U duhu duboke pobožnosti i vjekovne tradicije, Mostar je ove godine proslavio svetkovinu Tijelova na način kakav se ne pamti u skorije vrijeme – zajedničkom svetom misom i veličanstvenom procesijom koja je po prvi put nakon mnogo godina okupila vjernike iz svih mostarskih župa. Grad na Neretvi je večeras postao istinsko srce molitve i mjesto susreta vjere.
Svečana euharistija, održana u 18 sati u katedrali Marije Majke Crkve, okupila je mnoštvo vjernika pod okriljem pastirske riječi mostarsko-duvanjskog biskupa mons. Petra Palića. U ozračju molitve, pjesme i tihe zahvalnosti, slavila se Tajna nad tajnama – Presveta Euharistija, središte i vrhunac kršćanskog života.
Nakon mise, procesija je krenula ulicama grada – od katedrale, preko Rondoa, Liska ulice i Bulevara, sve do franjevačke crkve sv. Petra i Pavla, gdje je okupljenima udijeljen euharistijski blagoslov. Ulice Mostara, koje često odzvanjaju brzinom svakodnevice, večeras su usporile, postale put molitve, šutnje i slavljenja Božje prisutnosti među ljudima.
Poseban ugođaj dali su najmlađi – djevojčice i dječaci koji su, u bijelim haljinama i s cvijećem u rukama, posipali latice pred Presvetim, obnavljajući sliku koju su mostarske ulice pamtili još s kraja 19. stoljeća. Upravo takve prizore bilježe stari časopisi poput "Novog hercegovačkog bosiljka" iz 1885. i "Osvita" iz 1900., svjedočeći o dubokim korijenima ove svetkovine u mostarskom duhovnom tkivu.
Tijelovo je i dan duhovnih darova – tako je biskup Palić, neposredno prije večernje mise, u župnoj crkvi Pod Jelom u Gorancima podijelio sakrament svete potvrde dvojici krizmanika. Taj čin, premda skroman brojem, bio je velik znakom – potvrda vjere i prisutnosti Duha Svetoga u životu zajednice koja se okuplja oko Kristova stola.
Kako bi se omogućilo zajedničko slavlje, sve ostale mise u mostarskim župama održane su u jutarnjim satima. Mostar je toga dana bio grad koji hoda – ne samo nogama, već srcem i vjerom. Grad koji pamti, slavi i obnavlja ono što ga u najdubljoj nutrini oblikuje: pripadnost Bogu i jednih drugima.
U vremenu podjela i užurbanosti, prizor tisuća vjernika okupljenih u molitvi, tišini i pjesmi, bio je znak nade – da su vjera, zajedništvo i ljubav prema Bogu i bližnjemu temelji na kojima se gradi budućnost, ne samo Mostara, već i cijele Crkve.
Jer, kada grad hoda s Bogom, tada hodaju i srca.
tekst Goranci online / foto Bljesak.info
Nema komentara:
Objavi komentar