Evo kako je rodiljni dopust definiran kod nas, a kako u inozemstvu

U BiH rodiljni dopust traje godinu dana, kako je u drugim zemljama?

Nakon, ali i prije poroda majka ima pravo na rodiljni dopust, a znate li kako je ova oblast regulirana zakonom kod nas, a kako u drugim državama?

U Bosni i Hercegovini, prema zakonima o radu u Republici Srpskoj i Federaciji BiH, tijekom trudnoće, poroda i njege djeteta žena ima pravo na rodiljski dopust u trajanju od godinu dana bez prekida, a za blizance, treće i svako sljedeće dijete u trajanju od 18 mjeseci bez prekida, pišu Nezavisne novine.

Na temelju nalaza ovlaštenog liječnika, žena može započeti rodiljski dopust 45 dana prije poroda, a obvezno 28 dana prije poroda. 

Za vrijeme rodiljnog dopusta, koje traje 12, odnosno 18 mjeseci, rodilja prima puni iznos plaće, koju poslodavcu nadoknađuje Fond za dječju zaštitu. Roditelji djeteta mogu se sporazumjeti da odsustvo nakon isteka 60 dana od dana rođenja djeteta, umjesto majke nastavi koristiti zaposleni otac djeteta. 

U Srbiji ukupno trajanje porodiljnog dopusta iznosi 12 mjeseci, od čega se prva tri mjeseca od poroda vode kao rodiljni dopust, dok se preostalih devet mjeseci tretira kao pravo na njegu djeteta. Žena koja je zaposlena ima pravo dopust započeti najranije 45 dana, a obvezno 28 dana prije porođaja. 

Dakle, od datuma otvaranja dopusta do vraćanja na posao ne smije da proći više od 12 mjeseci. Za treće i svako sljedeće dijete dopust traje 24 mjeseca. U razdoblju odsustva s rada zaposlena ima pravo na naknadu zarade sukladno sa zakonom. Također, otac djeteta može koristiti pravo na dopust i u slučaju kad majka napusti dijete, umre ili je iz drugih opravdanih razloga spriječena koristiti to pravo. Ovo pravo otac djeteta ima i u slučaju kada majka nije u radnom odnosu. 

U Hrvatskoj rodiljni dopust zaposlena ili samozaposlena trudnica, odnosno majka, koristi 28 dana, a najranije 45 dana prije dana očekivanog poroda, a to traje do navršenih šest mjeseci djetetovog života, od čega obvezni dio dopusta obuhvaća razdoblje od 28 dana prije dana očekivanog poroda do 70 dana nakon rođenja djeteta. 

Dodatni dopust obuhvaća razdoblje od proteka obveznog dijela do navršenih šest mjeseci djetetovog života. Tijekom korištenja ovog dopusta korisnik ima pravo na naknadu plaće u iznosu od 100 posto od osnovice za naknadu plaće utvrđene prema propisima obveznog zdravstvenog osiguranja (bez limita). 

U Njemačkoj zakonsko pravo pokriva ukupno 14 tjedana, od kojih šest prije poroda te osam tjedana nakon poroda. 

U slučaju prijevremenog poroda, poroda carskim rezom, ako majka nosi blizance ili više djece u jednoj trudnoći, te ako je dijete rođeno s poteškoćama, dopust se možete produžiti na 12 tjedana, a za to vrijeme majka će dobiti cijelu plaću. Kako bi povećali natalitet, Njemačka je uvela zakon po kojem majke i očevi mogu uzeti do 14 mjeseci porodiljnog dopusta, a za to vrijeme imaju pravo na dvije trećine plaće. Visina roditeljske novčane naknade izračunava se prema iznosu neto plaće. 

U Austriji roditelj, obično majka, može uzeti maksimalno 30 mjeseci dopusta, a nakon toga dodatnih šest mjeseci može uzeti drugi roditelj. Dužina dopusta regulirana je zakonom i to tako što su obvezna dva mjeseca prije poroda i dva mjeseca nakon poroda za majku. Ako je žena imala carski rez, onda se razdoblje nakon porod produžava na 12 tjedana. Tijekom tog razdoblja majka od države dobije naknadu u visini svoje plaće. Nakon tog vremena roditelji se odlučuju za pojedinu vrstu i dužinu dopusta, a najčešće od 15 ili 20 mjeseci. U skladu s dužinom porodiljskog odsustva dobije se i novac, kako je propisano zakonom. 

U Švedskoj roditelji imaju 16 mjeseci ili 480 dana plaćenog dopusta, od čega 60 dana nakon rođenja bebe ostaju kod kuće, a ostalih 420 dana mogu rasporediti do djetetove osme godine života. U razdoblju od tih 16 mjeseci dobivaju 80 posto plaće, a neki i 90 posto, a tu razliku od 10 posto obično nadoplaćuju tvrtke, ali za samo prva dva mjeseca. Naknada ovisi od visine plaće i iznosi oko 80 posto plaće s limitom, a to je otprilike koliko iznosi i prosječna plaća. Bitno je znati da od tih 480 dana minimalno 60 dana mora uzeti drugi roditelj. Ta dva mjeseca su neprenosiva, što znači da propadaju ako ih ne uzme drugi roditelj. 

U Švicarskoj zakon propisuje kako žena treba ostati kod kuće najmanje osam tjedana nakon poroda, dok dužina plaćenog dopusta ovisi od radnog ugovora i dužine radnog staža kod poslodavca. U prosjeku, iznosi 84 dana ili manje od tri mjeseca. Što je duže žena zaposlena u tvrtki, duže joj je i plaćen dopust. U najgorem slučaju se može dogoditi da žena tijekom tog vremena uopće ne dobiva plaću i to, na primjer, ako poslodavac nema osiguranje za majčinstvo, a žena još ne radi u tvrtki punih godinu dana ili ako prije poroda zbog tegoba tri tjedna ili duže nije mogla dolaziti na posao. 

Norveška se može pohvaliti jednim od najdužih dopusta na svijetu, pa tako kod njih postoji izbor između 46 tjedana, to razdoblje je 100 posto plaćeno ili 56 tjedana, 80 posto plaćen dopust. Trideset šest tjedana je rezervirano za majke, a deset za oca (plus dva tjedna za vrijeme rođenja), a ostatak se dijeli. Tako Norvežani mogu birati između dvije opcije: da 49 tjedna primaju punu plaći ili 59 tjedana 80 posto svojih primanja. 

U Kanadi žene imaju godinu dana dopusta, a bez obzira na to da je li riječ o prvom ili petom djetetu, od 52 tjedne, 17 je rezervirano samo za majku, a ostalih 35 tjedana roditelji mogu podijeliti između sebe kako im odgovara. Kada je u pitanju plaća, zajamčeno je maksimalno 60 posto od prosječne plaće. S obzirom na to da su troškovi vrtića u toj zemlji veliki, kako navode, nerijetko su oni veći od primanja, pa se žene odlučuju ostati kod kuće do polaska djece u školu. 

U Americi dopust nije propisan zakonom, a “Family and Medical Leave Act” (FMLA) omogućava do 12 tjedana neplaćenog dopusta zbog rođenja djeteta. Male tvrtke do 50 radnika izuzete su iz sustava FMLA, što znači da tek majke u tvrtkama više od 50 zaposlenih imaju pravo na 12 tjedana dopusta.