Kuma za Krizmu darovala Bibliju i nešto novca, pa ostala bez “prijatelja”

Zamislite da vas netko zamoli da budete kuma njihovom djetetu – čast, emocije, odgovornost. Pristanete s radošću, od srca birate poklon, ulažete vrijeme, ljubav i novac… i onda vas – izbrišu iz života.

Zvuči nevjerojatno? Upravo to se dogodilo jednoj učiteljici iz Preloga. Dva dana nakon svete potvrde, uslijedila je tišina. Hladna, uporna, bolna tišina. Niti poziva, niti poruke, samo poražavajuće saznanje: njezin poklon nije bio dovoljno vrijedan – u eurima.

Danas vam donosimo priču objavljenu na portalu E Međimurje koja će vas natjerati da se zapitate: je li simbolika i pažnja izgubila bitku pred novčanicama? Je li duhovni čin postao materijalno natjecanje?

Život nekada piše lijepe priče, a nekada su naši dani ispunjeni s boli i razočaranjem. Jednu takvu priču, s one druge, tužnije strane, donosimo danas. Imena su namjerno izostavljena, no vjerujemo da će se mnogi prepoznati u životnoj priči čitateljice iz Preloga. 

Biti kuma na svetoj potvrdi za mnoge je čast, obveza, ali i duboko emotivan trenutak. Tako je i jedna učiteljica iz Preloga doživjela trenutak kada ju je prijateljica iz Kotoribe zamolila da postane firmanska kuma njezinoj kćeri. 

Kao zaista predana vjernica, s oduševljenjem je prihvatila tu ulogu i s posebnom pažnjom pripremila poklon za svoje kumče. Na dan svete potvrde, prije same svečanosti u crkvi, kuma je djevojci darovala zlatni lančić s privjeskom križa, rijetku i vrlo cijenjenu Bibliju s kožnim koricama i zlatotiskom te u kuvertu dodala i 100 eura.   

Ukupna vrijednost poklona bila je nešto više od 300 eura, a kuma je, kako kaže, s ljubavlju i vjerom birala svaki detalj.  Dan je prošao savršeno – svečanost u crkvi, roštilj u dvorištu, pjesma, ples i veselje. No samo dva dana kasnije sve se promijenilo. Kada je pokušala kontaktirati prijateljicu kako bi se vidjele na kavi, susrela se s mučnom tišinom. Tjedan dana njezinu su pozivi ostali neodgovoreni, a poruke ignorirane.  

Na kraju je, zabrinuta, nazvala prijateljičina supruga, koji joj je iskreno rekao da se obitelj naljutila – zbog njezinog poklona! “Moja supruga nije očekivala tako mali iznos. Pa djed i baka su dali 200 eura, a ti samo 100,” rekao joj je. Kad je pokušala objasniti vrijednost i značenje Biblije i lančića, otac je odbrusio: “Što će mom djetetu Biblija?”

Kuma je ostala zatečena. Nije joj bilo jasno u čemu je pogriješila. Je li trebala samo staviti novce u kuvertu, kako to mnogi danas čine? Je li simbolika Svetog Pisma izgubila smisao? Kakav dar se od nje očekivao za svetu potvrdu? 

Podsjetila se kako je i ona od svoje kume, prije 25 godina, za svetu potvrdu dobila upravo – Bibliju i zlatni lančić. Bez novca, ali s toplim riječima i iskrenim blagoslovom. Lančić i Bibliju još dan danas ima i brižno ih čuva. 

Sada preispituje ne samo svoj poklon, već i prijateljstvo. Pita se vrijedi li više novac od pažnje, duhovne poruke i uloženog truda. 

Je li današnje kumstvo postalo natjecanje u iznosima? A što vi mislite, dragi čitatelji? Je li kuma pogriješila ili su u krivu roditelji? Pišite nam svoja mišljenja.