Župo, sretna ti 154. obljetnica osnutka

Lako je kada imaš puno godina pamtiti naprimjer, posljednju svadbu na konjima, a to bi koliko me pamet služi Ike Šoljušića kad nispolje provedoše mladu od Lekušića u Staro selo. Još prije, 63.godine kad svatovi Franje Raiča prvi put autobusom dođoše u Gorance po Zoru Tokušinu-Pranjića na Puzevinu. Ove druge se dobro sjećam, drugi osnovne sam bio, Zora me zadužila da se popnem na murvu kod Tajerove pojate i gledam kad će autobus banuti sa Stećaka da bi nju cure zaključale u naš kukac i tu čekala da je kum isprosi kako je to bio običaj. Dugo sam dežurao dok se ne ugleda oblak prašine na dnu Poljica, zagalamio eto ih pa trk na Begov okrajak da dočekamo sa puzevarskom rondom autobus i svatove Većina nas je prvi put vidila da u jednom vozilu može stat tridesetak ljudi. Sada nakon više od šezdeset godina sve to mnogima izgleda čudno ali za nas je tada to bio nestvaran doživljaj. 

Puno se toga od tog vremena u našem mjestu promijenilo, nema više slamarica nit stogova, drvenih kola ni volova, ni ovaca ni čobanica. Umjesto podukivanja i dozivanja svaka baba nosi mobitel, čuje se i vidi nanj svoje namilije na kraj svijeta. Samo nažalost i baba u Gorancim nestaje, možeš ih na prste nabrojit. Doduše puno toga je više i ljepše, umjesto Fonzina granapa sad je nekoliko elitnih restorana sa stotine mijesta. Na meniu sve svjetski specijaliteti. Bude vjerujem dana kad se u njima popije više viskija nego varenike u cijelim Gorancima. Umjesto nekad živahne Žarkove zadruge, robu uglavnom svi nabavljaju u okolnim gradskim diskontima. Da nije kletog Jure Botića i nekoliko mještana, Bog zna bili se bar ponekad ganga u selu čula. 

Mjesna crkva Uznesenja BDM jedina je gotovo ista kao i prije 140 godine od kad je u funkciji, doduše dodan je novi Župni dvor i zvonik, ostali zahvati nisu joj promijenili puno prvotni izgled ali je prelijepa i dobro posjećena. Baš kad je skinuto staro zvono sa drvene konstrukcije krajem šezdesetih, brojni seoski momci su ga probali odizati od zemlje, ne znam koliko je težilo, ali malo ih je ga moglo odignut do ispod koljena. Jedini koji je to mogao i zaljuljat ga da zazvoni bio je tada zamašita momčina Stanko Četnikov. Mi mlađi dobro smo pratili sve to dok nas nebi dobri fra Krešo zovnuo na vjeronauk. 

I sad ono zašto sve ovo dosad napisah. 

Vjerujem da mnogi gorančani, a pogotovo mlađe generacije ne znaju da prvo sjedište župe Goranci nije bilo u sadašnjoj crkvi pod Jelom. Prvo sjedište je bilo u zaseoku Puzevina na Širokoj njivi u vlasništvu obitelji Krešić iz Kulašina. 

U crkvenim knjigama piše doslovno: 

"Župa Goranci od majke crkve Gradac odvojena je 27.4.1871. godine. Ta crkva se nalazi na srid sela na Širokim njivama u zaseoku Puzevina. Prvi župnik je bio fra Matija Prskalo koji uz pomoć goranačkog puka sagradi župu".

Na ovoj lokaciji župa Uznesenja BDM je stolovala do 1883.god kad seli u sadašnju novu pod Jelom. Samo ugrubo računajući u tom vremenu na toj lokaciji je kršteno, krizmano, vjenčano na stotine i stotine naših predaka. Za taj period je također održano i na stotine misa i drugih vjerskih prigoda. 

Mjesto prvog stolovanja naše župe trenutno je zapuštena i u korov zarasla lazina puna otpada i raznog materijala. U jednom dijelu se naziru obrisi kamenih temelja. Kamen bivše crkvice je po pričanju starijih prenešen i upotrebljen za današnju novu na volujskim zapregama i na druge načine. Sjećanja me vraćaju u davna dječačka vremena kad smo nas nekoliko tik iznad tog mjesta skriveni od starijih pušili prve cigare, ja, Milenko Murtinov, pok. Marko Bobin, pok. Franjo Bebanov, uvijek bi neko od nas znao reći. 

" Ne bacaj doli ćike, tu je bila crkva" 

I sada kad osnivanje župe ulazi u 155.godinu, skupina organizirana u udruzi "Goranačko blago" kao jedan od svojih prvih koraka planira čišćene i izgradnju skromnog obilježja i postavljanje kipa na tom prostoru. Idejno rješenje izradio je porijeklom gorančanin ispod Kose akademski kipar Željko (Ivana) Marić. Sve predviđeno uraditi od hercegovačko-goranačkog kamena. 

Sve ove radnje su krenule uobičajenim redom, prvo dobivanjem pristanka poštovane obitelji Krešić, vlasnika posjeda. Zatim suglasnosti mjesnog župnika uvaženog dr. sc. fra. Ivana Ivande koji nas je uputio na Hercegovačku franjevačku provinciju, točnije na našeg, porijeklom sumještanina, fra Antu Marića voditelja knjižnice i drugih resora vezanih za ove aktivnosti. Fra Ante koji je naš plan primio s punim srcem i potporom je također o svemu izvijestio provincijala dr. sc. fra Jozu Grbeša, koji je dao usmenu potporu i obećao osobno nakon završetka podijeliti sveti blagoslov. Šta ovom dodati već reći da su ove reakcije bile jedan dodatni svojevrsni poticaj koji treba iskoristiti na prigodan način. Istina do sada je u sve bio uključen manji broj ljudi, čisto iz praktičnih razloga. 

Crkva u Hercegovini ima vjerojatno više ovakvih slučajeva i nije u njenoj obvezi sva ta mjesta obnavljati, postoje nove velebne građevine primjerene sadašnjim potrebama o kojima revno brine. 

Trebaju li Goranci provest ovu skromnu ali izuzetno značajnu akciju obnove mjesta gdje su se molili, sakramente primali naši davno pomrli predci. Svakako moglo bi i bez ovoga, ali Upravni odbor udruge "Goranačko blago" u razgovoru sa dijelom župljana, privrednicima doma i u dijaspori te većinom bivših župnika sada na službama diljem svijeta zaključio je iskoračiti ovaj korak. Prevažnu ulogu u svemu ovom daje nam portal "Goranci online" skupina samozatajnih ali neprocjenjivo vrijednih promotora našeg kraja i običaja diljem svijeta. 

Uz njihovu pomoć i druge načine oglašavanja i ponuđenim brojevima komuniciranja, sve skore aktivnost će vam biti dostupne u narednom vremenskom periodu. Svakako računajući na primjerenu vašu verbalnu radnu i materijalnu potporu bez koje sve ovo ne bi imalo smisla. Naša časna, kršćanska, domoljubna prošlost pripada svima nama. 

Uz zahvalnost onima koji su to već konkretno učinili, također unaprijed zahvala i svima vama koji će to u narednom periodu zasigurno polučiti. 

Župo Uznesenja BDM Goranci i svi župljani, ma gdje bili, svi novonaseljeni i prijatelji, neka vam je sretna obljetnica osamostaljenja i djelovanja na našim prostorima. 

Sretan ulazak u 155 godišnjicu i u njoj ostvarenje zadatih planova. Neka i ova skromna zamisao i realizacija bude svojevrsna zahvala svima koji svojom žrtvom obilježiše i zadužiše naš kraj čijom prošlosti se uvijek i na svakom dijelu svijeta možemo ponositi. 

P.S I evo, dok se još ne osuši tinta na ovoj priči, katolička crkva njen puk i cijeli dobronamjerni svijet već peti dan žaluje za svojim poglavarom, papom Franjom. Naše molitve upućujemo svevišnjem da ga primi u svoje dvore i da nam pomogne da što prije dobijemo novog poglavara Simbolično i naša obnova prvog sjedišta župe Goranci neka bude doprinos očuvanju našeg časnog kršćanskog roda i katoličke vjere građene i čuvane u ovom našem ponosnom zavičaju. 

Živi i zdravi bili.

>> O udruzi Goranačko blago

Vinko Marić 

Udruga Goranačko blago