![]() |
| foto Društvene mreže |
Mostar je grad sunca, visokih temperatura i dugih ljeta, ali posljednjih godina sve se češće postavlja pitanje – gdje je nestao hlad?
Obnova ulica, nogostupa i javnih površina mijenja izgled grada, no usporedno s uređenjem prostora smanjuje se i prostor za stabla i zelenilo. Posljedica je sve izraženiji učinak urbanog toplinskog otoka – beton i asfalt tijekom dana upijaju toplinu, a grad je noću teško oslobađa, piše Bljesak.
Prema podatku koji navodi Federalna televizija, zelene površine u Mostaru tijekom posljednjih 30 godina smanjile su se za oko 24 posto. Pritom treba naglasiti da za taj pokazatelj ne postoji jedinstvena službena gradska evidencija.
Građani sve više primjećuju razliku
Promjene ne osjećaju samo stručnjaci. Mostarci upozoravaju na nestanak zelenih površina, ali i na problem njihova održavanja.
Nije dovoljno posaditi nekoliko novih stabala ako se istodobno zanemaruju postojeća stabla i parkovi. Poseban problem predstavljaju ljetne vrućine i nedostatak navodnjavanja, zbog čega novo posađeno zelenilo teško može opstati bez odgovarajuće skrbi.
Stablo nije samo ukras
Bojan Spasojević, dendrolog i viši stručni suradnik za zelene površine Grada Mostara, upozorava kako se stablo ne bi trebalo uklanjati bez prethodne stručne procjene.
Prema njegovim riječima, uklanjanje stabla zakonski može odobriti inspektor za zaštitu okoliša nakon procjene njegova stanja, primjerice ako je bolesno, neodrživo ili predstavlja opasnost za sudionike u prometu.
Problem nastaje kada se ukloni staro stablo, a na njegovo mjesto godinama ne dođe novo. Ako u tlu ostanu panj i korijen, sadnja novog stabla na istom mjestu često nije odmah moguća.
U gradu poput Mostara takav gubitak nije samo estetski problem. Staro i razvijeno stablo daje hlad, ublažava zagrijavanje prostora i predstavlja prirodnu zaštitu građanima tijekom najtoplijeg dijela dana.
Mostar očekuju još izraženiji klimatski ekstremi
Spasojević upozorava da se klimatske promjene u Mostaru neće očitovati samo kroz prosječan porast temperature. Očekuju se dulja sušna razdoblja, veći broj sušnih dana, više temperature, ali i ekstremne količine oborina u kratkim vremenskim razdobljima.
Koliko su mostarske vrućine ozbiljne pokazuju i službeni podaci. Najviša izmjerena temperatura u Mostaru iznosila je 46,2 °C, dok je ljeto 2024. godine, sa srednjom temperaturom od 28,5 °C, bilo najtoplije zabilježeno od početka mjerenja 1951. godine.
Zbog toga se postavlja jednostavno pitanje: ako će ljeta biti sve toplija, ima li smisla graditi sve više prostora koji dodatno zadržavaju toplinu?
Rješenje nije samo u sadnji novih stabala
Mostaru ne treba samo akcija sadnje nekoliko stotina mladih sadnica. Potrebna je dugoročna briga o zelenoj infrastrukturi – od zaštite postojećih stabala do planske sadnje vrsta koje mogu podnijeti visoke temperature i sušu.
Jedan takav primjer dolazi i od samih građana. Mostarac Branko Bandić uredio je zeleni prostor ispred svoje zgrade, pokazujući da se dio promjena može napraviti i osobnim angažmanom.
No pojedinačne inicijative mogu biti samo dodatak, a ne zamjena za sustavno urbano planiranje.
Može li Mostar vratiti hlad?
Može – ali samo ako se buduće uređenje grada bude promatralo drukčije.
Svaka nova ulica, nogostup, parkiralište ili javna površina ne bi trebali značiti automatski manje stabala. Naprotiv, u gradu s mostarskim temperaturama zelenilo bi trebalo biti dio osnovne infrastrukture, jednako kao prometnice, rasvjeta ili kanalizacija.
Jer kada jednom nestane veliko stablo, nije ga moguće nadomjestiti sadnicom preko noći. Za hlad koji daje potrebno je desetljeće ili više.
Mostar zato ne treba birati između uređenog grada i zelenila. Pravi izazov je uredan, moderan i funkcionalan grad koji neće ostati bez hlada.




















.jpg)




.jpg)





