 |
| foto Goranci online |
Pod moćnim obroncima Čabulje, na mjestu gdje se kamen susreće s nebom, a tišina progovara molitvom, i ove se godine okupio veliki broj vjernika na svetoj misi kod zavjetnog kipa i kapele svetoga Ante. Bio je to susret vjere, zahvalnosti, obiteljskog zajedništva i živoga sjećanja na čovjeka čiji je zavjet postao baština budućih naraštaja.
Svečano euharistijsko slavlje predvodio je fra Robert Jolić, u suslavlju s fra Antom Marićem i fra Alenom Baraćem. Misna čitanja navijestila je časna sestra Marija Rotim, dok je liturgijsko slavlje svojim toplim i nadahnutim pjevanjem uveličala Marijana Drežnjak, pridonoseći molitvenom ozračju koje je ispunilo ovo sveto mjesto, piše Goranci online.
Prije početka svete mise fra Ante Marić s posebnom se zahvalnošću prisjetio onih koji su godinama bili neizostavan dio ovoga okupljanja, a danas ih više nema među nama. Posebno je spomenuo pokojnog Tonija Marića, koji je svojim trudom, ljubavlju i rukama doslovno uklesao dio svoga života u ovo mjesto, kao i velikog prijatelja Goranaca, pokojnog fra Ferdu Bobana, čije je svećeničko služenje ostavilo dubok trag u srcima mnogih.
U nadahnutoj propovijedi fra Robert Jolić promišljao je nad evanđeoskom prispodobom o kukolju među pšenicom i gorušičinu zrnu. Istaknuo je kako se dobro i zlo često nalaze jedno uz drugo, ali da Bog poziva čovjeka da ne izgubi povjerenje u snagu dobra. Poput malenoga gorušičina zrna koje izraste u veliko stablo, i najmanje djelo ljubavi, vjernosti ili praštanja može donijeti plodove koji nadilaze ljudska očekivanja. Govorio je kako se čovjek ne smije obeshrabriti zbog zla koje vidi oko sebe, nego ustrajati u činjenju dobra, jer upravo ono na kraju pobjeđuje. Vjera raste upravo onda kada se čuva u kušnjama, a ne samo u trenucima radosti.
Te su riječi na poseban način odjeknule upravo na ovom mjestu, čija povijest svjedoči kako se iz patnje može roditi nada.
Naime, zavjetna kapela i kip svetoga Ante podignuti su kao ispunjenje zavjeta pokojnog Nike Marića – Bazića (1901. – 1975.). Nakon što je 1947. godine nedužno osuđen na deset godina komunističkog zatvora, prošao je kroz teška mučenja u Mostaru i zloglasnoj zeničkoj tamnici. Posebno je ostala zapamćena “Isusovača”, mjesto strašnoga mučenja u kojem su mnogi izgubili život. U tim trenucima ljudske nemoći, kada mu je, kako svjedoče njegovi potomci, jedina utjeha bila molitva, Nikola Marić zavjetovao se svetom Anti da će, ako preživi, pod Čabuljom podignuti kapelu njemu u čast.
Komunističke vlasti nakon izlaska iz zatvora nisu mu dopustile ispuniti zavjet. Ono što on nije mogao učiniti za života, ostvarila je njegova obitelj 1998. godine, podigavši zavjetnu kapelu na mjestu koje je desetljećima nosio u srcu. Tako je zavjet jednoga čovjeka postao zavjet cijele obitelji.
Od tada se svake godine, u nedjelju najbližu obljetnici njegove smrti, 18. srpnja, na ovome mjestu slavi sveta misa. Ona nije samo spomen na jednog čovjeka, nego zahvalnica Bogu za dar vjere koja je nadživjela progone, nepravde i vrijeme.
Obitelj Marić – Bazić s posebnom ljubavlju njeguje ovu tradiciju. Svaki naraštaj nastavlja uređivati zavjetno mjesto. Godine 2021. je pokojni Toni Marić isklesao veličanstveni kip svetoga Ante u prirodnoj veličini od prilepskog mramora, dok je Željko Marić – Kameni osmislio prekrasan oltar koji danas krasi prostor na kojem su nekoć njihovi preci obrađivali zemlju i sadili povrće.
Posebno dirljiv trenutak ovogodišnjeg okupljanja bio je dolazak prijatelja pokojnog Tonija Marića, koji su se i ove godine okupili kako bi molitvom i zajedništvom odali počast svom prijatelju. Njihova prisutnost bila je snažno svjedočanstvo da ljubav, prijateljstvo i dobrota ne prestaju čovjekovim odlaskom, nego nastavljaju živjeti u srcima onih koji ga se s ljubavlju sjećaju.
Na ovoj svetoj misi nikada se ne moli samo za jednoga pokojnika. Kako često ističe fra Ante Marić, svaki vjernik u tišini srca izgovori ime osobe za koju želi moliti i nakanu koju nosi pred Boga. Upravo zato ovo slavlje postaje zajednička molitva svih okupljenih – za pokojne, za obitelji, za mir, za zahvalnost i za budućnost.
Posebnu ljepotu ovogodišnjem slavlju dao je i blagoslov djece tijekom pričesti. Velik broj najmlađih okupio se pod Čabuljom zajedno sa svojim roditeljima i obiteljima, pristupivši primiti Božji blagoslov. Bio je to jedan od najdirljivijih trenutaka mise i snažna poruka kako se vjera, zavjet i ljubav prema Bogu prenose s koljena na koljeno. Pogled na mnoštvo djece okupljene oko zavjetnog kipa svetoga Ante mnogima je ispunio srce radošću i nadom da će ova lijepa tradicija živjeti i u budućim naraštajima.
Nakon euharistijskog slavlja druženje je nastavljeno ispred stare obiteljske kuće Marića – Bazića, gdje su se uz zajedničku okrjepu ponovno okupili članovi obitelji, prijatelji i susjedi. U ozračju radosti i zahvalnosti nastavilo se zajedništvo koje ova sveta misa iz godine u godinu iznova potvrđuje.
Možda upravo zato ovo mjesto pod Čabuljom ima posebnu snagu. Ovdje kamen nije samo kamen, nego svjedok vjere. Ovdje tišina govori glasnije od riječi. Ovdje se iz godine u godinu potvrđuje da nijedna patnja, kada je predana Bogu, nije uzaludna.
I tako, zavjet Nike Marića – Bazića nije ostao uklesan samo u kamen zavjetne kapele. Ostao je živjeti u srcima njegovih potomaka, prijatelja i svih koji svake godine dolaze pod Čabulju kako bi zahvalili Bogu na daru vjere i preporučili se zagovoru svetoga Ante. Upravo je to najveća poruka ovoga svetog mjesta – da ljubav, nada i vjernost Bogu nadživljuju svaku kušnju te da dobro sjeme, posijano u vjeri, uvijek donosi plodove za buduće naraštaje.
>>> Zanimljiva priča o kapeli sv. Ante pod Čabuljom
.jpg)
.jpg)
.jpg)
