokumente i svjedočanstva o logorima Armije BiH

foto RTV HB

Zagrebačka nakladnička kuća Despot Infinitus objavila je novu knjigu mostarskog povjesničara dr. Hrvoja Mandića pod naslovom "Hrvati u logorima Armije BiH: Dokumenti i svjedočanstva 1993. – 1994.". Djelo se bavi jednim od najosjetljivijih poglavlja rata u Bosni i Hercegovini, donoseći pregled hrvatsko-bošnjačkog sukoba s posebnim naglaskom na stradanja hrvatskih civila i ratnih zarobljenika u logorima pod upravom Armije BiH.

Prema riječima recenzenta Luke Mišetića, odvjetnika generala Ante Gotovine, iskustva hrvatskih zatočenika tijekom rata ostala su znatno manje zastupljena u historiografiji u usporedbi s istraživanjima o logorima u kojima su bili zatočeni bošnjački civili. Ističe kako Mandićeva knjiga nastoji pridonijeti boljem razumijevanju tog dijela ratne prošlosti oslanjajući se na dokumente i svjedočanstva sudionika događaja.

Autor u uvodnim poglavljima analizira političke i vojne okolnosti koje su dovele do raspada savezništva između HVO-a i Armije BiH krajem 1992. godine te eskalacije sukoba u proljeće 1993. Posebnu pozornost posvećuje i načinu na koji su međunarodni mediji izvještavali o zbivanjima u BiH te utjecaju takvog izvještavanja na diplomatske aktivnosti međunarodne zajednice.

Središnji dio knjige donosi pregled mjesta zatočenja na području dvadesetak općina u Bosni i Hercegovini, među kojima su Breza, Bugojno, Busovača, Zenica i Sarajevo. Mandić pritom koristi arhivsku građu Hrvatske izvještajne novinske agencije (HINA), dokumente Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), lokalne arhive te iskaze bivših zatočenika.

Knjiga također obrađuje proces razmjene zarobljenika, ulogu mješovitih povjerenstava, Međunarodnog odbora Crvenog križa i UNPROFOR-a, sve do sklapanja Washingtonskog sporazuma u ožujku 1994. godine, kojim je okončan hrvatsko-bošnjački sukob i raspušteni logori.

U završnim poglavljima autor se osvrće na pravne i historiografske aspekte ove teme, ukazujući na izazove u istraživanju zbog nedostupnosti dijela vojne dokumentacije Armije BiH te različitih interpretacija koje su se pojavile u poslijeratnim sudskim postupcima.

Hrvoje Mandić rođen je 1987. godine u Mostaru. Diplomirao je povijest na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, gdje je kasnije stekao i doktorat. Danas obnaša dužnost rukovoditelja Središnjeg ureda za digitalizaciju Sveučilišta u Zagrebu te djeluje kao vanjski nastavnik na Studiju sigurnosnih studija Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru.

Autor je i ranije objavio zapažena povijesna djela, među kojima su knjige "Hercegovačka franjevačka provincija u Drugom svjetskom ratu i poraću", koja je prevedena i na engleski jezik, te "Rat nakon rata 1945. – 1951.: Kazneni progon jataka protukomunističke gerile u Hercegovini". Novom knjigom nastavlja istraživati ratnu i poratnu povijest Bosne i Hercegovine kroz arhivsku građu i dostupna svjedočanstva.

Pročitaj članak

FOTO Vilinkosa ponovno okupila vjernike pod kapelicom koja bdije nad Hercegovinom

Na jednom od najljepših i najposebnijih mjesta planine Čabulje, podno neba i daleko od svakodnevne buke, vjernici župe Goranci okupili su se na slavlju svete Mise na Vilinkosi. Ovaj vrh, koji se uzdiže na 1373 metra nadmorske visine, već desetljećima je mjesto molitve, zahvalnosti i susreta čovjeka s Bogom i veličanstvenom prirodom.

Pored poznatih vrhova Čabulje – Velike Vlajne (1780 m), Pjeskulje (1736 m) i Ošljara (1683 m) – Vilinkosa zauzima posebno mjesto u srcima mještana. Na njezinu vrhu sagrađena je mala kapelica posvećena Bogu Ocu, koja poput svjetionika vjere bdije nad cijelim krajem.

Kapelica je kroz godine postala simbol povezanosti ljudi ovoga kraja s njihovom planinom i vjerom. Posebne zasluge za njezinu obnovu i ponovno osposobljavanje za službu ima župljanin Marijan Čuljak, koji je svojim trudom omogućio da ovo sveto mjesto ponovno bude prostor molitve i okupljanja.

U sklopu tradicionalnog blagoslova polja župe Goranci, nakon nedjelje i proslave blagdana apostolskih prvaka svetih Petra i Pavla – Petrovdana, svake se godine služi sveta Misa na jednom od goranačkih visova. Ove godine, na 15. nedjelju kroz godinu, red je došao na Vilinkosu.

Pred okupljenim vjernicima svetu Misu slavio je župnik župe Goranci fra Ivan Ivanda, a brojni vjernici, unatoč usponu, planinskom putu i promijenjivom vremenu, ispunili su prostor oko kapelice molitvom i pjesmom.

Posebnu vrijednost ovom mjestu daje i svjedočanstvo starijih naraštaja. Prema riječima Ilije Čuljka – Ćasića (rođenog 1928. godine), njegov otac Luka Čuljak (1907. – 2004.) iz bogodolske Ladine nije propustio niti jednu godinu, a da se u vrijeme blagoslova polja nije popeo na Vilinkosu.

Bile su i godine kada vremenske prilike nisu dopuštale uspon. Kada jaki vjetar ne bi dopustio misarima da se popnu na vrh, sveta Misa slavila bi se nešto niže, u Zavitarju. Ipak, povezanost ljudi s Vilinkosom nikada nije prestala.

Poseban trenutak u povijesti ovoga mjesta dogodio se 15. srpnja 2012. godine kada je blagoslovljen Gospin kip postavljen s lijeve strane kapelice. Kip je dar obitelji pokojnog Luke Čuljka – Ćasića, kao trajni znak njihove ljubavi prema ovom svetom mjestu.

Vilinkosa posljednjih godina dobiva i dodatne sadržaje koji će omogućiti da ovo mjesto bude još dostupnije brojnim posjetiteljima. Tako je 9. srpnja 2026. godine postavljena nova klupa – mjesto odmora za planinare, izletnike i sve one koji požele zastati, pogledati prema beskrajnim hercegovačkim prostranstvima i uživati u jednom od najljepših pogleda koje pruža Čabulja.

Sa same Vilinkose pruža se veličanstven pogled na okolne planine i krajeve, a spoj prirode, tišine i molitve čini ovo mjesto posebnim kutkom Hercegovine.

Kroz godine svete Mise na Vilinkosi slavili su, uz goranačke župnike fra Ivana Ivandu, fra Tomislava Puljića i fra Marka Juriča, pokojnog fra Ferdu Bobana, također don Marinko Ivanković iz Sovća te fra Josip Sopta iz Dubrovnika.

tekst Goranci online / foto Darko Glibić

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Pročitaj članak

Senad postao katolik, pa se zaredio za svećenika

U Njemačkoj živi oko sedam milijuna muslimana. Jedan od njih bio je Senad Mrkaljević, sve dok prije nekoliko godina nije postao katolik. Danas je svećenik, što je čak i za Njemačku prava rijetkost. Naime, kada je s dvadesetak godina prvi put u životu ušao u crkvu, priznaje da se osjećao nesigurno: „Bila je to za mene velika prepreka da uđem unutra“, priča Senad Mrkaljević. „Pitao sam se: ‘Je li u redu to što radiš?’“  

Ali, od prije nekoliko tjedana, ovaj 41-godišnjak je katolički svećenik. Zaređen je u berlinskoj katedrali sv. Hedvige, a zaredio ga je nadbiskup Heiner Koch. On je čak i u nevjerojatno raznolikoj Njemačkoj apsolutna iznimka: diljem zemlje nema drugih katoličkih svećenika s takvom životnom pričom, prenose mediji, prenosi Večernji list BH.

To, međutim, ne znači da se takvi slučajevi ne događaju u svijetu: Antuan Ilgit, rođen u Bavarskoj kao dijete turskih roditelja, a kasnije odrastao u Turskoj, 2023. godine je od pape Franje imenovan pomoćnim biskupom u Anadoliji. Kao odrasla osoba konvertirao je s islama na kršćanstvo; prvi je jezuit s turskim državljanstvom. Sličnih primjera ima i u suprotnom smjeru: Rabeya Müller (1957. – 2024.), katolkinja iz Mayena, kao odrasla je prešla na islam. Kasnije je bila liberalna imama u Njemačkoj.  

Senad, govoreći o svom životu, kaže da nije baš uvijek sve išlo glatko. Rođen je u Brčkom, u Bosni i Hercegovini. „Sjećam se da je tada u mom susjedstvu suživot religija dobro funkcionirao. Kao dijete sam kod naših srpskih susjeda na televiziji gledao pravoslavnu liturgiju i rekao: ‘Hoću biti imam’“. Senad je s obitelji pobjegao od rata najprije u Beč, a kasnije u Berlin. „Nije bilo lako“, prisjeća se. „Teško mi je bilo uklopiti se u školu.“ Uz kulturološke razlike i strani jezik, imao je i prirođeno oštećenje vida. Zbog toga je najprije pohađao specijalnu školu.  

„Moja se obitelj uvijek brinula za mene“, priča ovaj mladi čovjek u crnoj svećeničkoj reverndi. „Moja dva starija brata dobro su se snašla u Njemačkoj. Majka se brinula za mene: ‘Što će od tebe biti?’“ Sam islam kao vjera u obitelji nije imao veliku ulogu. „Zanimljivo je da sam ja kao tinejdžer bio jedini koji je postio za Ramazan“, kaže kroz smijeh. Možda je, kako dodaje, oduvijek bio „religiozni tragač“.  

Sa 23 godine počeo je čitati Bibliju i nedjeljom ići na misu u osam ujutro. „Isprva sam to radio tajno. Živio sam tada kod starijeg brata. Kada bih se vratio iz crkve, on je još spavao.“  

„Nisam želio živjeti dvostruki život.“ Kada je odlučio krstiti se, morao je obavijestiti obitelj. „Posebno je majci to bio problem. Govorila mi je da razmislim“, priča Senad. Ipak je ostao pri svojoj odluci. Razumio je njene sumnje: iako obitelj nije bila osobito religiozna, islam je u tuđoj zemlji davao identitet. „Kada se Jugoslavija raspala, vjera je bila ta koja je davala identitet.”  

Srednju i višu stručnu školu završio je pohađajući večernju školu. Radio je u administraciji jedne ustanove za njegu. Ipak, stalno ga je pratila želja da postane svećenik. „Dugo sam razmišljao je li to moj put“, kaže. Znao je da mora ostati u kontaktu s majkom, iako se ona nije slagala s njegovim izborom. „Za moju dušu prekid kontakta ne bi bio zdrav.“  

Upisao je teologiju u Studijskom domu Sankt Lambert u Lantershofenu, namijenjenom kasnim zvanjima. Godine 2023. završio je studij. „Uz Božju pomoć“ izborio se protiv svih prepreka. „To je nešto što želim prenijeti i drugima kao svećenik.“ Dodaje da među muslimanima, kao i među kršćanima, ima mnogo sekularnih vjernika. Zato sebe vidi kao graditelja mostova među religijama. „Zanimljivo je da je moje preobraćenje i odluka da postanem svećenik kod moje obitelji u BiH, pa i kod braće, naišla na odobravanje.“  

Danas je kapelan u župi Svete Edith Stein u Berlin-Neuköllnu, dijelu grada s velikim brojem muslimana. „Važna mi je tolerancija – između kršćana, Židova, muslimana, ali i onih koji nisu vjernici“, kaže Senad, koji sa svojim župljanima rado ide na nogomet, ali i na currywurst.  

Njegova se majka u međuvremenu pomirila s tim da je postao svećenik: zajedno s braćom prisustvovala je njegovu ređenju prije nekoliko tjedana.

Pročitaj članak

Gospodarstvenik iz BiH: "Osam fotografiranja i otisaka prstiju u mjesec dana"

foto Društvene mreže

Direktor bosanskohercegovačke kompanije Interlogistic Nedžad Turnadžić javno je progovorio o svom iskustvu prelaska granice s Republikom Hrvatskom nakon uvođenja Sustava ulaska i izlaska iz Europske unije (EES), poručivši kako se osjeća kao da dolazi "s drugog kraja svijeta", a ne iz susjedne zemlje s kojom Hrvatska dijeli duboke povijesne, gospodarske i obiteljske veze.

U objavi na svom LinkedIn profilu Turnadžić je istaknuo da je u samo mjesec dana čak osam puta fotografiran i ostavio otiske prstiju pri prelasku granice.

"Osam fotografiranja i ostavljanja otisaka prstiju u mjesec dana. U jednom danu čak dva puta, to je moj osobni rekord. A govorimo o dvjema zemljama koje povezuju povijesne, gospodarske, kulturne i sportske veze. O narodima koji stoljećima žive jedni s drugima, o obiteljima, prijateljima, kumovima i poznanicima s obje strane granice", napisao je.

Naglasio je kako su Bosna i Hercegovina i Hrvatska do jučer bile jedna država, a danas dvije susjedne zemlje čiji su građani i dalje snažno povezani.

"Imamo Bošnjake koji se prezivaju Hrvat i Hrvate koji se prezivaju Bošnjak. Imamo ljude koji rade, žive i posjeduju nekretnine s obje strane granice. I zato se teško oteti dojmu da me Hrvatska danas na granici tretira kao nekoga tko dolazi s drugog kraja svijeta, a ne iz prve susjedne zemlje s kojom dijeli toliko zajedničke povijesti i života", poručio je Turnadžić.

U svojoj objavi označio je i predsjednika Vlade Republike Hrvatske Andreja Plenkovića te Vladu RH, želeći skrenuti pozornost na poteškoće s kojima se svakodnevno suočavaju brojni građani koji često prelaze granicu zbog posla, obitelji ili drugih obveza.

Europska komisija omogućila privremenu obustavu biometrije

U međuvremenu je Europska komisija priopćila kako nacionalna granična tijela imaju mogućnost privremeno obustaviti prikupljanje biometrijskih podataka na graničnim prijelazima koji su izloženi iznimno velikim gužvama tijekom ljetne turističke sezone.

Glasnogovornik Europske komisije Markus Lammert pojasnio je da Sustav ulaska i izlaska (EES) sadrži određenu razinu fleksibilnosti kako bi se smanjila zadržavanja na granicama.

"Kada nastupe situacije iznimno velikog opterećenja na određenom graničnom prijelazu, postoji mogućnost privremene obustave registracije biometrijskih podataka", rekao je Lammert.

Pritom je naglasio kako se ta mogućnost odnosi isključivo na uzimanje fotografije lica i otisaka prstiju prilikom prve registracije putnika u sustav, dok se granične kontrole i dalje provode bez prekida.

"Obustava biometrije ne znači obustavu sustava. Provjere će se i dalje morati obavljati. Radi se samo o tome da se dodatna registracija fotografije lica i otisaka prstiju može privremeno obustaviti", pojasnio je.

Riječ je o mjeri kojom Europska komisija želi olakšati promet na najopterećenijim graničnim prijelazima tijekom vrhunca turističke sezone, dok se novi sustav postupno uvodi u punu primjenu.

Pročitaj članak

Čega se sve ljudi neće sjetiti: Sada "iznajmljuju" i apartmane koji uopće ne postoje

Luksuzna vila uz more, bazen, pogled na zalazak sunca... Jedini problem je što takav apartman često postoji samo na fotografijama koje su prevaranti ukrali s interneta

foto Pixell

Ljeto je vrijeme godišnjih odmora, kupanja i opuštanja, ali očito i sezona u kojoj pojedinci pokazuju nevjerojatnu "kreativnost" kada je riječ o prijevarama. Nakon lažnih nagradnih igara, SMS poruka i telefonskih poziva, na red su ponovno došli – apartmani koji zapravo ne postoje.

Sve izgleda savršeno. Fotografije luksuznog smještaja, povoljna cijena, ljubazan "iznajmljivač" i još nekoliko slobodnih termina baš usred špice sezone. Dovoljno je samo uplatiti predujam... a nakon toga nestaju i apartman i vlasnik i novac.

Posljednjih tjedana policija je zabilježila više slučajeva u kojima su građani ostali bez stotina eura nakon što su putem društvenih mreža rezervirali nepostojeći smještaj. Među prevarenima su mlada žena iz okolice Požege, muškarac iz Brodsko-posavske županije te državljanin Srbije. Svi su vjerovali da razgovaraju s vlasnicima apartmana, a zapravo su komunicirali s prevarantima.

Predsjednik udruge Potrošački centar Rijeka Marko Paripović ističe da je broj ovakvih slučajeva manji nego prije nekoliko godina zahvaljujući većoj informiranosti građana i radu policije. Ipak, upozorava kako najveći problem i dalje predstavljaju internetski oglasnici, gdje je kontrola znatno slabija nego na poznatim platformama za rezervaciju smještaja.

No, prevaranti su otišli i korak dalje. Nacionalni CERT upozorava na sve češće poruke koje stižu putem WhatsAppa i drugih aplikacija, a u kojima se napadači predstavljaju kao djelatnici Bookinga ili samog smještaja. Koriste stvarne podatke poput imena gosta ili datuma rezervacije kako bi poruka izgledala potpuno vjerodostojno, a zatim traže ponovno unošenje podataka bankovne kartice putem lažne internetske stranice.

Poseban problem postala je i krađa identiteta iznajmljivača. Tako su prevaranti jednom vlasniku apartmana iz okolice Splita ukrali fotografije i otvorili lažni profil preko kojeg su naplaćivali rezervacije za smještaj s kojim pravi vlasnik nije imao nikakve veze.

Iz CERT-a savjetuju građanima da nikada ne otvaraju poveznice iz neočekivanih poruka, posebno ako dolaze s nepoznatih ili stranih brojeva. Sve promjene vezane uz rezervaciju treba provjeravati isključivo putem službene aplikacije ili internetske stranice na kojoj je rezervacija napravljena, a podatke o kartici unositi samo nakon pažljive provjere internetske adrese.

Na kraju vrijedi ono staro pravilo – ako ponuda izgleda predobro da bi bila istinita, vrlo vjerojatno nije istinita. Vila s bazenom u prvom redu do mora usred kolovoza za cijenu skromne sobe možda zvuči primamljivo, ali često postoji samo na tuđim fotografijama. Zato prije uplate nekoliko puta provjerite kome šaljete novac, jer je puno ljepše ljetovati na Jadranu nego financirati godišnji odmor internetskim prevarantima.

Pročitaj članak

Kardinal Puljić na Zlatnoj misi mons. Franje Topića: “Svećenički poziv najveći je Kristov dar Crkvi i narodu”

foto Centralna.ba

U crkvi Presvetog Trojstva u Novom Travniku svečano je proslavljena Zlatna misa mons. prof. dr. Franje Topića, kojim je obilježeno 50 godina njegova svećeničkog služenja. Jubilej je okupio brojne vjernike, svećenike te predstavnike crkvenog, kulturnog i društvenog života koji su zajedno zahvalili Bogu za pola stoljeća vjernog služenja, piše Centralna.ba.

Svečano euharistijsko slavlje predvodio je mons. Franjo Topić, dugogodišnji predsjednik Hrvatskog kulturnog društva “Napredak” i profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu, dok je prigodnu propovijed održao umirovljeni vrhbosanski nadbiskup, kardinal Vinko Puljić.  

U svojoj homiliji kardinal Puljić istaknuo je kako je životni put mons. Topića obilježen neumornim radom na području teologije, kulture, ekumenizma i očuvanja identiteta hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini. Naglasio je da pedeset godina svećeničke službe predstavlja svjedočanstvo duboke vjere, ustrajnosti i predanosti Bogu i ljudima.  

„Svećenički poziv i dar su najveći Kristov dar Crkvi i narodu“, poručio je kardinal Puljić, podsjetivši kako je poslanje svećenika naviještati Božju riječ i dijeliti sakramente.  

Posebno je pozvao okupljene na ustrajnu molitvu za nova duhovna zvanja, istaknuvši da su upravo obitelj i župna zajednica mjesta u kojima sazrijevaju budući svećenici, redovnici i redovnice koji će služiti Crkvi i narodu u izazovnim vremenima.  

Mons. Franjo Topić, rođeni Novotravničanin, tijekom proteklih je pet desetljeća ostavio dubok trag u crkvenom, kulturnom i društvenom životu Bosne i Hercegovine. Njegov dugogodišnji rad na obnovi i vođenju Hrvatskog kulturnog društva “Napredak”, osobito tijekom ratnih i poratnih godina, postao je simbol očuvanja hrvatske kulturne baštine, dijaloga i zajedništva.  

Na završetku misnog slavlja mons. Topić zahvalio je Bogu na daru života i svećeništva, svojoj obitelji, kardinalu Puljiću, subraći svećenicima te svim vjernicima koji su ga tijekom proteklih pedeset godina pratili i podupirali u njegovoj službi.  

Svečanost u Novom Travniku završila je u ozračju molitve, pjesme i zajedništva, dostojanstveno obilježivši zlatni jubilej svećenika koji je svoj život posvetio Bogu, Crkvi i hrvatskom narodu.

Pročitaj članak

Mještani skupili 14.000 eura za župnika, njegov potez nakon toga nitko nije očekivao

foto Lika Club

Nesvakidašnji čin zajedništva i velikodušnosti dogodio se u Kosinju, gdje su mještani, prijatelji i članovi biblijsko-molitvene zajednice zajedničkom akcijom prikupili sredstva za kupnju novog automobila svom župniku, vlč. Peri Jurčeviću. No priča nije završila uručenjem vozila, svećenik je samo dva dana poslije objavio da će svoj stari automobil darovati onome kome je potreba.

Kako piše Lika Club, inicijativa za kupnju automobila rodila se spontano nakon jednog obiteljskog okupljanja, kada su organizatori doznali da se župnikov dotadašnji automobil pokvario te da su mu vlastita primanja nedostatna za kupnju novoga, iako mu je vozilo neophodno za svakodnevni pastoralni rad.

Jedna od pokretačica akcije, Nada Ugarković, za Lika Club ispričala je kako je nastala ideja. “Ideja da našem velečasnom Peri kupimo automobil rodila se sasvim spontano nakon sprovoda moje mame. Znali smo da mu se stari automobil pokvario, a njegova primanja nisu velika, dok mu je automobil neophodan za svakodnevni pastoralni rad”, kazala je.

Sve je dirnula župnikova gesta

Akciji su se ubrzo priključili brojni dobročinitelji iz Hrvatske i inozemstva, a u svega mjesec dana prikupljeno je 14.000 eura. Tim je sredstvima kupljen i registriran novi Volkswagen T-Roc, a sve je do samog uručenja ostalo tajna za župnika.  Ugarković je istaknula da je upravo zajedništvo bilo presudno za uspjeh akcije. “Zahvaljujući dobroti svih ljudi, u samo mjesec dana prikupili smo 14.000 eura te smo velečasnom Peri kupili Volkswagen T-Roc. Sada će moći lakše obilaziti svoje župljane, bolesnike i sve kojima je potrebna duhovna i ljudska blizina”, rekla je za Lika Club.

No ono što je posebno dirnulo mnoge uslijedilo je samo dva dana kasnije. Vlč. Jurčević na društvenim je mrežama objavio da svoj stari automobil želi pokloniti osobi ili obitelji koja si ne može priuštiti vozilo. “S obzirom da sam dobio na poklon auto, svoj stari koji je neregistriran poklanjam, jedino onaj komu ga poklanjam mora biti u potrebi”, napisao je.  

Dodao je kako je spreman otići i korak dalje. “Ako je potreba velika, ja kupujem akumulator i registriram ga. Nađite mi nekog ili još bolje obitelj u potrebi, auto će biti ispravan potpuno i registriran, i kao takvog ga poklanjam!”, poručio je, a kasnije je objavio kako je odlučio kome će pokloniti svoj stari automobil.  

Pročitaj članak

Očekujte više policije na cestama u HNŽ-u: Kreću pojačane kontrole vozača

Uprava policije Ministarstva unutarnjih poslova Hercegovačko-neretvanske županije pokrenula je preventivno-represivnu prometnu kampanju pod sloganom „Čuvajte sebe i druge, usporite, netko vas čeka”, s ciljem povećanja sigurnosti na cestama i smanjenja broja prometnih nesreća s teškim posljedicama.

Kampanja će trajati tijekom iduća tri mjeseca, sve do kraja rujna, a obuhvatit će edukativne aktivnosti te pojačane policijske kontrole na području cijele Hercegovačko-neretvanske županije.

Glasnogovornica MUP-a HNŽ-a Ilijana Miloš istaknula je kako je osnovni cilj kampanje potaknuti vozače na odgovornije ponašanje u prometu te upozoriti na najčešće uzroke prometnih nesreća. Među njima se i ove godine izdvajaju neprilagođena i prekomjerna brzina, vožnja pod utjecajem alkohola, korištenje mobilnog telefona tijekom vožnje te nepoštivanje prometnih propisa.

Poseban naglasak tijekom ljetnih mjeseci bit će stavljen na sigurnost motociklista i mopedista, koji spadaju među najugroženije sudionike u prometu. Upravo oni često stradavaju u prometnim nesrećama s teškim tjelesnim ozljedama ili smrtnim ishodom, zbog čega iz policije apeliraju na dodatni oprez, međusobno uvažavanje i odgovorno ponašanje svih sudionika u prometu.

Slogan kampanje nosi snažnu poruku – jedna odgovorna odluka i smanjenje brzine mogu spriječiti tragediju i spasiti ljudski život. Iz MUP-a HNŽ-a najavljuju kako će policijski službenici tijekom trajanja kampanje provoditi pojačane kontrole, s posebnim naglaskom na sankcioniranje najtežih prometnih prekršaja koji izravno ugrožavaju sigurnost svih sudionika u prometu.

Uz represivne mjere, kampanja će imati i edukativni karakter kako bi se dodatno podigla svijest građana o važnosti poštivanja prometnih pravila. Iz policije poručuju da je sigurnost na cestama zajednička odgovornost svih te podsjećaju kako je dovoljno tek nekoliko sekundi nepažnje da se život nepovratno promijeni, dok jedna odgovorna odluka može značiti siguran povratak kući onima koji nas s nestrpljenjem čekaju.

Pročitaj članak

Raška Gora večeras okuplja Hercegovinu: Završnica Dana sv. Nikole Tavelića

foto Eko udruga Raška Gora

Nakon višednevnog sportskog, kulturnog i duhovnog programa, večeras će u Raškoj Gori biti održan središnji događaj tradicionalne manifestacije Dani sv. Nikole Tavelića, koja svake godine okuplja brojne mještane, iseljene Raškogorce i njihove goste.    

Program počinje u 17:45 sati polaganjem vijenca na spomen-obilježje svim poginulim žiteljima Raške Gore.  

U 18:00 sati u mjesnoj crkvi sv. Nikole Tavelića bit će služena sveta misa za sve poginule Raške Gore u proteklim ratovima, tijekom koje će vjernici molitvom odati počast onima koji su svoje živote položili za svoj kraj.  

Nakon duhovnog dijela programa, od 19:00 sati slijedi pučko veselje uz prigodan kulturno-zabavni i glazbeni program u Etno domu „Ante Toni Pehar“ u Domazetima.  

U programu sudjeluju:

• Glazbena skupina Master
• HKUD „Sv. Ante“ Cim
• HKUD „Črnašnica“ Knešpolje
• HKUD „Dubrave“ Aladinići
• guslar Božo Marić.  

Organizatori pozivaju sve prijatelje i žitelje Raške Gore, Mostara i okolnih mjesta da svojim dolaskom uveličaju ovu tradicionalnu manifestaciju koja njeguje vjeru, zajedništvo, sjećanje na poginule i bogatu kulturnu baštinu hercegovačkog kraja.  

Pročitaj članak

VILINKOSA Misa i blagoslov polja na 1.373 metra nadmorske visine

Sveta misa na Vilinkosi je danas u 12:00 sati

Mostar i njegova okolica kriju brojna mjesta koja stoljećima čuvaju svoju tradiciju, povijest i posebne priče. Jedno od njih je i Vilinkosa, vrh koji se uzdiže iznad grada na Neretvi, na planini Čabulji, te već desetljećima predstavlja mjesto susreta prirodnih ljepota, molitve i zajedništva.  

Smještena na 1.373 metra nadmorske visine, Vilinkosa se nalazi među poznatim vrhovima Čabulje – Velikom Vlanjom (1.780 m), Pjeskuljom (1.736 m) i Ošljarom (1.683 m). Iako nije najviši vrh planine, mnogi će reći da upravo s Vilinkose puca jedan od najljepših pogleda na Hercegovinu. S vidikovca se pruža impresivna panorama prema Mostaru, dolini Neretve, Veležu, Prenju i brojnim hercegovačkim planinama, zbog čega ovo mjesto svake godine privlači sve više planinara, izletnika i ljubitelja prirode.  

No, Vilinkosa nije poznata samo po svojim prirodnim ljepotama. Mještani na ovom su vrhu vlastitim trudom izgradili malu kapelicu koja je postala simbol njihove vjere i zajedništva. Pokraj kapelice je 2012. godine postavljen i kip Blažene Djevice Marije, čime je ovo mjesto dobilo još snažniju duhovnu dimenziju.  

Posebno mjesto u životu župe Goranci zauzima i sveta misa koja se na Vilinkosi tradicionalno služi svake godine u sklopu blagoslova polja, druge nedjelje nakon svetkovine svetih Petra i Pavla, a to spada danas. Na misnom slavlju okupljaju se vjernici, njihove obitelji, iseljenici i brojni prijatelji, njegujući običaj koji se prenosi s koljena na koljeno.  

Ovih dana Vilinkosa je dobila još jedan lijep detalj. Na vidikovcu je postavljena nova drvena klupa koja će posjetiteljima pružiti priliku za predah i uživanje u jedinstvenom krajoliku. Spoj netaknute prirode, planinskog mira i veličanstvenih pogleda čini ovo mjesto idealnim za kratki odmor, fotografiranje ili jednostavno trenutke tišine daleko od gradske vreve.  

Nova klupa još je jedan doprinos uređenju jednog od najljepših vidikovaca na Čabulji, mjesta koje iz godine u godinu sve više otkrivaju zaljubljenici u hercegovačke planine.  

Ako vas put odvede na Čabulju, Vilinkosa je destinacija koju vrijedi posjetiti. Ondje se na poseban način isprepliću ljepota prirode, bogata tradicija i duboka vjera, ostavljajući svakom posjetitelju uspomenu koju će dugo nositi sa sobom.

Pročitaj članak

Ateistički profesor i njegovo obraćenje

Moje ime je dr. Javier Méndez. Imam 70 godina i 30 godina sam diljem Europe predavao kako Bog ne postoji. Pisao sam knjige protiv vjere. Raspravljao sam sa svećenicima na televiziji. Poticao sam studente na sumnju i u tome sam uživao. Govorio sam sebi da je to filozofija. Nije bila… Bila je to žalost…     

Dana 22. svibnja 1983., u 6:47 ujutro, moj sin Mateo umro je od leukemije. Imao je 4 godine. Molio sam da ostane živ. Ipak je umro. Nakon toga, nisam više napadao Boga kao intelektualac. Počeo sam Ga napadati kao otac. Do 5. listopada 2005. bio sam jedan od najagresivnijih ateističkih predavača u Italiji. Toga jutra otišao sam u katoličku srednju školu u Milanu održati predavanje pod naslovom „Zašto je religija zastarjela u 21. stoljeću“. Bio sam ponosan na to predavanje. Bilo je uglađeno, nemilosrdno, učinkovito. Govorio sam 45 minuta. “Razorio” sam čuda. Rugao se vjeri. Koristio sam patnju kao svoje najjače oružje.     

„Ako je Bog dobar“ – pitao sam učenike – „zašto nevina djeca umiru?“ U prostoriji je zavladala tišina… Tada je dječak u četvrtom redu podigao ruku. Bio je mršav, smiren, možda 14 godina star, s dubokim smeđim očima i onom vrstom tišine koja smeta oholim ljudima jer djeluje snažnije od samopouzdanja.  

Taj dječak bio je Carlo Acutis. Ustao je i zahvalio mi na predavanju. Zatim je pitao može li reći nešto osobno. Rekao sam da može. Pogledao me ravno u oči i rekao:„Profesore, vi niste prestali vjerovati u Boga zbog znanosti. Prestali ste jer vam je sin umro.“ Tijelo mi se sledilo. Zatim je izgovorio ime koje nisam javno spomenuo više od 20 godina: Mateo. Zatim datum: 22. svibnja 1983. Zatim sat: 6:47 ujutro.  

Prostorija je nestala. Čuo sam kako se učenici meškolje na stolicama. Osjećao sam kako mi se ruke tresu na govornici. Ali sve što sam vidio bio je bolnički krevet mog sina i lice četrnaestogodišnjeg dječaka koji ni na koji ljudski način nije mogao znati ništa od toga. 

Carlov glas ostao je blag. Rekao je: „Vi ste ljuti na Boga. To je pravo središte vašeg ateizma.“ Zatim je izgovorio riječi koje su me slomile: „Mateo je živ. On je s Isusom. Molio je za vas.“ Sjeo sam jer su mi noge prestale funkcionirati. Pred 200 učenika, najoholiji ateist u prostoriji počeo je plakati kao dijete. Carlo je prišao, stavio mi ruku na rame i pomolio se. Ne dramatično. Ne glasno. Nego s potpunom sigurnošću.  

Kad je završio, osjetio sam nešto što nisam osjetio otkako mi je sin umro. Mir. Ne emociju. Ne adrenalin. Ne sram – mir… Onaj mir koji se nastani u prsima i natjera te da shvatiš da si toliko dugo nosio bijes da si zaboravio kako izgleda disati bez njega. Nakon predavanja pitao sam ga kako zna za Matea.  

Carlo mi je rekao da je tog jutra prije škole molio i da mu je Bog pokazao moje lice, moju bol, mog sina i razlog zbog kojeg tako nasilno napadam vjeru. Trebao sam se nasmijati. Trebao sam otići. Umjesto toga, nastavio sam se vraćati. Tijekom sljedećih mjeseci razgovarao sam s Carlom iznova i iznova. U školskim dvorištima. U kafićima. Jednom i u svom stanu.  

Imao je samo 14, zatim 15 godina, ali o Bogu je govorio jasnoćom koja je posramljivala moje diplome. O Euharistiji je govorio kao da osobno poznaje Krista. O smrti je govorio bez straha. O mom sinu govorio je kao da nebo nije teorija, nego geografija. Zatim, u rujnu 2006., Carlo mi je rekao da ima leukemiju. Rekao je to mirno. Također je rekao da se neće oporaviti. 

Rekao sam mu da ne govori tako. Nasmiješio se i rekao:„Profesore, sada morate naučiti posljednju lekciju: smrt nije kraj.“  

Dva dana prije nego što je umro, posjetio sam ga u bolnici San Gerardo u Monzi. Bio je blijed, ćelav, slab, ali oči su mu bile iste. Uzeo me za ruku i rekao: „Kad umrem, vidjet ću Matea. Reći ću mu ono što ste me zamolili da mu kažem.“ 

Upitao sam, plačući: „Što da mu kažeš?“ Rekao je: „Reci mu da ga nikada nisam prestao voljeti.“ Carlo je kimnuo. Zatim me pogledao tim istim neobjašnjivim mirom i rekao: „On to već zna.“     

Dana 12. listopada 2006., u 6:28 ujutro, Carlo je umro. Njegova majka nazvala me osobno. Rekla je da je njegova posljednja poruka za mene bila jednostavna: „Održao sam obećanje. Prenio sam Mateu vašu poruku.“ Nakon Carlova sprovoda učinio sam nešto što nisam učinio 22 godine. Otišao sam na ispovijed. Ispovjedio sam mržnju, oholost, bogohuljenje, govore, knjige, štetu, bijes koji sam pretvorio u karijeru. Sljedeći dan ponovno sam primio Euharistiju. I to je bilo pravo čudo.  

Ne to što je četrnaestogodišnji dječak znao ime mog mrtvog sina. Ni to što je znao točan datum i sat njegove smrti. Pravo čudo bilo je to da me nakon 22 godine bijesa dječak kojeg sam imao sve razloge odbaciti doveo natrag Bogu u manje od godinu dana.  

Danas više ne predajem ateizam. Predajem vjeru. I svaki put kad stanem pred publiku i ispričam ovu priču, sjetim se onog kišnog četvrtka u Milanu kada sam mislio da dolazim uništiti vjeru. Umjesto toga, Bog je poslao tinejdžera u tenisicama i školskoj uniformi da uništi moje nevjerovanje. Ako bi vam netko rekao ime djeteta koje ste izgubili i bol koju nikada niste priznali, biste li i dalje vjeru nazvali iluzijom?"

Župa sv. Mihovila Arkanđela Omiš

Pročitaj članak