ŠOK Liječnici izvadili tumor od 36,5 kg – baka (81) doslovno spašena u zadnji čas

U Gospić je ovih dana ispisana nevjerojatna medicinska priča koja svjedoči o stručnosti, hrabrosti i pravovremenoj reakciji liječnika. Tim Opće bolnice Gospić, predvođen iskusnim ginekologom i bivšim ministrom zdravstva Darko Milinović, uspješno je operirao 81-godišnju pacijenticu kojoj je iz trbušne šupljine odstranjen tumor težak čak 36,5 kilograma, piše 24sata.hr.

Pacijentica, baka Ana, u bolnicu je stigla u iznimno teškom stanju. Zbog ogromnog tumora jajnika više nije mogla stajati na nogama, imala je poteškoće s disanjem, ali i ozbiljne probavne smetnje. Prema riječima dr. Milinovića, doslovno je “uhvatila zadnji vlak” za spas života.

„Tumor je sigurno rastao godinama, no posebno nas je iznenadilo to što je u samo sedam dana prije operacije narastao za čak 10 centimetara. Brzina rasta bila je zastrašujuća“, istaknuo je Milinović.

Operacija, koja je nosila brojne rizike, uspješno je izvedena zahvaljujući uigranom timu stručnjaka. Uz dr. Milinovića, ključnu ulogu imali su dr. Mirjana Pećina, anesteziologinja dr. Anela Ibračić te brojni medicinski tehničari i instrumentari koji su svojim znanjem i iskustvom doprinijeli uspjehu zahvata.

Unatoč težini operacije, oporavak pacijentice teče iznad svih očekivanja. Već nekoliko dana nakon zahvata baka Ana je dobro raspoložena, a kako kroz šalu kaže i sam liječnik, uskoro bi mogli zajedno nazdraviti rakijicom prije njezina odlaska kući. Zanimljivo, pacijentica se čak našalila kako bi rado ostala još nekoliko dana u bolnici jer se, kako kaže, “tu lijepo odmara”.

Ova priča, osim što pokazuje vrhunsku medicinsku stručnost, nosi i važnu poruku. Naime, baka Ana priznala je kako punih 40 godina nije bila na ginekološkom pregledu. Upravo zato dr. Milinović ističe koliko su redoviti pregledi ključni za rano otkrivanje bolesti.

„Ne smije proći više od godinu dana do sljedećeg posjeta ginekologu“, poručio je svojoj pacijentici, ali i svim ženama.

Iako je postojala mogućnost da se operacija obavi u većem kliničkom centru poput Zagreb, pacijentica je odlučila povjerenje dati upravo gospićkoj bolnici. Time je, kako kaže Milinović, pokazala veliko poštovanje prema lokalnom medicinskom timu.

Ovaj izniman zahvat ostat će zapamćen kao jedan od najsloženijih u hrvatskoj medicinskoj praksi, ali i kao snažan podsjetnik koliko su pravovremena dijagnoza i povjerenje u liječnike presudni za spas života.

Pročitaj članak

Zločin partizana koji nije zaboravljen: Dirljiv trenutak blagoslova spomen-ploče

Fra Ćirila Ivankovića i fra Filipa Gašpara partizani su odveli iz župne kuće u Gradnićima te ih ubili 6. veljače 1945. u Čitluku, kako je posvjedočio fra Kamilo Milas. Jučer je, 15. ožujka, stoga blagoslovljena spomen-ploča njima u čast postavljena na župnu kuću župe sv. Blaža – Gradnići. Ploču je blagoslovio fra Miljenko Stojić, vicepostulator postupka mučeništva »Sluge Božje fra Andrija Topić i 49 braće«. On je ujedno predvodio misno slavlje koje je, uz procesiju, prethodilo blagoslovu spomen-ploče, piše portal Pobijeni.info.

Hercegovačka franjevačka provincija nakon Domovinskog rata vodi sustavnu brigu o 66 hercegovačkih franjevaca ubijenih u Drugom svj. ratu i poraću vjerujući da su ubijeni nevini te radi na njihovom proglašavanju blaženima i svetima. Pedeset ih je prošle godine proglašeno slugama Božjim, ali Vicepostulatura ne zanemaruje ni druge nevino ubijene franjevce. 

»Nisu samo ubijeni hercegovački franjevci, znamo to dobro, nego i brojni članovi našega vjernoga puka Božjega. Bilo ih je ne na stotine, nego na stotine tisuća. I ne samo u Drugom svj. ratu i poraću, nego i u Prvoj Jugoslaviji, u Prvom svj. ratu, za turskog vremena… Trenutno najviše govorimo o Drugom svj. ratu i poraću, jer je to bio genocid i jer imamo koliko-toliko podataka o svemu. Vicepostulaturi je čast da se iz njezine brige za ubijene franjevce rodila i briga za ubijene članove vjernog puka Božjega. I tako je na kraju nastao Memorijalni centar Groblje mira. Na njemu podižemo križeve za sve naše ubijene žrtve krštene s ovu stranu granice. 

I tu se kao narod molimo za njih učvršćujući tako svoje jedinstvo. Potičem vas da kao župa, kao mjesto, što prije dovršite postavljanje križeva svojim žrtvama. Za one za koje nema tko to učiniti, ili to ne želi, ili je siromašan, pobrinite se vi sami između sebe. Budite tako dostojni svojih pređa, vjerni do kraja svome Bogu i svome rodu. Onaj tko se zna pravilno odnositi prema svojim pokojnima, zaslužit će da se i njegovi nasljednici tako odnose prema njemu. Živimo u vremenima u kakvim živimo. Ništa nam ona ne mogu ako budemo pravo gledali. Skinimo stoga s očiju sve tuđe naočale i stavimo samo Božje i one svoje domovine. Tada ćemo biti ispunjeni do dna srca te ćemo ići pjevajući kroz ovaj predivni kutak zemlje prema našoj nebeskoj domovini«, poručio je u završnom dijelu propovijedi fra Miljenko Stojić. 

Premda su davno ubijeni, sluge Božje nisu zaboravljene i stalno su u sjećanju hercegovačkog puka, što potvrđuje i ovaj događaj. Zadovoljstvo zbog postavljanja i blagoslova spomen-ploče na kraju sv. mise istaknuo je fra Nikola Rosančić, župnik župe sv. Blaža Gradnići. »Spomen-ploča koju ćemo blagosloviti neka bude znak i poziv na molitvu za naše pobijene fratre, kao i za sve ostale stradale u svim ratovima. Neka nam bude trajni spomen na milost Božju koja čuva i vodi one koji se nađu u različitim pogibeljima. Milost Božja neka čuva sve nas i neka nam ova ploča bude spomen na budnost života, jer o budnosti govorimo u korizmenom vremenu ne znajući ni dana ni časa našega odlaska Gospodinu. Trebamo biti pripravni. 

Na poseban način danas zahvaljujem fra Miljenku Stojiću koji je poticatelj stavljanja spomen-ploče za dvojicu fratara odvedenih iz Gradnića i kasnije ubijenih u Čitluku. On je na puno mjesta u Hercegovini, zajedno s ljudima koji mu pomažu, rasvijetlio događaje iz Drugoga svj. rata i poraća. Danas u misnim čitanjima govorimo kolika je važnost rasvjetljivati događaje i to je preduvjet da može djelovati Božja milost. Možemo reći da je blagoslov ove spomen-ploče rasvjetljivanje jednog događaja, milost za nas… Hvala Andriji Stojiću i Ogranku Matice hrvatske u Čitluku, koji su donatori ovog projekta. Hvala djelatnicima Općine Čitluk, na čelu s načelnikom Marinom Radišićem, koji su danas ovdje s nama i s kojima naša župa često surađuje na raznim projektima na dobrobit našega naroda. Hvala i svima vama koji ste sudjelovali na ovom današnjem misnom slavlju. Neka vas prati svjetlost i milost Božja«, kazao je fra Nikola Rosančić.

Pročitaj članak

Postaje li Njemačka nova Francuska? Dramatičan pad članstva u crkvama

Njemačka se suočava s dubokim promjenama u religijskom životu, a najnoviji podaci potvrđuju nastavak zabrinjavajućeg trenda. Više od 600.000 ljudi napustilo je prošle godine dvije najveće kršćanske zajednice u zemlji, što dodatno produbljuje krizu povjerenja i pripadnosti.

Prema podacima njemačke novinske agencije dpa, oko 350.000 vjernika istupilo je iz Evangelističke crkve, dok je Katoličku crkvu napustilo približno 307.000 ljudi. Iako su brojke nešto manje nego godinu ranije, razmjeri odlazaka i dalje su izrazito veliki.

Važno je naglasiti da istupanje iz crkve u Njemačkoj znači administrativno brisanje iz crkvenih registara, ali ne i formalno odricanje od vjere primljene krštenjem. Ipak, taj čin jasno pokazuje sve dublje udaljavanje ljudi od institucionalne Crkve.

Katolička crkva danas broji oko 19,2 milijuna članova, što je približno 23 posto stanovništva, dok evangelističke zajednice imaju oko 17,4 milijuna vjernika. U oba slučaja riječ je o osjetnom padu u odnosu na prethodnu godinu.

Osim istupanja, crkve svake godine gube velik broj članova zbog smrti, a broj krštenja i novih pristupa ne može nadoknaditi taj gubitak. Time se stvara dvostruki pritisak – demografski i duhovni.

Crkveni predstavnici pozivaju na suočavanje sa stvarnošću, ističući da postoje i određeni pozitivni znakovi, poput blagog porasta sudjelovanja na bogoslužjima te stabilnog broja prvih pričesti i krizmi. Međutim, kritičari upozoravaju da takvi podaci ne mijenjaju ukupnu sliku.

Brojke su i dalje alarmantne. Gubitak od nekoliko stotina tisuća članova godišnje ukazuje na dugotrajan pad povjerenja i sve slabiju povezanost s Crkvom.

Često se pretpostavlja da ljudi napuštaju crkvu kako bi izbjegli plaćanje crkvenog poreza, no istraživanja pokazuju da to nije presudan razlog. Ključni problem leži u promjeni svjetonazora – mnogi se jednostavno više ne identificiraju s vjerom ili ne vide smisao u pripadnosti crkvenoj zajednici.

Dodatno zabrinjava podatak da se više od polovice stanovništva danas izjašnjava nereligioznim. Istodobno, samo manji dio preostalih članova čvrsto ostaje uz Crkvu, dok ostali sve češće razmišljaju o odlasku.

Veliki izazov predstavlja i prekid prijenosa vjere s generacije na generaciju. Sve manje djece i mladih dolazi u doticaj s vjerom, a bez aktivnog sudjelovanja u crkvenom životu, religija postupno gubi svoje mjesto u svakodnevici.

Nekada je crkva imala središnju ulogu u društvenom životu, osobito u manjim sredinama. Sakramenti su bili dio gotovo svakog životnog puta, a župna zajednica bila je mjesto susreta i zajedništva. Danas se ta slika ubrzano mijenja.

U suvremenom pluralnom društvu Crkva se suočava s brojnim drugim svjetonazorima i stilovima života. Ipak, mnogi ljudi i dalje ostaju formalno vezani uz crkvu jer prihvaćaju temeljne kršćanske vrijednosti, poput solidarnosti i brige za bližnje, čak i ako osobno više ne prakticiraju vjeru.

Sve to otvara pitanje ide li Njemačka putem Francuske, gdje je religija u velikoj mjeri potisnuta u privatnu sferu života. Ako se ovakav trend nastavi, taj scenarij više ne izgleda kao daleka mogućnost.

Pred Crkvom je stoga ozbiljan izazov: pronaći način kako ponovno doprijeti do čovjeka današnjice – ili prihvatiti činjenicu da se njezina uloga u društvu nepovratno mijenja.

Pročitaj članak

Dražen Žanko, Dominik Lučić i Zsa Zsa na koncertu Vjerujem 2026.

Mostar će i ove godine postati mjesto susreta glazbe, vjere i humanosti. U petak, 12. lipnja, s početkom u 20 sati, u Mostar bit će održan humanitarni koncert duhovne glazbe “Vjerujem 2026”, u organizaciji Udruga Otac. Cilj ovog događaja je prikupljanje sredstava za nastavak i proširenje rada Centar za djecu s teškoćama u razvoju, koji pruža stručnu pomoć i podršku djeci i njihovim obiteljima.

Nakon uspješnih izdanja prethodnih godina, kroz koja su osigurani uvjeti za stabilan rad Centra te pomoć za poboljšavanje rada drugih prijateljskih udruga u Hercegovini, organizatori nastavljaju graditi snažan sustav podrške djeci i obiteljima kojima je stručna pomoć svakodnevna potreba. Koncert “Vjerujem” tako je s vremenom postao mnogo više od glazbenog događaja – prerastao je u simbol zajedništva i konkretne pomoći onima kojima je najpotrebnija.

Ovogodišnji program predvode snažna i prepoznatljiva imena hrvatske i regionalne glazbene scene. Među njima je i Dražen Žanko, jedan od najpoznatijih glasova domaće zabavne i duhovne glazbe. Umjetnik koji desetljećima gradi karijeru na snažnoj interpretaciji i emociji publici će donijeti iskustvo, ozbiljnost i posebnu koncertnu energiju koja povezuje generacije.

Na pozornicu stiže i Dominik Lučić, jedan od najistaknutijih predstavnika suvremene duhovne glazbe. Njegove pjesme posljednjih su godina postale svojevrsne himne mladih i brojnih zajednica, a u Mostar dolazi s porukom nade i povjerenja u Boga.

Posebnu dimenziju večeri donosi i Zsa Zsa, snažan i moderan vokal domaće scene. Svojim interpretacijama spaja suvremeni glazbeni izraz i duhovnu dubinu, približavajući ovakve projekte i mlađoj publici.

Na pozornici će se tradicionalno pridružiti i fra Marin Karačić, čije ime već godinama stoji uz velike duhovno-glazbene projekte. Prepoznatljiv po snažnoj poruci i posebnoj povezanosti s mladima, fra Marin ostaje jedan od najbližih glasova publike koja kroz glazbu traži duhovnu snagu i inspiraciju.

Uz poznate izvođače, koncert će obogatiti i dvije glazbene skupine mladih iz Hercegovine – Zbor Amadeus i Klapa Lakrima. Zbor Amadeus prati projekt od samih početaka i zajedno s organizatorima raste kroz svako izdanje koncerta, dok će Klapa Lakrima donijeti prepoznatljivu dalmatinsku i hercegovačku vokalnu tradiciju. Njihovi nastupi redovito naglašavaju ljepotu zajedničkog pjevanja, autentičnog glazbenog izričaja i snage zajedništva mladih generacija.

Ulaznice za koncert već su dostupne na info pultu u Mepas Mall, kao i putem platforme Entrio. Kao i svake godine, ulaz za djecu do osam godina je besplatan, a ulaznice će uskoro biti dostupne i na dodatnim prodajnim mjestima, uključujući veće župe i gradove diljem Hercegovine.

Organizatori poručuju kako “Vjerujem 2026” nije samo koncert, nego večer u kojoj zajednica ponovno pokazuje da briga za djecu s teškoćama u razvoju nije odgovornost pojedinca, nego cijelog društva. To je i večer molitve, duhovne obnove i susreta s Bogom kroz glazbu – večer u kojoj pjesma postaje most koji povezuje ljude, vjeru i nadu.

12. lipnja u 20:00 – Mostar ponovno vjeruje.

Pročitaj članak

Gradnja HNK Mostar ide dalje: IV. faza vrijedna gotovo devet milijuna KM

Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru pokrenulo je postupak javne nabave za nastavak izgradnje svoje zgrade, odnosno za tzv. IV. fazu radova, čija je procijenjena vrijednost 8,9 milijuna konvertibilnih maraka bez PDV-a.

Obavijest o nabavi objavljena je 13. ožujka na portalu Elektronskog sustava javnih nabava Bosne i Hercegovine (e-JN), a riječ je o otvorenom postupku za izvođenje građevinskih radova na zgradi kazališta.

Radovi će se izvoditi na lokaciji Kneza Domagoja bb u Mostaru, gdje se već godinama gradi budući dom mostarskog kazališta. Tenderska dokumentacija dostupna je zainteresiranim izvođačima do 27. ožujka 2026. godine, dok je krajnji rok za dostavu ponuda 8. travnja do 13 sati.

Otvaranje pristiglih ponuda predviđeno je istoga dana u 13:30 sati u prostorijama kazališta na adresi Biskupa Čule bb.

Ugovor će biti dodijeljen prema kriteriju ekonomski najpovoljnije ponude. U bodovanju ponuda najveću težinu ima cijena, koja nosi 80 posto ukupne ocjene, dok preostalih 20 posto otpada na ponuđeni jamstveni rok.

Izgradnja zgrade Hrvatskog narodnog kazališta jedna je od najdugotrajnijih kulturnih infrastrukturnih investicija u Mostaru. Projekt se realizira u više faza već niz godina, a njegov završetak trebao bi gradu donijeti suvremen kazališni prostor namijenjen predstavama, koncertima i drugim kulturnim događanjima.

Dovršetak kazališne zgrade mnogi u Mostaru vide kao važan korak u jačanju kulturnog života grada, ali i kao simbol dugogodišnjeg nastojanja da Mostar dobije reprezentativan prostor za kazališnu umjetnost i kulturna događanja.

Pročitaj članak

„Muško koje štiti i žena koja preobražava“ – nova tribina za studente i mlade

Sutra, 18. ožujka, u Mostaru će se održati novi susret vjeronauka – tribine namijenjene studentima i mladima, koji se redovito organizira u kripti Franjevačke crkve sv. Petra i Pavla. Tema ovog susreta nosi naslov „Muško koje štiti i žena koja preobražava“, a predavanje će održati hercegovački franjevac fra Serđo Ćavar.

Ova tribina nastavlja niz susreta koji mladima nude prostor za promišljanje o važnim životnim pitanjima, odnosima između muškarca i žene te kršćanskom razumijevanju identiteta i poslanja u današnjem društvu. Kroz predavanje i zajedničko promišljanje sudionici će imati priliku produbiti pogled na komplementarnost muškarca i žene te njihovu ulogu u obitelji i zajednici.

Program susreta bit će obogaćen glazbom i slavljenjem koje će animirati duhovni sastav Totus Tuus band, a domaćin i organizator večeri je mostarski gvardijan i župnik fra Mario Knezović.

Susret započinje u 20 sati, a svi studenti i mladi pozvani su pridružiti se ovom susretu vjere, razgovora i zajedništva.

Franjevački samostan i župa sv. Petra i Pavla – Mostar

Pročitaj članak

Dvojica mladih Mostaraca pred vratima reprezentacije Hrvatske

HKK Mostar objavio je odlične vijesti na svojim mrežnim stranicama.  -Naši mladi igrači Nikola Cvitanović i Matija Knezović dobili su poziv na kontrolni trening U14 reprezentacije Hrvatske, prenosi Pogled.ba.

Kontrolni trening održat će se u četvrtak, 19.03., u dvorani Baldekin u Šibeniku, a ovaj poziv potvrda je njihovog rada, talenta i velikog truda koji svakodnevno ulažu na treninzima – navedeno je na društvenim mrežama.  

-Čestitke Matiji i Nikoli na ovom uspjehu, a posebne čestitke i našim trenerima koji predano rade s mladim igračima i pomažu im u njihovom razvoju. Sretno na treningu i samo nastavite vrijedno raditi! – navedeno je u objavi HKK Mostar.  

I ovo je potvrda teze da je Mostar veliki rasadnik športskih talenata.  Nadamo se da će Nikola i Matija oduševiti na treninzima u Šibeniku i krenuti stopama njihovih prethodnika kao što je Bojan Bogdanović i ostali Mostarci koji su ostavili veliki trag na športskim terenima.

Pročitaj članak

Eksplozija cijena nekretnina u BiH: Dijaspora i potražnja guraju kvadrat u nebo

Tržište nekretnina u Bosni i Hercegovini u posljednjih nekoliko godina bilježi snažan i kontinuiran rast cijena. Prema dostupnim analizama, u proteklih pet godina cijene nekretnina porasle su čak 71 posto, što je najveći rast u cijeloj regiji. Stručnjaci upozoravaju kako se trend rasta još ne zaustavlja te procjenjuju da bi tijekom 2026. godine cijene mogle porasti dodatnih oko 10 posto.

Posebno se ističe situacija u Sarajevo, gdje su cijene kvadrata dosegle razine koje su donedavno bile gotovo nezamislive. Analiza koju je proveo N1 obuhvatila je više od 130 aktualnih oglasa za prodaju stanova, a uspoređena je i s podacima agencija koje prate stvarne prodajne cijene, a ne samo one oglašene.

Usporedba s regijom

Dok Bosna i Hercegovina bilježi snažan rast, u drugim državama regije situacija je nešto drugačija. U Hrvatska su cijene stambenih nekretnina u trećem tromjesečju 2025. godine porasle 13,8 posto na godišnjoj razini, čime se ta država našla među vodećima u Europska unija po rastu cijena stanova.

S druge strane, tržište u Beograd ulazi u fazu usporavanja. Tijekom 2025. zabilježeno je razdoblje stagnacije, a u pojedinim dijelovima grada došlo je i do blagog pada cijena novogradnje, prenosi Dnevni avaz.

Potražnja i dijaspora dižu cijene

Za razliku od susjednih tržišta, Bosna i Hercegovina i dalje bilježi snažnu potražnju za nekretninama koja nadmašuje ponudu. Stručnjaci upozoravaju kako je razdoblje jeftinih nekretnina definitivno završilo.

Jedan od ključnih faktora rasta cijena je i ulaganje dijaspore. Procjenjuje se da građani zemalja bivše Jugoslavije na svojim računima trenutno imaju oko 110 milijardi eura. Zbog nedostatka financijske pismenosti i diversifikacije ulaganja, velik dio tog novca završava upravo u kupnji dodatnih stanova i kuća.

Koliko danas košta kvadrat u Sarajevu?

Analiza aktualnih oglasa pokazuje velike razlike u cijenama ovisno o lokaciji, stanju objekta i vrsti gradnje.

Središte Sarajeva prednjači po cijenama. Starogradnja se kreće između 5.500 i 7.500 KM po kvadratu, dok novogradnja često prelazi 8.000 KM/m². U luksuznim penthouse projektima cijena ide čak do 11.000 KM/m².

U naseljima Breka i Kovačići prosječna cijena iznosi oko 6.300 KM/m², a pojedini stanovi dosežu i 7.500 KM/m².

Područje Stari Grad ima najveći raspon cijena u gradu – od manje od 2.100 KM/m² za stanove u lošijem stanju, pa sve do 8.000 KM/m² na atraktivnim lokacijama poput Baščaršije i Papagajke. Stanovi u starijim zgradama na rubnim dijelovima četvrti mogu pasti i ispod 3.000 KM/m².

U općini Novo Sarajevo, uključujući naselje Grbavica, cijene se kreću između 4.500 i 7.700 KM/m², dok je medijan oko 5.400 KM/m². Na području Marijin Dvora renovirani stanovi u novijim zgradama dostižu i 6.600 KM/m².

Na periferiji, u naseljima Ilidža i Stup, medijan cijena iznosi oko 4.900 KM/m², dok novogradnja na pojedinim lokacijama prelazi 5.800 KM/m², što je donedavno bilo karakteristično samo za najtraženije dijelove grada.

Najpovoljniji kvadrati trenutno se mogu pronaći u naseljima Novi Grad i Dobrinja, gdje se cijene kreću između 3.200 i 5.750 KM/m². Područja poput Vogošće i Rajlovca i dalje su među rijetkima gdje novogradnja još uvijek košta oko 4.000 KM po kvadratu.

Hoće li cijene nastaviti rasti?

Iako pojedini stručnjaci upozoravaju na mogućnost usporavanja tržišta u narednim godinama, trenutačni pokazatelji govore da potražnja u Bosni i Hercegovini i dalje nadmašuje ponudu. Upravo zbog toga analitičari očekuju da će cijene nekretnina nastaviti rasti i tijekom 2026. godine, premda možda nešto sporijim tempom nego prethodnih godina.

Pročitaj članak

Nećete vjerovati koliko se hostija proizvede u Međugorju

U najnovijoj epizodi Znamo li što jedemo? prikazanoj sinoć na Hrvatskoj radio televiziji prikazana je zanimljiva reportaža iz Međugorja gdje sestre iz Miletine mjesečno proizvedu čak 400 tisuća hostija

Kruh je od davnina simbol života, rada i Božjeg blagoslova. U kršćanskoj tradiciji on nadilazi svoju svakodnevnu ulogu i poprima duboko duhovno značenje – postaje znak zajedništva s Bogom i hranom za dušu. Upravo u toj jednostavnosti krije se njegova najveća snaga: od vode i brašna nastaje ono što u svetoj misi postaje Tijelo Kristovo.

U Međugorje, jednom od najpoznatijih hodočasničkih mjesta u Europi, kruh poprima posebno značenje. Ovdje se svake godine okupljaju milijuni vjernika iz cijeloga svijeta, tražeći mir, obraćenje i duhovnu obnovu kroz sakramente ispovijedi i pričesti. No iza tog velikog duhovnog života stoji i tih, predan rad – rad sestara koje svakodnevno pripremaju hostije.

Hostije, koje se koriste u euharistijskom slavlju, izrađuju Školske sestre franjevke iz Miletine. U njihovom samostanu dvadesetak sestara svakoga mjeseca proizvede oko 400.000 hostija. Proces izrade traje između tri i tri i pol sata – od zrna brašna do gotove hostije koja će biti podijeljena vjernicima.

Recept je krajnje jednostavan: voda i brašno. No, iza te jednostavnosti krije se preciznost i iskustvo. Kako je u emisiji Znamo li što jedemo istaknuo voditelj Robert Knjaz, svaka hostija prolazi kroz pažljivo kontroliran proces. “Deset kilograma brašna i određena količina vode ulaze u aparat koji dalje vodi postupak”, pojašnjava sestra Nera Glavaš. Nakon pečenja, hostije se ručno prebrojavaju i pakiraju, dok se veće hostije za svećenike pažljivo slažu u pakete od 50 komada.

Nije svako brašno isto, pa tako ni svaka hostija nije identična. Nekada su tanje, nekada deblje, ali svaka nosi istu svrhu i istu svetost. Upravo u toj nesavršenoj savršenosti očituje se ljudski trud i Božja milost.

U samostanu se ne proizvodi samo kruh za tijelo, nego i za dušu. Tišina rada, molitva i predanost utkane su u svaku hostiju. Sestre ne vide samo proizvod, nego poslanje – služenje milijunima vjernika koji dolaze iz svih krajeva svijeta.

Godišnje se u Međugorju podijeli više od dva milijuna hostija. Svaka od njih simbol je susreta čovjeka i Boga, trenutka u kojem vjernik prima snagu za svakodnevni život. Kako ističe sestra Tomislava Vukoja, “sa svih kontinenata hodočasnici se hrane ovim kruhom koji postaje kruh sveti, kojim ljudi dušu svoju hrane”.

U svijetu brzine i površnosti, priča o hostijama iz Međugorja podsjeća nas na vrijednost jednostavnosti. Od zrna brašna do svetog kruha – to je put koji ne govori samo o hrani, nego o vjeri, predanju i ljubavi.

HTV / Međugorje-info

Pročitaj članak

Molitva među planinskim vrhovima: Mostarski mladi kreću na križni put

U subotu, 28. ožujka 2026. godine, u organizaciji župe sv. Petra i Pavla u Mostaru bit će održan ''Planinarski križni put za mlade'' pod geslom ''Hodite u ljubavi…'' (Ef 5,2). 

Riječ je o duhovno-planinarskom susretu namijenjenom mladima u dobi od 16 do 40 godina koji će se održati na području Žlijeba na planini Čvrsnici. Planinarska staza započinje u selu Diva Grabovica, oko 40 kilometara sjeverno od Mostara, a najveći dio rute prolazi kroz šumski teren. Uz put se nalaze i dva prirodna izvora vode. 

Organizatori navode kako staza tehnički nije zahtjevna, ali kondicijski spada u umjereno tešku turu jer uključuje oko 800 metara visinske razlike. 

Sudionici će se okupiti ispred župe u Mostaru u 7:30 sati, odakle će vlastitim automobilima krenuti prema polazištu u Diva Grabovici. Tijekom planinarenja sudionici će moliti pobožnost križnog puta, dok će po završetku uspona biti slavljena sveta misa u prirodi. 

Predviđeno je i vrijeme za ispovijed, zajedničko druženje i pjesmu. 

Organizatori preporučuju sudionicima slojevitu i udobnu odjeću, čvrstu planinarsku obuću, hranu za jedan dan te dovoljno vode. Poželjno je ponijeti i zaštitu od sunca ili vjetra, kabanicu u slučaju lošije vremenske prognoze, kao i dodatnu planinarsku opremu poput štapova, podložaka za sjedenje, čeonih lampi i osnovne prve pomoći. Sudjelovanje je na vlastitu odgovornost, a kotizacija za sudionike iznosi 5 konvertibilnih maraka po osobi.

Pročitaj članak

Tihi procvat kršćanstva u Turskoj: sve više mladih otkriva vjeru

Kršćanstvo u Turska posljednjih godina doživljava tihi, ali značajan procvat među mladim generacijama. Iako se novi vjernici često suočavaju s ozbiljnim opasnostima, uključujući društveni pritisak pa čak i izravne prijetnje smrću, sve veći broj mladih Turaka odlučuje se na obraćenje i prihvaćanje kršćanske vjere, piše Novizivot.net.

Ovaj novi val duhovnog buđenja unosi svjetlo u regiju koja je kroz povijest prošla kroz teške progone i sustavno potiskivanje kršćanstva. Unatoč nepovoljnim okolnostima, svjedočanstva obraćenika pokazuju kako se poruka evanđelja i danas širi među mladima koji tragaju za duhovnim smislom i istinom.

Povijesni podaci svjedoče o dramatičnim promjenama u vjerskoj strukturi zemlje. Na području današnje Turske kršćani su 1914. godine činili oko 20 posto stanovništva, dok danas predstavljaju tek oko 0,2 posto. Ovaj nagli pad nije bio posljedica prirodnih demografskih procesa, nego rezultat niza povijesnih tragedija i političkih okolnosti.

Posebno tragično poglavlje predstavlja Genocid nad Armencima tijekom Prvog svjetskog rata, kao i masovni progoni i stradanja kršćanskih naroda poput Asiraca i Grka. Uz to, mnoge su zajednice bile prisiljene na raseljavanje, dok su kasnije nacionalističke politike dodatno povezale turski nacionalni identitet gotovo isključivo s islamom.

Danas kršćanska zajednica u Turskoj djeluje tiho i često s velikim oprezom. Mnoge crkve i vjernici izbjegavaju javnu pozornost, svjesni osjetljivog društvenog okruženja. Ipak, unatoč tim izazovima, vjera se prenosi osobnim svjedočanstvima i hrabrošću pojedinaca koji odlučuju slijediti Krista.

Svjedočanstva mladih obraćenika pokazuju kako kršćanska poruka pronalazi put i ondje gdje su prepreke najveće. Upravo ta osobna iskustva često postaju poticaj drugima da istraže vjeru i dublje promišljaju o duhovnom životu.

Dok se kršćanska prisutnost u Turskoj polako obnavlja, svijet svjedoči primjeru postojane i nepokolebljive vjere koja opstaje unatoč povijesnim nepravdama i suvremenim prijetnjama. Ovaj tihi duhovni preporod donosi novu nadu za budućnost kršćanstva na tlu Male Azije, kolijevke mnogih ranih kršćanskih zajednica.

Pročitaj članak

Od početka godine cijene nafte skočile za 70 posto

Cijene nafte snažno su porasle i prošloga tjedna, drugoga zaredom, jer je zbog krize na Bliskom istoku onemogućen izvoz nafte kroz Hormuški tjesnac, pa su u dva tjedna od napada SAD-a i Izraela na Iran cijene skočile više od 40 posto, prenosi Pogled.ba.

Na londonskom je tržištu cijena barela prošloga tjedna porasla oko 10 posto, na 103,14 dolara, dok je na američkom tržištu barel poskupio oko 8 posto, na 98,70 dolara. Tako je nastavljen snažan rast cijena ‘crnog zlata’, koje su od početka napada SAD-a i Izraela na Iran prije dva tjedna skočile više od 40 posto. 

Na početku prošloga tjedna cijene su se primaknule i granici od 120 dolara, no kasnije su ipak skliznule s te razine. Posljedica je to eskalacije krize na Bliskom istoku. Premda je predsjednik SAD-a Donald Trump proglasio pobjedu, Iran i dalje napada susjedne zemlje i ne dopušta izvoz nafte kroz Hormuški tjesnac, kroz koji inače dnevno prolazi oko 20 milijuna barela ili oko 20 posto globalne potrošnje nafte. 

Međunarodna agencija za energiju (IEA) poručila je da se radi o najvećem poremećaju opskrbe u povijesti i odlučila da će njezine članice koordinirano na tržište plasirati 400 milijuna barela nafte iz strateških rezervi. Zahvaljujući tome, cijene nafte ponešto su se stabilizirale, no i dalje se kreću na povišenim razinama. 

Ponajviše zbog krize na Bliskom istoku, cijene nafte porasle su od početka godine više od 70 posto, nakon što su lani pale oko 20 posto.

Pročitaj članak

Jedan atentat, bezbroj pitanja: Tko stoji iza ubojstva Joze Leutara?

U ime federalnog ministra unutrašnjih poslova Rame Isaka, savjetnica ministra Elvedina Hodžić i savjetnik ministra Mehmed Halilović, zajedno s predstavnicima Federalne uprave policije, u jutarnjim satima položili su cvijeće na spomen-obilježju u Alipašinoj ulici u sarajevskom naselju Ciglane, na mjestu pogibije Joze Leutara. 

Jozo Leutar, tadašnji zamjenik federalnog ministra unutrašnjih poslova, teško je ranjen 16. ožujka 1999. godine u eksploziji naprave koja je bila podmetnuta ispod njegovog službenog automobila. 

U blizini tadašnje zgrade Veleposlanstva Sjednjenih Američkih Država došlo je do eksplozije automobila, nakon čega je Leutar, u životno ugroženom stanju, prebačen u Univerzitetsko-klinički centar Sarajevo, gdje je nakon 12 dana izgubio bitku za život, priopćeno je iz FMUP-a. 

Zločinci nikada nisu pronađeni niti osuđeni.

Pročitaj članak

„Mučili su ga, ali nije se slomio“ – potresno svjedočanstvo o fra Ferdi Bobanu

Na posuškom groblju Martića Križ u subotu, 14. ožujka 2026. godine, brojni vjernici, franjevci i svećenici okupili su se kako bi se oprostili od pokojnog fra Ferde Bobana. U ozračju molitve i zahvalnosti za njegov život i svećeničko služenje, slavljena je sveta misa zadušnica na kojoj su se prisutni prisjetili njegove jednostavnosti, dobrote i predanosti ljudima. 

Euharistijsko slavlje predvodio je mostarsko-duvanjski biskup i trajni apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Petar Palić, dok je u propovijedi provincijal fra Jozo Grbeš snažnim riječima ocrtao život fratra kojega su mnogi pamtili kao – dobrog čovjeka.

Na sv. misnom slavlju propovijedao je provincijal fra Jozo čiju propovijed prenosimo u cijelosti: 

Poštovani oče biskupe Petre, generalni vikaru Nikola, braćo svećenici i redovnici, drage sestre, braćo Ivane i Vinko Boban, draga obitelji Boban! 

Naš život je u hodu prema smrti, rastancima i vječnosti. I dok gledamo život u natrag teško ga je u riječi staviti. Riječ siromašna, život velik, vječnost duga, pravednost bogata, a duša ne može u jadnom i graničnom ljudskom biti opisana, zabilježena. O svakom životu se može puno kazati, jer život je najveće bogatstvo. Ali neki ljudi kao da stanu u riječ, a u toj riječi kao da stanu sve ostale riječi. Ako smijem satkati fra Ferdin život u riječ, rečenicu, onda bio to bilo ovako: Bijaše to dobar čovjek! Točka. U tom „dobar čovjek” kao da je sadržano sve. S vama dijelim malo bogatstva ne zbog njega, ne zbog rastanka, nego zbog nas da i nama ostane u baštini dio dobrote kojoj je ime fra Ferdo Boban! Nije riječ o svetosti, nego o stvarnosti! Ta i po njemu naučismo da „od svakog treba tražiti samo ono što on može dati.” A jednostavni mogu dati puno. Kao da se smiju kad gledaju u nebo! Ta oni koji malo imaju uvijek daju iz puna srca. 

Prošao je ovaj naš brat ovim životom čineći dobro, u svakom mjestu i u svakoj službi. Bijaše tako u Tomislavgradu, Kočerinu, Seonici, Albaniji, kao i Veljacima, Gorancima, Gradnićima, Konjicu. Sa svim ljudima na svim mjestima. I svi ga pamte po istom uzdahu: Dobar čovjek! Svatko ima svoju priču o fra Ferdi. I svaka je dobra, ugodna, vesela! 

Kaže nam Krist: Ako ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko. (Mt 18,3). A to jednostavno znači: odbaci ponos i sebeljublje, vjeruj Gospodinu i budi poučan i ponizan. Oni koji su s njim živjeli znali su kazati: Još kao dijete bijaše iskren! Bio je čovjek, ali je u duši bio dijete.  Znao je nasmijati ljude oko sebe. Nizak rastom - velik duhom. Srce veliko u kojem je bilo mjesta za ljude sve.... On je bio živi svjedok i dokaz da Bog ima dva prebivališta – jedno na nebesima, a drugo u poniznom i iskrenom srcu.”  Takvo je bilo srce fra Ferdino. 

Kaže nam Krist: „Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!“ (Mt 5,8). Čisto srce vidi pravedno. Živi život bez straha. Istina mu je ogrtač, sud mu je pravedan. Ta čovjek samo srcem dobro vidi. Ono bitno, očima je nevidljivo. (A. de Saint-Exupéry, Mali Princ). Bilo da je u pitanju kuća u svojim ograničenostima ili svemir u svojim zvjezdanim stazama ili pustinja koja skriva tajne zemlje, ono što čini njihovu ljepotu – nevidljivo je! 

Netko reče: Rijetkost je bilo susresti fratra jednostavnijega srca i života. On je oživotvorio  blaženstvo: „Blago čistim srcima oni će Boga gledati.“ Bio je dijete jednostavnosti... bez sebičnosti. Bio je fratar koji je istim srcem služio i u Albaniji i u Hercegovini. Fra Ferdo je volio život, volio činiti svima dobro. Stigao je na mnoge tuđe radosti i dane žalosti. To dobro i čisto srce pokazalo se jakim u mučnim vremenima. Da, u tim mučnim vremenima komunizma kada je fra Ferdo uspravno stajao i branio istinu, razumio bol Hrvata za slobodom, dolazeći iz patničke obitelji, postao je svjedok istine i pravde. To mu je bilo naravno. To bijaše on. U dokumentima bivše države, bivših moćnika, bivše diktature stoji: U prvoj polovici 1980. godine u franjevačkom sjemeništu u Visokom bio je pripadnik ilegalne neprijateljske organizacije. Zamislite, dijete im bijaše opasno. Kaže jedan njegov kolega iz sjemeništa koji je skoro 6 godina proveo u najgorem zeničkom zatvoru i to zbog ljubavi prema hrvatskom blaženiku: Imao je veliku dušu. Bio mi je svjedok na suđenju. Mučili su ga, ali nije se slomio. Ostao je uspravan. Mnogi nisu bili takvi! Uspravno je hodio cijeli život. Znao je da trnje i bodlje ne služe ni čemu. Oni su obična podvala cvijeću! 

Kaže nam sv. Pavao: Radujte se s radosnima, plačite sa zaplakanima!“ (Rim 12,15). U središtu Isusova poslanja nalazi se spremnost nositi tuđe terete, pomoći drugima u nošenju njihovih bremena. Stoga, neka naša braća ovako rekoše o njemu: Volio je biti s ljudima i ljudi su voljeli biti s njim. U svim prilikama, našao je prigodu za neku šalu. Fra Ferdo je volio loptu, o kako je volio nogomet. Loptu je mogao udariti puno jače nego mnogi drugi... I kad nađe mjesto u mreži radovao bi se kao malo dijete. A ako bi promašio opet bi djetinje samo rekao:”E jarac te odnio! A lopta okrugla kao beskraj, kao vječnost. Kao da se i po njoj čovjek uči, nauči beskrajnom, bezvremenskom. Kao kad nogomet s najvećom radošću igra, kao da vremena više nema. Sve je u radosti. Kamena s ramena! Koliko bi se tada spustio do zemlje, bacajuci kamen, isto je tako u svakodnevnom životu, srce svoje je spuštao zemlji, da zagrli, da ohrabri sve one koji su tako prizemni i neprimjetni bili, i kojima je itekako trebala podrška i ljubav. Ta ruka koja daje uvijek je iznad one koja uzima. (Diderot). 

Njegov kolega fratar se sjeća i kaže: Uvijek sam žurio. To je moj običaj. Znao mi je reći: Polako kolega, kakva žurba? Tamo gdje odemo neće biti žube. Spremi se! Nikad ga nisam vidio ljuta. Kada bi trebalo nešto uraditi u župi dovoljno je bilo reći to bi trebalo. On bi odgovarao: „Nema problema“ i odlazio bi izvršiti taj zadatak. 

Kaže nam Sv. Franjo: Pravilo i život manje braće jest jednostavno živjeti Evanđelje. Tako je to shvatio i fra Ferdo. Bio je fratar! Uvijek brat! Svima brat! Jednostavnost nije razumijevao. Nije ju učio. Ona je bila u njemu. S njim! Ona bijaše on. Učio nas je kako je dobro jednostavno živjeti. Kako život ne treba kompliciati i kako se sebe ne isplati stavljati na prvo mjesto. Jer prva mjesta ne ostaju dugo prva. Ona gube. To je Evanđelje. To bijaše fra Ferdin život. Od ove dobre duše, vjerujem svi mi možemo naučiti: čovječe budi iskren, blag, istinoljubiv, radostan. Neka nam ovaj naš brat bude povod više: za živjeti jednostavno, dijeliti sve i razumjeti da svi umiremo. I svećenici umiru. I to brzo i naglo i to nam još više govori da nam ljubav mora biti put i smisao! 

Dan prije smrti mnogi od nas svećenika bijasmo sudionici  pastoralnog dana zajedno s našim biskupom. Bijaše i fra Ferdo s nama. Uvijek je bio s nama. Na svakom skupu, svakom sprovodu, svakoj događaju, svakom predavanju. Bijaše i taj posljednji put. Znao je da je to važno, da je to obaveza, da nema isprike, da nema ranijih odlazaka, da nema drugih važnijih stvari. Kada si tu onda si tu i nisi nigdje drugdje! E, da sam znao da je to posljednji put, posljednji dan, ostao bih malo duže. Zagrlio bih ga još jednom i rekao bi mu hvala. Za sve hvala. O kako je važno ljudima reći hvala svaki dan. Kako je važno kazati onima koje ljubimo da ih zaista volimo! 

Stoga nam je ostalo danas kazati: Brate Ferdo hvala ti! Za sve ti hvala. Hvaljen budi Gospodine moj po sestri našoj tjelesnoj smrti. Neka Gospodin bude tvoje veselje. Zauvijek. U vijeke. Sve vijeke. Amen. 

Potom je pročitana poruka sućuti kustoda Franjevačke kustodije u Albaniji fra Paške Gojçaja te zahvaljeno na brojnim iskazima sućuti koje su poslali mnogobrojni predstavnici iz crkvenog, javnog i društvenog života. Pročitan je fra Ferdon životopis te nakon svete mise i posljednje preporuke, fra Feredno tijelo položeno je u fratarsku grobnicu u Posušju.

Fotogaleriju sa ispraćaja pogledajte na stranicama Hercegovačke franjevačke provincije.

Pročitaj članak

Ulov iz snova: Hercegovac izvukao soma od čak 90 kilograma

Bilećanin Marko Milošević danas je ostvario ulov o kakvom sanjaju mnogi ribolovci – iz Bilećkog jezera izvukao je soma teškog čak 90 kilograma i dugog 257 centimetara, piše Direkt-portal.com.

U razgovoru za Direkt Milošević kaže kako je ribolov njegov životni hobi te ističe da mu je upravo dugogodišnje iskustvo pomoglo da savlada ovu riječnu neman. Iako je i ranijih godina imao kapitalne ulove, priznaje da ovako veliku ribu dosad nije imao prilike ni vidjeti uživo.

„Inače somovi s ovom dužinom budu i preko 120 kilograma, ali je ovaj mršav jer izlazi iz zime“, pojasnio je Milošević.

Borba s velikim somom trajala je oko sat vremena, a Marko u toj avanturi nije bio sam. Društvo na čamcu pravila mu je supruga, koja je iz prve ruke svjedočila jednom od najvećih ulova na ovom području.

„Nakon ulova imao sam adrenalina pet minuta i to je to. Više mi je navika ribolov na krupnu ribu“, kroz osmijeh govori Milošević, dodajući kako se nada da će i u budućnosti nastaviti pomjerati vlastite granice u ribolovu.

Ovaj impresivan ulov zasigurno će se još dugo prepričavati među ribolovcima, a Bilećko jezero još jednom je potvrdilo svoj glas kao mjesto gdje se kriju pravi divovi slatkih voda.

Pročitaj članak