Raspored misa i obreda kroz Veliki tjedan za župu Goranci i Vrde

Veliki tjedan, najsvetiji dio u liturgijskoj godini, započeo je danas, Nedjeljom muke Gospodnje – Cvjetnicom

Na misama se kanta Muka Isusova, blagoslivljaju se grančice. Otpočinje Veliki ili Sveti tjedan, te proslava svetog Trodnevlja: Velikog četvrtka, Velikog petka i Velike subote.

U nastavku donosimo raspored misnih slavlja i obreda u Velikom tjednu u župi Blažene Djevice Marije uznesene na nebo u Gorancima (Bogodol, Raška Gora) i Vrdima.

Veliki četvrtak, 14. travnja - Misa Večere Gospodnje

Prije podne je posveta ulja u Katedrali - stolnoj crkvi Mostarsko-Duvanjske biskupije, a potom su večernje euharistije u crkvama na spomen Isusove Posljednje večere, ustanovljenja Svete mise - Euharistije i Svećeničkog reda... Nakon mise u šutnji se ostane i u dostojanstvenom klanjanju Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu.

• Misa posvete ulja u Katedrali Marije Majke Crkve 11:00 sati
• Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Gorancima u 18:00 sati

Veliki petak, 15. travnja - Obredi Velikoga petka

Nigdje na svijetu nema mise, jer je toga dana spomen na trpećeg Isusa i njegovu jedinu misu - njegovu žrtvu. Toga dana je strogi post i nemrs. Bdijenje uz grob Isusov i molitve... U crkvama se upriličuje obred Velikoga petka: pjevanje ili čitanje Muke Isusove, otkrivanje i ljubljenje križa, te sveta Pričest.

• Pobožnost križnoga puta na Humu u 14:00 sati
• Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Gorancima u 18:00 sati

Velika subota, 16. travnja - Svečano vazmeno bdijenje

Nastavlja se bdijenje uz grob Isusov... u večernjim satima slijedi obred Velike subote: blagoslov ognja i uskrsne svijeće, počast uskrsnoj svijeći koja je vjernicima simbol Isusa Krista. Potom Služba Riječi – biblijska čitanja koja prikazuju osnovna razdoblja povijesti spasenja koja svoj vrhunac dosiže u dolasku Isusovu. Razmišlja se kako Krist svakom tom razdoblju daje smisao i puninu. Nakon čitanja slijedi Krsna služba: litanije i blagoslov vode i obnova krsnih obećanja, te svečana uskrsna misa, nakon koje bude uskrsni blagoslov jela.

• Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Gorancima u 19:00 sati

Uskrs – Vazam, 17. travnja 

Uskrs je najveći kršćanski blagdan, kojim se slavi središnji događaj kršćanstva – Kristovo uskrsnuće od mrtvih. Obilježavanju Uskrsa prethodili su dani Velikoga tjedna.

• Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Gorancima u 10:30 sati
• Crkva sv. Ante u Bogodolu u 12:30 sati
• Crkva sv. Petra i Pavla Vrdi u 11:00 sati

Uskrsni ponedjeljak, 18. travnja 

Na ovaj dan, u crkvama se spominje put uskrsnulog Isusa u Emaus s dvojicom učenika, koji su ga tek naknadno prepoznali, kada je lomio kruh. Nekada su uskrsne proslave trajale tjedan dana, ali je to u 19. stoljeću skraćeno na jedan dan poslije Uskrsa.

• Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Gorancima u 10:30 sati
• Crkva sv. Nikole Tavelića u Raškoj Gori u 12:30 sati

Pročitaj članak

Župne obavijesti i zanimljivosti Velikog tjedna

Veliki tjedan je vremensko razdoblje od Cvjetnice do Uskrsa. Veliki tjedan počinje Cvjetnicom ili Nedjeljom Muke Gospodnje. Ovaj tjedan, jednom u godini svi svećenici iz biskupije slave sv. Misu posvete ulja sa svojim mjesnim ordinarijem, biskupom. Na Veliki petak je jedini dan u godini kada nema sv. Mise, nego se obilježava sjećanje na Isusovu muku i smrt na križu. Velika subota je dan tišine, do Vazmenog bdijenja, subotu navečer, koje je vrlo bogato obredima. Na Uskrs slavi se Isusovo uskrsnuće i pobjeda nad grijehom i smrti. 

Dani u Velikom tjednu su vrijeme kršćanske ozbiljnosti, sabranosti i promišljanja o svetosti vremena i događanja u njemu.

VELIKI ČETVRTAK, sv. Misa u Pod Jelom u 18 sati

Veliki četvrtak označava posljednji dan Korizme, a na taj dan navečer započinje Vazmeno trodnevlje. S obzirom na onaj prijepodnevni dio Velikoga četvrtka koji pripada korizmenom vremenu valja naglasiti da se tada slavi samo jedna sveta misa u cijeloj biskupiji, a slavi ju biskup u koncelebraciji sa svojim svećenicima. Svi bi svećenici trebali biti na toj misi. Ta se misa naziva Misa posvete ulja, jer tada biskup posvećuje ulje svete Krizme koje se korist za krštenje, krizmu i sveti red te biskup blagoslivlje ulje koje se koristi za sakrament Bolesničkog pomazanja. Također, na toj Misi svi svećenici obnavljaju svoje svećeničke zavjete, što je vrlo znakovito s obzirom da je Krist na Posljednjoj večeri ustanovio Euharistiju i Sveti red. 

Navečer se u svakoj župi slavi Misa Gospodnje večere, kojom, ponavljamo, započinje Sveto trodnevlje. Riječ je o spomenu na Kristovu Posljednju večeru, kada je ustanovio Euharistiju i darovao nam se pod prilikama Kruha i Vina. Nakon svete mise može se upriličiti klanjanje pred Svetootajstvom, kao spomen na Kristovu molitvu u Getsemanskom vrtu, kada su njegovi učenici pozaspali, dok se Otkupitelj svijeta znojio krvavim znojem.

VELIKI PETAK, sv. Misa u Pod Jelom u 18 sati

Veliki petak označava spomen na Kristovu smrt, pa stoga toga dana nema Mise, nego se upriličuju obredi Velikoga petka. Liturgijska boja je crvena, znak mučeničke smrti. I na Veliki petak se, kao i na Cvjetnicu, čita ili pjeva Muka, s tim da je ona uvijek po Ivanu. Na samom kraju iznese se Presveti Sakrament iz crkve, kao znak Kristove smrti. Strogi je post i nemrs.

VELIKA SUBOTA, sv. Misa u Pod Jelom u 19 sati

Velika subota predstavlja spomen na Kristov počinak u grobu, pa toga dana nema ni mise ni pričešćivanja. To je dan bez liturgije. Ako je moguće, vrata crkve su otvorena, kako bi se vjernici mogli pomoliti.

USKRS, Misa u Pod Jelom u 10.30, Bogodol u 12.30 sati

Uskrs je najveći blagdan kršćanstva, to je dan Uskrsnuća Isusa Krista. Dan na koji se slavi blagdan Uskrsnuća računa se 40 dana od Pepelnice, vrijeme koje se naziva Korizmom.

Župne obavijesti za svaki tjedan Župe Goranci, možete pratiti na OVOM linku!

Pročitaj članak

Uskrsna čestitka biskupa Ratka Perića

Prvo stvaranje. – Čitamo u Bibliji kako je Gospodin Bog šestoga dana veličanstvenoga djela stvaranja iz već gotova zemljanoga gradiva uobličio čudesno ljudsko tijelo, muško (Post 2,7), a od muža i ženu (Post 2,22). Čudesno tijelo u svojim koordinacijskim, selekcijskim i realizacijskim genima. I u još čudesnijem vjenčiću DNK koji sadrži sve nasljedne osobine svakoga bića. Čudesno jer je u jednoj stanici sadržano cijelo tijelo koje će se pod povoljnim uvjetima razvijati do planirane punine.

A pravo se stvaranje obistinilo kada je Bog tomu Zemljanu – to znači na hebrejskom Adam – udahnuo stvorenu čudesnu dušu s besmrtnom budućnošću. U dušu je Gospodin ugradio dvije čudesne sposobnosti: razum sa shvaćanjem, pamćenjem i zaključivanjem, i volju koja se može slobodno ponašati, birati dobro ili zlo, istinu ili laž, ali će po istini odgovarati pred svojim Stvoriteljem i tako zaslužiti dobru ili zlu sudbinu za svu vječnost. Te duševne sposobnosti jesu u prvom redu slika i prilika Božja. Ljudi su izišli iz Božje ruke čitavi i zdravi. I blagoslovljeni (Post 1,27-28).

Ista nas ta Biblija poučava da se prvi ljudi nisu odhrvali napasnikovoj napasti nego su sagriješili i, kao posljedica toga moralnoga pada, ostali ranjeni i u dušu i u tijelo. To otajstvo opačine nazivamo Iskonskim grijehom, koji je zatrovao ljudski rod.

Stara žrtva – uobičajen izraz čovjekova priznanja ovisnosti pred Bogom ili stvorenja pred Stvoriteljem jest žrtva. Stvorac poziva prve naraštaje – na primjer Kaina, sina Adamova – da žrtvuje nešto od svojih “zemaljskih plodova” ili Abela, brata Kainova, da žrtvuje nešto od “prvine svoje stoke” (Post 4,3-4). I u toj se žrtvi – na slovenskom se žrtva kaže daritva – očituje koliko je čovjekovo srce, ljudsko priznanje, zahvalnost prema Bogu za dar života i za sve darove u životu. Lakše je žrtvovati bačvu vina, tovna ovna ili vola devetaka negoli vlastitu slobodu podvrgnuti posluhu, tj. okrenuti svoju slobodnu i razumnu volju za zakonom Božjim. Što je žrtva srcu teža, to je Bogu draža.
Drugo stvaranje. Čovjekovo je tijelo, zbog prvotnoga grijeha, podložno zemaljskoj smrti, tj. rastavi od duše tako da je ono određeno truleži, a duša besmrtnosti pred Bogom Sudcem koji joj dosuđuje vječnost po djelima njezinim. Sve u perspektivi Sudnjega dana kada će se opet te dvije ljudske sastavnice povezati u potpunu osobu: pravednici na život vječni, nepravednici na osudu vječnu. Kod Gospodina Isusa, Sina Božjega u vječnosti i sina Marijina u vremenu, nije se tako dogodilo. Njegovo je ljudsko tijelo na Veliki petak bilo podvrgnuto svim vrstama zlostavljanja: nesmiljenu bičevanju, vojničkom mrcvarenju i pljuvanju, prisilnu nošenju križa, raspinjanju, višesatnu visenju na križu, mučnu umiranju i konačno smrti. Cijelu je noć s Velikoga petka na Veliku subotu, zatim cijelu Veliku subotu i s večeri na nedjeljno jutro njegovo tijelo preležalo u grobu. I umjesto da se onako izmrcvareno počinje raspadati, ono se najednom, oduhovljeno, s dušom ponovo spojeno i posve preobraženo pojavilo iz groba, više nego živo: preobraženo i presjajno! To je tijelo vidljivo apostolu Petru (Iv 21,15), obraćenici Magdaleni (Iv 20,16), svim apostolima, dvojici učenika u Emausu (Lk 24,30), braći kojih nekom zgodom bijaše “više od pet stotina zajedno” (1 Kor 14,6). Čak se ukazuje opipljivo Jedanaestorici (Lk 24,39), nevjerujućem Tomi (Iv 20,27), koji je – vjerujemo – tada provjerovao, a da nije zabadao svoje prste u Isusovih pet preslavnih rana, ipak duhovno tako da za Njega ne vrijede fizički zakoni: bez problema prolazi kroz zatvorena vrata (Iv 20,26). To nam je tijelo neiskustveno, proslavljeno, neprotumačivo. Posve stâro, zadržavajući identitet osobe, a posve novo, jer je od sasvim čudesna materijala kao novostvoreno. Isus je prvjenac u tom novom stvaranju – uskrsnuću.

Nova žrtva – Euharistijska Misa. I u ovom novom stvaranju, gdje se čovjekovo tijelo ne raspada, nego preobražava, doživljava uskrsnuće, postoji također žrtva. Ali sada je žrtva, ona najsavršenija – priznanje ili zahvalnost Ocu nebeskomu – sámo Tijelo Isusovo, koje se žrtvovano i preobraženo daruje ljudskim dušama na ovome svijetu za život vječni. Ono je već podnijelo potpunu žrtvu. Ono je prošlo kroz vrata smrti. Ono je izišlo u novost života, proslavljenja, i kao takvo daruje se u Euharistiji onima koji Ga trebaju dostojno i skrušeno primati kao poputninu života.
Stari zakon Žrtvi novoj nek se sada ukloni!

Isus je jedini prošao ovakav proces umiranja, smrti i uskrsnuća. Samo je Njemu dano da bude savršena žrtva ljubavi prema Ocu i prema ljudima. Po posebnoj Božjoj povlastici i Gospino tijelo, od kojega je rođeno Isusovo tijelo, već je doživjelo svoje preobraženje i uznesenje na nebo.
Isus je taj svoj čin Otkupljenja – patnje, smrti i uskrsnuća – ovjekovječio sakramentom Euharistije. I svojim učenicima naložio da to čine Njemu na spomen. Stoga mi katolici čvrsto vjerujemo da se Isusova muka ponazočuje, žrtva na Križu uprisutnjuje i slavna Pobjeda nad grijehom i smrću ovjekovječuje jer ne pripada više samo određenu trenutku povijesti, nego se, za nas i radi našega spasenja posadašnjuje u svakoj Euharistijskoj žrtvi, gozbi i spomenčinu.
Uvijek milosrdni Isus mistično trpi između nas, skrušenih i neskrušenih, i pokazuje nam mjeru svoga milosrđa kao božansko mjerilo.

Istiniti žari svježinom našemu umu.
Čista pravednost širi svoj sjaj i drži pouku našoj savjesti, pameti i volji.

Nesebična ljubav daruje sebe našoj čežnji i smiraj našemu srcu.

Uskrsli oživljava i obasjava, pridiže i prožima, liječi i krijepi. A prije svega strpljivo čeka da Mu se raskajani predamo i s Njime sjedinimo.

Blagoslovljena pregorka Muko Isusova!

Blagoslovljeno preslavno Uskrsnuće Kristovo!

Blagoslovljen ti Uskrs, čestiti kršćanine i vjerniče, navjestitelju Krista Boga živoga, uskrsloga, vjekovječnoga!

Mostar, o Blagovijesti 2017.
† Ratko Perić, biskup

Crkva na kamenu

Pročitaj članak

Sve o Velikom tjednu: Od Cvjetnice do Uskrsa

Veliki tjedan je vremensko razdoblje od Cvjetnice do Uskrsa. Veliki tjedan počinje Cvjetnicom ili Nedjeljom Muke Gospodnje.

Cvjetnica
Blagdan Cvjetnice označava spomen na svečani Kristov ulazak u Jeruzalem. Svećenik tada nosi crvenu, a ne ljubičastu boju odjeće kao u ostalim korizmenim danima. Ako je zgodno, prije svete mise se upriliči ophod, odnosno narod se okupi izvan crkve, noseći u rukama grančice (palmine, maslinove ili neke druge), svećenik blagoslovi te grančice, navijesti evanđelje o ulasku Gospodinovu u Jeruzalem, te se nakon toga vjernici upute u crkvu.

Umjesto redovitog čitanja evanđelja, na Cvjetnicu se čita ili pjeva Muka (po Mateju, Marku ili Luki). Blagoslovljene grančice se obično nose kući i zataknu za križ ili se nose u staje.

Veliki četvrtak
Veliki četvrtak označava posljednji dan korizme, a na taj dan navečer započinje vazmeno trodnevlje (Veliki četvrtak, Veliki petak, Velika subota). Prije podne se održava samo jedna sveta misa u cijeloj biskupiji, koju slavi biskup sa svojim svećenicima.

Ona se naziva Misa posvete ulja. Biskup tada blagoslovi tri ulja: bolesničko ulje, kojim se mažu bolesnici, katekumensko, kojim se mažu krštenici, te krizmu, tj. mješavinu maslinova ulja i mirisa (uglavnom balzama), koja se upotrebljava kod krštenja, potvrde, te kod svećeničkog i biskupskog ređenja.

Navečer se u svakoj župi slavi misa večere Gospodnje. Dok se pjeva Slava, zazvone zvona i više ne zvone do Vazmenog bdjenja. Nakon čitanja evanđelja može se izvršiti obred pranja nogu.

Nakon mise se posvećene hostije, namijenjene za pričest na Veliki petak, prenesu u pokrajnju kapelu ili oltar, zajedno s Presvetim (tj. velikom posvećenom hostijom koja se sprema u tzv. pokaznicu, odnosno dijelom prozirnu ukrašenu posudu, tako da vjernici mogu jasno vidjeti hostiju – Isusa Krista). Također, svi se ukrasi s oltara odnesu. Tada se obično upriličuje barem jednosatno klanjanje, kao spomen na Kristovu molitvu u Getsemanskom vrtu, kada su njegovi učenici pozaspali.

Veliki petak - Strogi post i nemrs!
Veliki petak označava spomen na Kristovu smrt. Zato se na taj dan u Crkvi oduvijek postilo. Na Veliki petak nema svete mise, nego postoje samo obredi Velikoga petka. Svećenik nosi odjeću crvene boje, simbol mučeničke smrti. Obredi započinju u šutnji, bez pjesme. Kada svećenik dođe do oltara, klekne ili legne okrenut licem prema dolje i tiho se moli. Evanđelje na Veliki petak je Muka, i to po Ivanu, koja se čita ili pjeva.

Umjesto obične molitve vjernika, čita se točno propisana sveopća molitva, u kojoj se moli za razne potrebe i osobe. Slijedi ljubljenje križa. Donosi se drveni križ, koji se u tri stupnja razotkriva. Svaki put se pjeva: Evo drvo križa…, a narod u šutnji poklekne, te odgovara: Dođite, poklonimo se!; svaki put višim glasom.

Nakon toga svaki vjernik dolazi do oltara i klanja se križu ili ga ljubi. Pri tome se pjevaju tzv. prijekori, odnosno pjesme koje označavaju tužbe raspetog Krista za nezahvalnost puka (npr. Puče moj, što učinih tebi…). Zatim slijedi pričest, i to s hostijama koje su posvećene na Veliki četvrtak. Nakon toga se iznosi Presveto (Kristovo tijelo u pokaznici) iz crkve, kao znak Kristove smrti.

Na veliki petak tradicionalno mostarci idu na brdo Hum. Pobožnost Križnog puta će započeti u 15 sati ispred prve postaje. Uz molitvu i pokoru od prve do četrnaeste postaje križnog puta vodit će nas ovogodišnji domaćini iz župe sv. Tome apostola - Bijeli Brijeg.

Velika subota i Vazmeno bdjenje
Velika subota predstavlja spomen na Kristov počinak u grobu. Nema mise niti pričešćivanja. Oltar ostaje i dalje nepokriven. Navečer (nije točno određeno vrijeme, ali ne bi trebalo započinjati prije 21 sata, niti završiti nakon 6 sati u nedjelju) se slavi Vazmeno (ili uskrsno) bdjenje. Vazmeno bdjenje je spomen na Kristovo osloboditeljsko djelo, spomen na Kristovu muku i smrt, te njegovo uskrsnuće, po kojima smo i mi vjernici spašeni.

Vazmeno bdjenje započinje paljenjem i blagoslovom “ognja bdjenja”, odnosno vatre koja se naloži u blizini crkve, i pripravom uskrsne svijeće, odnosno velike svijeće na kojoj su urezana grčka slova alfa i omega, kao znak da je Krist početak i svršetak svega, te tekuća godina. Zatim svećenik pali uskrsnu svijeću od ognja bdjenja, te s njom ulazi u crkvu. Dok ulazi, tri puta pjeva, svaki put višim glasom: Svjetlo Kristovo!, na što vjernici odgovaraju: Bogu hvala! Pri tome pale svoje svijeće od uskrsne.

Nakon toga slijedi hvalospjev svijeći, tzv. Exultet, koji započinje: Ovo je noć… Potom se čitaju biblijska čitanja. Najprije se čitaju tekstovi iz Starog zavjeta, kojih može biti sedam, a nakon svakog se pjeva ili čita psalam, te svećenik moli kratku molitvu. Ipak, broj se tih čitanja može smanjiti na tri, s tim da se izvještaj o oslobođenju iz Egipta ne smije izostaviti. Nakon posljednjeg starozavjetnog čitanja svećenik zapjeva Slava Bogu na visini…, a potom se čita poslanica, pjeva ponovno Aleluja, te slijedi evanđelje.

Ponovno počinju svirati orgulje, pale se svijeće na oltaru, te zvone sva zvona. Nastupa, dakle, radost jer je Krist uskrsnuo, pobijedio smrt. Danas se slavi i danja misa na Uskrs.

Takva bogata liturgija želi pokazati značenje Kristova vazmenog otajstva (tj. muke, smrti i uskrsnuća), po kojem smo mi otkupljeni. Nažalost, kod nas se na Uskrs daleko više pridaje vrijednost običnom poganskom, nekršćanskom folkloru: “uskršnjim” jajima, pilićima, zečevima i sl., nego tajni našega spasenja. Osim toga, po izlozima i trgovinama se takvi “simboli Uskrsa” stavljaju već početkom korizme, tako da se Uskrs – koji tako postaje dan prejedanja i opijanja – počinje slaviti još u ono vrijeme koje je predviđeno za pokoru.

Korizma i Uskrs nipošto nisu dani folklora i narodnih običaja, iako i ti segmenti imaju svoju vrijednost i ne treba ih potpuno odbacivati, nego korizma treba označavati dane iskrenog pokajanja i iščekivanja Božje milosti, a Uskrs dan potpunog izlijevanja te Božje milosti ostvarene u Isusu Kristu.

Uskrs / Vazam
Uskrs se često naziva i Vazam. Sama riječ vazam dolazi od vuzem (uzeti), odnosno označava da se nakon dugog vremena posta (post se u korizmi, i to ne svuda, prekidao samo na Veliki četvrtak) opet može uzeti meso. Postoji određena razlika između Vazma i Uskrsa. Dok Uskrs označava sam dan kada se slavi Kristovo uskrsnuće, Vazam je širi pojam i označava cijelo otajstvo našeg spasenja – Kristovu muku, smrt, uskrsnuće i proslavu.

Blagdan Uskrsa se ne slavi svake godine u isto vrijeme. Danas se on slavi u prvu nedjelju nakon prvog proljetnog punog mjeseca (uštapa). Budući da prvi proljetni uštap može biti između 22. ožujka i 25. travnja, to znači da blagdan Uskrsa može pasti samo unutar tog vremena.

Pročitaj članak

Prvi je dan Velikoga tjedna ili Cvjetnica

Prvi je dan Velikoga tjedna ili Cvjetnica, nedjelja palmi ili Muke Gospodnje, koja se u Katoličkoj Crkvi slavi kao spomen na Isusov svečani ulazak u Jeruzalem, kada ga je narod pozdravljao palmovim i maslinovim grančicama.

Na misama diljem Bosne i Hercegovine čitaju se i pjevaju odlomci iz Evanđelja koji govore o Isusovoj muci i smrti, a vjernici na blagoslov nose maslinove i palmine grančice. S današnjom Cvjetnicom počinju dani intenzivne priprave za Uskrs, najveći kršćanski blagdan.

Običaj vjerničkih povorki s palmovim grančicama nastao je u Jeruzalemu u IV. stoljeću, u Rimu se prakticira od IX. stoljeća, odakle se raširio po cijeloj Crkvi.

 

 Cvjetnicom počinje Veliki tjedan. On je spomen na posljednje dane Isusova života, njegovu muku i smrt. Posebno se slave Veliki četvrtak, Veliki petak i vazmeno ili uskrsno bdjenje.

Veliki tjedan završava Uskrsom. Uskrsnuće Isusovo u kršćanstvu je temeljna vjerska istina da je Bog-Otac svoga Sina Isusa Krista treći dan uskrisio od mrtvih, odnosno da je Isus umro i uskrsnuo. Kršćani vjeruju u uskrsnuće od mrtvih i temelje ga na Isusovu uskrsnuću.

Svete mise u Gorancima danas su Župnoj crkvi pod Jelom u 10.30 sati i u Bogodolu u crkvi sv. Ante u 12.30 sati.. Mise u Velikom tjednu pročitajte sutra u Župnim obavijestima na našem portalu.

Pročitaj članak

Održan 11. po redu Križni put na Đubrane

U nedjelju, 2. travnja je po ugodnom i lijepom vremenu održan 11. po redu Križni put na Đubrane. Pobožnost Križnog puta je započela u 14 sati a predvodio ju je mjesni župnik župe Potoci don. Josip Galić. Uz molitvu, nekoliko stotina vjernika je hodočastilo, dva sata hoda, usponom, od prve do četrnaeste postaje križnog puta.

Ove godine je uistinu bilo dosta mladih i djece u procesiji na Đubrane. Neki ovaj put danas koriste za rekreaciju tijela, a neki za rekreaciju duha. Đubrani su poznati ne samo po Đubranskim mučenicima iz turskoga doba, nego i iz vremena Domovinskoga rata. Ovuda je vodio “Put spasa”, koji je bio jedini izlaz u slobodu za stotine Bjelopoljca koji su bili u ratnome okruženju.

“Put spasa” vodio je preko Vojna, Đubrana, Graba, Plužnog Doca, Vejzovića, Podivačja, Goranaca, Mostara, zapadne Hercegovine prema Dalmaciji. Ideju za postavljanje postaja Križnoga puta pokrenuo je župnik don Jakov Renić 2006. godine. Tada je u dužini od 4,5 kilometra postavljeno 14 drvenih križeva koji su s vremenom dotrajali te su zamijenjeni 2013. godine betonskim križevima.
Đubrani su malo, danas raseljeno, mjesto na Raškoj Gori. Sedamdesetih godina prošloga stoljeća u ovome selu bilo je oko 250 stanovnika, imalo je i školu. U ovom raškogorskom selu danas živi tek 12 stanovnika. Većina nekadašnjih mještana odselilo se u Mostar i u obližnje Vojno.

Nakon Drugoga svjetskog rata Raška je Gora imala oko 1500 stanovnika. Prema službenom popisu stanovništva iz 1991. godine Raška Gora (bez Vojna) imala je 236 stanovnika. Nalazi se između planine Čabulje i rijeke Neretve. Graniči sa selima Vrdi i Goranci. Prostire se na relativno velikoj površini i sastoji se od više zaselaka: Domazeti, Sirge, Podivačje, Željetuša, Trolokve, Vukovine, Prikoje, Vituša, Kruševica, Veliki Dolac, Vezovići, Plužni Dolac, Povine i Orašine koji pripadaju župi Goranci, a zaseoci Vojno, Đubrani i Bučići od 1935. godine župi Potoci.

A. M. Dedić

 

 

Pročitaj članak

Raspored svetih misa u Velikom tjednu

Sa Cvjetnicom ili nedjeljom Muke Gospodnje jučer smo ušli u Veliki tjedan. Tjedan u kojem se vjernici katolici prisjećaju muke i smrti Kristove. Svaki dan tjedna pred nama zove se veliki, a napose su posljednja tri dana (Veliki četvrtak, Veliki petak, Velika subota) prožeta najvećim događajima Isusova života i njegovih djela za spasenje svijeta. To su muka, smrt i uskrsnuće.

Raspored svetih misa za našu župu:

Veliki četvrtak, 24. ožujka

Misa večere Gospodnje, Goranci u 18 sati

Veliki petak, 25. ožujka

Obredi Velikog petka, Goranci u 18 sati

Velika subota, 20. ožujka

Uskrsno bdijenje, Goranci u 19 sati

Uskrs / Vazam, nedjelja, 27. ožujka

Goranci u 10:30 sati

Bogodol u 12:30 sati

Uskrsni ponedjeljak, 28. ožujka

Goranci u 10:30 sati

Raška Gora u 12:30 sati

Župne obavijesti možete pratiti OVDJE, a kolumnu našega župnika dr. fra. Ivana Ivande OVDJE.

Pročitaj članak