Selo Goranci, koje se nalazi sjeverno od Mostara, „smješteno je na ivici dva polja gdje se mogu vidjeti šumarci, podbrdice, doline, kose te ponikve i glavice“.1 Kroz Gorance ispod Čabulje prolazi put prema Blidinju, Duvnu i Drežnici. Ta komunikacija je u ranijem razdoblju, prije nego što su napravljene komunikacije koje i sada koristimo, bila od izuzetne važnosti. Prema predaji Goranci su se nekada zvali Zlatni Do zbog plodnih oranica i pašnjaka koji su u stara vremena bili presudni za preživljavanje puka. Isto tako koristio se naziv Samarevo, zato što kad se pogleda s uzvisine Goranačka visoravan izgleda kao samar.
Prema predaji ime su Goranci dobili poslije velikoga požara kada je selo „pogorilo“ i od tada se koristi naziv Goranci. Fra Petar Bakula o Gorancima piše: „imaju brdsku ravnicu koja nije velika, ali je lijepa za pogled, i vrlo plodna koliko oštra klima dopušta. Mnoge stare čatrnje, vrlo brojna groblja, i plemićka i pučka, svjedoče da su Goranci bili nekada od većeg značaja i dobro naseljeni. I Osmanlije su smatrale da Goranci spadaju u najbolje posjede te su poslije okupacije Mostara izdvojili za sebe najbolje posjede među kojim su, osim Pazar Mostara, Cima, Zahuma i Goranci.
„Mnoge stare čatrnje, brojna sta ra [sic!] groblja – danas ih ima čak četrnaest na kojima se obavlja blagoslov polja – svjedoče da je ovaj kraj nekada imao veliko privredno značenje i da je bio dobro naseljen. Gradine –Velika i Mala Bandurica i druge gomile potvrđuju da je naseljen od davnih ilirskih vremena.
„Gomile bez reda nabačena kamenja u Hercegovini su gotovo bezbrojne. Uvijek su na brežuljcima i višim uzdignutim mjestima. Veličina i mnoštvo kamenja zapanjuje čovjeka. U dnu ovakvih gomila može se naći ugljena, ljudskih kostiju, posuda s pepelom i svjetiljki. „Grobne gomile na području Goranačke visoravni su građene od nabacanog kamena različite veličine koji je skupljen u prirodi ili je lomljen. U Gorancima postoji veći broj stećaka što ukazuje kakva je bila naseljenost i koliko je bio važan ovaj kraj prije. Prema istraživanju Anđelka Zelenike na području župe Goranci nalazi se preko 300 stećaka raznih oblika.
„Godine 1468. Goranci se kao naseljeno mjesto prvi put spominju u turskom popisu, i to kao dva sela Goranci Donji, u kojim je tada bilo 18 kuća i Goranci Gornji u kojima su zatečena 22 domaćinstva.“7 Bakula navodi da je 1867. god. U Gorancima „62 katoličke obitelji, u kojima je 549 žitelja.
Ivica Skoko
Nema komentara:
Objavi komentar