U doba kada ekran mobitela postaje produžetak ljudske svijesti, a doživljaj stvarnosti mjeri se u broju "lajkova", svjedočimo polaganom umiranju istinske prisutnosti. Posljednji trenuci zemaljskog hodočašća Svetog Oca Franje, umjesto da budu prigoda za sabranost i tišinu, postali su još jednom pozornicom za digitalnu taštinu, piše S.T. za Goranci online.
Zamislimo tu sliku: tijelo čovjeka koji je život posvetio skromnosti, miru i molitvi leži u tišini Bazilike svetog Petra. Oko njega – umjesto klanjanja i molitve – bljeskovi mobitela, poziranja sa smiješkom, selfiji. Zabrinutost Vatikana i njihova odluka da upozoravaju posjetitelje da ne fotografiraju Papin lijes nisu samo tehnička mjera. To je vapaj za povratkom poštovanja, za dostojanstvom, za ljudskošću.
Ne radi se ovdje o zabrani fotografiranja. Radi se o pitanju osjećaja svetosti trenutka. Umjesto da budemo prisutni, mi bilježimo. Umjesto da doživimo – mi snimamo. Kao da ono što nije objavljeno – nije ni postojalo. Jesmo li izgubili sposobnost da osjetimo dubinu trenutka bez da ga zabilježimo digitalnim uređajem?
Društvene mreže postale su ogledalo naše ispraznosti. Na njima se, ironično, sve češće zrcali odsutnost stvarnog života. I kako bi Blaženi Ivan Pavao II. rekao: "Čovjek ne može pronaći sebe osim kroz iskreno darivanje drugome." A mi se umjesto darivanja – prikazujemo.
Zar je potrebno reći da trenutak kad stojimo pred tijelom pokojnog Pape nije prostor za osobnu promociju? Zar je do te mjere otupjela naša savjest da ni smrt ne može zaustaviti našu potrebu za dokumentiranjem?
Valerio Russo je to sažeo najjednostavnije: "Ovo nije predstava, već duhovni trenutak." Riječi koje bi trebale odzvanjati u svakome od nas. Ne samo u Vatikanu, već u svakom doticaju sa smrću, sa svetim, sa tihim.
U svijetu prepunom buke, možda je upravo tišina najrevolucionarniji čin. Odložiti mobitel. Utišati svijet. Pokloniti se. I biti prisutan – ne za publiku, već za dušu.
Jer čovjek se ne mjeri po tome koliko je sadržaja proizveo, već po tome koliko je ljubavi ostavio za sobom. A to se, hvala Bogu, ne može uslikati.
Nema komentara:
Objavi komentar