Čabulja, po mnogima Goranačka ljepotica je jedna od vrlo zanimljivih planina koja predstavlja sastavni dio Parka prirode Blidinje.
Smještena je s desne strane srednjega toka, sjeverno od Mostara. Čabulja, kao i sve bosanskohercegovačke planine, pripada lancu visokih dinarskih planina kojima započinju Dinaridi. U geomorfološkom pogledu Čabulja je povezana preko Male Čvrsnice s Čvrsnicom, čiji je najviši vrh visok 2.228 m, ali je većim dijelom od nje razdvojena dubokom i jedinstvenom dolinom rijeke Drežanke.
Na Čabulji se ističe nekoliko vrhova preko 1.600 m: Krupna navala (1.619 m), Ošljar (1.682 m), Mala Vlajna (1.686 m), Medvjed (1.679 m), dok je njezin najveći vrh, na sjevernoj strani, poznat kao Velika Vlajna (1.780 m). Svi sjeverni vrhovi se strmo spuštaju prema dnu kanjona Drežanke, od čijih litica zastaje dah, a ako se promatraju iz doline izgledaju veličanstveno i neosvojivo. Zbog toga je ovaj dio Hercegovine poznat kao "hercegovački Kolorado kanjon".
Za razliku od sjevernih strana koje se strmo obrušavaju prema dnu kanjona Drežanke, njezine jugozapadne padine se blago spuštaju prema Rakitskom polju, a dosta južno, niže Širokog brijega i prema Mostarskom blatu.
Iznimno kraško područje
Budući da je Čabulja nekada bila veoma atraktivna kao pasište za ovce i krave, na njoj se mogu naći brojni ostatci ljudskih nastambi. To su bile sezonske i stalne stočarske kolibe pokrivene slamom, ali su sad ruševine. Tu su također i veliki bunari za napajanje stoke, u ruševnom stanju, duž makadamskog puta koji je izgrađen za vrijeme Austro-Ugarske, duž starog karavanskog puta koji je povezivao Mostar i Livno.
Čabulja zauzima središnje mjesto u hercegovačkim planinama i predstavlja iznimno kraško područje. Zbog geološkog sastava ovo područje na većim nadmorskim visinama ima izražen krški karakter s brojnim morfološkim oblicima, kao što su duboke vrtače i bezdani (ponori), škrape, te strmi odsjeci grebena s brojnim točilima i siparima (plazevima) na kojima je razvijeno osebujno cvijeće i raslinje. Zahvaljujući ujednačenom sastavu tla i drugim čimbenicima, na Čabulji je razvijeno nekoliko tipova zemljišta. U prvom redu tu su organogene crnice, potom posmeđene crnice, posmeđena rendzina i smeđe vapneno zemljište, dok oko Rakitskog polja nalazimo i crvenice kao i kiselo smeđe zemljište.
Zahvaljujući zemljopisnom položaju, planina Čabulja je pod utjecajem mediteranske klime jer dolinom Neretve i desnih pritoka prodire topla mediteranska klima. Na to nam ukazuju brojne mediteranske biljne vrste koje nalazimo na nižim nadmorskim visinama, kao što su: kadulja ili žalfija, šmrika, primorska smrdljika, primorska bresina, oštrolisna šparoga i dr. S druge strane, viši predjeli imaju oštrije klimatske prilike s obiljem snježnih oborina, gdje se snijeg zadržava do lipnja, a ponekad dosegne i do 2,5 metra visine (veljača 2012). Kako na Čabulji imamo sukobljavanje hladne kontinentalne i tople sredozemne klime, to se javljaju i snažni vjetrovi koji ostavljaju traga na visokoplaninskom drvenastom raslinju.
Bogate biljne zajednice
Zahvaljujući zemljopisnom položaju Čabulje i veoma složenoj klimi, na ovoj planini imamo razvijen veliki broj šumskih i nešumskih biljnih zajednica. Te zajednice se na Čabulji, gledajući je okomito, nadovezuju i smjenjuju. Tako se spominje da je na Čabulji i susjednim planinama zabilježeno oko 50 različitih šumskih i nešumskih biljnih zajednica.
Zbog osobitosti u izgledu tla obrađen je cvjetni svijet Čabulje, što je dalo jako dobar uvid u njezino bogatstvo i raznolikost. Pored Rosnih poljana (1.420 m), obrađeni su i druga mjesta: Police (1.377 m ), Runjeva kosa (1.490 m), Rakitski gvozd (1.624 m), Bosiljna (1.547 m), Pavlova jela i Bijele stijene (1.681 m), te dio grebena Rosne poljane s vrhovima Spasev kuk (1.489 m) i Čmorac (1.606 m). Tijekom provedenih istraživanja u širem području popisano je 383 vrsta i nižih sustavih kategorija, te ih je na Čabulji možda desetak manje.
Na ovome mjestu treba reći da među vapnenim gromadama ispod sjeverne litice Bijelih stijena nalazimo i osrednju zastupljenost endemične hrvatske sibireje. Također u vrhovima Bijelih stijena nalazimo i subendemičnu muniku, kao i u prvim stupnjevima uzastopnog smjenjivanja na Rosnim poljanama, što je izravna posljedica prestanka pašarenja na tom lokalitetu. Posebno mjesto pak u cvjetnom svijetu mjesnih šuma zauzima Bormilerijev javor, koji je jako rijedak. On predstavlja prirodni križanac između klena i makljena, te je osobitost upravo zapadnih padina Čabulje koje se spuštaju do Rakitskog polja.
Sve rečeno o Čabulji ukazuje na vrijednost kada je u pitanju biološka raznolikost, ali je ona ugrožena od brojnih činbenika. Najveću prijetnju predstavljaju šumski požari, nekontrolirano sakupljanje ljekovitog bilja, prije svega lincure (srčanika), divlje sječe i moguća neplanska izgradnja. Ovdje se treba osvrnuti i na izraženi problem odlaska ljudi s planine, što vodi brzim prirodnim procesima zarastanja visokoplaninskih pašnjaka i rudina gdje nalazimo brojne endeme, te oni iščezavaju. Stoga očuvanju, razvoju i očuvanju ove planine valja pristupiti sustavno i s planom.
Ljubitelji planinarenja će doći na svoje
Vrh: Velika Vlajna 1780 mNv
Planinski lanac: Čabulja
Vrijeme do vrha: 4 h
Poteškoće pri orjentaciji: Nema
Stupanj težine: Srednje naporno
Visinska razlika: 940 mNv
Rizik od mina: Nema
Opskrba vodom: Nema
GPS koordinate polazišta: N43° 27.027; E17° 39.078
GPS koordinate vrha: N43° 29.653; E17° 39.903
>> Detaljan uspon na Čabulju
Podčabulja – Staza krša, konja i polja
Biciklistička staza prolazi područjem planine Čabulja te se spušta prema Mostarskom blatu, prolazeći kroz Široki Brijeg.
>> Biciklističa ruta planinom Čabuljom i Mostarskim blatom
Svjetlo riječi / Goranci online
