Na osunčanoj visoravni Goranaca, na visini od 830 metara, između valovitih hercegovačkih goleti i šumskih proplanaka, skriveno je jedno od najfascinantnijih prirodno-povijesnih čuda Hercegovine — Jezerac. Smješten nedaleko od Škutorovih kuća, ovaj zagonetni bunar stoljećima prkosi zaboravu, postojano čuvajući duh naroda koji ga je stvorio i obnovio, piše Goranci online.
Legenda urezana u kamen
Priča o Jezercu nije samo povijesna činjenica; ona je živopisna legenda prenesena s koljena na koljeno. Vraćajući nas u oko 1800. godinu, u doba velike suše, predaja govori o starom Hrvatu koji je, promatrajući svog vola kako pije vodu ispod jednog busena, otkrio skriveni izvor. Iza naizgled beznačajne lokvice krila se duboka i bogata riznica vode. I tako je, voljom i rukama tadašnjih mještana, nastao Jezerac — bunar dubok i širok devet (9) metara, sa 33 kamenite stube koje vode do hladne, čiste i pitke vode.
Zidovi bunara, majstorski ozidani kamenom, odolijevaju zubu vremena, dok na dnu počivaju uklesani znakovi — možda godina izgradnje, možda ime graditelja — ostavljajući prostor za povjesničarsku znatiželju i arheološka nadanja.
Iz pepela zaborava
Iako je stoljećima bio izvor života za žitelje Goranačkog kraja, Jezerac nije bio pošteđen zaborava. Od 1950-ih godina pa sve do početka novog tisućljeća, ovaj dragulj prirode bio je zanemaren, prepušten tišini i korovu. No, ljeta Gospodnjeg 2004. godine, goranački narod pokazuje svoju snagu — okupljaju se, udružuju snage i vraćaju život Jezercu. Radeći s ljubavlju i poštovanjem, obnavljaju svaki kamen, svaku stubu, svaki detalj, vraćajući mu ne samo funkciju, nego i dušu.
Ta obnova je bila veliki građevinski pothvat i akt ponosa i identiteta, posvećen onima prije njih i onima koji dolaze. Danas, zahvaljujući toj predanosti, Jezerac nije samo bunar — on je mjesto okupljanja, druženja, odmora i divljenja netaknutoj prirodi.
Simbol naroda i krajolika
Gradnja Jezerca podsjeća na antičke rimske objekte: monumentalna, funkcionalna, a istovremeno estetski skladna. No, ono što ga čini posebnim je njegova neiscrpna voda, koja i u najsušnijim ljetima varira tek za jedan metar. I to nije slučajnost — to je snaga i mudrost zemlje i ljudi koji su je poznavali.
Danas, uređen okoliš oko bunara, obnovljeni kameni rubovi i mali odmorišni prostori pružaju savršeno mjesto za duševni mir, za povratak prirodi i vlastitim korijenima.
Više od mjesta – Jezerac je priča
Jezerac je živi simbol postojanosti, borbe i ljubavi prema zemlji. U njemu se ogleda duh naroda koji se ne boji suše, gladi, niti zaborava. On je spomenik upornosti, ali i topline, jer priča o Jezercu ima i svoju dozu humora.
Naime, Gorančani su poznati i po svojoj duhovitosti. Mostarci često zbijaju šale na njihov račun, a najpoznatija ide ovako:
Gorančanin dolazi na more i počne plivati.
Mostarac ga upita:
– Jesi li ti s Goranaca?
– Jesam, kako znaš? – odgovori on.
Mostarac se nasmije i kaže:
– Kako neću znat, svi vi plivate ukrug!
Ova simpatična dosjetka možda je šala, ali kao i sve dobre šale — nosi djelić istine: ljudi iz ovog kraja vraćaju se svojim izvorima, vrteći se oko istih vrijednosti — obitelj, tradicija, priroda, i vjera u život.
Jezerac je duhovni zdenac identiteta, mjesto koje povezuje prošlost i budućnost, priča uklesana u kamen i srce svakog Gorančanina. I dok sunce i dalje zalazi iza goranačkih brežuljaka, Jezerac ostaje tamo gdje je oduvijek bio — tih, postojan, i vječno živ.
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti Goranci online kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.
Nema komentara:
Objavi komentar