Ponekad je dovoljna samo jedna fotografija da u nama probudi čitav niz osjećaja – djetinjstvo, ljepotu prirode, spokoj i zahvalnost. Upravo takvu fotografiju primili smo ovih dana, uz kratku, ali duboko iskrenu poruku jedne majke.
„Moje dijete boso na zlatnim poljima Goranaca – prizor koji me podsjetio koliko malo treba za istinsku sreću“, napisala je. Slika je nastala u trenutku jednostavne, tihe sreće – tamo gdje se priroda pretače u uspomenu, a pogled na prostrane livade donosi mir.
Majka i kći, na Gorancima. Sunce, klasje, bosonoge noge i sloboda – u toj slici prepoznaje se sve ono najljepše u našoj zemlji. Ljepota koja ne traži ništa više osim da bude doživljena.
Zahvaljujemo od srca na ovom dragocjenom daru i riječima koje nas podsjećaju zašto volimo Gorance – jer to nije samo mjesto, to je osjećaj.
„Tamo gdje vjetar mrsi kosu, a klasje šapuće pod nogama… Ljeto u Gorancima.“
Nema komentara:
Objavi komentar