fra Ivan Ivanda: Šuma i čistina

Svatko ima svoju "šumu" i svatko čezne za "čistinom".

Prema njemačkome filozofu R. Safranskom čovjek sve više ima problema sa samim sobom, to jest s posljedicama svoga djelovanja. Zapleo se u neku vrstu "šume". Živi sa šumom oko sebe i u sebi. Šuma je: nejasnoća, neprozirnost, zbrkanost i zalutalost. Divljina grijeha. Prostor u kojemu se osjeća skučeno i pretijesno. Tjeskobno. Sve u svemu, strašno okružje koje ga sili na propitivanje. Kako izići, dospjeti do čistine? Sama šuma ne nudi izbavljenje. U njoj nećemo naći odgovor. Možemo samo čuti jeku svojih pitanja. I sve tjeskobnije osjećati potrebu za čistinom usred globalne "šikare".

Zalutali smo, i taj je osjećaj danas ustaljeno stanje. Počinjemo tražiti neku čistinu. Što je čistina? Za Safranskoga – prostor u kojemu pojedinac dolazi k sebi, gdje nalazi istinu o sebi. Mjesto raščiš­ćavanja i razjašnjavanja, u nužnu obračunu s mehanizmom laži i privida koji nam nameće globalni svijet. Taj svijet, koji prividno otvara neizmjerna prostranstva slobode, postaje naša tamnica, mreža koja nas sve više zarobljava. Osakaćuje nas i dovodi u stanje neistine.

Upliće nas u izvanjsko i nezbiljsko, u "funkciju", "ulogu" u kojoj se guši istinsko "ja". Iz te mreže može samo onaj tko joj se suprotstavi drukčijim razmišljanjem i ponašanjem. To nije lako i primamljivo jer zahtijeva žestok sukob s općim trendom, s kolektivnom zaslijepljenošću. I to može samo snažna, odvažna osobnost. Uz cijenu da postane žrtva etiketa poput "konzervativizma" i "isključivosti". U svakom slučaju, iskrčiti čistinu znači njegovati način mišljenja i promatranja koji se ne uklapa u "globalističku histeriju". Ne uklapati se u sve i sve usvajati, bez odabira i kriterija. Ne puštati sve u sebe. Razviti imunološki sustav. Imati "filtar". A imat će ga samo onaj tko zna što hoće i što mu je uistinu potrebno. Preporučuje nam se da odbacimo duhovni "teret".

A upravo je odbacivanje toga "tereta", olakšavanje, postalo utegom našega lutanja. Neduhovnost vodi k bezdušnosti. Čovjek mora imati osjećaj za ono što ga se doista tiče. Sve ovisi o odgovoru na pitanje: što me se doista teče? Histerija globalizacije je u tomu da je onemogućila ili već gotovo uništila ovu sposobnost razlikovanja između onoga što je za istinski život bitno i neizostavno i onoga što nas od takva života udaljava.
Puki bijeg iz "šume" ne oslobađa zbrkanosti. Ne izvodi nužno na čistinu.

Čovjek je mora sam prokrčiti. U sebi. I to usred "šikare" grada, države, svijeta. To je imperativ ovoga povijesnog trenutka. Moja jasnoća, moja "čistina" ovisi najviše o meni samomu. Naime, ne moram se predati zbrci i kaosu. Ne moram biti zatočenik globalne mreže. Imam neotuđivu slobodu, slobodu koja u konačnici ostaje sloboda i kada je uvjetovana i ograničena raznim prisilama i javnim mnijenjem ili općim protokom informacija, šarolikim svjetonazorskim ponudama i raznovrsnim životnim nacrtima. Pojedinac ne može u javnosti mnogo toga postići jer je javnost „tvrd orah“.

No, može upravljati sobom i zaštiti se od kobnih vanjskih utjecaja. Ne smije dopustiti da mu život određuje "struktura" nego treba uvijek iznova otkrivati prostor za osobni rast. Individualni život može uspjeti i onda kada mu se suprotstavlja društvena cjelina. To svakako uključuje razvijanje osjetila za jasan i čist pogled, za razabiranje osobnoga puta kroz neprohodnu šumu. Možda nam upravo danas nedostaje svijest o tomu da nas do "čistine" neće dovesti nikakvi sustavi ili institucije, a ponajmanje društveno-političke, nego samo odvažno osobno traganje za jasnoćom i istinitoš­ću.

Čovjekova iskonska čežnja je zadobiti jasnoću o sebi i svome životu. "Biti načistu sa samim sobom" – preduvjet je ispravna života. Dok god nam je mišljenje zbrkano i nerazgovijetno, i djelovanje će biti neodređeno i neuređeno. Svatko ima svoju "šumu" i svatko čezne za "čistinom". Na nju nas i Krist upućuje. On je svjetlo koje uvijek sja pred nama da nas izvede iz svih tmina, i put kojim se dospijeva do čistine. U hodu s Isusom zadobiva se jasnoća pogleda, razlikovanje koje u vremenu globalizacije postaje nužno poput prave životne mudrosti. Ono je stvarno svjetlo u kojemu se vidi oštro i bistro. Za to svjetlo valja otvoriti oči. "Ako su ti oči bistre, čitavo će ti tijelo biti u svjetlu" (Mt 6,22).

Kolumna