Često se može čuti kako Hrvatska nema dovoljno pametnih i ambicioznih mladih ljudi, dok istodobno na fakultetima ostaje sve više slobodnih mjesta. Ipak, priča Dubrovčanina Tomislava Birimiše pokazuje da među mladima i dalje ima iznimnih pojedinaca, spremnih na velike izazove, učenje i odricanja, prenosi Pogled.ba.
Tomislav Birimiša danas je – treći put brucoš. Nakon završene Klasične gimnazije u Dubrovniku, studijski put započeo je u Zagrebu, upisavši molekularnu biologiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu. Prvu godinu položio je bez ijedne pogreške, s prosjekom 5,0, no ubrzo je shvatio da mu to područje, unatoč uspjehu, nije dovoljno široko.
Slijedio je novi korak – kemijsko inženjerstvo. I tu se brzo snašao te ponovno potvrdio iznimnu radnu etiku i talent, završivši prvu godinu s čistom peticom. No ni tada se nije zaustavio.
– Između semestara sam shvatio da me snažno privlači i biomedicinsko područje. Kemija mi se jako sviđa, kemijsko inženjerstvo mi je odlično, ali htio sam i medicinu. Zato sam odlučio upisati medicinu paralelno s kemijskim inženjerstvom. Sada sam prva godina medicine i druga kemijskog inženjerstva – ispričao je Tomislav.
Na prijemnom ispitu za Medicinski fakultet ostvario je najbolji rezultat, dijeleći prvo mjesto s još jednim kandidatom, čime je još jednom potvrdio da se radi o iznimnom studentu.
Njegova bivša razrednica iz Klasične gimnazije Dubrovnik, profesorica Mirjana Žeravica, ističe kako Tomislavov uspjeh nije samo u brojkama i ocjenama.
– Nije stvar samo u prosjeku 5,0 na molekularnoj biologiji i kemiji, niti u tome što je najbolje riješio prijemni ispit za medicinu. Ono što je posebno kod Tomislava jest lakoća i sloboda s kojom mijenja put, čak i kada je u nečemu iznimno dobar. To pokazuje da nema problem s egom, već da ga vodi iskrena čežnja za znanjem. To je Tomislav Birimiša i na to sam jako ponosna – rekla je Žeravica.
Studiranje dvaju iznimno zahtjevnih fakulteta istodobno za Tomislava je, prije svega, pitanje dobre organizacije i stalnog rada.
– Mislim da ću uspjeti ako mi profesori izađu u susret, posebno oko laboratorijskih vježbi i rasporeda. Najveći izazov bit će poklapanje praktikuma iz kemije i medicine, ali nadam se razumijevanju – kaže.
Iako ga čeka puno učenja, Tomislav ističe da se tome raduje, a veliku podršku ima i u obitelji. Njegova majka Ankica Matić ne skriva ponos i emocije.
– On je vrlo uporan i silno željan znanja. Motivira ga to da bude dobar, pa i najbolji ako može. Kao majka, promatram sve to i neizmjerno sam sretna i ponosna – rekla je.
Unatoč iznimnim akademskim uspjesima, Tomislav vodi život kakav ima i većina njegovih vršnjaka. Ljeto je proveo radno, uz studij se bavi sportom, a u Zagrebu trenira veslanje.
– Veslanje mi je iznimno važno, bez toga ne bih izdržao. Ekipa s PMF-a mi puno znači, kao i putovanja i tjelovježba. Držim instrukcije, član sam dviju studentskih udruga, a ljeti radim. Imam 20 godina i želim raditi, tako se i financiram, uz stipendiju od 200 eura koja mi puno pomaže – ističe.
Posebno snažnu poruku Tomislav šalje mladima koji se suočavaju s nesigurnošću i lošijim ocjenama. Otkriva da ni njegov put nije bio savršen.
– U osnovnoj školi imao sam trojku iz matematike. Danas imam odlične ocjene i dobro mi je na fakultetu. To pokazuje da lošije ocjene u ranoj dobi ne određuju nečiju budućnost. Svatko se kasnije može pronaći i napredovati – poručuje.
Dodaje kako je pogrešno djecu s lošijim ocjenama prerano etiketirati.
– Često se kaže da netko „nije za školu“. To je ružno i nepravedno. Ne bi trebalo biti tako – zaključuje.
Teško je, doista, ne biti ponosan na Tomislava Birimišu – mladog Dubrovčanina koji svojim primjerom dokazuje da znanje, upornost i hrabrost u donošenju odluka i dalje imaju snažno mjesto među mladima u Hrvatskoj.
Nema komentara:
Objavi komentar