Duh goranačkog domoljublja

Danas, 17. siječanja 2025. godine po svemu uobičajen zimski prohladni dan, istina bez snijega na proplancima i brežuljcima, tek nešto malo po Čabulji, taman toliko da nas podsjeti na godišnje doba. A Čabulja, uvjek od istine, povjerenja, ljepote i uspomena. Čuvarica mnogih događanja, Škripara i duvandžija, progonjenih domoljuba i boraca za Domovinu i narod svoj. Zaštitnica od munja i vjetrova. 

Bio bi ovo dan sv. Antuna, Lavoslava, običan kao i svaki drugi ali jedna gorka uspomena od prije trideset tri godine nedade mu da bude tako. Trideset tri zime i ljeta prohujaše od zlokobne sudbine jednog mladog momka, studenta, branitelja, djelatnika Odjela veze OS Mostar. Gorka sudbina koja bi tmurni vijesnik mnogih sličnih u nadolazećim godinama poharanih ratnim vremenima. 

Na današnji dan pala je prva žrtva pripadnika veze OS Mostar Davora- Dake Stojkića. Samo mjesec i koji dan nakon tragične pogibije pripadnika MUP a Zdravka Ćorića. Još neosušene suze goranačkog puka naseljenog oko Mostara i šire za jednim mladićem, obnoviše se u još težem obimu u do tada pitomoj mostarskoj kotlini. I jedan i drugi padoše u danima već poodmakle organizacije obrane od spodoba JNA i rezervista naoružanih do zuba što mjesecima "okitiše" okolna brda. Dva momka, dva zelena bora, jedan po babi Ruži drugi po dedi Grgi potekoše iz kuće do kuće ispod Strimlje u Gorancima Nije slučajna ta veza, poznajući malo dublje "gene kamene" našega kraja sve je to negdje, kako kažu zapisano. Tako poče, ali nažalost ne završi tegobna ratna povijest goranačkog čovijeka i kraja. Nema zaseoka sa dna Sovića do na vrh Ladine da ga ne obilježi pogibelj kroz ratna događanja pripadnika u mnogim postrojbama HVO Mostara i šire. Ponovi se povijest ispisana krvlju stotine predaka što ostaviše kosti na poljanama Blajburga, Križnoga puta i slovenačkih jama. Za mnoge grobove se ni danas nezna, jedina obilježja njihove žrtve su naša sjećanja i uspomene. Rijetki zapisi i fotografije skrivane godinama iza žijoka i poduminta goranačkih pojata, samo su rijetkima dokaz da su postojali. Svaka priča i sjećanj na njih bilo je kažnjavano na najgori način. Mnogi preživijeli odležaše Zenice godinama. 

Bogu hvala danas na obljetnicu Dakine pogibije možemo se bar slobodno sjećati, dostojno obilježiti. Istina mnogi iz tog vremena iz dana u dan "odlaze" pa sve ovo pomalo blijedi, no nadat je se da će veličina i značaj žrtve hrvatskih bojovnika nadvladati u sjećanjima nadolazećih generacija. 

Taj 17.1.1992.god nanio je golemu bol i tugu, prve žrtve. Neiskustvo, pomalo i nesnalaženje bilo je prisutno u svim tada već poremećenim uvjetima života. Već do ovog vremena, nekoliko mostarskih obitelji je oplakalo svoje najmilije koji su kao branitelji u Hrvatskoj dali život za slobodu. I tu večer, kad nam je jedan, drugi gorančanin Davor ( viši med.tehničar) na stepenicama zgrade stare ratne Kirurgije, nakon svih pokušaja spašavanja, priopćio da je Daka preminuo, nastala je prgolema tuga,žalost, inat, prkos. 

Mnogi pogledi su bili usmjereni na okolna brda, na agresore. Strah i kolebanje zamijenila je odlučnost i hrabrost, domoljublje i zov za obranom prostora i obitelji. Mnogi su se nažalost u narednim godinama rata pridružili Daki, vjerovatno je tako moralo biti. Ako noviju povijest nazivamo slavnom, ona u prvom redu pripada njima i njhovim najbližima i suborcima. Nema veće i važnije životne uloge za neku sredinu, mjesto od žrtve pojedinca za Domovinu. 

U nekim još nepotvrđenim istraživanjima, goranačka regija je u Domovinskom ratu, obzirom na veličinu i brojnost dala među najviše žrtava onih rođenih,ili po porijeklu roditelja ili najbliže obitelji. Neslavna je to činjenica, ali svakako vrijedna poštovanja i znak karaktera našeg čovijeka Činjenica i poruka raznim piskaralima koji se za mrvicu slave drznu zaobilaziti ili iskrivljivati istinu. 

Dragi Daka, danas se sjećamo tebe, upućujemo ti molitve u znak zahvalnosti za tvoju žrtvu. Poznajući te, kakav si bio, ti ćeš je djeliti sa svima koji tvojim putem pođoše u Kraljevstvo nebesko. 

Vi svi putnici namjernici koji pohodite iz bilo kojih razloga Gorance, svrnite na kratko skrušeno pogled na hladni mramorni " Spomenik hrvatskim braniteljima" pod Jelom. Na njemu su uklesana imena koja mu i u ovim hladnim vremenima daju toplinu i dušu. 

Tu je samo jedno od mjesta gdje se čuva" DUH GORANAČKOG DOMOLJUBLJA" 

Vinko Marić

Udruga Goranačko blago