Groblje Pod Jelom
Župna crkva u Gorancima se nalazi u zaseoku koji se nekada spominjao kao Staro Selo, a sada je poznat pod imenom Pod Jelom. Ime Pod Jelom dolazi iz razdoblja kada se u blizini crkve nalazila stara jela te su seljani pri odlasku u crkvu ili na groblje koristili izraz idem pod jelu, koji se ustalio i ostao do danas. Fra Petar Bakula u Šematizmu navodi predaju o Stanku Knezoviću koji je 1814. u doba kada je harala kuga, u groblju Pod Jelom htio pokopati dječaka koji je umro od kuge. Pokušao je otvoriti neki prastari grob. Kada je otvorio grob ugledao je sarkofag od bijeloga kamena.
Vodeći se mišlju da je u sarkofagu zakopano neko veliko blago, Stanko ga je otvorio i maknuo poklopac koji je bio na sarkofagu te kao mrtav padne na zemlju, trebalo mu je dugo vremena da se osvijesti. Ono što je vidio u sarkofagu bilo je tijelo djevojčice od oko 15 godina, potpuno sačuvano u svečanom odijelu i s bijelom kapom na glavi. Stanko je izmolio nekoliko molitvi nad djevojčicom, vratio poklopac na njegovo mjesto. Pokraj tog sarkofaga pokopao je dječaka kojega je donio i o ovome pričao dok je bio živ. Kada se ovo dogodilo, u blizini su bili i neki pastiri koji su vidjeli kako se Stanko onesvijestio.
Danas se ne zna točno gdje je taj grob. Istraživajući za svoju knjigu Stojkići, rodoslovlje-neispričane priče i zanimljivosti župe Goranci i Hercegovine, autor Viktor Stojkić je uočio jednu zanimljivost koja povezuje navode iz Bakulina djela i rodoslovlja Stojkića, koje je autor opisao u svojoj knjizi. Stojkić smatra da je Stanko Knezović, kojega Bakula spominje, njegov predak Stanko Knezović zv. Stojko po kojemu su Stojkići dobili prezime. To potkrjepljuje i sljedećim činjenicama koje je našao u crkvenim spisima: Prvo, fra Petar Bakula opisuje kako je 1814. godine Stanko Knezović pokopao dječaka, a taj dječak je bio njegov sin Ivan koji je rođen 1813. godine, a umro je kao dijete 1814. godine. Drugo, u to vrijeme bio je običaj da se nakon smrti djeteta sljedećem novorođenom djetetu nadjene isto ime, što je u ovom slučaju i učinjeno, jer je Stanko svom sinu koji je rođen 1816. godine, također nadjenuo ime Ivan.
Stojkić se u svom djelu osvrnuo i na mogućnost da groblje Pod Jelom datira još iz antičkih vremena, a na osnovi Bakuline tvrdnje da je djevojčica koju je našao Stanko Knezović bila u sarkofagu i da je bila očuvana, što ukazuje na činjenicu da je bila mumificirana. Te da su na području Goranaca živjele civilizacije koje su poznavale tehnike mumificiranja. Osim stare jele koja se nalazila u blizini crkve i groblja, kao usporednica u Gorancima na oko kilometar od crkve, na području koje se zove Puzevina, nalazi se stari hrast koji mještani zovu Meštrov hrast, a koji je star preko 150 godina. Ime Meštrov je dobio zbog toga što je izrastao na zemljištu Marića koji su ga zvali Meštar. Pri tome je zanimljivo da hrast nije promijenio oblik i veličinu od kada za njega znaju najstariji živući mještani Goranaca. Meštrov hrast je služio kao usporednica događanja. Tako mještani znaju reći da se nešto dogodilo u blizini Meštrova hrasta ili da je nešto bilo tako davno prije nego je bilo Meštrova hrasta.
Ivica Skoko
Nema komentara:
Objavi komentar