Poznat identitet muškarca koji je stradao u prevrtanju raftinga na Neretvi

Ilustracija / foto Welcometokonjic

Nakon tragične nesreće koja se dogodila u subotu, 13. lipnja, na rijeci Neretvi kod Konjica, potvrđen je identitet osobe koja je izgubila život tijekom rafting ture.  

Nesreća se dogodila na lokalitetu Kalajdžin potok kada se rafting čamac, iz još neutvrđenih razloga, prevrnuo. Unatoč brzoj reakciji sudionika raftinga, spasilačkih službi i nadležnih institucija, jedna osoba nije uspjela biti spašena.  

Odmah nakon nesreće na mjesto događaja izašli su pripadnici nadležnih službi zajedno s dežurnim tužiteljem, a pokrenut je i uviđaj kako bi se utvrdile sve okolnosti ovog tragičnog događaja. Tijekom večernjih sati obavljena je obdukcija kojom je potvrđen identitet stradale osobe.  

Prema nalazima obdukcije, smrt je nastupila uslijed utapanja. Iz Tužiteljstva su priopćili kako zbog interesa istrage za sada ne mogu iznositi dodatne informacije o okolnostima nesreće.  

Kako prenosi portal Zdici.info, život je izgubio Edi Mahovac, rodom iz Zavidovića, koji je živio u Tuzli. Vijest o njegovoj smrti potresla je brojne prijatelje, poznanike i članove lokalne zajednice.  Prema informacijama dostupnim na društvenim mrežama, iza Edija Mahovca ostali su supruga i kći.  

Ova tragedija još jednom je zavila u crno jednu obitelj te rastužila mnoge koji su poznavali stradalog, dok se očekuje nastavak istrage koja bi trebala rasvijetliti sve okolnosti nesreće na Neretvi.

Pročitaj članak

Raška Gora domaćin futsal turnira u sklopu Dana sv. Nikole Tavelića 2026.

U sklopu tradicionalne manifestacije Dani sv. Nikole Tavelića u Raškoj Gori 2026., koja se ove godine održava jubilarni deseti put, Eko udruga „Raška Gora“ organizira turnir u futsalu (malom nogometu) na sportskom terenu kod crkve sv. Nikole Tavelića i Etno doma „Ante Toni Pehar“ u Domazetima.  

Turnir će biti održan u nedjelju, 5. srpnja 2026. godine, a okupit će natjecatelje različitih uzrasta kroz nekoliko kategorija. Organizatori ističu kako je cilj događaja promicanje sporta, zajedništva i druženja među mladima i svim ljubiteljima malog nogometa.  

Natjecanje će se odvijati u tri kategorije:

• kadeti do 15 godina,
• juniori i seniori (15 godina i stariji),
• djevojke i dame, ovisno o broju prijavljenih ekipa.  

Za kadetsku kategoriju ekipe će nastupati sa šest igrača na terenu (vratar i pet igrača), dok će juniori, seniori te djevojke i dame igrati u sastavu od pet igrača (vratar i četiri igrača) uz mogućnost korištenja pričuvnih igrača. 

Utakmice kadetske te ženske kategorije igrat će se u dva poluvremena od po deset minuta uz pet minuta odmora, dok će juniori i seniori igrati dva puta po petnaest minuta, također uz petominutnu stanku između poluvremena.  

Prijave ekipa otvorene su do srijede, 1. srpnja 2026. godine, a mogu se izvršiti putem Facebook stranice Udruge, Messengera, komentara na objavama ili putem mobilnih brojeva organizatora. Prilikom prijave potrebno je navesti naziv ekipe, broj igrača, voditelja ekipe i kontakt broj.  

Sudjelovanje na turniru je besplatno, a najbolje ekipe u svakoj kategoriji očekuju prigodne nagrade.  

Organizatori pozivaju sve zaljubljenike u sport, natjecanje i dobro druženje da se prijave i budu dio još jednog sadržajnog izdanja manifestacije Dani sv. Nikole Tavelića, koja već deset godina okuplja mještane Raške Gore i njihove goste.

Pročitaj članak

NEVJEROJATNO Katar poslao tisuću navijača na Svjetsko prvenstvo o trošku države

foto Društvene mreže

Svjetska prvenstva oduvijek su bila pozornica za velike sportske priče, emotivne trenutke i neobične događaje izvan terena. No, potez Katara na ovogodišnjem Mundijalu mnoge je ostavio bez riječi i svrstao se među najzanimljivije priče prvenstva.

Uoči prve utakmice katarske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu 2026., koja se večeras igra protiv Švicarske s početkom u 21 sat, otkriveno je kako je Katar u Sjevernu Ameriku poslao čak tisuću svojih navijača, pri čemu su svi njihovi troškovi u potpunosti pokriveni.

Riječ je o projektu koji su zajednički organizirali Katarski nogometni savez i državni Fond za društveni i sportski doprinos (DAAM), a cilj je osigurati snažnu podršku reprezentaciji na tribinama tijekom natjecanja.

Prema dostupnim informacijama, odabrani navijači dobili su plaćene avionske karte, hotelski smještaj te organizirani kopneni prijevoz između gradova domaćina. Za njihov boravak rezervirano je ukupno 12 hotela – pet u San Franciscu, četiri u Vancouveru i tri u Seattleu.

No priča tu ne završava. Katarskim navijačima koji se trenutno nalaze u San Franciscu navodno je poručeno da moraju sudjelovati u organiziranoj povorci prema stadionu prije večerašnje utakmice protiv Švicarske. Upravo je taj detalj izazvao brojne reakcije na društvenim mrežama i među nogometnim zaljubljenicima diljem svijeta.

Za Katar će ovo biti tek drugi nastup na svjetskim prvenstvima. Prvi put nastupili su 2022. godine kada su bili domaćini turnira, dok su se za ovogodišnje natjecanje plasirali kroz kvalifikacije, što predstavlja važan korak u razvoju katarskog nogometa.

Cijeli projekt dio je šire navijačke inicijative pod nazivom „Maroon Stand”, poznate i kao „Mudaraj Alanabi”. Program je pokrenut uoči Azijskog prvenstva 2023. godine s ciljem okupljanja mladih navijača i stvaranja snažnije atmosfere oko nacionalne reprezentacije.

Dok jedni ovaj potez vide kao primjer ozbiljnog ulaganja u promociju reprezentacije i nacionalnog identiteta, drugi se pitaju može li se prava navijačka strast organizirati državnim projektima. Kako god bilo, Katar je ponovno uspio privući pažnju svjetske javnosti – ovoga puta ne samo nogometom, nego i nesvakidašnjim načinom stvaranja navijačke podrške.

Pročitaj članak

Mladi Francuz na leđima iznio križ od 35 kilograma na vrh Pirineja

U vremenu kada se mnoge rasprave završavaju na društvenim mrežama, a ogorčenje često ostane tek na riječima, jedan 18-godišnji mladić iz Francuske pokazao je kako se na vandalizam može odgovoriti djelom. Umjesto komentara i kritika, Maël Le Lagadec odlučio je vlastitim rukama izraditi novi križ i na svojim ga leđima odnijeti na jedan od najviših vrhova Pirineja, prenosi Katolički tjednik.

Ovaj mladi šegrt za krajobraznu arhitekturu posljednjih je dana privukao pozornost javnosti nakon što je zamijenio križ na vrhu planine Aneto, najviše planine španjolskih Pirineja, koja se uzdiže na više od 3400 metara nadmorske visine. Izvorni metalni križ, koji je desetljećima stajao na vrhu, nekoliko je tjedana ranije namjerno uništen – nepoznati počinitelji prepilili su ga brusilicom i bacili u provaliju.

Vijest o tom činu duboko je pogodila mladog Francuza, no umjesto da se prepusti ljutnji, odlučio je učiniti nešto konkretno.

„Rekao sam samome sebi da ću, umjesto da bjesnim kao svi ostali na društvenim mrežama, nešto poduzeti“, kazao je Maël.

Od tamnog orahova drveta izradio je novi križ, visok nešto više od jednog metra i težak oko 35 kilograma. Kada je posao bio završen, krenuo je prema vrhu Aneta noseći ne samo križ nego i gotovo 50 kilograma planinarske i penjačke opreme.

Na zahtjevnom pothvatu pridružio mu se prijatelj koji nije imao mnogo iskustva u planinarenju. Ipak, Maël je odlučio da će cijelim putem sam nositi križ kako ne bi dodatno opteretio svog suputnika.

Uspon do vrha trajao je gotovo 15 sati. Put ih je vodio kroz snijeg, gustu maglu, temperature ispod ništice i zahtjevne strme dionice. Umor je bio stalan pratitelj, a težina križa ostavljala je trag na njegovim ramenima i leđima. U najtežim trenucima prisjećao se Kristova puta prema Kalvariji.

„Psihički se nikada nisam predao. Žarko sam želio to iznijeti gore“, rekao je nakon završetka uspona.

No ono što ovu priču čini još dojmljivijom jest činjenica da Maël ne želi biti proglašen herojem. Iako je odrastao u katoličkoj obitelji, ne opisuje sebe kao osobu koja posebno ističe svoju vjeru. Križ na planinskom vrhu vidi kao simbol koji ima značenje i za vjernike i za planinare.

„Za vjernike križ štiti dolinu. Za planinare je on orijentir. Moramo ga vidjeti dok se penjemo jer predstavlja cilj koji smo si postavili“, objasnio je.

Upravo zato njegova priča nadilazi religijske okvire. Ona govori o odgovornosti, ustrajnosti i spremnosti da se nešto obnovi kada je uništeno. U svijetu u kojem je često lakše kritizirati nego djelovati, Maël Le Lagadec izabrao je drukčiji put – put rada, žrtve i osobnog angažmana.

Možda je upravo zato njegov uspon na Aneto postao simbol nečega mnogo većeg od planinarskog pothvata. Mladić koji je na leđima nosio drveni križ pokazao je da se na rušenje može odgovoriti gradnjom, na vandalizam obnovom, a na cinizam nadom.

A ako novi križ jednoga dana ponovno bude uništen, Maël ne zvuči zabrinuto. Njegov odgovor je jednostavan: napravit će novi i ponovno ga odnijeti na vrh planine. Upravo u toj tihoj odlučnosti krije se snaga priče koja je dirnula tisuće ljudi diljem Europe.

Pročitaj članak

Zagreb 2026.: Dok grad gori, nek’ se pjesma ori

foto Pixell

U vremenu umjetne inteligencije, autonomnih vozila i letova na Mars, Zagreb je odlučio pokazati da ne prati slijepo moderne trendove. Dok drugi gradovi organiziraju tehnološke sajmove, investicijske konferencije i rasprave o budućnosti, metropola Hrvatske vraća se provjerenom receptu – koncertu partizanskih pjesama.  

Jer zašto bi građani razmišljali o prometnim gužvama, komunalnim problemima, stanovima nedostižnim mladim obiteljima ili gradskim aferama, kada mogu raspravljati o događajima iz prošlog stoljeća?  I dok se Europa bavi umjetnom inteligencijom, Zagreb se odlučio baviti umjetnom nostalgijom.  

Posebno je fascinantna politička dosljednost. Ako već ne možemo riješiti sve probleme grada, možemo barem otvoriti još jednu ideološku frontu. Nema tog proračunskog manjka, prometnog kolapsa ili puknute cijevi koja ne može pasti u drugi plan kada se građani ponovno podijele na “naše” i “vaše”.  

Naravno, organizatori će reći kako je riječ o obilježavanju važnog povijesnog datuma. Kritičari će odgovoriti da je riječ o promociji jednog totalitarnog nasljeđa. A obični građani? Oni će, kao i obično, pokušavati pronaći parking mjesto i pitati se kakve to veze ima s njihovim svakodnevnim životom.  

Zanimljivo je da se u Hrvatskoj već desetljećima ne može postići suglasnost ni oko prošlosti, a kamoli oko budućnosti. Zato možda nije ni čudno što političari stalno kopaju po arhivama. Budućnost je neizvjesna, sadašnjost neugodna, ali prošlost je uvijek spremna za novu političku uporabu.  

Tako Zagreb ponovno dokazuje da je grad koji živi nekoliko koraka ispred svog vremena. Samo što su ti koraci, iz nekog razloga, usmjereni unatrag.  

Dok se iz Lisinskog budu čuli stihovi stari osamdeset godina, građani će moći odahnuti. Problemi nisu nestali, ali su barem na nekoliko sati zamijenjeni novom rundom ideoloških prepucavanja.  

A to je, čini se, jedina disciplina u kojoj Zagreb još uvijek uspješno održava kontinuitet.

Pročitaj članak

Proročanstvo staro 100 godina danas se ostvaruje? Jedini Hrvat u vrhu svjetske karizmatske obnove iznio intrigantne tvrdnje

foto Podcast Mrežnica

Gost najnovijeg izdanja Podcasta Mrežnica je Josip Bilandžija, jedan od najistaknutijih mladih katoličkih evangelizatora i angažiranih laika u Hrvatskoj.  

U razgovoru koji otvara brojna pitanja o sadašnjosti i budućnosti Europe, Bilandžija progovara o proročanstvu starom gotovo stotinu godina koje, prema mnogima, snažno odražava izazove današnjeg vremena. Dotaknuo se i duhovne krize suvremenog čovjeka, gubitka identiteta bez Boga, simbolike kula Babilonskih te vizije Novoga Jeruzalema u kontekstu aktualnih društvenih i političkih događanja.  

Posebna pažnja posvećena je temi umjetne inteligencije i njezinu utjecaju na čovječanstvo, kao i promišljanjima koja donosi najnovija papinska enciklika. Razgovaralo se i o ulozi Hrvatske u suvremenim globalnim procesima, američkim biskupima, političkim promjenama nakon Donalda Trumpa te odnosu vjere i društva u vremenu velikih previranja.  

Josip Bilandžija prvi je i jedini Hrvat koji je kao vrlo mlad postao član međunarodnog tijela CHARIS, službe Katoličke karizmatske obnove koju je uspostavila Sveta Stolica. U Hrvatskoj obnaša službu nacionalnog koordinatora za mlade unutar Katoličke karizmatske obnove. CHARIS je međunarodno tijelo Katoličke karizmatske obnove koje djeluje pod okriljem Svete Stolice s poslanjem promicanja jedinstva, evangelizacije i služenja u Crkvi.

Ne propustite podcast koji donosi duboka promišljanja o vjeri, društvu i vremenu u kojem živimo te otvara sasvim nove poglede na događaje koji oblikuju našu budućnost.

Pročitaj članak

FOTO/VIDEO Stoljeće vjere i zavjeta: Misom obilježena 100. obljetnica kapele sv. Ante u Cimu

Na Djevojačkom groblju, među grobovima i sjećanjima brojnih naraštaja, sinoć je u 18 sati svečano obilježena velika i rijetka obljetnica – 100 godina zavjetne kapele svetog Ante u Cimu. Svetu misu predslavio je fra Luka Marić, okupljajući vjernike koji su došli zahvaliti Bogu za stoljeće milosti, molitve i zagovora omiljenog sveca hrvatskog naroda, piše Goranci online.

Povijest ove zavjetne kapele duboko je utkana u život cimskih obitelji. Prema zapisima, prvotna kapelica i zavjetni kip svetog Ante nalazili su se ispod groblja Gorica u Cimu, uz izvor vode. No, zbog trusnog tla kapelica je počela pucati, pa je izgrađena nova na današnjem lokalitetu, gdje je kasnije nastalo i groblje koje je u narodu ostalo poznato kao „Groblje kod svetog Ante u Cimu“. 

Posebno mjesto u povijesti ove svetinje zauzima godina 1926., kada je u novoj zavjetnoj kapelici služena prva sveta misa. Predslavio ju je tadašnji župnik mostarske katedrale svetih Petra i Pavla, fra Bernardin Smoljan. Upravo se od tog događaja računa stoljeće postojanja ove kapele koja je kroz desetljeća postala mjesto okupljanja, zavjeta, molitve i traženja Božje blizine po zagovoru svetog Ante. 

Predaja svjedoči kako je u gradnji kapele važnu ulogu imao Ivan Zovko – Stipić, tada mladi zidar u svojim dvadesetim godinama, koji je bio glavni majstor i kum ove zavjetne građevine. Njegov trud, kao i trud mnogih drugih neimenovanih ljudi, ostao je ugrađen ne samo u kamenje kapele nego i u duhovnu baštinu cijeloga kraja.  

No, ono što ovu obljetnicu čini još posebnijom jest činjenica da je štovanje svetog Ante u Cimu oduvijek nadilazilo granice i razlike među ljudima. Stari zapisi svjedoče kako su i mjesni muslimani iskazivali poštovanje prema svecu, ostavljajući svoje darove i zavjete uz jednostavne riječi: „I mi poštujemo svetog Antu.“ Takva svjedočanstva govore o snazi svetosti koja povezuje ljude i podsjeća da je dobrota univerzalni jezik svakog čovjeka.  

Večerašnje misno slavlje bilo je zahvalno prisjećanje na sve one koji su kroz proteklih stotinu godina ovdje dolazili sa svojim brigama, molitvama i nadama. Koliko je samo suza ovdje pretvoreno u utjehu, koliko je izgubljenih pronašlo put, koliko je srca osnaženo vjerom u trenucima kušnje, zna samo Bog.  

Dok zavjetna kapelica svetog Ante ulazi u svoje drugo stoljeće postojanja, ostaje trajni podsjetnik da se vjera ne gradi samo u velikim crkvama i katedralama, nego i na skromnim mjestima gdje narod stoljećima dolazi tražiti Božju blizinu. A sveti Ante, omiljeni svetac kojemu se vjernici i danas s pouzdanjem utječu, nastavlja biti znak nade, zagovornik potrebitih i svjetionik vjere za nove naraštaje koji će dolaziti na ovo sveto mjesto.  

Stotinu godina nakon prve mise, zvuk mise i molitve ponovno je odjeknuo Djevojačkim grobljem, potvrđujući da su vjera, zahvalnost i pobožnost jače od vremena te da ono što je započelo prije jednog stoljeća i dalje živi u srcima vjernika.

Pogledajte fotogaleriju koju je priredio Darko Glibić za naš portal.

  

  

  

  

  

  

 

  

  

  

  

  

   

  

Pročitaj članak

„Bog je na prvom mjestu“ – hrvatski reprezentativci otvoreno o vjeri i molitvi

Uoči početka Svjetskog nogometnog prvenstva, najveća svjetska katolička medijska mreža EWTN objavila je prilog posvećen ulozi katoličke vjere u hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji. U središtu priče našli su se hrvatski reprezentativci Igor Matanović i Kristijan Jakić, koji su otvoreno govorili o tome koliko im vjera znači u svakodnevnom životu i sportskoj karijeri, prenosi Bitno.net.

Novinar EWTN-a Mark Irons postavio je Vatrenima jednostavno, ali snažno pitanje: što katolička vjera znači ovoj ekipi te koliko su vjera i molitva važni u njihovim osobnim životima?

Matanović je bez zadrške istaknuo kako je vjera sastavni dio njegove svakodnevice.

„Vjera je jako važna u mome životu. Kada se moliš Bogu, imaš osjećaj da te netko sluša i to mi daje mnogo snage“, kazao je napadač hrvatske reprezentacije.

Sličan stav podijelio je i Jakić, naglasivši kako je vjera duboko ukorijenjena ne samo u osobne živote igrača nego i u identitet cijele momčadi.

„Dolazimo iz katoličke zemlje u kojoj je vjera put u našim životima. Mislim da vjera predstavlja cijelu našu ekipu. Vjera jednostavno znači sve u našim životima“, rekao je Jakić.

U prilogu je istaknuto i kako kapetan hrvatske reprezentacije Luka Modrić već godinama otvoreno svjedoči svoju vjeru te je često ističe kao važan oslonac u životu i karijeri.

EWTN je razgovarao i s Nikolom Katićem, hrvatskim nogometnim trenerom koji živi i radi u Sjedinjenim Američkim Državama. Govoreći o duhovnoj dimenziji hrvatske reprezentacije, Katić je istaknuo kako snažna povezanost s vjerom nije nikakvo iznenađenje za one koji poznaju hrvatski narod i njegovu tradiciju.

„Mi uvijek kažemo: ‘Bog je na prvom mjestu, naša zemlja na drugom, a nogomet na trećem mjestu’. Daj život Gospodinu Isusu Kristu i sve će biti dobro“, poručio je Katić.

Prilog najveće katoličke medijske mreže svijeta još je jednom pokazao da se iza sportskih uspjeha hrvatske reprezentacije ne kriju samo talent, rad i zajedništvo, nego i snažna duhovna dimenzija koju mnogi Vatreni ne skrivaju. Za brojne hrvatske reprezentativce vjera nije tek dio tradicije, nego izvor snage, nade i unutarnjeg mira u trenucima najvećih sportskih izazova na svjetskoj pozornici.

Pročitaj članak

Na sv. Antu ostala je bez supruga i tri sina: 33 godine od zločina Armije RBiH

foto RTV Herceg Bosne

Na današnji dan navršavaju se 33 godine od jednog od najpotresnijih ratnih zločina počinjenih nad hrvatskim civilima na području Kaknja. Sjećanje na Anicu Jurić i tragediju njezine obitelji ostaje trajni podsjetnik na stradanja, patnju i neostvarenu pravdu koja ni nakon više od tri desetljeća nije stigla, piše RTV Herceg Bosne.

Anica Jurić iz Kaknja postala je simbol majčinske boli i stradanja Hrvata u Bosni i Hercegovini tijekom rata. Dana 13. lipnja 1993. godine, na blagdan svetog Ante, pred njezinim očima ubijeni su suprug Jure i trojica sinova – Stjepan, Ljubomir i Dragan. Sama je ranjena, a s njom su stradale i druge žene iz obitelji koje su tog kobnog dana bile zarobljene u blizini groblja Grmače.

Toga dana ugašeni su mladi životi. Stjepan je imao 25 godina, Ljubomir 21, a Dragan nije navršio ni 20 godina. Njihov otac Jure ubijen je zajedno sa sinovima. Obitelj je bila bespomoćna pred nasiljem koje će zauvijek obilježiti njihove živote.

U svojim svjedočenjima Anica je godinama opisivala strahote kojima je svjedočila. Prisjećala se kako su njezini sinovi bili zlostavljani i ubijeni pred njezinim očima, dok su ona i ostali članovi obitelji nemoćno promatrali događaje koje nijedna majka ne bi smjela doživjeti. Posebno bolno ostalo joj je sjećanje na najstarijeg sina Stjepana, koji je ranjen pa potom izložen dodatnom zlostavljanju.

Najteže od svega bilo je što njezine molbe nisu imale odjeka. Preklinjala je da joj poštede barem jednoga sina, no milosti nije bilo. Jedan po jedan, članovi njezine obitelji ubijeni su pred njezinim očima.

Tri desetljeća bez odgovora

Iako su prošle 33 godine od zločina, nitko nije odgovarao za ubojstva njezina supruga i sinova. Anica je tijekom godina svjedočila pred različitim institucijama, obraćala se medijima i pravosudnim tijelima, nadajući se da će istina dovesti do kazne za počinitelje.

Umjesto pravde, dočekale su je godine šutnje i razočaranja. Više puta javno je isticala kako se boji da će vrijeme izbrisati sjećanje na zločin i da će odgovorni izbjeći svaki oblik odgovornosti.

Zajedno s članovima svoje obitelji nastavila je inzistirati na procesuiranju odgovornih, smatrajući da žrtve i njihove obitelji imaju pravo na istinu, bez obzira na protok vremena.

Pronađeni u masovnoj grobnici

Dodatnu bol donijele su godine neizvjesnosti. Posmrtni ostaci njezina supruga i sinova pronađeni su tek nekoliko godina nakon rata u masovnoj grobnici na području groblja Grmače.

Tek tada obitelj je mogla dostojanstveno pokopati svoje najmilije i pronaći mjesto na kojem će moliti i paliti svijeće za njihove duše. Grobovi Jure, Stjepana, Ljubomira i Dragana postali su mjesto trajnog sjećanja, ali i opomene da mnoge ratne rane još nisu zacijelile.

Vjera koja nije ugašena

Unatoč nezamislivom gubitku, Anica Jurić nikada nije izgubila vjeru. Snagu je pronalazila u molitvi, obitelji, unucima i praunucima koji danas nastavljaju obiteljsku lozu.

Njezina životna priča svjedočanstvo je o ljudskoj izdržljivosti, majčinskoj ljubavi i vjeri koja opstaje i onda kada ljudska pravda zakaže. Uvjerena je da nijedan zločin ne može ostati zauvijek skriven te da će svaki čovjek jednoga dana odgovarati za svoja djela.

Danas, na 33. obljetnicu ovog strašnog zločina, ime Anice Jurić ostaje simbol stradanja, ali i simbol ustrajne borbe za istinu. Njezina priča podsjeća da žrtve ne smiju biti zaboravljene, a potraga za pravdom nikada ne smije prestati.

Jer dok god postoji sjećanje na Juru, Stjepana, Ljubomira i Dragana Jurića, postoji i obveza društva da ne dopusti da njihova žrtva padne u zaborav.

Pročitaj članak

Stoljeće vjere i zajedništva: Kapelica sv. Ante u Cimu danas slavi 100. rođendan

foto Framost

Večeras u 18 sati vjernici i mještani mostarskog naselja Cim okupit će se na groblju sv. Ante - Djevojačkom groblju kako bi obilježili veliki jubilej – 100. obljetnicu kapelice svetog Ante, jednog od najprepoznatljivijih duhovnih i kulturnih simbola ovoga kraja.

Kapelica sv. Ante izgrađena je i blagoslovljena na blagdan svetog Ante 13. lipnja 1926. godine, a prvu svetu misu kod nje predvodio je fra Bernardin Smoljan. Točno jedno stoljeće kasnije, ista će lokacija ponovno biti mjesto molitve, zahvalnosti i zajedništva, u spomen na generacije vjernika koje su tijekom proteklih sto godina čuvale ovu vrijednu svetinju.

Kapelica, smještena na na groblju sv. Ante (Djevojačkom groblju), kroz desetljeća je postala mnogo više od mjesta molitve. Ona je simbol duhovnog identiteta Cima, mjesto okupljanja obitelji, hodočasnika i svih onih koji se utječu zagovoru omiljenog sveca hrvatskog naroda – svetog Ante Padovanskog.

Središnji dio proslave održat će se večeras svetom misom i molitvenim obredima kod kapelice i zavjetnog kipa sv. Ante. Očekuje se veliki broj vjernika koji će svojim dolaskom potvrditi koliko je snažna povezanost ovoga kraja s tradicijom i vjerom predaka.

Stotinu godina nakon što je podignuta, kapelica svetog Ante ostaje trajni znak vjere, nade i zajedništva. Njezini zidovi svjedočili su brojnim molitvama, zahvalama i životnim pričama, a večerašnja proslava bit će prilika da se s ponosom prisjeti bogate prošlosti, ali i da se pogleda prema budućnosti u kojoj će ova kapelica nastaviti okupljati nove naraštaje vjernika.

U vremenu brzih promjena, kapelica sv. Ante u Cimu ostaje čvrst podsjetnik da su vjera, tradicija i zajedništvo vrijednosti koje nadživljavaju stoljeća. Večerašnja proslava stoga nije samo obilježavanje jednog jubileja, nego i slavlje identiteta cijele zajednice koja već sto godina živi uz zagovor svoga zaštitnika.

Pročitaj članak

Kako je jedna poruka iz Ilijaša postala lekcija o kulturi stanovanja

Ponekad su za veliku društvenu raspravu dovoljne dvije stvari – susjedsko nezadovoljstvo i komad papira ostavljen na automobilu. Upravo se to dogodilo u Ilijašu, gdje je poruka upućena jednoj susjedi zbog navodnog bacanja ostataka hrane ispred garaža postala pravi hit na društvenim mrežama.

I dok se internet posljednjih godina bavi umjetnom inteligencijom, svemirskim istraživanjima i globalnim krizama, stanovnici jedne zgrade suočili su se s mnogo prizemnijim problemom – misterioznim nestajanjem ručkova iz kuhinje i njihovim pojavljivanjem pred garažama.

Prema autoru poruke, prostor ispred garaža postupno se pretvorio u svojevrsni gastronomski muzej ostataka hrane. Na popisu eksponata našli su se riba, kupus, pileće kosti, makaroni i drugi kulinarski artefakti koji, kako tvrdi, već neko vrijeme ukrašavaju zajednički prostor.

Posebno ga je pogodila činjenica da se kupus, prema njegovim riječima, toliko dugo zadržao na mjestu događaja da se gotovo "plastificirao", što bi moglo otvoriti potpuno novu granu reciklažne umjetnosti.

No, iza komične note krije se ozbiljnija tema. Kultura stanovanja ne mjeri se veličinom stana, skupocjenim automobilom ili novom fasadom zgrade. Ona počinje upravo na zajedničkim površinama koje koriste svi stanari. Hodnici, parkirališta, garaže i zelene površine nisu ničije privatno odlagalište, nego prostor koji zahtijeva međusobno poštovanje.

Autor poruke zato nije skrivao frustraciju. Retoričkim pitanjima o strahu od Boga i poštovanju susjeda pokušao je doprijeti do savjesti osobe koju smatra odgovornom za nered. A kada ni to nije bilo dovoljno, posegnuo je za ultimativnim oružjem 21. stoljeća – prijetnjom objave na Facebooku.

Nekada su susjedski sporovi završavali razgovorom preko ograde. Danas završavaju viralnim objavama, komentarima i tisućama pregleda. Facebook je, čini se, postao moderna verzija oglasne ploče na ulazu zgrade, samo s nešto većom publikom.

Poruka iz Ilijaša zato je nasmijala mnoge korisnike društvenih mreža, ponajviše zbog svog izravnog stila i živopisnog opisa problema. Međutim, iza humora ostaje jednostavna poruka: život u zajednici zahtijeva minimum odgovornosti prema prostoru koji dijelimo s drugima.

Jer, koliko god simpatično zvučala priča o "plastificiranom kupusu" i "pliskama pred garažom", malo tko želi da se zajedničko dvorište pretvori u produžetak kante za otpad.

A ako je suditi prema odlučnosti autora poruke, taj bi slučaj uskoro mogao dobiti i nastavak. U vremenu kada gotovo svaki mobitel ima kameru, granica između susjedskog upozorenja i viralnog sadržaja ponekad je tanka poput lista kupusa koji je predugo ostao na pogrešnom mjestu.

Pročitaj članak

Brza intervencija DVD-a Goranci: Uspješno ugašen požar u zaseoku Anzevina

Pripadnici Dobrovoljnog vatrogasnog društva (DVD) Goranci danas su uspješno intervenirali na gašenju požara koji je izbio u zaseoku Anzevina na području Goranca.  

U akciji gašenja požara sudjelovala su dva člana vatrogasne postrojbe te jedno vatrogasno vozilo. Zahvaljujući brzoj reakciji vatrogasaca, požar je stavljen pod kontrolu i ugašen, čime je spriječeno njegovo daljnje širenje i moguća veća materijalna šteta. 

Iz DVD-a Goranci ovom su prilikom uputili apel svim mještanima, kao i osobama koje borave na području Goranca, da se ponašaju odgovorno i savjesno, osobito tijekom ljetnih mjeseci kada povećane temperature i suho raslinje značajno povećavaju rizik od izbijanja požara. 

Vatrogasci podsjećaju kako je prevencija najvažnija te pozivaju građane da izbjegavaju aktivnosti koje mogu izazvati požar, kako bi se spriječile ovakve i slične situacije te zaštitili ljudi, imovina i priroda.

 

Pročitaj članak

Ljiljan sv. Ante – Cvijet koji govori o čistoći srca i povkerenju u Boga

Danas na blagdan svetog Antuna Padovanskog, poznatijeg u našem narodu kao sveti Ante, tisuće vjernika diljem svijeta u crkve donose bijele ljiljane. Taj nježni cvijet stoljećima je jedan od najprepoznatljivijih simbola omiljenog sveca kojemu se vjernici utječu u svim životnim potrebama, od pronalaska izgubljenih stvari do molitve za zdravlje, obitelj, ljubav i mir.  

Uz Dijete Isusa u naručju, upravo je ljiljan znak po kojem se sveti Ante najčešće prepoznaje na kipovima, slikama i oltarima. Nije riječ tek o ukrasu ili umjetničkom detalju. U kršćanskoj simbolici ljiljan predstavlja čistoću, nevinost, svetost života i potpuno predanje Bogu. Zato je postao neraskidivo povezan sa svetcem čiji je život bio obilježen poniznošću, dubokom molitvom, nesebičnim služenjem i brigom za siromašne, zaboravljene i potrebite.  

Sveti Ante najčešće se prikazuje kako u jednoj ruci drži bijeli ljiljan, a u drugoj Dijete Isusa. Ta ikonografija povezana je s predajom prema kojoj se Isus ukazao svetcu tijekom molitve u blizini Padove. Upravo zbog toga ljiljan nije samo simbol čistoće, nego i znak blizine Boga čovjeku te podsjetnik da svetost nije nedostižan ideal, nego svakodnevni put vjernosti i ljubavi.  

Za mnoge vjernike ljiljan svetog Ante nosi i duboku duhovnu poruku. Njegovi bijeli cvjetovi podsjećaju da je čovjek pozvan čuvati čistoću srca, širiti dobrotu i ostati vjeran Bogu čak i onda kada ga život stavi pred kušnje, gubitke i neizvjesnost. Zato se ljiljan na Antunovo ne nosi samo kao cvijet, nego kao vidljivi znak molitve i pouzdanja u Božju providnost.  

Korijeni običaja blagoslova ljiljana sežu u razdoblje nakon Francuske revolucije. Prema predaji, nakon što su franjevci bili protjerani s Korzike, njihova je crkva ostala napuštena. Ipak, narod nije zaboravio svetog Antu. Vjernici su nastavili dolaziti na njegov blagdan, a jednom je prilikom jedan hodočasnik u crkvi pronašao ljiljane koji su, unatoč tome što je od blagdana prošlo više mjeseci, ostali svježi. Taj događaj mnogi su doživjeli kao znak Božje prisutnosti i zagovora svetog Ante.  Običaj blagoslova ljiljana kasnije je odobrio Papa Lav XIII., a vjernici ga njeguju sve do danas. Nakon mise blagoslovljene ljiljane nose svojim domovima gdje ih čuvaju kao znak molitve, zaštite i trajnog pouzdanja u zagovor omiljenog sveca.  

Posebno mjesto u povijesti Crkve sveti Ante zauzima i zbog činjenice da je proglašen svetim iznimno brzo nakon smrti. Kanonizirao ga je Papa Grgur IX. već 1232. godine, manje od godinu dana nakon njegove smrti, što ga svrstava među najbrže kanonizirane svece u povijesti Katoličke Crkve.  Njegova popularnost nije oslabila ni nakon osam stoljeća. Naprotiv, sveti Ante ostao je jedan od najbližih i najomiljenijih svetaca među vjernicima. Mnogi mu se obraćaju jednostavnom molitvom, bez velikih riječi, vjerujući da on razumije ljudske brige i potrebe. U pučkoj pobožnosti ostao je svetac kojemu se ljudi povjeravaju poput prijatelja, donoseći pred njega svoje nade, strahove i molitve.  

U Hercegovini se blagdan svetog Ante posebno svečano slavi u franjevačkom samostanu i svetištz sv. Ante na Humcu, jednom od najpoznatijih svetišta posvećenih ovom svecu. Tisuće hodočasnika svake godine ondje dolaze moliti i zahvaljivati za primljene milosti.  

Dok vjernici danas u rukama nose blagoslovljene ljiljane, oni ne nose samo cvijet. Nose simbol čistoće, vjere i nade. Nose podsjetnik da je svetost moguća i u svakodnevnom životu te da se, poput svetog Ante, čovjek može približiti Bogu jednostavnošću srca, dobrotom i ljubavlju prema bližnjemu. Bijeli ljiljan zato i danas ostaje tih, ali snažan znak neprolazne poruke svetog Ante – da se najveća snaga krije u poniznosti, a najljepši cvijet u srcu koje pripada Bogu.

Pročitaj članak

Bezgrješno Srce Marijino – srce koje ljubi, trpi i posreduje za svijet

foto Shutterstock

U srcu katoličke duhovnosti posebno mjesto zauzima pobožnost Bezgrješnomu Srcu Marijinu, koje Crkva časti kao vidljivi znak nutarnje svetosti, čistoće i savršene predanosti Bogu Blažene Djevice Marije. To Srce nije samo tjelesni simbol, nego duboka teološka stvarnost: ono izražava Marijinu vjeru, poslušnost, ljubav prema Bogu i majčinsku blizinu svakom čovjeku.

Blagdan Bezgrješnog Srca Marijina slavi se u subotu nakon druge nedjelje po Duhovima, neposredno nakon svetkovine Presvetoga Srca Isusova. Time Crkva jasno pokazuje neraskidivu povezanost Isusova i Marijina Srca – Srca Sina i Srca Majke, sjedinjena u istom djelu spasenja.

Biblijski korijeni i otajstvo boli i ljubavi

Iako se pobožnost razvijala kroz stoljeća, njezini korijeni sežu u samo evanđelje. U događaju prikazanja Isusa u Hramu, starac Šimun upućuje Mariji proročanske riječi: da će joj “mač boli probosti dušu”. Te riječi postaju ključ razumijevanja Marijina Srca – srca koje ljubi bez zadrške, ali i srca koje trpi zajedno sa svojim Sinom.

Od toga trenutka Marijino Srce postaje simbol unutarnjeg suživljavanja s Kristovom mukom, ali i trajne nade koja ne prestaje ni pod križem.

Razvoj pobožnosti kroz stoljeća

Pobožnost Bezgrješnom Srcu Marijinu postupno se razvijala u kršćanskoj tradiciji. Već su je u različitim oblicima njegovali veliki sveci poput sv. Bernarda, sv. Gertrude, sv. Bernadin Sijenskog i sv. Franje Saleškog. No, posebno mjesto u njezinu širenju zauzima sv. Ivan Eudes u 17. stoljeću, koji se smatra jednim od njezinih najvažnijih promicatelja.

On je organizirao i prvi liturgijski blagdan posvećen Marijinu Srcu te osnivao zajednice koje su širile tu duhovnost. Od toga vremena pobožnost se počinje snažnije širiti po Europi i svijetu, a vjernici u Marijinu Srcu pronalaze utočište, utjehu i nadahnuće za život u vjeri.

Godine 1855. blagdan je službeno uveden u liturgijski kalendar Katoličke Crkve, čime pobožnost dobiva univerzalno crkveno priznanje. Kasnije, papa sv. Ivan Pavao II. dodatno je naglasio njezinu važnost uzdignuvši ga na razinu obvezatnog spomendana.

Fatima – poruka koja odjekuje svijetom

Veliki poticaj širenju ove pobožnosti dolazi kroz ukazanja u Fatimi 1917. godine. Blažena Djevica Marija ondje poziva na obraćenje, molitvu krunice i posvetu svijeta njezinu Bezgrješnom Srcu.

Godine 1925. sestri Luciji ponovno se ukazuje Marija, ovoga puta s porukom koja je u središte stavila upravo svoje Srce – okruženo trnjem, ali ispunjeno ljubavlju i milosrđem. Poruka je bila jasna: svijet će pronaći mir ako se vrati Bogu kroz Marijino Srce.

Poseban naglasak stavljen je na pobožnost prvih subota u mjesecu, ispovijed, pričest, molitvu krunice i razmatranje otajstava Kristova života. To nije samo vanjska praksa, nego put unutarnjeg obraćenja i dubokog povjerenja u Božje milosrđe.

Posveta svijeta Bezgrješnom Srcu Marijinu

Kroz 20. i 21. stoljeće više je papa posvetilo svijet Bezgrješnom Srcu Marijinu, osobito u trenucima velikih povijesnih kriza i ratova. Papa Pio XII. to čini 1942. godine, u vrijeme Drugog svjetskog rata. Papa sv. Ivan Pavao II. više je puta obnavljao posvetu, osobito 1984. godine zajedno s biskupima cijeloga svijeta.

Papa Franjo je 2022. godine ponovno posvetio Rusiju i Ukrajinu Bezgrješnom Srcu Marijinu, naglašavajući potrebu mira u svijetu ranjenom ratovima i podjelama.

Te posvete nisu samo simbolični činovi, nego izraz vjere da Marijino Srce ostaje znak nade u najtežim povijesnim trenucima.

Marijino Srce u današnjem svijetu

U suvremenom vremenu, kada su čovječanstvo često obilježavaju nemir, nesigurnost i gubitak duhovnih vrijednosti, pobožnost Bezgrješnom Srcu Marijinu ostaje poziv na povratak jednostavnosti evanđelja.

Marijino Srce ne nudi spektakularna rješenja, nego tihu, ali snažnu poruku: povjerenje u Boga, molitvu, obraćenje i ljubav prema bližnjemu. Ono je utočište za umorne, snaga za slabe i putokaz onima koji traže smisao.

U Fatimi je Marija jasno poručila da njezino Srce na kraju pobjeđuje – ne silom, nego ljubavlju koja preobražava svijet iznutra.

U vremenu buke i nesigurnosti, ono podsjeća da se pravi mir rađa u srcu koje zna ljubiti, vjerovati i predati se Bogu bez zadrške.

Molitva

Presveta Djevice Marijo, Majko i Kraljice moja, Tvojemu Bezgrješnom Srcu posvećujem i predajem čitavo svoje biće: svoje misli, riječi i djela. Raspolaži sa mnom i sa svim što mi pripada sada i u vječnosti, na hvalu i slavu Presvetoga Trojstva za posvećenje Crkve i spasenje svega svijeta. Bezgrješna moja Majko, pomozi mi živjeti dostojno moga krsnoga posvećenja da neopozivo pripadam svome Otkupitelju. Daj da poput Tebe slušam poticaje Duha Svetoga! Neka se u meni i po meni, uvijek i u svemu, vrši volja Božja! Amen! 

O, Djevice Marijo, Tvojemu Bezgrješnom Srcu posvećujemo danas naš dom i sve koji u njemu stanuju. Daj da naša kuća bude slična Tvojoj kući u Nazaretu po ispunjenju Božje volje, po djelima djelotvorne ljubavi i po bezgraničnoj predanosti Božjoj Providnosti! Daj da bude prebivalište mira i tihe sreće! Bdij nad svima koji u našoj kući stanuju, pomozi im uvijek da kršćanski žive i sve ih obujmi svojom majčinskom zaštitom! Čuvaj nas, o Djevice Marijo, po dobroti svoje velike milosti, da mi svoj ovozemaljski dom, koji smo ovdje zauvijek posvetili Tvojemu Bezgrješnom Srcu, jednom u nebu zavrijedimo imati! 

Amen!

Pročitaj članak

Sveti Ante Padovanski – svetac cijeloga svijeta

Danas, u radosti vjerničkih srca, slavimo svetkovinu sv. Ante Padovanskog – omiljenog sveca cijeloga svijeta, zagovornika siromaha, izgubljenih i malenih, propovjednika Evanđelja koji i danas snažno privlači duše Bogu.

Nakon dana provedenih u molitvi, nakon 13 utoraka, brojnih devetnica i trodnevnica koje su pripravljale srca vjernika, došli smo do blagoslovljenog dana kada Crkva posebno slavi ovoga velikog sveca. Sv. Anto ostaje znak nade i utjehe, onaj kojemu se vjernici utječu u svojim potrebama, ali i u zahvalnosti za primljene milosti.

Mostarsko-duvanjska biskupija posebno živi ovaj blagdan, jer čak šest župa nosi ime ovoga velikog svetca, svjedočeći duboku ukorijenjenost njegove pobožnosti u ovom kraju. U svakom od tih mjesta danas će se uzdizati molitve, pjesme i zahvalnosti, dok će se vjernici okupljati oko Gospodinova oltara.

Na Humcu kod Ljubuškog svečana sveta misa s procesijom u 11 sati, koju predslavi mons. Petar Palić, mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski, bit će središnji trenutak slavlja za to poznato svetište sv. Ante.

U Grabovici kod Tomislavgrada, svečanu svetu misu s procesijom u 11 sati predslavit će pater Stjepan Ivan Horvat, Misionar krvi Kristove iz Zagreba, donoseći riječ ohrabrenja i duhovne obnove okupljenim vjernicima.

U župi Ploče–Tepčići, svečanu svetu misu predslavit će fra Jozo Čirko, dominikanac iz Trogira, dok će vjernici u zajedništvu moliti za mir, obitelji i ustrajnost u vjeri.

Na Raskrižju kod Gruda, u 11 sati svetu misu predslavit će fra Andrija Majić, tajnik Hercegovačke franjevačke provincije, okupljajući vjernike u duhu zahvalnosti i nade.

U Sutini kod Rakitna svečanu svetu misu na blagdan sv. Ante u 11:00 sati predvodit će don Ante Jukić, župnik u Crnču, dok će se vjernici povjeravati zagovoru svetca koji je toliko puta bio utjeha u nevoljama.

U Šujici kod Tomislavgrada, središnja svečana sveta misa u 11 sati bit će slavljena pod predslavom fra Jure Barišića, dok će večernje slavlje u 18 sati, s blagoslovom djece, predslaviti fra Robert Cvitanović, mladomisnik – kao poseban znak blagoslova obiteljima i najmlađima.

Sv. Ante ostaje i danas živ u srcima vjernika – ne kao daleka povijesna figura, nego kao bliski zagovornik koji pokazuje put Kristu. Njegov blagdan podsjeća nas da je svetost moguća u jednostavnosti, u poniznosti i u ljubavi prema bližnjemu.

Neka ovaj dan bude ispunjen mirom, zahvalnošću i molitvom, a sv. Anto neka i dalje prati svoj narod na svim njegovim životnim putovima.

» Štovanje i krunica - Svetog Ante (Antuna) Padovanskog

Sveti Ante, moli za nas!

Spomeni se, sveti Ante, da si uvijek pomagao i tješio sve koji su se tebi utjecali u svojim potrebama. S čvrstim pouzdanjem preporučujem se i ja tvom moćnom zagovoru kod Boga. Ne odbij moje prošnje i svojim posredovanjem kod Boga isprosi mi ako je za dobro moje duše – milost … za koju te molim. 

Pomozi mi svojim zagovorom u ovoj mojoj potrebi i nevolji! Blagoslovi mene, moj rad, moju obitelj i sve moje drage, čuvaj nas od bolesti i pogibli duše i tijela! Sve nas krijepi da u boli i kušnji ostanemo čvrsti u vjeri i ustrajni u ljubavi. 

Amen.

Pročitaj članak