U srcu kamene Hercegovine, gdje se visoravan Bile pruža između župa Goranci i Mostarski Gradac, nalazi se jedno od najpoznatijih misišta u Bosni i Hercegovini – Misište na Bilima. Ovo sveto mjesto, skrovito smješteno među stoljetnim hrastovima i kamenjarima, stoljećima čuva uspomenu na duhovnost, otpor i nepokolebljivu vjeru hrvatskog naroda, piše Goranci online.
Katedrale pod vedrim nebom
Misišta su tijekom stoljeća osmanske vladavine bila svojevrsne katedrale pod vedrim nebom. U vremenu kad su samostani rušeni, a crkve spaljivane, vjernici su se okupljali po skrovitim dolinama, pećinama i grobljima – na misištima – gdje su fratri služili svete mise u najvećoj tajnosti. Ta mjesta nisu bila samo liturgijska utočišta, nego i žarišta društvenog života. Tu se molilo, ispovijedalo, krstilo, ženilo i veselilo, stvarajući neraskidivu vezu između vjere i zajedništva.
Misište na Bilima – svetište stoljetne vjernosti
Misište na Bilima spominje se u crkvenim zapisima starim više od 800 godina. Franjevci su ovdje neumorno služili mise, čak i pod prijetnjom progona. Tijekom stoljeća, sveta misa nikada nije prestajala, unatoč ratovima, zabranama i strahu. Ovdje su se slavile sve sakramentalne svečanosti – od prve pričesti i krizme do vjenčanja i blagoslova polja.
Upravo to Misište danas stoji kao simbol neprekinutog duhovnog kontinuiteta. Svake godine, na prvu nedjelju iza Petrovdana, visoravan Bile oživi. Tisuće vjernika okupe se na tradicionalnoj Bilskoj misi, događaju koji je odavno prerastao u snažnu kulturno-vjersku manifestaciju.
UNESCO i nematerijalna kulturna baština
Misište na Bilima nije samo lokalno svetište. U sklopu projekta očuvanja kulturne baštine pod pokroviteljstvom UNESCO-a, Bilska misa uvrštena je među šest elemenata nematerijalne kulturne baštine Hercegovine. Time je potvrđena njezina vrijednost ne samo za Hercegovce, nego i za čovječanstvo u cjelini.
Tradicija koja spaja generacije
U staroj vrtači, gdje su danas dvije kapelice i zvonik, nekad se misa služila na otvorenom, dok su vjernici sjedili na kamenicama. Nakon mise uslijedila bi „Bilska užina“. Svaka obitelj donosila bi svoje jelo i drvenu kašiku. Cicvara, uštipci, domaće vino u mijevima i pjesma u kolu trajali bi do večeri. Djevojke su šile nove haljine i plele čarape, nadajući se zamiračini koja bi završila zarukama i brakom. Ljudi su znali svoja „mista“ – Gorančani, Gračani, Grabovljani, Crnčani, Širokobriježani, Položani.
Posebnu simboliku nosi dolazak konjanika iz konjičkog kluba Goranci, koji na konjima – tim simbolima snage i slobode – evociraju vremena kad su Brotnjaci donosili vino i razmjenjivali dobra na visoravni. U čast toj tradiciji 2019. godine otvoren je Trg broćanskih vinara s impozantnim kamenom spomenikom.
Povijest i nada u budućnost
Misište nije bilo pošteđeno ni tragedija. Godine 1938. tijekom mise, mlada djevojka Luca Rotim tragično je izgubila život kada ju je slučajno usmrtio Petar Ćuže, pucajući iz pripilanice. Grob pod hrastovima još uvijek svjedoči o toj nesreći, koja je ostala duboko urezana u kolektivno pamćenje ovoga kraja.
Brojni fratri utkali su sebe u ovu priču. Fra Petar Bakula, fra Didak Buntić, fra Dominik Mandić, fra Kornelije Kordić i fra Vinko Mikulić-Bajević – svi su dali svoj doprinos obnovi i očuvanju Misišta. Godine 1973. izgrađena je pristupna cesta Grabova Draga – Misište, a kasnije su podignute kapelice, zvonik, postavljen suhozid i posađene lipe, koje danas oplemenjuju ambijent svetog mjesta.
Živo svetište vjere i identiteta
Iako su pojedini fratri u prošlosti upozoravali na mogućnost da ovo sveto mjesto bude zaboravljeno, stvarnost ih je demantirala. Iz godine u godinu, broj vjernika raste. Mladi preuzimaju zavjet svojih djedova i baka, i Misište ne prestaje biti duhovno središte, svojevrsni „Facebook“ i „trg“ prošlih stoljeća – mjesto gdje se povezivala duša naroda.
Povijesna važnost šire regije
Visoravan Bile nije usamljena. U blizini se nalaze i druga sveta mjesta poput Otara, Krstivoda, Bukovice, Misarde, Bristovice i Biloševice. Hercegovina, nekadašnja Humska zemlja, obiluje ranokršćanskim crkvama – čak više od 35 ih je evidentirano – što govori o duboko ukorijenjenoj vjeri još od prvih stoljeća kršćanstva.
Tako da Misište na Bilima nije samo komad zemlje i kamena. To je mjesto gdje zemlja i nebo dodiruju prošlost i budućnost. Svetište koje, unatoč zubu vremena, ostaje svjetionik vjere, zajedništva i hrvatskog identiteta. Ovdje su se klečala koljena pred Bogom, ali i sretale oči koje će sutra zajedno kročiti u brak. Ovdje se tugovalo, slavilo, molilo i pjevalo. Misište živi jer vjernici ne zaboravljaju.
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti Goranci online kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.
>>> VIDEO Misišta na izvoru baštine 1. dio
>>> VIDEO Misišta na izvoru baštine 2. dio
Povijesne činjenice:
-
Cesta Grabova Draga – Misište (Male Bile) izgrađena je 1973. godine na prijedlog tadašnjeg goranačkog župnika fra Kornelija Kordića (bio na službi od 1988. do1993.). Premjere je izradio Mirko Bošnjak, geometar u rudnicima Boksita na Lištici, dok su radove vodili Petar Bošnjak, Stipe Bošnjak-Čiča, Mirko Bošnjak-geometar, Jozo Marić Adžija i Žarko Marić Ivanov.
-
Tijekom službe fra Vinka Mikulića – Bajevića, Misište na Bilima ograđeno je kamenim suhozidom, izgrađena je nova kapelica s oltarom i zvonikom te je nabavljeno crkveno zvono.
-
Za vrijeme fra Tihomira Kutle (dok je bio župnik u Mostarskom gradu ili Klobuku), 1987. godine, u Misištu su posađene lipe, čime je dodatno oplemenjen ambijent ovog svetog mjesta.
-
Tragičan događaj iz 1938. godine svjedoči o nesretnom incidentu kada je Petar Ćuže (rođen 1916.) nehotice, pucajući iz "pripilanice", usmrtio djevojku Lucu Rotim (rođenu 1904.) čemu svjedoči kameni grob pod hrastovima. U istom incidentu lakše je ranjen Nikola Marić iz Grabove Drage.
