Prodaja turističkih vaučera počela pa stala: Pale stranice

Dio turističkih vaučera koje subvencionira Vlada Federacije BiH u iznosu 200 KM od danas je dostupan građanina. 

Platforme Odmor u BiH, City Deal i e-kupon danas počinju s objavom destinacija u Federaciji BiH. Zbog velike zainteresiranosti neki sajtovi nisu u funkciji od jutros te se građani mole za strpljenje, prenosi bljesak.info. 

City Deal je od jutros objavio po 10 kupona za Reumal Fojnicu, Hotel Blanca na Vlašiću, Ajdinoviće, Hotel Monti na Igmanu itd. 

Web stranica e-kupona od jutros nije u funkciji. Zamoli su građane za razumijevanje i da sa svojom kupovinom sačekaju najmanje sat vremena.

Odmor u BiH još uvijek nije objavio vaučere, no na Facebooku su se oglasili, rekavši da će uskoro krenuti s objavom te da će vaučeri biti jasno označeni. Ukupan broj raspoloživih vaučera je 10.000. 

Minimalna cijena pojedinačnog turističkog paketa iznosi 250 KM, a kupac prilikom kupovine mora minimalno doplatiti 50 KM. Kompletan proces kupovine i plaćanja obavlja se putem platformi. 

Turistički paket sadrži minimalno jedno noćenje za jednu ili više osoba, ali samo jedna osoba može iskoristiti vaučer za kupovinu tog paketa.

Podijeli na:

Fra Filip Sučić u Roškom Polju proslavio Zlatnu misu

Na misi je propovijedao fra Ivan Ivanda, goranački župnik i fra Filipov sestrić. Inače, fra Filip je propovijedao na fra Ivanovoj mladoj misi.


Pred mnoštvom vjerničkog puka, rodbine i prijatelja, u zajedništvu s osmoricom svećenika, fra Filip Sučić, župni vikar u crkvi sv. Petra i Pavla u Mostaru, jučer je u rodnoj župi proslavio Zlatnu misu, piše tomislavnews.com.

Na misi je propovijedao fra Ivan Ivanda, goranački župnik i fra Filipov sestrić. U nadahnutoj propovijedi opisao je fra Filipov životni put, naglasivši da je fra Filip 34 godine proveo u misijama u Kongu u Africi. 

– Fra Filip je prvo volio Boga, Gospu, svoju crkvu, ali svoju rodbinu, bližnje, crnog čovjeka kojemu je da o svoje najbolje godine. Kako reče fra Filip jednom prilikom: „Mater je rekla, moj Pile će biti mali pratrić“. I Pile je postao veliki fratar koji danas u svome Roškom Polju slavi ovaj veliki jubilej. 

Misno slavlje skladnim pjevanjem uveličala je klapa Grga iz Posušja.

Podijeli na:

FOTO Održani 24. susreti Sovićana

Susreti Sovićana nastali su kao spomen na Mladu Misu salezijanca don Marinka Ivankovića na Ilindan, 20. srpnja 1969. godine.


I ove godine, 24. put za redom 6. kolovoza, održao se susret Sovićana i njihovih potomaka na groblju Radešnice (Donji Sovići, župa Goranci). 

Tim povodom sv. Misu u 18 sati za sve Sovićane, pokojne pokopane na Radešnicama kao i za sve pokojne i poginule Sovićane pokopane na drugim grobljima ili im se grobovi ne znaju, slavio je don Marinko Ivanković, sin ove župe u suslavlju sa don Marinom Krešićem, župnikom u Aladinićima i goranačkim župnikom fra Ivanom Ivandom.

- Ne smijemo niti možemo zaboraviti svoje korijene odakle su naši očevi, majke, djedovi i bake, odakle je naša starina, poručili su sudionici.

  
Podijeli na:

Fra Marinko Šakota služio posljednju misu kao međugorski župnik

Misu posljednje večeri 33. Mladifesta predslavio je dosadašnji međugorski župnik fra Marinko Šakota, koji se u svojoj propovijedi osvrnuo na geslo ovogodišnjeg Mladifesta ‘Učite od mene i naći ćete mir!’ 

Da bi mogli učiti od Isusa, kazao je, trebamo ga najprije upoznati izvanjski i iznutra pa je iznio uvjete za upoznavanje Isusa, a glavni je imati otvoreno srce da bismo upoznali Isusa. Mlade je fra Marinko pozvao da mole srcem, što nas uči Gospa u Međugorju. 

”Uči nas da nam molitva postane susret s prijateljem koji nas tako neizmjerno ljubi, ali biser se može i ne prepoznati. Poznati teolog Hans Urs von Balthasar kazao je kako ‘za Međugorje postoji samo jedna opasnost: da ga se ne prepozna”, kazao je fra Marinko Šakota napominjući kako je Međugorje taj biser. Pozvao je mlade da otkriju taj biser i da se mole Duhu Svetome da im otvori srce, jer kad imaju otvoreno srce otkrit će taj biser. 

Poručio im je i da ako se susreću s Isusom da se susreću s paradoksom. Kazao im je da prihvate križ, da prihvate ono, u ovom trenutku, neshvatljivo jer će tako otkriti biser. 

”Blago tebi, mladiću i djevojko, ako si ovih dana ovdje u Međugorju pronašao taj biser. Blago tebi ako si odlučio ili odlučila učiti od Isusa jer naći ćeš pravi mir, pravu radost. I blago tebi još više, ako odlučiš i drugima pomoći da i oni pronađu taj biser”, zaključio je fra Marinko Šakota. 

Na kraju svete mise, na kojoj mu je koncelebrirao 501 svećenik, fra Marinko je zahvalio svima koji su sudjelovali u organizaciji ovoga Mladifesta te je sve pozvao da podrže novog međugorskog župnika fra Zvonimira Pavičića, a posebno emotivno bilo je kada je apostolski vizitator za župu Međugorje mons. Aldo Cavalli za dosadašnju službu zahvalio fra Marinku Šakoti.

”Naš župnik fra Marinko će uskoro otići iz župe Međugorje, kako bi nastavio svoje poslanje u nekoj drugoj župi. Fra Marinko, u ime Svetog Oca, kojega sam poslanik i u ime svih vas, Vam zahvaljujem od srca za sve što ste učinili ovdje s ljubavlju, znanjem i mudrosti. Neka te Gospodin Isus uvijek prati, Blažena Djevica Marija, Majka Božja, Kraljica Mira, uvijek te zagovarala. Hvala ti, fra Marinko, hvala ti. Puno ti hvala”, kazao je nadbiskup Cavalli. 

Nakon svete mise uslijedilo je klanjanje Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu, a na kraju i poslanje u kojem su predstavnici mladih iz svih zemalja dobili dar – krunicu, odnosno Marijinu ruku koju im pruža da kroz život hode s Isusom i s Marijom i da uče od njih. 

Sutra ujutro u pet sati na blagdan Preobraženje Gospodinova sveta misa slavit će na Križevcu i time završava 33. Mladifest – međunarodni molitveni susret mladih.

Podijeli na:

Završen Mladifest u Međugorju: Mladi iz 70 zemalja svijeta u miru, pjesmi i duhovnosti

''Italija je bila vodeća zadnjih 25 godina. Sada dominiraju Poljaci i inače istočni dio Europe, odnosno Ukrajina, Češka, Slovačka, Mađarska, Rumunjska.''

Ranom misom na brdu Križevcu završen je 33. Međunarodni festival mladih "Mladifest" u Međugorju koji je ove godine organiziran pod geslom "Učite od mene i naći ćete mir", a koji je u šest dana trajanja okupio na desetke tisuća mladih iz 70 zemalja svijeta, prenosi bljesak.info.

''Ponovno je Mladifest okupio cijeli katolički svijet. Ovakvo okupljanje omladine iz brojnih zemalja svijeta vjerojatno je najveće u katoličkom svijetu i sigurno je da ove godine takvog događaja neće nigdje biti'' - kazao je Feni Željko Vasilj iz Turističke zajednice Međugorje. 

Dodao je kako je Mladifest u svom punom sjaju pokazao što može i koliko je riječ o jednom veličanstvenom događaju. 

''To su se mogli uvjeriti svi koji su bili blizu Međugorja, posebno na večernjim programima. Čudesno je svjedočiti trenucima gdje su na desetke tisuća mladih ljudi u jednom miru, raspjevanosti i duhovnoj ravnoteži jedni pokraj drugih. Nitko nikomu ne smeta. Govori se na 20 do 30 stranih jezika, a svi se razumiju. Ovakvo nešto teško je opisati riječima. To se mora osjetiti'' - istaknuo je on.

Naveo je kako je svaku večer koncelebriralo preko 500 svećenika zbog čega je Međugorje bilo "Vatikan u malom ovih šest dana", a što je veličanstvena slika koja je otišla u svijet jer se sve moglo pratiti uživo. 

''Fantastično je čuti glazbu koju prati međunarodni orkestar gdje preko 150 glazbenika iz 20 država svijeta glazbu prikazuje na fantastičan način, poput Bečke filharmonije. To je tako sinkronizirano, to je tako moćna pjesma koja prati cijeli duhovni program i euharistijska slavlja. Jednostavno treba doći pa to čuti i vidjeti. Sigurno se ovakav vrhunski događaj teško može naći u svijetu'' - smatra Vasilj. 

Govoreći o hodočasnicima koji su stigli iz 70 zemalja svijeta, rekao je kako najviše dominiraju Poljaci, kao i generalno stanovnici istočnog dijela Europe. 

''Italija je bila vodeća zadnjih 25 godina. Sada dominiraju Poljaci i inače istočni dio Europe, odnosno Ukrajina, Češka, Slovačka, Mađarska, Rumunjska. Oni su ove godine dominirali u odnosu na zapadne goste. Ali bilo je svih gostiju jer kada spomenemo 70 zemalja svijeta, znači da ih je bilo sa svih strana'' - naglasio je.

Ističe kako je teško procijeniti točan broj turista i hodočasnika, ali je dodao kako su svi kapaciteti bili su popunjeni.

''Prezadovoljni smo jer nam je to potvrda da smo se vratili iz pandemijskog beznađa na puteve stare slave. Ali, Međugorju će ipak trebati još neko vrijeme da se u kontinuitetu tijekom cijele godine vrati na velike brojeve koje smo imali dosad. Nadamo se dobrom nastavku sezone jer je naša sezona inače najbolja u sljedeća tri mjeseca, kolovozu, rujnu i listopadu'' - podvukao je on. 

Vasilj je izrazio nadu da na jesen neće biti dodatnih komplikacija s pandemijom i da će granice biti otvorene kako bi ljudi mogli nesmetano putovati.

''Nadamo se da ćemo i nakon festivala, s nadolazećim danima, zadržati dobar trend u dolasku ljudi jer sada slijedi i blagdan Velike Gospe koji također okupi veliki broj hodočasnika'' - naglasio je. 

Na kraju je dodao kako je Mladifest bio prilika i za oproštaj od sadašnjega župnika Međugorja fra Marinka Šakote koji odlazi s ove dužnosti. 

''Fra Marinko je godinama bio glavni koordinator i organizator Mladifesta, pa se na neki se način oprostio u ovom veličanstvenom događaju s tisućama mladih koji su mu na kraju pljeskali i ukazali mu zahvalu'' - zaključio je Vasilj.

Podijeli na:

Prvi puta mostarsko-duvanjski biskup na Mladifestu!

Četvrti je dan Mladifesta u Međugorju koji je okupio oko 50.000 hodočasnika iz 70-ak zemalja svijeta. 

Nakon što su prva tri dana svete mise predvodili redom; biskup Barcelone Juan Omella, generalni ministar Reda manje braće fra Massimo Fusarelli te novi provincijal Hercegovačke franjevačke provincije, euharistijsko slavlje večeras je pred mladima po prvi puta u povijesti predvodio biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski biskup Petar Palić, prenosi hercegovina.info.

Njegovu propovijed prenosimo u cijelosti:

"Svoje razmišljanje započeo bih riječima pape Franje, kojima promišlja o biskupima. Papa Franjo kaže da će biskup „pokatkad ići naprijed da pokaže put i održi živom nadu u narodu, drugi će put biti jednostavno usred svojih svojom jednostavnom i milosrdnom blizinom, a u nekim će prilikama morati ići za svojim narodom, da pomogne onima koji su zaostali i – prije svega – zato jer stado posjeduje vlastiti osjećaj za pronalaženje novih putova.“ (EG 31).

Danas sam ovdje kao biskup ove biskupije kako bih bio među vama „jednostavnom i milosrdnom blizinom“ i kako bismo zajedno, poput apostola okupljenih s Marijom, čuli što nam to želi Isus reći. 

Ali, prije nego što nam Isus u dubini srca nešto želi reći, on nas večeras želi nešto pitati. Najprije nas pita: Što ljudi kažu o meni? 

Znamo iz različitih svojih susreta s drugima stavove o Isusu. Činjenica što ni danas nitko nije ravnodušan prema Isus i njegovu nauku govori da je on i danas živ, po svome Duhu, u nama koji smo okupljeni u tom istom duhu.

Što to onda ljudi kažu o Isusu? I nama je, kao i Isusovim učenicima, jednostavno odgovoriti na to pitanje. 

Jedne Isus oduševljava, drugi ga odbacuju. Jedni u njemu pronalaze smisao svoga života i spremni su radi njega ostaviti sve i radikalno promijeniti svoj život. Drugi se podsmjehuju i ismijavaju sve koji vjeruju u Krista, njegovu Crkvu. Ne samo da ismijavaju, nego i otvoreno progone, ubijaju, zatiru… 

Moj brat, moja sestra, prijatelj ili prijateljica žive iskreno svoj mladenački život po vjeri. A opet, drugi moj brat, sestra, prijatelj ili prijateljica žive, kako će reći sv. Pavao Filipljanima, „kao neprijatelji križa Kristova. Svršetak im je propast, bog im je trbuh, slava u sramoti – jer misle na zemaljsko.“ (Fil 3, 18-19).

To je naša stvarnost. I što bismo mi današnji kršćani trebali učiniti u ovom vremenu i u ovim okolnostima? 

Želio bih, kao odgovor na ovo pitanje, podijeliti s vama misao jednog filozofa, bivšeg ateista, obraćenika na katoličanstvo, koji kaže da „vjera u Boga uključuje vjeru u to da je biti rođen u ovakvo vrijeme i usred ovakva stradanja blagodat… Tu smo gdje jesmo, dakle Stvoritelj želi da budemo tu… Trebamo ostati gdje jesmo i biti sigurni da nismo mogli bolje proći. Ne trebamo se pouzdavati u budućnosti ni žaliti za prošlošću, nego služiti Božjoj prisutnosti u svemu, otkriti Vječnoga u vremenitom, živjeti na zemlji ljubav koja je već, premda tama vlada, nebeska ljubav.“ (Fabrice Hadjadj, Blagodat je biti rođen u ovo vrijeme, Verbum Split, 2021.) 

2.Drugo pitanje koje Isus danas postavlja je: „A vi, što vi kažete tko sam ja?“ 

Kao i ljudi u Isusovo vrijeme, i mi imamo svoje karikature ili misli i spoznaje o Isusu. Upoznali smo ga preko propovjednika, vjeroučitelja ili prijatelja. Možda smo čitali o Njemu u raznim medijima, ali pravo pitanje je znamo li doista tko je On u našem životu?

Isus naglas pita što mnoštvo misli o njemu, ali mu je još važnije što o njemu misle njegovi učenici. Iako je ovo pitanje Isus postavio svojim učenicima, ono je odlučujuće pitanje i za nas danas.

Preformulirajmo to Isusovo pitanje: “Zašto me slijediš? Zašto si ostavio sve što znaš? Što ti kažeš tko sam ja?” Bilo bi vrijedno dopustiti da nam u srcu odjeknu i druga pitanja: Zašto si danas ovdje, na ovoj misi? Zašto si došao ovamo, a nisi u crkvi u svome mjestu, s mladima iz svoje župe? Zašto želiš ili si odlučio slijediti ovog Galilejca? Zašto si na njegovu putu? 

Odgovor je jednostavan: tražim, odnosno tražimo! Da, čovjek je tražitelj. Traži dobre životne uvjete, traži dobar posao, traži dobru ženu, dobrog muža, prijatelja, prijateljicu. Čovjek traži i smisao svoga života, traži odgovor na pitanje smisla patnje, trpljenja, umiranja. 

Čovjek traži svoj identitet, želi pronaći sebe. Sebe ćemo pronaći jedino ako pronađemo Isusa. 

Lako je tvrditi da je Isus naš Spasitelj, Gospodin, Kralj, Sin Božji ili bilo koji od njegovih titula. Ipak, naš odgovor može biti samo osnovno znanje ili glasina, slično odgovorima apostola koji su bili s Njim već neko vrijeme. Tek kada imamo osobni odnos s Njim, možemo doista znati tko je On. Tek kada doživimo Njegovu prisutnost u nama, možemo razumjeti Njegovu ulogu u našem svakodnevnom postojanju. Doista, blaženi su oni koji ulaze u odnos s Ocem i Sinom jer će im Duh Sveti otkriti božansku istinu.

Nakon što je Petar objavio da je Isus Krist, zašto je Isus strogo zabranio svojim apostolima da drugima govore tko je On? To je zato što su ljudi u to vrijeme imali krivu predodžbu o dolasku Mesije ili Krista i bilo bi im teško prihvatiti da je netko iz Nazareta “Pomazanik”. Još nije došao čas da se Njegov identitet otkrije svim narodima. 

U evanđelju Isus hvali Petra jer je u vjeri ispovjedio da je Isus Krist, Sin Boga živoga. Petra naziva blaženim. Ubrzo kasnije, Isus najoštrije prekorava Petra kao „Sotonu“ jer mu je prepreka. 

Iz Isusova stava bismo i mi trebali naučiti važnu lekciju. Možemo imati duboku vjeru u Isusa kao svoga spasitelja i proglašavati ga svojim Mesijom, ali možemo biti i prepreka za potpuno ostvarenje njegova poslanja. Svojom tvrdoglavošću i zloćom usporavamo dolazak Kraljevstva. Kada svojim usnama naviještamo Isusa kao Gospodina i Spasitelja, ali nastavljamo gajiti ljutnju, pohlepu i zle misli i želje, mi smo novi „Sotona“. 

3.Za kraj želim još dvije misli podijeliti s vama. Prva misao je da se ovaj susret vas mladih događa u blizini blagdana Preobraženja Gospodinova. Gospodin je Petru, Ivanu i Jakovu preobraženjem pokazao svoju stvarnost, ali i njihovu budućnost. Kad se vratite svojim kućama, obiteljima, u škole i na fakultete, na radna mjesta neka se vidi da je i vas susret s Isusom Kristom preobrazio. Dopustimo da nas svaka euharistija, svaki susret s Njim preobražava. 

Drugo, danas je spomendan sv. Ivana Marije Vianneya, poniznog i svetog svećenika i zaštitnika župnika. Stavite u molitvi pred Gospodina danas sve svećenike koji su vam na vašem životnom putu bili oslonac i koji vas prate. Molite da svećenici budu sveti pastiri. I ne težite za nečim izvanrednim, „neka vas ne zanosi što je visoko“ (Rim 12, 16), nego poniznom vjerom, pa bila ona i poput „gorušičina zrna“, hrabro u svojoj svakodnevici svjedočite da pripadate Isusu Kristu i Njegovoj Crkvi, koju, unatoč nutarnjim krizama, poteškoćama i protivnim vjetrovima, ni vrata paklena neće nadvladati. Jer On je s nama danas i u sve dane do svršetka svijeta. Amen". 

Sutra je posljednji dan Mladifesta, a završnu misu predvodit će dosadašnji međugorski župnik fra Marinko Šakota kojemu se biskup Petar Palić večeras zahvalio na svemu što je učinio za Hercegovačku franjevačku provinciju u svojoj službi, ali i za sve što je učinio za župu Međugorje. 

Mladifest završava u subotu svetom misom na brdu Križevac u 5 sati ujutro.

Podijeli na:

4. kolovoza 1995. – počela ‘Oluja’: Što bi svatko trebao znati o ovoj vojnoj operaciji

Najsjajnija i najveća pobjeda Hrvatske vojske u povijesti nosi naziv “Oluja” – zato što je u bitci za oslobođenje Hrvatske pomela srpskog okupatora. To je najveća vojna operacija u povijesti hrvatskog naroda, a počela 4. kolovoza 1995. godine.

Prema podacima Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata Hrvatska vojska i specijalne policijske jedinice krenule su 4. kolovoza 1995. u 5 sati u napad duž crte od Bosanskog Grahova na jugu do Jasenovca na istoku, na bojišnici dugoj više od 630 kilometara. Hrvatske snage u istočnoj Slavoniji i južnoj Dalmaciji stavljene su u stanje pripravnosti radi mogućeg napada Vojske Jugoslavije i Vojske Republike Srpske iz Bosne i Hercegovine, piše narod.hr.

Najveći uspjeh u operaciji postignut je u prijepodnevnim satima 5. kolovoza, kad su pripadnici 4. i 7. gardijske brigade Hrvatske vojske (HV) oslobodili Knin. Zbog njegova strateškog i simboličkog značaja, dan oslobođenja Knina u Hrvatskoj je proglašen Danom pobjede i domovinske zahvalnosti, a potom i Danom hrvatskih branitelja. U sljedećim danima hrvatske snage zaposjele su državnu granicu, osigurale je i krenule u pretres oslobođenog prostora sjeverne Dalmacije, Like, Banovine i Korduna. 

Kronologija akcije prema podacima Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata 

4. kolovoza (petak) 1995. U 5 sati ujutro započela je vojno-redarstvena operacija “Oluja”. Na početku operacije Hrvatsko ratno zrakoplovstvo uništilo je neprijateljsko radio-relejno čvorište Ćelavac te središta veze na Petrovoj i Zrinskoj gori. Istoga dana oslobođeni su Sveti Rok, Čista Mala, Čista Velika, Uništa, Gornji Baljci, Dabar, Novoselija, Sibić, Gora, Strašnik, Graberje, Višnjica, Predore, Uštica, Tanac te prijevoj Mali Alan i područje Dulibe – Tulove grede na Velebitu.

Srpske snage u jutarnjim satima toga dana granatirale su Dubrovnik, Biograd na moru, Gospić, Otočac, Sisak i Sunju (potom su granatirani Karlovac, Nuštar i druga naselja u Hrvatskoj); u tim napadima stradali su civili i civilni objekti. 

5. kolovoza (subota) 1995. 

Oslobođeni su: Knin s okolicom, Ljubovo, Žitnić, Lovinac, Gračac, Novi Lički Osik, Ostrovica, Primišlje, Plaški, Dubica, Vrlika, Kijevo, Drniš s okolicom, Obrovac, Benkovac, Zemunik Gornji, Biljane Gornje, Biljane Donje, Škabrnja, Nadin, Smilčić, Karin, Saborsko, Lička Jesenica, Vaganac, Ličko Petrovo Selo, Rakovica, Drežnik Grad, Željava, Medak, Petrinić Polje, Trnavec, Lički Ribnik, Gornji Poloj, Glinsko Novo Selo, Župić i Župić brdo, Šanja, Vilusi, Pecki, Luščani, Križ, Cepeliš, Strmen i druga naselja. 

6. kolovoza (nedjelja) 1995. 

Oslobođeni su: Petrinja, Kistanje, Muškovac, Kaštel Žegarski, Vrhovine, Kostajnica, Udbina, Krbava, Korenica, Bunić, Slunj, Broćanac, Plitvice, Glina, Otrić, Bruvno, Malovan, Rudopolje, Stražbenica, Blinja, Umetić, Slabinje, Čaire, Utolica, Rausovac, Gornja i Donja Bačuga, Jabukovac, Banski Grabovac, Šaš, Veliki Šušnjar, Majski Trtnik, Barlete, Vrebac, Mogorić, Ploča i druga naselja. Istoga dana kod Tržačkih Raštela, na samoj granici na Korani, susrele su se postrojbe Hrvatske vojske (general bojnik Marijan Mareković) i 5. korpusa Armije Bosne i Hercegovine (general Atif Dudaković).

7. kolovoza (ponedjeljak) 1995. 

Oslobođeni su: Gornji i Donji Lapac, Mazin, Dobroselo, Boričevac, Kulen Vakuf, Cetingrad, Veljun, Krnjak, Vojnić, Gornje Mekušje, Kamensko, Tušilović, Turanj, Šanac, Jelaši i druga naselja. Izjava ministra obrane RH Gojka Šuška da je operacija završena u 18 sati toga dana, potvrdila je da konačna pobjeda hrvatskih snaga nije upitna, no ostalo je još nekoliko “džepova” otpora protivnika. 

8. kolovoza (utorak) 1995. 

Predaja pukovnika Čedomira Bulata, zapovjednika 21. korpusa “Srpske vojske Krajine”, u Topuskom oko 14 sati, značila je kraj operativnoga dijela operacije “Oluja”, ali i prestanak rata na teritoriju Republike Hrvatske, iako su nastavljene vojne aktivnosti radi slamanja ostataka neprijateljske vojske i pretresa terena. Primjerice, 8. kolovoza hrvatske snage ušle su u Srb, a 9. kolovoza u Vrginmost i Dvor na Uni. Porazivši neprijatelja, Hrvatska vojska stala je na međunarodno priznatu granicu između Hrvatske i Bosne i Hercegovine.


Podijeli na:

Naše gore list - djevojka koja je svojim činom osvojila srca Splićana

Djevojka koja je svojim činom osvojila srca Splićana koja je neki dan u prometnom kolapsu u Zvonimirovoj ulici u Splitu prokrčila put Hitnoj pomoći je Ana Drežnjak, naše gore list.

Sekunde su važne, morala sam djelovati!; Na godišnjem je, ali medicinska sestra u njoj ne odmara. rekla je za Slobodnu dalmaciju, a mi cijeli članak prenosimo u cijelosti.

Nađeš se ponekad na krivom mjestu u krivo vrijeme, ali nerijetko i na pravom mjestu u pravo vrijeme. Poput Ane. 

Postala je heroinom nesvjesna i dalje gdje je njena veličina. Uradila je samo ono što duboko vjeruje da bi napravio svatko na njenom mjestu. A to "pravo mjesto" bila je Zvonimirova ulica za vrijeme najveće gužve, u udarnom turističkom vikendu, kada baš svatko želi stići u Trajektnu luku. U to je gužvi dobrih pola sata stajala i Ana. 

- Zapeli smo u koloni, ali bez nervoze, na godišnjem smo odmoru i tada smo začuli sirenu ambulantnih kola - ispričala nam je 26-godišnja Varaždinka. Po zanimanju je medicinska sestra, savršeno joj je jasno koliko je svaka sekunda važna hitnim službama kada idu ili s vraćaju sa zadatka. 

- Auta se nisu micala, sve je stajalo na mjestu, a smbulantna su kola zapela u gužvi - veli. I napravila je ono što joj je i dan poslije normalno, pa je čudi potraga novinara za njom, jer uvjerena je kako nije napravila ništa posebno. Izašla je iz vozila i navodila susjedna auta da skrenu u okolne uličice kako bi oslobodili mjesto za prolaz kolima hitne pomoći. 

Krhka djevojka je u svega par minuta odradila regulaciju prometa kao profesionalni prometnik i tako omogućila svojim kolegama da nekome spase život.

- Stvarno sam napravila najmanje što sam mogla i sam taj osjećaj da sam malo pomogla usput mi je i više nego dovoljan! I samo želim uživati u prekrasnoj Dalmaciji ostatak godišnjeg - jasno nam je kazala medicinska sestra. 

Ono što je svakom normalnom vozaču jasno - da se mora ukloniti i napraviti mjesta za prolaz interventnim vozilima, od danas je i regulirano zakonom. Ukoliko to niste napravili kazna je 500 kuna. Oni koji voze u lijevoj traci - moraju se izmaknuti lijevo, svi ostali u desno, koridor među njima mora biti slobodan za hitnu pomoć, za vatrogasce, za policiju. 

Zapamtite to, baš kao i što morate zapamtiti Anu. Svaka joj čast na hrabrosti i dovitljivosti, na spretnosti, na brzoj reakciji.

Podijeli na:

Nezapamćena tragedija na patrona župe u Grudama

Ovogodišnju proslavu svetog Stjepana u Gorici u Grudama obilježila je nezapamćena tragedija. 

Oko 2 sata poslije ponoći u lokalnom kafiću jedna je osoba ubijena, a tri ranjene. Unatoč brzoj intervenciji liječnika ubrzo je zbog težine ozljeda podlegla još jedna osoba, piše Večenji list BH.

U tom trenutku u kafiću se nalazio veći broj osoba. Počinitelj ovog zlodjela je također mještanin Sovića. Prema tvrdnjama svjedoka on je u jednom trenutku ušao na vrata lokala u ruci noseći automatsku pušku, te počeo pucati po ljudima. 

Nastala je panika.  Dio gostiju se uspio spasiti bježeći, dok je dio savladao napadača i zadržao ga do dolaska policije, oduzeo mu oružje i na taj način spriječio još veći broj žrtava. 

Navodno je ovom sumanutom pohodu ubojice prethodila svađa. Počinitelj je potom uhićen, te priveden od strane policijskih službenika MUP-a ŽZH . 

Kako su jutros potvrdili iz Tužiteljstva  ŽZH u tijeku su očevidne radnje nakon čega će biti poznato više informacija o samom događaju koji je uznemirio cijelu Hercegovinu.

Podijeli na:

Sveti Ivan Maria Vianney – 10 velikih misli i savjeta za život katolika

Danas se spominjemo sv. Ivana Marije Vianneyja, velikog župnika iz Arsa, te donosimo 10 njegovih velikih misli, koje su ujedno i praktični savjeti za život katolika. 

Kad mu je bilo 11 godina, prvi put se ispovjedio kod kuće pred svećenikom koji je odbio položiti zakletvu odricanja vjernosti Crkvi i na vjernost revolucionarnom bezbožnom sustavu tadašnje države uspostavljenom krvavom Francuskom revolucijom, piše narod.hr.

U noćnim je satima Ivan bio na vjeronauku koji se održavao po kućama tajno, a držale su ga redovnice odjevene u građansko odijelo. Prvu svetu pričest primio je u štaglju, gdje se tajno služila sveta misa, dok su neki vani držali stražu. Posredovanjem župnika Balleyja iz susjednog sela primljen je 1805. u školu. 

POKOROM I PROPOVIJEDIMA PROTIV PIJANSTVA 

Prvu svetu misu služio je u sjemenišnoj kapeli 14. kolovoza 1815. Bio je poslan kao kapelan župniku Balleyju. Taj svećenik je prednjačio u molitvi, pokori i odricanju. Nakon 30 mjeseci župnik Balley je umro, a sveti Ivan Vianney je bio premješten za župnika u selo Ars, vjerski posve zapušteno selo koje je imalo 230 osoba i četiri gostionice. Pijanstvo je bila pošast. U crkvu je malo tko dolazio. U Arsu je sveti Ivan Vianney svoje pastoralno djelo započeo tako što je u noćnim satima dugo molio pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, provodio strogu pokoru i održavao nadahnute propovijedi. 

UMIREMO OD ŽEĐI KRAJ OBILJA VODE… 

U svojim katehezama često je govorio o Euharistiji i snazi svete pričesti: „Kod tog lijepog sakramenta kršćani su kao ljudi koji umiru od žeđi kraj nekog potoka, a bilo bi dovoljno sagnuti glavu. Nisu svi dobri koji se pričešćuju, ali će dobri biti samo među onima koji se pričešćuju.” Ili druga slika: „Onaj koji se pričešćuje gubi se u Bogu kao kap vode u oceanu. Nakon pričesti se duša oblači u balzam kao pčela u cvijeće.”

O vrijednosti svete mise je rekao: „Sva dobra djela zajedno nisu jednake vrijednosti sa žrtvom mise, jer su ona ljudska djela, a sveta misa je djelo Božje. Misa se ne može usporediti s mučeništvom, jer je mučeništvo žrtvovanje čovjeka Bogu, a misa je žrtva Bogočovjeka, Božjeg Tijela i Krvi za čovjeka. Čin Pretvorbe je veće čudo nego uzdići mrtvaca!” Potresne su njegove riječi o dostojanstvu svećenika: „Oh, kako je uzvišeno dostojanstvo svećenika. Svećenik će se moći zaista razumjeti samo kad dođe u Nebo.” 

UMNOŽENO BRAŠNO 

Mnogo je molio, nosio kostrijet, bičevao se i hranio se samo krumpirom. Sam sebe je nazivao „seoskim glupanom”, po 12 sati dnevno boravio je u ispovjedaonici, a njegovo čitanje ljudske savjesti bilo je pravo čudo. O ljudima je znao stvari o kojima nikom nisu govorili i neizmjerno im je pomagao. Mnoštva vjernika i pokajnika hrlila su na njegove propovijedi i ispovijedi, a 1855. u selu koje se pretvorilo u pravo proštenište, boravilo je oko 20 000 hodočasnika. Osnovao je i dom za siromašne djevojčice. Pripisuju mu se mnoga čuda. Prvo čudo koje je učinio je umnažanje brašna.

ISKUŠAVAO GA JE I UZNEMIRAVAO ZLI, OSOBITO KAD BI NOĆU POKUŠAO ZASPATI NA DVA-TRI SATA 

U svojoj je župi utemeljio Bratovštinu vječnog klanjanja. Uključio se u pučke misije po okolnim župama kao ispovjednik. Mnogi su bili zadovoljni pa su ga pratili ili dolazili u Ars na ispovijed. Kad ga je netko pitao: „Gospodine župniče, kad bi Vam Bog dao na izbor, hoćete li ovog časa ravno u Nebo ili da ostanete dalje na zemlji da dalje radite na obraćenju grešnika, što biste učinili?” „Mislim da bih ostao na Zemlji”, bio je župnikov odgovor. Na drugo pitanje: „A koliko biste dugo ostali?” „Kad bi bilo moguće i do konca svijeta!” rekao je župnik. Godine 1859., nakon 42 godine župničke službe, u 73. godini života, omiljeni i neumorni ispovjednik, čudotvorac i prorok, kojega je često iskušavao, napadao čak i fizički Zli, osobito kad bi noću pokušao zaspati na dva-tri sata, preselio se u vječni pokoj. 

DESET SAVJETA SV. IVANA MARIJE VIANNEYA 

  1. Ne postoji nitko tko ne može moliti, i to moliti u svako doba i na svakom mjestu, noću ili danju, kada mu je teško na poslu ili kada se odmara, na polju, kod kuće ili kada je na putu. 
  2. Oni koji ne mole spuštaju se prema zemlji poput krtica pokušavajući napraviti rupu kako bi se sakrili. 
  3. Kad molimo s pažnjom i poniznošću uma i srca, mi napuštamo zemlju i dižemo se u nebo. Dohvaćamo ispružene Božje ruke. Razgovaramo s anđelima i svecima. 
  4. Bog je svugdje i spreman je čuti naše molitve. 
  5. Oni koji ne mole razmišljaju samo o vremenitim stvarima poput škrca koji, kada mu se ispruži srebrno raspelo na poljubac, primjećuje: „Taj križ teži najmanje deset unci”. 
  6. Možete moliti stavljajući se jednostavno u Božju prisutnost. Kada netko nema ništa više za reći, nego samo zna da je On tu – to je samo po sebi najbolja molitva. 
  7. Nevolje se tope pod žarkim molitvama poput snijega pod suncem. 
  8. U molitvi nam vrijeme prolazi tako brzo, i tako ugodno, pa ni ne primijetimo koliko dugo traje. 
  9. Sveta Colette je vidjela i razgovarala s našim Gospodinom, isto kao što mi činimo međusobno. Koliko često dolazimo u crkvu ne znajući po što smo došli, niti što želimo pitati! 
  10. Često pomislim kako ćemo, kada se dođemo klanjati pred našim Gospodinom u Presvetom Oltarskom Sakramentu, dobiti od Gospodina sve što poželimo, ako ga to pitamo s vrlo živom vjerom i vrlo čista srca.

Podijeli na:
V A Ž N O! Drage Hrvatice i Hrvati – državljani BiH koji živite izvan BiH! Prijavite se za glasovanje na izborima! Rok za prijavu, koja omogućava glasovanje državljanima BiH koji žive izvan BiH, istječe 19. srpnja 2022. godine, više na www.izbori.ba ili putem info-linije: +387 33/251-331 i +387/33 251-332 ili e-adresa: info@izbori.ba // Opći izbori u BiH: Za glasanje van države se prijavilo 55.000 birača

SLIKA MJESECA: Goranačka ljepota