U srcu visoravni Bile, na spoju Hercegovačko-neretvanske i Zapadnohercegovačke županije, smješteno je jedno od najstarijih svetišta u Hercegovini – Misište. Ovo prastaro sveto mjesto, omeđeno kamenim zidovima i stoljetnim hrastovima, nosi u sebi višestoljetnu tradiciju vjere i otpora, svjedočeći o neprekidnoj povezanosti naroda s Bogom i zemljom svojih predaka, pišu Goranci online.
Povijest Misišta
Misište je od davnina bilo mjesto okupljanja vjernika. Prema crkvenim zapisima starim više od 800 godina, franjevci su u ovom svetištu neumorno služili svete mise, odolijevajući svim povijesnim izazovima. Kroz stoljeća, vjera se ovdje čuvala i prenosila s generacije na generaciju, unatoč teškim vremenima progona i zabrana. Ponekad su se mise morale služiti u tajnosti, uz stalni strah od progona Turaka, no usprkos svim preprekama, sveta misa na Misištu nikada nije prestala.
Misno slavlje i okupljanje vjernika
Posebno značajan dan za ovo svetište jest prva nedjelja nakon Petrovdana, kada se na Misištu tradicionalno služi sveta misa. Na taj dan, visoravan Bile postaje mjesto velikog okupljanja, gdje se vjernici, bilo da su iz ovih krajeva ili iz dalekog svijeta, vraćaju svojoj zemlji i vjeri.
Osim misnog slavlja, ovaj dan obilježava i bogat kulturno-tradicijski program. Dolaze kulturno-umjetnička društva, gangaši iz okolnih sela i konjanici iz konjičkog kluba Goranci. Konji, simbol snage i slobode, podsjećaju na stara vremena kada su Brotnjaci na svojim konjima dovozili vino u mijevima i izmjenjivali dobra s domaćinima. Ova tradicija oživljena je 2019. godine svečanim otvaranjem Trga broćanskih vinara, gdje se danas nalazi impozantna kamena gromada s uklesanom spomen-pločom.
Prirodna ljepota i duhovni mir
Misište se smjestilo u živopisnoj vrtači, okruženo kamenom i gustom vegetacijom, s dvije kapelice – starom i novom i zvonikom, koje su skladno uklopljene u krajolik. Stoljetni hrastovi, koji ponosno stoje kao tihi čuvari, svjedoče o povijesti, a njihova moćna krošnja nudi zaklon i duhovni mir svima koji ovdje dođu u molitvi i tišini.
Kroz povijest, ovo je bilo mjesto i tragedije, poput priče o mladoj Luci Rotim, koja je tragično izgubila život nakon mise. Njezino ime i danas se pamti, a grob koji se nalazi u Misištu svjedoči o ovom nemilom događaju.
Budućnost svetišta
Iako su franjevci kroz propovijedi upozoravali na mogućnost izumiranja ovog svetišta, iz godine u godinu raste broj posjetitelja, što dokazuje kako vjera i tradicija ne blijede. Zahvaljujući naporima vjernika i entuzijasta, Misište je i danas živo mjesto molitve i okupljanja.
Kada prođe svečanost i kada se okupljeni vjernici raziđu, Misište se vraća svojoj tišini, čekaći sljedeću nedjelju iza Petrovdana kada će ponovno oživjeti. Tako se iz godine u godinu, iz stoljeća u stoljeće, nastavlja priča o Misištu, drevnom svetištu koje ostaje svjetionik vjere i zajedništva u srcu Hercegovine.
Povijesne činjenice:
-
Cesta Grabova Draga – Misište (Male Bile) izgrađena je 1973. godine na prijedlog tadašnjeg goranačkog župnika fra Kornelija Kordića (bio na službi od 1988. do1993.). Premjere je izradio Mirko Bošnjak, geometar u rudnicima Boksita na Lištici, dok su radove vodili Petar Bošnjak, Stipe Bošnjak-Čiča, Mirko Bošnjak-geometar, Jozo Marić Adžija i Žarko Marić Ivanov.
-
Tijekom službe fra Vinka Mikulića – Bajevića, Misište na Bilima ograđeno je kamenim suhozidom, izgrađena je nova kapelica s oltarom i zvonikom te je nabavljeno crkveno zvono.
-
Za vrijeme fra Tihomira Kutle (dok je bio župnik u Mostarskom gradu ili Klobuku), 1987. godine, u Misištu su posađene lipe, čime je dodatno oplemenjen ambijent ovog svetog mjesta.
-
Tragičan događaj iz 1938. godine svjedoči o nesretnom incidentu kada je Petar Ćuže (rođen 1916.) nehotice, pucajući iz "pripilanice", usmrtio djevojku Lucu Rotim (rođenu 1904.) čemu svjedoči kameni grob pod hrastovima. U istom incidentu lakše je ranjen Nikola Marić iz Grabove Drage.
