Krajem 18. stoljeća potomci hrvatskih obitelji Čuljak, Prskalo i Vrljić doseljavaju u Bogdol. Tijekom 19. stoljeća, mnogi Hrvati iz Bogodola se sele dalje u Ramu, Uskoplje i Bugojno, piše portal Goranci online.
Na sjevernim obroncima planine Čabulje smjestila su se slikovita mjesta Kuki, Vilinkosa, Ćavarova kosa, Plesno, Kulica i Trostruke drage. Sa južne strane, brdo Bile sa svojim vrhovima Grozdac, Samograd i za Krš dominira pejzažom. Jugozapadno se uzdiže brdo Voštica, čije ime potječe od staroslavenske riječi "voštok" koja znači istok, čime su Crnčani imenovali brdo koje se nalazi na istočnoj strani njihovog pogleda. Zapadno, Pavlova Jela nosi ime po hrabrom harambaši Pavlu Milanoviću, kojeg su Turci ubili i objesili o jeliku. S istočne strane smješteno je selo Goranci, poznato po katoličkoj župnoj crkvi, dok je zapadno selo Gornji Crnač. Na jugu se nalaze sela Gornji Gradac i Gostuša, a na sjeveru selo Gornja Drežnica.
Početkom 20. stoljeća, mnogi mladi odlaze u Sjedinjene Američke Države, dok se između dva svjetska rata nekoliko obitelji seli u sjevernu Bosnu i Slavoniju. Tijekom Drugog svjetskog rata, područje je bilo poprište stradanja Srba od ustaša i Hrvata od četnika. Međutim, lokalno stanovništvo se međusobno poštovalo i štitilo, sprječavajući eskalaciju sukoba. Fra Zlatko Sivrić, svjestan nadolazeće opasnosti, hrabro je intervenirao i spasio mnoge živote.
Nakon rata, dolazi do iseljavanja: Srbi se sele širom Vojvodine, a Hrvati većinom u Slavoniju i Srijem. Krajem 1950-ih, Bogodol postaje žrtva ruralno-urbane migracije. Mnogi mladi odlaze u Mostar, udaljen 21 km, te nastanjuju predgrađa poput Cima, Ilića, Bijelog Brijega, Vihovića i Orlaca. Zbog nedostatka zapošljavanja, tijekom 1960-ih i 1970-ih dolazi do iseljavanja u srednju i zapadnu Europu, najviše u Njemačku i Austriju.
Bogodol pripada župi Goranci, osnovanoj 27. travnja 1871. godine, danas u sastavu Mostarsko-duvanjske biskupije. U selu se nalazi filijalna katolička crkva sv. Ante Padovanskog izgrađena 1965. godine i kip sv. Ante izgrađen oko 1938. godine.
U selu su šest groblja, najstarije je groblje Križi, staro oko 750 godina. Druga značajna groblja uključuju Dražansko, Vrljića i Ladinsko groblje, te groblje kod crkve Sv. Ante u Bogodolu, Antasovica groblje. Pravoslavno groblje nalazi se na ulazu u selo, gdje se do rata nalazila i pravoslavna crkva izgrađena 1936. godine. Seoska škola, izgrađena 1950. godine, zatvorena je 1980-ih zbog iseljavanja. Iz ilirskog razdoblja sačuvane su kamene gomile, poznate kao Velika i mala Bandurica (zapravo Pandurica od Pandur - stražar).
Bogodol je područje bogato povijesti i kulturne baštine, čiji su stanovnici kroz stoljeća prolazili kroz brojne izazove, migracije i transformacije. Unatoč svemu, uspomene i nasljeđe ovog kraja ostaju žive, čuvajući sjećanja na prošla vremena i ljude koji su ga oblikovali.
foto: bogodol.info
Nema komentara:
Objavi komentar