Zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško predvodio je 8. svibnja u Župi sv. Jeronima u Maksimiru misno slavlje za žrtve partizansko-komunističkog nasilja u Zagrebu nakon završetka Drugoga svjetskog rata, izvijestio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije, a vijest prenosi IKA.
Na misnom slavlju koncelebrirali su o. Božidar Nagy, postulator kauze bl. Ivana Merza, o. Ilija Tipurić, OCD, župni vikar u Remetama, te župnik vlč. Tomislav Petranović i župni vikar vlč. Filip Pranjić. Liturgijsko pjevanje predvodio je župni zbor pod vodstvom Margarete Perković.
U uvodnim riječima biskup Šaško podsjetio je kako su tijekom prošlogodišnjeg misnog slavlja vjernici saznali za izbor pape Lava XIV., istaknuvši da je taj dan, uz spomen na rođenje blaženoga Alojzija Stepinca, postao i „Papinim danom“.
– S njime smo u molitvi, osobito na nakanu koju očituje neumornim zalaganjem da u svijetu nad mirom ne prevlada nasilje – poručio je mons. Šaško.
Posebno je zahvalio svima koji ustrajno rade na očuvanju istine o žrtvama i stradanjima nakon Drugoga svjetskog rata.
– Treba istaknuti sve koji su postojani u promicanju istine, u objavljivanju dokumenata, traženju i brizi za posmrtne ostatke te u čuvanju spomena. Koliko god se činilo da je taj trud uzaludan, on je dragocjen za naraštaje koji dolaze – rekao je.
U homiliji je biskup govorio o „kulturi brisanja“, upozorivši kako su kroz povijest mnogi pokušavali upravljati prošlošću uklanjanjem svega što ne odgovara željenoj slici sadašnjosti.
– Najstrašniji oblici kulture brisanja jesu ubijanja bez suđenja, pokapanja bez obreda i bez obilježenih grobova te uništavanje grobalja. I postavljanje spomenika utemeljenih na neistini vrlo je moćan oblik nasilja – kazao je.
Naglasio je kako ipak svaki pokušaj brisanja ostavlja trag u ljudskim srcima.
– Ljubav je, a ne ideologija i koristoljublje, najmoćniji spomen i neuništiv spomenik koji ima obnoviteljsku snagu – poručio je.
Govoreći o poratnim zločinima u Zagrebu i okolici, mons. Šaško istaknuo je kako postoje brojna mjesta na kojima su ubijani i skriveno pokapani ljudi.
– U Zagrebu i na obroncima Zagrebačke gore postoji toliko mjesta stradanja da bi se taj sloj mogao nazvati „partizanskim slojem“, prepoznatljivim po ljudskim kostima s tragovima nasilja i žice kojom su žrtve bile vezane – rekao je.
Posebno je upozorio na važnost identificiranja odgovornih za zločine kako bi se spriječilo stvaranje zabluda i relativizacija istine.
– Imenovanje zločinaca osvjetljava ne samo njihove osobnosti nego još više osobnosti samih žrtava. Time se brojevi pretvaraju u imena i smanjuje ravnodušnost prema žrtvama – naglasio je.
Dodao je kako je suočavanje s prošlošću nužno za razumijevanje povijesti i sprječavanje ponavljanja sličnih ideoloških zločina.
– Treba učiniti sve što danas možemo kako bi se žrtvama vratila imena i dostojanstvo, a počinitelji zločina bili imenovani – poručio je.
Na kraju homilije biskup Šaško istaknuo je kršćansku nadu u vječnost i važnost trajnog svjedočenja istine i ljubavi.
– Mi računamo s vječnošću. Zahvaljujemo za ljude koji i danas svjedoče ljepotu vječnosti zauzimajući se da ljubav donese roda i da taj rod ostane – zaključio je mons. Šaško.
Nema komentara:
Objavi komentar