Ususret 150 godina župe Goranci, objavljujemo jednu anegdotu fra Marija Knezovića kada je zvao župni ured u Gorancima u ljeto 2012. godine.
- Hvaljen Isus i Marija! Jesam li dobio župni ured u Gorancima?
- Da. Ovdje župni ured.
- Mogu li čuti župnika?
- Odgovor na to bijaše: Župnik je sad u Mostaru, ali ja vam mogu sve reći što treba!
Tako je počeo razgovor između mene i svojevrsnoga Mitije (Milenko Knezović) iz sela Goranci. Tek tada saznajem da se preziva kao i ja. Nekoliko dana kasnije susreo sam tog mladoga čovjeka koji se bori s posljedicama rata pa uz terapiju pokušava pobijediti poslije ratne traume.
I ranije su mi goranački župnici: fra Marko Jurič, fra Tomislav Puljić i sada fra Ferdo Boban pričali o njemu. On je jednostavno našao okrilje uz fratra. Župni ured je njegov drugi dom. On se uz fratra osjeća vrijednim i prihvaćenim.
Mitija mi reče: "svi su meni ponešto obećavali, ali svatko je digao ruke od mene osim moji fratra koji ovdje u Gorancima i sami teško žive".
Ovo pišem iz razloga što uistinu ima divnih primjera gdje se pastiri Crkve pretvaraju u jedini zavičaj osobama koje su u svijetu interesa društvu suvišak. O tome će se rijetko naći priča na naslovnici tiska.
Međutim ako netko fratra, samo jedanput, vidi s nekim imućnijim čovjekom to svi moraju znati i o tome će se novine raspisati po onoj otrcanoj matrici kako se uglavnom druže s bogatima. To što dnevno budu sa stotinu siromašnih i potrebnih se prešućuje, a osuda stiže samo zbog jednoga susreta s tzv. bogatašem.
Fra Ferdo Boban, župnik u Gorancima i njegov suradnik Mitija svakako služe kao primjer!
fra Mario Knezović
IN MEMORIAM
Milenko Knezović - Mitija
2014. - 2021.
Prolazi vrijeme, ali ne briše sjećanje na tebe. Po dobroti te pamtimo. Počivao u miru Božjem.
Nema komentara:
Objavi komentar