13. biciklistička karavana prijateljstva Mostar - Vukovar

Udruga za promociju biciklizma “Hercegovina Bicikl”, u suradnji s brojnim biciklističkim klubovima iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske, organizira 13. po redu Međunarodnu biciklističku karavanu prijateljstva Mostar – Vukovar 2025., koja će se održati od 28. travnja do 2. svibnja. 

Karavana prijateljstva ponovno će simbolično spojiti gradove Mostar i Vukovar, ali i općine Kiseljak, Žepče, Orašje te grad Županju, kroz koje sudionici prolaze u sklopu ove nesvakidašnje manifestacije. Osim sportskog i promotivnog karaktera, karavana nosi snažnu poruku mira, zajedništva i sjećanja. 

Kako ističu organizatori, ovom biciklističkom povorkom odaje se počast svim žrtvama u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini koje su svoje živote položile u obrani domovine, s posebnim naglaskom na žrtve Vukovara. Tijekom tromjesečne opsade toga grada poginulo je oko 3.500 osoba, među kojima i više od tisuću civila. Karavana također obilježava godišnjicu ubojstva 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu selu. Uz odavanje počasti, karavana dodatno jača prijateljske veze između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske, kao i prijateljstvo između Grada Mostara i Grada Vukovara. 

Petodnevna karavana obuhvatit će četiri etape, ukupne duljine oko 500 kilometara. Sudionici će se kretati magistralnim i županijskim cestama, a sigurnost će im osiguravati policijska pratnja. Organizatori su osigurali i prateće vozilo koje će prevoziti hranu, piće i sve potrebne potrepštine za bicikliste. Polazak karavane zakazan je za ponedjeljak, 28. travnja u 9:00 sati, ispred Hrvatskog doma hercega Stjepana Kosače u Mostaru. Organizatori pozivaju sve zainteresirane građane da svojim dolaskom podrže ovu humanitarnu i simboličnu biciklističku inicijativu.

Pročitaj članak

Povijesne brojke ispraćaja

Papa Franjo, koji je preminuo na Uskrsni ponedjeljak, 21. travnja u dobi od 88 godina, ispraćen je jučer, 26. travnja 2025., na Trgu svetog Petra u Vatikanu, uz prisustvo više od 400 tisuća vjernika (prema procjenama talijanskog ministra unutrašnjih poslova). 

Prisutno je bilo više od 130 delegacija, uključujući oko 50 šefova država, uključujući američkog predsjednika Donalda Trumpa sa suprugom Melanijom, bivšeg Joa Bidena sa suprugom Jill, princa Williama, španjolskog kralja Filipa VI. i kraljice Letizie, belgijskog kralja Philippea i kraljice Mathilde, princeza Charlene od Monaka i njezin suprug princ Albert od Monaka te desetak vladajućih monarha.

Naravno! Evo teksta s podebljanim imenima, kako si tražio:

---

Uz brojne šefove država, na ispraćaju Svetog Oca bili su prisutni i predstavnici državnih poglavara, predsjednici vlada te veleposlanici iz cijeloga svijeta.

Predstavnici šefova država:
Ahmed Attaf (Alžir), Sam Mostyn (Australija) sa suprugom Simeonom Beckettom, Igor Sergeenko (Bjelorusija), Prosper Bazombanza (Burundi) sa suprugom Marie Ndenganyo, Dame Froyla Tzalam (Beliz) sa suprugom Danielom Mendezom, Paul Atanga Nji (Kamerun), Mary Simon (Kanada) sa suprugom Whitom Fraserom, Chen Chien-jen (Tajvan), Verónica Alcocer (Kolumbija), Salvador Valdés Mesa (Kuba), kraljica Mary (Danska), Osama al-Azhari (Egipat), Félix Ulloa (Salvador) sa suprugom Lilian Alvarengo de Ulloa, Constancia Mangue (Ekvatorska Gvineja), Liwy Grazioso (Gvatemala), Joko Widodo (Indonezija), Nechirvan Barzani (Kurdistan/Irak), Gilbert Koné Kafana (Obala Bjelokosti), princ Alois i princeza Sophie (Lihtenštajn), Rosa Icela Rodríguez (Meksiko), Aziz Akhannouch (Maroko), Selma Ashipala-Musavyi (Namibija), Godswill Akpabio (Nigerija), prijestolonasljednik Haakon i princeza Mette-Marit (Norveška), Javier Martínez-Acha (Panama), Raúl Latorre (Paragvaj), Elmer Schialer (Peru), Olga Ljubimova (Rusija), Yu In-chon (Južna Koreja), Semaya Kumba (Južni Sudan), Hind Kabawat (Sirija), Philip Mpango (Tanzanija), Mohamed Ali Nafti (Tunis), Anita Among (Uganda), šeik Khaled bin Mohamed Al Nahyan (Ujedinjeni Arapski Emirati), princ William (Ujedinjeno Kraljevstvo), Mario Lubetkin (Urugvaj), Yván Gil (Venezuela), Mulambo Haimbe (Zambija) i Constantino Chiwenga (Zimbabve).

Predsjednici vlada:
Xavier Espot Zamora (Andora), Christian Stocker (Austrija), Muhammad Yunus (Bangladeš), Bart De Wever (Belgija), Borjana Krišto (Bosna i Hercegovina), Rosen Zhelyazkov (Bugarska), Andrej Plenković (Hrvatska), Petr Fiala (Češka) sa suprugom Janom Fialovom, Olaf Scholz (Njemačka), Markus Söder (Bavarska), Anke Rehlinger (Saarland i predsjednica Bundesrata), Kyriakos Mitsotakis (Grčka) sa suprugom Marevom Grabowski-Mitsotakis, Viktor Orbán (Mađarska) sa suprugom Anikó Levai, Micheál Martin (Irska), Giorgia Meloni (Italija), Albin Kurti (Kosovo) sa suprugom Ritom Augestad Knudsen, Luc Frieden (Luksemburg), Robert Abela (Malta) sa suprugom Lydijom Abela, Dick Schoof (Nizozemska), Christopher Luxon (Novi Zeland), Mohammad Mustafa (Palestina), Luís Montenegro (Portugal), Marcel Ciolacu (Rumunjska), Đuro Macut (Srbija), Mohammed bin Abdulrahman bin Jassim Al Thani (Katar), Robert Golob (Slovenija), Ulf Kristersson (Švedska), Keir Starmer (Ujedinjeno Kraljevstvo) sa suprugom Victorijom Starmer, John Swinney (Škotska) i Michelle O'Neill (Sjeverna Irska).

Veleposlanici:
Carles Álvarez Marfany (Andora), Boris Sahakyan (Armenija), Keith Pitt (Australija), İlqar Muxtarov (Azerbajdžan), Yury Ambrazevich i Kirill Petrovsky (Bjelorusija), Bruno van der Pluijm (Belgija), Kostadin Kodzhabashev (Bugarska), Alberto Ospina Carreño (Kolumbija), Federico Zamora (Kostarika), Susanne Shine (Danska), Jorge Edmundo Uribe Pérez (Ekvador), Julieta Anabella Machuca (Salvador), Yaron Sideman (Izrael), Vhangha Patrice Koffi (Obala Bjelokosti), Alberto Barranco Chavarría (Meksiko), Rajae Naji Mekkaoui (Maroko), Martin Andjaba (Namibija), Annemieke Ruigrok (Nizozemska), Joseph Varo (Papua Nova Gvineja), Romina Taboada Tonina (Paragvaj), María José Argaña Mateu (Paragvaj), Asma Naji Al-Amri (Katar), Maria Alessandra Albertini (San Marino) i Per Holmström (Švedska).

Te mnogi konzuli, monasi i kraljevi. Njihova prisutnost odražavala je univerzalni karakter Papinog poslanja i duboko poštovanje koje je uživao među narodima i vladama svijeta.

Izostali su

Neki čelnici nisu prisustvovali sprovodu zbog različitih razloga:

• Anthony Albanese, premijer Australije, zbog predizborne kampanje
• Mark Carney, premijer Kanade, također zbog izbora
• Benjamin Netanyahu, premijer Izraela, zbog ograničenja putovanja povezanih s nalogom Međunarodnog kaznenog suda
• Vladimir Putin, predsjednik Rusije, iz istog razloga
• Kralj Nizozemske, zbog proslave Koningsdaga (dan kralja)​

Sprovod pape Franje poslužio je i kao prilika za diplomatske susrete. Primjerice, Donald Trump i Volodimir Zelenskij održali su privatni povijesni razgovor koji su obje strane opisale kao konstruktivan.​

Jednostavnost u skladu s osobnim uvjerenjima

Papa Franjo je još za života izrazio želju za skromnim pogrebom, odustajući od stoljetne tradicije pokapanja u tri međusobno povezana lijesa od čempresa, olova i hrasta. Umjesto toga, odabrao je jednostavan drveni lijes obložen cinkom. Njegovo tijelo nije bilo izloženo na katafalku u bazilici sv. Petra, već je ostalo u zatvorenom lijesu, čime je želio naglasiti svoju skromnost i bliskost s običnim vjernicima. 

Pokop u bazilici svete Marije Velike

U skladu sa svojom posebnom pobožnošću prema bazilici svete Marije Velike (Santa Maria Maggiore), papa Franjo je odlučio biti pokopan upravo tamo, što ga čini prvim papom pokopanim izvan Vatikana od pape Leona XIII. 1903. godine. Njegov grob, smješten između dviju kapela, označen je jednostavnom pločom od ligurskog mramora s natpisom "Franciscus". 

Sprovodna ceremonija

Sprovodnu misu predvodio je 91-godišnji talijanski kardinal Giovanni Battista Re, dekan Kardinalskog zbora, uz koncelebraciju 220 kardinala, 750 biskupa i svećenika te više od 4000 drugih svećenika. Nakon mise, pogrebna povorka krenula je od bazilike sv. Petra prema bazilici svete Marije Velike, prolazeći pored mnogih rimskih spomenika, uključujući Koloseum. Duž trase duge oko 5,5 kilometara okupilo se mnoštvo ljudi, a na stepenicama koje vode do bazilike prisustvovala je skupina siromašnih, odajući počast papi koji je bio poznat po svojoj predanosti služenju siromašnima i potlačenima. 

Početak žalosti i pripreme za konklavu

Papin sprovod označio je početak devetodnevne žalosti za Katoličku crkvu. Još jedna misa žalosti održat će se na Trgu svetog Petra u nedjelju, koju će predvoditi talijanski kardinal Pietro Parolin, često spominjan kao mogući nasljednik pape Franje. Vatikan će u narednim danima objaviti datum početka konklave za izbor novog pape, koja se očekuje najranije 6. svibnja.

Ovaj ispraćaj pape Franje ostaje zapamćen kao povijesni trenutak koji odražava njegovu skromnost, pastoralnu bliskost s vjernicima i predanost služenju siromašnima, ostavljajući dubok trag u povijesti Katoličke crkve i svijeta.

Pročitaj članak

Izašao prvi album mlade uzdanice hrvatske duhovne scene Vanesse Mioč

Poseni dani za hrvatsku duhovnu glazbenu scenu, obilježeni ponosom i radošću. Mlada i iznimno talentirana Vanessa Mioč izdala je svoj prvi studijski album pod nazivom "Vjerujem", na kojem se predano radilo proteklih godina.

Vanessa je svojim radom, odlučnošću i hrabrošću zaslužila sve lijepe trenutke koji joj posljednjih mjeseci dolaze u život: dojmljive pjesme, brojne nastupe i priznanja na festivalima. Njezin put svjedoči o tome kako se u okvirima kršćanske duhovne glazbe u Hrvatskoj razvija jedna ozbiljna i svježa glazbena priča. Zapažen nastup i interesovanje publike imala je na huhovnim koncertima u Mostaru i Širokom Brijegu, piše Goranci online.

Još od svojih prvih, skromnih koraka, kada je sramežljivo i tihim glasom pjevušila svoje prve pjesme, Vanessa je pokazivala rijetku dubinu i osjetljivost. Danas je to mlada umjetnica čija pjesma, osnažena vjerom i predanjem Bogu, uspijeva dodirnuti i najtvrđa ljudska srca.

Ono što Vanessu posebno izdvaja jest njezina ustrajnost i poniznost. Unatoč sve većim uspjesima i blještavilu pozornica, ostala je vjerna služenju u zajednici Srce Isusovo, bilo na Kamenitim vratima, Jordanovcu ili Palmotićevoj. Redovito bi se, u tišini i jednostavnosti, mogla vidjeti kako pjeva i služi pred malobrojnim okupljenima – pred 10, 20 ili 50 ljudi. Ova postojanost i skromnost otkrivaju čistoću njezinih motiva i dubinu njezine duhovne posvećenosti.

Album "Vjerujem" plod je suradnje vrhunskih autora i glazbenika. Posebne čestitke upućuju se Romani Bilaver i fra Marinu Karačiću na autorskom doprinosu, kao i aranžerima Grguru Sesaru i Goranu Kovačiću. Ne smije se zaboraviti ni sve instrumentaliste koji su svojim umijećem pridonijeli ljepoti ovog albuma.

Vanessa Mioč ovim albumom potvrđuje da je pred njom svijetla budućnost, a hrvatska duhovna glazbena scena dobila je svog novog, blagoslovljenog slavuja.

Ovu talentiranu pjevačicu možete pratiti na Facebooku, Instagramu i YouTube.

Pročitaj članak

Bijela nedjelja – Mali Uskrs i Nedjelja Božanskog milosrđa

Danas, tjedan dana nakon Uskrsa, Crkva slavi Bijelu nedjelju, poznatu i kao Mali Uskrs, a u novijoj liturgijskoj tradiciji i kao Nedjelju Božanskog milosrđa. Iako ove tri oznake na prvi pogled mogu izgledati kao različiti nazivi za isti dan, svaka od njih nosi svoju teološku, duhovnu i povijesnu dubinu.

Značenje Bijele nedjelje

Naziv Bijela nedjelja dolazi iz ranokršćanske liturgije. Novokrštenici, koji su kršteni na Veliku subotu, nosili su bijele haljine kao znak novoga života u Kristu. Te haljine bi nosili kroz cijelu uskrsnu osminu, a na osmi dan — današnju nedjelju — svečano bi ih skidali. Bijela odjeća simbolizirala je čistoću, novo rođenje i svetost života u Kristu. U toj simbolici leži razlog zašto se današnja nedjelja naziva "bijelom".

Mali Uskrs

Liturgijski gledano, današnja nedjelja zatvara uskrsnu osminu — osam dana koji se slave kao jedan veliki dan Uskrsa. Zbog toga se često naziva i Malim Uskrsom. U mnogim se župama na ovu nedjelju ponovno okupljaju krštenici, a liturgijska čitanja naglašavaju susret uskrslog Krista s učenicima, osobito poznatu epizodu s nevjernim Tomom (Iv 20, 19-31). Krist dolazi kroz zatvorena vrata, daruje mir i poziva na vjeru koja nadilazi sumnju: "Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju."

Nedjelja Božanskog milosrđa — dar svetoj Faustini

Od 2000. godine, prema želji pape Ivana Pavla II., Bijela nedjelja dobiva i novo, snažno duhovno značenje — postaje Nedjelja Božanskog milosrđa. Temelj za to nalazi se u mističnim iskustvima svete Faustine Kowalske, poljske redovnice kojoj se Isus objavio i poručio:  

"Želim da prva nedjelja po Uskrsu bude blagdan Milosrđa."

U Dnevniku sv. Faustine Isus govori:  

"Na taj dan otvorena su sva vrata Božjeg milosrđa; neka nijedna duša ne strahuje da mi priđe, makar joj grijesi bili kao grimiz." 

(Sv. Faustina, Dnevnik 699)

Papa Ivan Pavao II. prepoznao je važnost ove poruke za suvremeni svijet — svijet ranjen ratovima, podjelama i duhovnom prazninom — i odredio da cijela Crkva slavi ovu nedjelju kao poziv na povjerenje u Božje milosrđe.

Poruka današnjeg dana

Današnja svetkovina, u svim svojim značenjima, ujedinjuje povijest Crkve, duboku liturgijsku simboliku i aktualnu duhovnu potrebu suvremenog čovjeka. Krist dolazi učenicima u strahu, donosi mir, potvrđuje pobjedu nad smrću i nudi svoje rane kao izvor ozdravljenja. Nedjelja Božanskog milosrđa podsjeća nas da nema grijeha koji Bog ne može oprostiti — ako mu se s pouzdanjem obratimo.

Bijela nedjelja označava liturgijski završetak uskrsne osmine, ali poziva i na duhovni početak — poziv na trajnu vjeru, pouzdanje i svjedočenje Kristova uskrsnuća u svakodnevici. Mali Uskrs nas podsjeća da je radost uskrslog života svakodnevna stvarnost, a Nedjelja Božanskog milosrđa nas uči da je Božje srce veće od naših slabosti.

Pročitaj članak

Živite sada! Životna lekcija pape Franje

U vremenu kada nas svakodnevne brige, obaveze i neprestana potraga za “boljim sutra” lako mogu odvući od onoga što je zaista važno, podsjetnik na jednostavne istine dolazi iz srca jednog od najvoljenijih duhovnih vođa našeg vremena – Pape Franje. Njegove riječi koje su istale poslije njega, prepune su topline, mudrosti i ljudskosti, pozivaju nas da se zaustavimo, osvrnemo oko sebe i počnemo živjeti – sada, odmah, bez odgađanja.

"Ovaj će život brzo proći", započinje poruka koja nas na prvi pogled može zateći svojom jednostavnošću, ali upravo u toj jednostavnosti leži duboka istina. Papa Franjo nas poziva da prestanemo gubiti energiju na sukobe, ogorčenost i nepotrebne brige. Umjesto da se iscrpljujemo u dokazivanjima, borbama za materijalno i težnji za savršenstvom koje ne postoji, on nas podsjeća da biramo ljubav, blagost i zahvalnost.

Zašto se stalno svađati s partnerom kad ste ga birali da s njim dijelite lijepe trenutke? Zašto gomilati stvari za “neki poseban dan” koji možda nikad ne dođe? Zašto čekati idealne uvjete kad je jedini pravi trenutak – sada?

Papa nas je podsjećao da ne prestajemo ljubiti svoje bližnje, da mažemo svoje pse i mačke, da ne štedimo omiljeni parfem i da nosimo one tenisice koje volimo. Jednostavne stvari – trenutci, geste, riječi – grade životnu radost. Ponekad je najveći dar koji možemo dati nekome samo naš poziv, zagrljaj ili oprost.

Također nas poziva da prestanemo čekati. Čekamo praznike, bolja vremena, više novca, savršen posao ili ljubav. A dok čekamo, život prolazi. Savršenstvo ne postoji – postoje ljudi, s manama i vrlinama, koji su ovdje da uče, a ne da dosegnu nedostižno.

Poruka završava s jednostavnim, ali snažnim poticajem: više volite, više opraštajte, više grlite. Poštujte sebe, poštujte druge. Slijedite svoj put i pustite druge da idu svojim. Živite intenzivno i predajte ostatak u ruke Stvoritelju.

Ova životna lekcija nije rezervirana samo za vjernike, već za sve koji traže mir, smisao i radost u svakodnevici. I zato, baš danas, živite sada.

Pročitaj članak

Pokopan je papa Franjo, počinje devetodnevna žalost

Papa Franjo pokopan je u subotu popodne u bazilici svete Marije Velike, objavio je Vatikan. Vjernici, svećenici i državnici prethodno su se Vatikanu i u Rimu oprostili od 88-godišnjeg pape "otvorena srca" koji je umro na Uskrsnji ponedjeljak, piše Hina.

Oko 250 tisuća ljudi okupilo se na grandioznom Trgu svetog Petra u čijem je središtu tijekom sprovodne mise ležao skromni drveni lijes Franje, rodnim imenom Jorgea Marija Bergoglia, prvog pape iz Južne Amerike.   

Stiglo je i oko 130 svjetskih delegacija sa šezdesetak čelnika država i organizacija, posjednutih s desne strane Franjinog lijesa.  

Među njima su bili američki predsjednik Donald Trump, glavni tajnik Ujedinjenih naroda Antonio Guterres, francuski predsjednik Emmanuel Macron, španjolski kralj Filip VI., ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij, argentinski predsjednik Javier Milei, brazilski predsjednik Luiz Inacio Lula da Silva, predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen, između ostalih.

Hrvatsku su predstavljali predsjednik Zoran Milanović i premijer Andrej Plenković.   

S lijeve strane lijesa sjedili su kardinali koji će na konklavi idući mjesec odabrati Franjinog nasljednika, odlukom koja će odrediti hoće li Crkva nastaviti Argentinčevim stopama „otvorenosti” ili se vratiti tradicionalnijem papinstvu.  

Oko sat i pol dugu sprovodnu misu vodio je 91-godišnji Giovanni Battista Re, talijanski kardinal i dekan kardinalskog zbora.  

On je hvalio Franju kao papu bliskog narodu koji je htio Crkvu „kao kuću za sve”. Isticao je njegovo zalaganje za najugroženije skupine i istupanje protiv rata.  

„Pun ljudske topline i duboko osjetljiv na rane današnjice, papa Franjo je istinski dijelio tjeskobe, patnje i nade našeg doba”, rekao je Re.   

Zagovarao je Crkvu koja brine o problemima koji razdiru suvremeni svijet, koja će se „privinuti nad svakim čovjekom, bez obzira na vjeru i životne okolnosti”, dodao je Talijan.   

Dekaln kardinalskog zbora ponovio je Franjin poziv da se grade mostovi, a ne zidovi i time poslao poruku o važnosti mira.   

„Rat uvijek ostavlja svijet gorim nego što je bio prije. Rat je uvijek bolan i tragičan poraz za sve”, poručio je dekan kardinalskog zbora pred pedesetak svjetskih čelnika koji su stigli u Vatikan pozdraviti se od Franje.   

Zborovi su tijekom ceremonije pjevali pjesme na latinskom, a molitve su izgovorene na različitim jezicima poput talijanskog, kineskog, španjolskog, portugalskog i arapskog, pokazujući raznovrsnost pripadnika katoličke vjere.  

Franjino tijelo potom je posljednji put nakratko ušlo u baziliku svetog Petra koja ga je zvonjavom ispratila na konačno putovanje u baziliku svete Marije Velike, njegovu omiljenu rimsku crkvu.   

Pogrebna povorka u preuređenom papamobilu putovala je od Vatikana do papinog konačnog odredišta uz pozdrave tisuća vjernika okupljenih na rimskim ulicama. Policija je procijenila da je procesiju pratilo do 150 tisuća ljudi.   

Duž rute duge oko 5,5 km od Trga svetog Petra povorka je prolazila pored mnogih poznatih rimskih spomenika, uključujući Koloseum.  

Pred bazilikom svete Marije Velike dočekalo ga je četrdeset pripadnika marginaliziranih skupina koji su odali posljednju počast Franji: migranti, beskućnici, zatvorenici i transrodne osobe.  

Franjo je pokopan bez očiju javnosti u jednostavan grob u podu bazilike, između dviju kapela. Na grobnoj ploči od ligurskog mramora uklesano je samo ime Franciscus.  

Sada u Vatikanu slijedi devet dana žalosti, poznatih pod nazivom 'novendiali', a kardinali iz cijelog svijeta u tom će se periodu promišljati o tome koga izabrati za Franjina nasljednika.   

Konklava sa 135 kardinala izbornika, među kojima će biti Josip Bozanić i Vinko Puljić, ne može početi prije 6. svibnja.

Pročitaj članak

Došli se oprostiti od pape Franje noseći križ od 40 kilograma, a jedan od njih je – musliman!

Tko se oprostio sa zemaljskim tijelom pape Franje na odru – oprostio se, brojnima kojima to nije pošlo za rukom ostaje spoznaja da su bili blizu – a i to, u konačnici, donosi neku utjehu. Među njima je i zanimljiv trojac kojega čine tri neobična momka: dvojica fetivih Napolitanaca i jedan Tunižanin s adresom u – Milanu, piše SlobodnaDalmacija.

Oni su u sumrak dana ulicama Rima nosili težak teret, i to doslovno; riječ je o križu koji “piza” čak 40 kilograma a podjednako su ga “na kosti uprtili” Antonio Altopiedi (43), Gennaro Speria (53) i 55-godišnji Muhamed Ciril (Mimmo), inače – musliman.  

Čovjek je čovjek, koje god vjere bio. I boje kože. Papa Frane je bio veliki čovjek, on nije pravio razliku, i ponosni smo što na ovom križu nosimo njegov potpis – pokazuju momci na djelić križa prekriven staklom. Tu je, doista, potpis pape Frane, kao i pločica datuma, točnije dva datuma kad su križ nosili na relaciji Milano – Rim. Pješke, na leđima, i taj je mukotrpan ali ponosit pothvat trajao od 25. travnja 2019. do 5. srpnja, a identična je ruta ponovljena iste godine u rujnu.  

Ove su godine trojica nosila križ na relaciji Milano – Isernia – Roma. Danima, stotinama kilometara, nisu niti brojali!  

Dok se polako gasio dan trojica su nam povjerila da ih bole kosti a stopala su puna žuljeva, no srce je ispunjeno. Misija je uspjela, oni žele zajedno s križem pronijeti papinu i svoju poruku mira, i promovrati rad udruge Genny Lo Zio Area 51.  

Ništa ne tražimo, ali kad nešto imamo, podijelimo gladnima i potrebitima. Kupili smo hranu za djecu u Palestini, nama ne treba ništa. Gdje ćemo spavati? Na podu, kao i uvijek. Mi pješačimo, nosimo križ i spavamo putem, bilo gdje. Navikli smo – vele tvrdi momci, svojevrsni pokajnici.  

Gennaro je, povjerava nam, imao burnu mladost, drogu je konzumirao i preprodavao, ali se jednoga dana promijenio, iz dubine duše pokajao. Zato je na leđima utetovirao natpis: “Baraba”. Znamo što taj biblijski lik predstavlja…  

Čovjek uvijek može biti bolji, i ovaj svijet može biti bolji. Papa Frane bio je naš uzor kao netko blizak samom Isusu, Nebeskom Ocu i Duhu Svetome. Ponosni smo što smo ga poznavali – kazuju Gennaro, Antonio i Muhamed, ujedinjeni u svojoj patnji tijela i spasu duše.  Koji, znamo to, ponekad idu pod ruku.

Pročitaj članak

UŽIVO Posljednji ispraćaj Svetog Oca, pape Franje

Danas cijeli svijet s dubokim poštovanjem prati posljednji ispraćaj Svetog Oca, pape Franje. Izravni prijenos svečane ceremonije s Trga svetog Petra u Vatikanu započeo je od 8 sati na HRT-u, Novoj TV, RTL-u i Laudato TV-u, te na BHT i RTV Herceg-Bosne prijenos od 9 sati.

Ova povijesna i emotivna ceremonija okuplja milijune vjernika i poštovatelja iz svih krajeva svijeta, pružajući im priliku da virtualno prisustvuju oproštaju od Pape koji je obilježio cijelo jedno desetljeće Katoličke Crkve, ali i Svijeta svojim jednostavnim, skromnim i suosjećajnim pristupom.

Izravni prijenos omogućuje svakom čovjeku, bez obzira na udaljenost, da bude dijelom ovog dirljivog trenutka zajedništva, molitve i zahvalnosti.

Izravan prijenos gledajte OVDJE.

Pročitaj članak

Povijesni oproštaj od Pape Franje uz TV prijenos dostupan svima

Danas u Vatikanu, pred očima cijelog svijeta, održava se sprovod Pape Franje, poglavara Katoličke crkve čiji je pontifikat obilježen humanošću, jednostavnošću i zauzimanjem za siromašne. Riječ je o događaju bez presedana u novijoj crkvenoj povijesti – sprovodu aktualnog pape, čiji je život i smrt duboko obilježio vjernike i političke vođe diljem svijeta.

Izravni prijenos

Ceremoniju ispraćaja Pape Franje možete pratiti uživo od 8 sati na HRT-u, Novoj TV, RTL-u i Laudato TV-u, dok će BHT i RTV Herceg-Bosne prijenos započeti od 9 sati. Izravan prijenos omogućuje milijunima ljudi diljem svijeta da virtualno prisustvuju ovom povijesnom trenutku s Trga svetog Petra u Vatikanu.

150.000 ljudi u tišini: oproštaj koji je potresao svijet

Od srijede ujutro, kada je tijelo Pape Franje u svečanoj procesiji preneseno u Baziliku sv. Petra, kroz nju je prošlo više od 150.000 ljudi. Vjernici iz svih krajeva svijeta čekali su satima kako bi mu odali počast u tišini, moleći ili ostavljajući jednostavne poruke zahvalnosti. Lijes je sinoć zatvoren u posebnom obredu koji je predvodio kardinal Kevin Farrell, komornik Svete rimske Crkve. U njega su položene 12 zlatnih kovanica, po jedna za svaku godinu pontifikata, te zapis o njegovom papinstvu – tradicija stara stoljećima.

Globalna prisutnost i sigurnosne mjere bez presedana

Više od 200.000 ljudi očekuje se jutros na Trgu svetog Petra. Među njima su i 50 šefova država, uključujući američkog predsjednika Donalda Trumpa, desetak vladajućih monarha, predsjednici Italije, Francuske, Njemačke, Velike Britanije, Ukrajine, Brazila te čelnici institucija Europske unije i Argentine – Franjine domovine.

Iz Hrvatske će u službenoj delegaciji biti predsjednik Zoran Milanović i premijer Andrej Plenković. Raspored sjedenja na svečanosti strogo je protokolaran – čelne osobe Italije i Argentine imat će najistaknutija mjesta, dok ostali državnici sjede abecednim redom prema francuskim nazivima svojih država. Bivši američki predsjednik Joe Biden, iako poznat kao praktični katolik, neće sjediti s američkom delegacijom već među "ostalima".

Zbog enormnog interesa i osjetljive političke konstelacije, Rim je pod potpunom sigurnosnom kontrolom: tisuće policajaca i volontera, sustavi protiv bespilotnih letjelica, snajperisti na krovovima i borbeni avioni u pripravnosti čuvaju red.

Pokop izvan Vatikana

U simboličnom zaokretu, Papa Franjo će, prema vlastitoj želji, biti pokopan izvan vatikanskih zidina, u bazilici svete Marije Velike (Santa Maria Maggiore) – prvoj marijanskoj crkvi u Rimu i mjestu kojem je bio posebno privržen. Ovo je povratak tradiciji staroj više od 350 godina – posljednji papa pokopan na toj lokaciji bio je Klement IX. 1669. godine. Pokopna povorka proći će 5,5 km dugom trasom do bazilike, uz poznate rimske znamenitosti poput Koloseuma, a uz trasu se očekuje ogromno mnoštvo.

Na simboličan i snažan način, skupina siromašnih osoba – kojima je Franjo cijeli život služio – bit će prisutna na stepenicama bazilike, odajući mu počast. Pokop će biti privatan, bez kamera i pompe. Grobna ploča od ligurskog mramora nosit će samo jedno ime: Franciscus.

Što slijedi nakon pokopa?

Ovim sprovodom počinje devetodnevna žalost Katoličke crkve. U nedjelju će se na Trgu svetog Petra održati dodatna misa koju predvodi kardinal Pietro Parolin, često spominjan kao mogući nasljednik Franje.

U narednim danima očekuje se objava datuma početka konklave – izbora novog pape. Vatikanski izvori procjenjuju kako taj povijesni proces neće početi prije 6. svibnja.

Današnji dan ostat će urezan u povijesti kao dan kada je svijet ispratio papu naroda. Činjenica je da je sprovod Pape Franje i globalna zahvalnosti čovjeku koji je u vremenima podjela i kriza neumorno pozivao na jedinstvo, milosrđe i brigu za najranjivije.

Pročitaj članak

Župo, sretna ti 154. obljetnica osnutka

Lako je kada imaš puno godina pamtiti naprimjer, posljednju svadbu na konjima, a to bi koliko me pamet služi Ike Šoljušića kad nispolje provedoše mladu od Lekušića u Staro selo. Još prije, 63.godine kad svatovi Franje Raiča prvi put autobusom dođoše u Gorance po Zoru Tokušinu-Pranjića na Puzevinu. Ove druge se dobro sjećam, drugi osnovne sam bio, Zora me zadužila da se popnem na murvu kod Tajerove pojate i gledam kad će autobus banuti sa Stećaka da bi nju cure zaključale u naš kukac i tu čekala da je kum isprosi kako je to bio običaj. Dugo sam dežurao dok se ne ugleda oblak prašine na dnu Poljica, zagalamio eto ih pa trk na Begov okrajak da dočekamo sa puzevarskom rondom autobus i svatove Većina nas je prvi put vidila da u jednom vozilu može stat tridesetak ljudi. Sada nakon više od šezdeset godina sve to mnogima izgleda čudno ali za nas je tada to bio nestvaran doživljaj. 

Puno se toga od tog vremena u našem mjestu promijenilo, nema više slamarica nit stogova, drvenih kola ni volova, ni ovaca ni čobanica. Umjesto podukivanja i dozivanja svaka baba nosi mobitel, čuje se i vidi nanj svoje namilije na kraj svijeta. Samo nažalost i baba u Gorancim nestaje, možeš ih na prste nabrojit. Doduše puno toga je više i ljepše, umjesto Fonzina granapa sad je nekoliko elitnih restorana sa stotine mijesta. Na meniu sve svjetski specijaliteti. Bude vjerujem dana kad se u njima popije više viskija nego varenike u cijelim Gorancima. Umjesto nekad živahne Žarkove zadruge, robu uglavnom svi nabavljaju u okolnim gradskim diskontima. Da nije kletog Jure Botića i nekoliko mještana, Bog zna bili se bar ponekad ganga u selu čula. 

Mjesna crkva Uznesenja BDM jedina je gotovo ista kao i prije 140 godine od kad je u funkciji, doduše dodan je novi Župni dvor i zvonik, ostali zahvati nisu joj promijenili puno prvotni izgled ali je prelijepa i dobro posjećena. Baš kad je skinuto staro zvono sa drvene konstrukcije krajem šezdesetih, brojni seoski momci su ga probali odizati od zemlje, ne znam koliko je težilo, ali malo ih je ga moglo odignut do ispod koljena. Jedini koji je to mogao i zaljuljat ga da zazvoni bio je tada zamašita momčina Stanko Četnikov. Mi mlađi dobro smo pratili sve to dok nas nebi dobri fra Krešo zovnuo na vjeronauk. 

I sad ono zašto sve ovo dosad napisah. 

Vjerujem da mnogi gorančani, a pogotovo mlađe generacije ne znaju da prvo sjedište župe Goranci nije bilo u sadašnjoj crkvi pod Jelom. Prvo sjedište je bilo u zaseoku Puzevina na Širokoj njivi u vlasništvu obitelji Krešić iz Kulašina. 

U crkvenim knjigama piše doslovno: 

"Župa Goranci od majke crkve Gradac odvojena je 27.4.1871. godine. Ta crkva se nalazi na srid sela na Širokim njivama u zaseoku Puzevina. Prvi župnik je bio fra Matija Prskalo koji uz pomoć goranačkog puka sagradi župu".

Na ovoj lokaciji župa Uznesenja BDM je stolovala do 1883.god kad seli u sadašnju novu pod Jelom. Samo ugrubo računajući u tom vremenu na toj lokaciji je kršteno, krizmano, vjenčano na stotine i stotine naših predaka. Za taj period je također održano i na stotine misa i drugih vjerskih prigoda. 

Mjesto prvog stolovanja naše župe trenutno je zapuštena i u korov zarasla lazina puna otpada i raznog materijala. U jednom dijelu se naziru obrisi kamenih temelja. Kamen bivše crkvice je po pričanju starijih prenešen i upotrebljen za današnju novu na volujskim zapregama i na druge načine. Sjećanja me vraćaju u davna dječačka vremena kad smo nas nekoliko tik iznad tog mjesta skriveni od starijih pušili prve cigare, ja, Milenko Murtinov, pok. Marko Bobin, pok. Franjo Bebanov, uvijek bi neko od nas znao reći. 

" Ne bacaj doli ćike, tu je bila crkva" 

I sada kad osnivanje župe ulazi u 155.godinu, skupina organizirana u udruzi "Goranačko blago" kao jedan od svojih prvih koraka planira čišćene i izgradnju skromnog obilježja i postavljanje kipa na tom prostoru. Idejno rješenje izradio je porijeklom gorančanin ispod Kose akademski kipar Željko (Ivana) Marić. Sve predviđeno uraditi od hercegovačko-goranačkog kamena. 

Sve ove radnje su krenule uobičajenim redom, prvo dobivanjem pristanka poštovane obitelji Krešić, vlasnika posjeda. Zatim suglasnosti mjesnog župnika uvaženog dr. sc. fra. Ivana Ivande koji nas je uputio na Hercegovačku franjevačku provinciju, točnije na našeg, porijeklom sumještanina, fra Antu Marića voditelja knjižnice i drugih resora vezanih za ove aktivnosti. Fra Ante koji je naš plan primio s punim srcem i potporom je također o svemu izvijestio provincijala dr. sc. fra Jozu Grbeša, koji je dao usmenu potporu i obećao osobno nakon završetka podijeliti sveti blagoslov. Šta ovom dodati već reći da su ove reakcije bile jedan dodatni svojevrsni poticaj koji treba iskoristiti na prigodan način. Istina do sada je u sve bio uključen manji broj ljudi, čisto iz praktičnih razloga. 

Crkva u Hercegovini ima vjerojatno više ovakvih slučajeva i nije u njenoj obvezi sva ta mjesta obnavljati, postoje nove velebne građevine primjerene sadašnjim potrebama o kojima revno brine. 

Trebaju li Goranci provest ovu skromnu ali izuzetno značajnu akciju obnove mjesta gdje su se molili, sakramente primali naši davno pomrli predci. Svakako moglo bi i bez ovoga, ali Upravni odbor udruge "Goranačko blago" u razgovoru sa dijelom župljana, privrednicima doma i u dijaspori te većinom bivših župnika sada na službama diljem svijeta zaključio je iskoračiti ovaj korak. Prevažnu ulogu u svemu ovom daje nam portal "Goranci online" skupina samozatajnih ali neprocjenjivo vrijednih promotora našeg kraja i običaja diljem svijeta. 

Uz njihovu pomoć i druge načine oglašavanja i ponuđenim brojevima komuniciranja, sve skore aktivnost će vam biti dostupne u narednom vremenskom periodu. Svakako računajući na primjerenu vašu verbalnu radnu i materijalnu potporu bez koje sve ovo ne bi imalo smisla. Naša časna, kršćanska, domoljubna prošlost pripada svima nama. 

Uz zahvalnost onima koji su to već konkretno učinili, također unaprijed zahvala i svima vama koji će to u narednom periodu zasigurno polučiti. 

Župo Uznesenja BDM Goranci i svi župljani, ma gdje bili, svi novonaseljeni i prijatelji, neka vam je sretna obljetnica osamostaljenja i djelovanja na našim prostorima. 

Sretan ulazak u 155 godišnjicu i u njoj ostvarenje zadatih planova. Neka i ova skromna zamisao i realizacija bude svojevrsna zahvala svima koji svojom žrtvom obilježiše i zadužiše naš kraj čijom prošlosti se uvijek i na svakom dijelu svijeta možemo ponositi. 

P.S I evo, dok se još ne osuši tinta na ovoj priči, katolička crkva njen puk i cijeli dobronamjerni svijet već peti dan žaluje za svojim poglavarom, papom Franjom. Naše molitve upućujemo svevišnjem da ga primi u svoje dvore i da nam pomogne da što prije dobijemo novog poglavara Simbolično i naša obnova prvog sjedišta župe Goranci neka bude doprinos očuvanju našeg časnog kršćanskog roda i katoličke vjere građene i čuvane u ovom našem ponosnom zavičaju. 

Živi i zdravi bili.

>> O udruzi Goranačko blago

Vinko Marić 

Udruga Goranačko blago

Pročitaj članak

Kad kamera zasjeni dušu – o bezosjećajnosti digitalnog doba

U doba kada ekran mobitela postaje produžetak ljudske svijesti, a doživljaj stvarnosti mjeri se u broju "lajkova", svjedočimo polaganom umiranju istinske prisutnosti. Posljednji trenuci zemaljskog hodočašća Svetog Oca Franje, umjesto da budu prigoda za sabranost i tišinu, postali su još jednom pozornicom za digitalnu taštinu, piše S.T. za Goranci online.

Zamislimo tu sliku: tijelo čovjeka koji je život posvetio skromnosti, miru i molitvi leži u tišini Bazilike svetog Petra. Oko njega – umjesto klanjanja i molitve – bljeskovi mobitela, poziranja sa smiješkom, selfiji. Zabrinutost Vatikana i njihova odluka da upozoravaju posjetitelje da ne fotografiraju Papin lijes nisu samo tehnička mjera. To je vapaj za povratkom poštovanja, za dostojanstvom, za ljudskošću.

Ne radi se ovdje o zabrani fotografiranja. Radi se o pitanju osjećaja svetosti trenutka. Umjesto da budemo prisutni, mi bilježimo. Umjesto da doživimo – mi snimamo. Kao da ono što nije objavljeno – nije ni postojalo. Jesmo li izgubili sposobnost da osjetimo dubinu trenutka bez da ga zabilježimo digitalnim uređajem?

Društvene mreže postale su ogledalo naše ispraznosti. Na njima se, ironično, sve češće zrcali odsutnost stvarnog života. I kako bi Blaženi Ivan Pavao II. rekao: "Čovjek ne može pronaći sebe osim kroz iskreno darivanje drugome." A mi se umjesto darivanja – prikazujemo.

Zar je potrebno reći da trenutak kad stojimo pred tijelom pokojnog Pape nije prostor za osobnu promociju? Zar je do te mjere otupjela naša savjest da ni smrt ne može zaustaviti našu potrebu za dokumentiranjem?

Valerio Russo je to sažeo najjednostavnije: "Ovo nije predstava, već duhovni trenutak." Riječi koje bi trebale odzvanjati u svakome od nas. Ne samo u Vatikanu, već u svakom doticaju sa smrću, sa svetim, sa tihim.

U svijetu prepunom buke, možda je upravo tišina najrevolucionarniji čin. Odložiti mobitel. Utišati svijet. Pokloniti se. I biti prisutan – ne za publiku, već za dušu.

Jer čovjek se ne mjeri po tome koliko je sadržaja proizveo, već po tome koliko je ljubavi ostavio za sobom. A to se, hvala Bogu, ne može uslikati.

Pročitaj članak

Christian Schmidt stao u zaštitu RTV Herceg-Bosne

Ured visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu (OHR) najoštrije je osudio fizički napad na televizijsku ekipu RTV Herceg-Bosne koji se dogodio u utorak tijekom snimanja priloga u Mostaru. Iz OHR-a poručuju kako su medijske slobode ključna vrijednost svakog demokratskog društva te pozivaju nadležne institucije da hitno istraže ovaj incident.  

„Medijske slobode su osnova svakog demokratskog društva. OHR nedvosmisleno osuđuje svaki fizički napad na novinare, uključujući i napad na novinare RTV Herceg-Bosne. Nijedan novinar ne smije biti napadnut zbog toga što radi svoj posao ili zbog medijske kuće koju predstavlja. OHR poziva nadležne organe da poduzmu potrebne aktivnosti i istraže ovaj incident“, navodi se u službenoj reakciji OHR-a dostavljenoj redakciji RTV HB.

Podsjetimo, incident se dogodio na lokalitetu Starog mosta, gdje je ekipa RTV Herceg-Bosne snimala prilog o turističkoj predsezoni u Hercegovačko-neretvanskoj županiji. Tijekom snimanja, nepoznati muškarac koji se predstavio kao vlasnik suvenirnice fizički je nasrnuo na snimatelja te mu zaprijetio riječima: „Ako ti je kamera draga, ovdje nećeš snimati“.  

Nasilnim gestama pokušao je spriječiti snimanje, uhvativši pritom objektiv kamere, zbog čega je ekipa bila primorana napustiti lokaciju.  Ovaj incident izazvao je ogorčenje u javnosti, a brojne novinarske udruge već su izrazile zabrinutost zbog sve učestalijih napada na medijske djelatnike u BiH. Očekuje se da će nadležna tijela što hitnije reagirati i procesuirati odgovorne.  

Napad na novinare još je jedan alarm da su medijske slobode u BiH ozbiljno ugrožene, poručuju iz struke.

Pročitaj članak

Pogledajte trailer DIVA – Film o hrabrosti, vjeri i tragediji

Ovo je potresna priča o Divi, prekrasnoj hrvatskoj djevici koja je bila određena da se uda za člana vladajućih Osmanlija. Njezina sudbina utjelovljuje hrabrost, nepokolebljivo uvjerenje i unutarnju snagu u suočavanju s neprijateljskim silama. Diva ostaje postojana, odbijajući kompromis sa svojom vjerom – izbor koji je, nažalost, vodi u tragičan kraj.

Ova snažna filmska priča dolazi iz redateljske vizije Branka Perića, a publiku vodi kroz duhovnu i emocionalnu borbu mlade heroine koja ni pred smrću ne odustaje od svog identiteta.

O filmu:

Naslov: DIVA
Redatelj: Branko Perić
Scenarij: Mara Perić
Glume: Ornela Vištica, Mladen Vulić, Luka Mamuza, Ivan Šagolj
Kinematografija: Stipe Ninčević
Produkcija: SP Film Production
Koprodukcija: Branko Perić, Steve Ravić
Saradnici producenti: Jure Perić, Vesna Trokter, Ante Ravić
Producent: SP FILM u suradnji s MAJESTIC FILM
Glavna pjesma: „Diva Grabovčeva“ – Marko Perković Thompson
Potpora: Kinematografska zaklada Sarajeva, Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske
Trailer: Majestic Film
Službena stranica: www.majesticfilm.com

Premijera: kraj 2025. godine

Film DIVA donosi na veliko platno priču koja je duboko ukorijenjena u hrvatskoj povijesti i duhovnosti, podsjećajući nas na vrijednost vjere, časti i osobne žrtve. Očekuje se da će film ostaviti snažan dojam na domaću i međunarodnu publiku.

Pročitaj članak

Povijesni uspontifikat ili pontifikatastrofa ili kontinuitet

U svom osvrtu na osobnom Facebook profilu, don Anđelko Kaćunko progovara o reakcijama javnosti nakon smrti pape Franje, donoseći duhovno i kritički promišljen pogled na burne komentare koji su uslijedili u domaćim medijima i na društvenim mrežama. Osvrnuvši se na podjele među vjernicima, površne osude i neprimjerene izjave, don Kaćunko poziva na razboritost, poštovanje papinske službe i dublje razumijevanje uloge Crkve u suvremenom svijetu. Njegov tekst, napisan s pastoralnom jasnoćom i duhovitom oštrinom, potiče na samoprovjeru, molitvu i povjerenje u Božju providnost.

Objavu prenosimo u cijelosti:

Poslije Papina odlazka u "vječni Emaus", danas je drugi dan kako svi svjetovni mediji, a pozorno pratim uglavnom samo tiskane, donose izjave i dojmove poznatih i nepoznatih ljudi o papi Franji. Među njima su također biskupi i svećenici, političari i znanstvenici, estradnjaci i kulturnjaci, intektualci i bezveznjaci itd… - svi odreda kao da se natječu tko će dati "precizniju" i "realniju (PR)ocjenu" o Franjinu liku i djelu ter pontifikatu - je li on povijestni uspon u odnosu na predhodne, je li prava katastrofa, ili pak kontinuitet... itd. Zanimljivo je to štivo - bilo bi u formi knjige veoma privlačan bestseler, siguran sam - ali još više značajan i znakovit dokument za povijest (također ljudske površnosti, gluposti i umišljenosti)! 

Kanio sam, prikupivši materijale iz novina sve dok papa Franjo bude "vijest", napraviti nekakav ozbiljan osvrt na te raznolike "posthumne" i "inmemorialne" 'bisere", ali sam jučer (u ponedjeljak - zbog sudjelovanja na "Noći knjige" HDKN-a) propustio sačuvati dnevne tiskovine pa sam odustao od te namjere. No evo konačno se netko i u dnevnom tisku osvrnuo barem na neke izjave (koje su i meni u fokusu). Tako u VL-u jutros čitam zanimljiv komentar Roberta Bubala (iz kojega prenosim dio): 

"U proteklih nekoliko dana mogli smo slušati tirade desnih političara i svećenika koji su sastavljali popise 'papinih grijeha' prema Hrvatima. I dok nije neobično da se političkim i vjerskim vođama nakon smrti 'zbrajaju računi', način na koji to čini hrvatska desnica više nalikuje pogrebnoj udruzi narikača koja već sada priželjkuje nekog 'orbanovskog' kardinala za novog papu - uvjerena da će poništiti sve 'nepravde' koje je Franjo navodno nanio Hrvatima. Jedna je od tih 'nepravdi' čak i ta što papa Franjo nije posjetio Hrvatsku, iako nije otišao ni u rodnu Argentinu. Ali čekajte, nije došao u Hrvatsku, pa to je neoprostivo! A što su oni učinili za Hrvatsku, dajte nam popis?" 

No taj Franjin "bojkot Hrvatske" - ili neki drugi dio onoga što je kardinal Vinko Puljić mislio pod "mnoga razočaranja" - nisu ni "kamilica" prema "neoprostivu" (odnosno - da malo karikiram - "u nebo vapijućemu") papinu "grijehu" u odnosu prema našemu svetom Blaženiku, tj. Stepincu, što mu većina kritičara i kritizera zamjera. Tako mi prijatelj iz Splita javlja da je naslov na naslovnici jednoga hrvatskog časopisa "monstruozan". Otvorim priloženi link i pročitam… ter mu odgovorim: 

Pa nije baš monstruozan, ali je totalno neprimjeren, promašen, netočan i nekatolički ter čak antihrvatski! Ali, općenito, slijepo 'cromoljublje' ne primjećuje i ne shvaća koliko je takvo "dobronamjerno" izražavanje zapravo golemo štetočinstvo i Crkvi i narodu ter kako takve medijske negativne 'antimolitve' - čak ni na Stepinčev nadljudski i 'nadsvetački' zagovor! - ne mogu s Neba spustiti na Hrvatski narod nikakvu milost i nikakav blagoslov! 

Isti prijatelj uputi me na F-profil prijatelja akademika Pečarića, na kojoj je famozna kolumna relativno vrckavo duhovitog Hodaka LIJEVOM NAŠOM - s naslovom Papa Franjo nije našao vremena da posjeti Hrvatsku: No stigao je zaustaviti beatifikaciju Stepinca - pa odmah i bez čitanja komentiram: 

Prosudba u tako ozbiljnom fenomenu, kao i donošenje definitivnih zaključaka bez vrjemenskog odmaka, jednaki su ponašanju mrava koji je upravo izišao iz drvenog poda podruma Wolfganga Amadeusa Mozarta i gleda ga dok sklada "Kyrie eleison" Krunitbene mise u C-duru te donosi o njemu zaključak "dostojan cijeloga mravinjaka"... 

Poslije sam pogledao komentar ter odmah ispod prvoga napisao: Neznalice - papa Franjo nije otišao ni jednom ni u rodnu Argentinu! To je prvo! A drugo, upitajte se ŠTO je šačica Hrvata (među kojima većina katolika stalno psuje Boga ter svakodnevno krši sve Božje zapovijedi!) za Katoličku crkvu na globalnoj razini (ako čak i u jednoj velikoj Njemačkoj milijun kršćana godišnje službeno "izlazi iz Crkve"!). I treće, najvažnije, promislite koliko ste kao naš sveti Blaženik Alojzije spremni žrtvovati se za bilo kojega čovjeka u nevolji bez obzira na njegovu vjeru i nacionalnost! Glumite da branite Stepinca, a on nije dopuštao da se Papu napada i nije htio odvojiti Katoličku crkvu u Hrvatskoj od Rima, kako je "Tituš Kumrovečki" od njega tražio... itd. 

Na Fejs profilu jednoga poznatog novinara i urednika izražavam slaganje s komentatorom koji se protivi "pljuvanju" po papi Franji ter navodim slično: 

Točno, Ilija! Reakcije mnogih "cromoljuba" sramote i našu Crkvu i Hrvatski narod! To više nisu katolici, nego nekakva "hrvatska katolička sekta" kakvu je krvolok Tito tražio od Stepinca, a sveti Blaženik radikalno odbio! Đilas je priznao da su mu upravo zbog toga namjestili suđenje. Svi koji su i prije pljuvali po papi i/ili to sada rada čine: 1. težki grijeh oholog uzdizanja u antikatoličkom pametovanju; 2. neinteligentno donose sud o fenomenu koji ih nadilazi i u kojem uobće nisu kompetentni; 3. čine golemu duhovnu i javnu štetu ugledu hrvatskoga katoličkog naroda; 4. ne pokazuju nimalo pristojnosti na razini ljudskosti prema drevnom pravilu "de mortuis nihil nisi bene", a poglavito prema Evanđelju da ne osuđujemo nego SUD prepustimo Bogu! Najžalostniji sam kad sve to čine neki moji prijatelji.

Da zaključim: mojim čitateljima je dobro poznato kako sam se čudio papinom držanju u prokletoj pLandemiji tek kako sam kritizirao njegov dokument "Fiducia…". Ali nikada nisam dopuštao da se grubo napada papina osoba i njegova služba, bez obzira na eventualne (čak i velike!) promašaje. Jer tko smo mi, bilo tko od nas - pa bio to i najugledniji kardinal ili više njih! - da donosimo "povijestnu" procjenu ili presudu na način kako su to činili "ugledni" shizmatici u povijesti Crkve?! "A tko si ti da sudiš tuđega slugu?", upozorava nas Sv. Pavao, baš kao i Sv. Jakov: "A tko si ti da sudiš bližnjega?" - što je papa Franjo rekao u nekim delikatnim situacijama, također na temelju Isusovih riječi! 

Nažalost, umjesto da se PAMET(NJAKOVIĆ)NI Hrvati ZAMISLE nad Papinim postupkom glede Stepinčeve kanonizacije - jer riječ je o veoma ozbiljnom činu o kojemu se Papa sigurno savjetovao s mnogima! - oni su odmah skočili (kao) izključenoga mozga, gotovo jednako kako bi učinili npr. navijači Hajduka da Gattuso iz čista mira i bez razloga ne stavi Livaju u prvi sastav ključne utakmice! A razlog je uvijek isti: u Hrvatskoj ima 3,5 milijuna vrhunskih nogometnih izbornika, 3,5 milijuna stručnjaka za sva područja života, pa dakle i oko 3,5 milijuna teologa i vatikanologa...! Ajme, Bože...! 

Zato je bolje kloniti se preuzetnih procjena i neprikladnih postupaka. Sjetimo se kako je i u vrijeme Franje Asiškoga i u vrijeme Martina Luthera bilo u Crkvi doista "svašta", ali postupci jednoga i drugoga razlikuju se kao Nebo od Zemlje! I danas smo pred izborom kojim putem krenuti! Zato je, umjesto svakog "ajme", bolje (za)vapiti: In Te, Domine, speravi! Miserere nobis, Domine! 

(NB: Ovako sam morao po savjesti reagirati, po cijenu da se zamjerim i nekim dobrim prijateljima. Ali, amicus Plato, sed amicitia VERITAS! Odnosno, što je najvažnije, Isus Krist je jedini Put, ISTINA i Život.)

Pročitaj članak

Župa sv. Marka u Cimu večeras svečano slavi svoga nebeskog zaštitnika

Danas se u župnoj crkvi Krista Dobrog Pastira u Cimu svečano obilježava blagdan svetog Marka Evanđelista, nebeskog zaštitnika ove mostarske župe. Vjernici su se kroz dane priprave duhovno pripremali za ovu svetkovinu, a središnje misno slavlje održat će se večeras u 18 sati.

Svetu misu predvodit će i propovijedati don Mato Pehar, župnik župe sv. Ante Padovanskoga u Sutini (Rakitno), koji će ovom prigodom vjernicima uputiti prigodnu homiliju nadahnutu životom i poslanjem sv. Marka, pisca jednog od četiriju evanđelja.

Blagdan sv. Marka posebno je važan za vjernike župe u Cimu, jer ne samo da podsjeća na važnost navještaja Radosne vijesti, nego i okuplja zajednicu u molitvi, zahvali i slavlju oko oltara Gospodnjega. 

Nakon misnog slavlja predviđeno je kratko druženje ispred crkve, u ozračju zajedništva i radosti koju donosi proslava nebeskog zaštitnika.

Važno je napomenuti kako se upravo nakon blagdana sv. Marka – Markovdana – tradicionalno započinje s blagoslovom polja u mnogim mostarskim župama. Ova drevna pobožnost, kojom se zaziva Božji blagoslov na zemlju, usjeve i rad ljudskih ruku, duboko je ukorijenjena u vjersku i narodnu tradiciju ovoga kraja.

Sv. Marko, moli za nas!

>> Raspored blagoslova polja u Mostaru

Pročitaj članak