Nije bila slavna, ali ju je poznavao cijeli grad: Priča o ženi koja je obilježila Mostar

foto Ćiril Ćiro Raič

Iva Tutorova – mostarska legenda koju grad nije zaboravio  Mnogi su čuli za nju, još više ih je onih koji su njezino ime spomenuli, a da joj lik nikada nisu upoznali. Ipak, u kolektivnom sjećanju Mostara ime Ive Tutorove ostalo je trajno upisano kao simbol jednog posebnog vremena i grada kakvog se danas mnogi s nostalgijom prisjećaju, piše ABC portal.

Iva Tutorova, često u narodu izgovarana i kao Tuturova, bila je jedan od najprepoznatljivijih likova mostarskih ulica. Njezina svakodnevica bila je neraskidivo vezana uz krave koje je čuvala i gonila kroz gradske četvrti, stvarajući prizore koji su danas nezamislivi u urbanom okruženju.  

Njezina ruta najčešće je vodila niz Žovnicu, preko Rondoa pa sve do Balinovca. Hodala je opušteno, često sredinom ceste, vodeći svoje stado kroz grad, dok su vozači strpljivo čekali da prođe. Nije bilo nervoze ni žurbe – bio je to Mostar nekih drugih vremena, grad u kojem su ljudi imali više razumijevanja jedni za druge, a osebujni pojedinci davali poseban šarm svakodnevnom životu.  

Upravo zbog svoje jedinstvenosti Iva je postala svojevrsna gradska legenda. Generacije Mostaraca prepričavale su anegdote o njoj, a njezino ime ostalo je sačuvano i u stihovima pjesama koje govore o starom Mostaru i njegovim prepoznatljivim likovima.  

Posebno mjesto zauzima u pjesmi „Mostarska“ grupe Mo Selection Band, u kojoj se evociraju uspomene na neka ljepša i bezbrižnija vremena:  

“Sjećaš li se, druže, kad je niz Žovnicu, Iva Tutorova gonila junicu, pa preko Rondoa, preko Balinovca, svi su znali Ivu…”  

Danas, kada se spomene njezino ime, ono sa sobom nosi sjećanja na autentični Mostar, grad osebujnih karaktera, spontanosti i ljudskosti. Iva Tutorova nije bila javna osoba niti povijesna ličnost u klasičnom smislu, ali je ostavila trag kakav mnogi nisu uspjeli. Postala je dio urbanog identiteta Mostara i simbol vremena koje se sve češće priziva kroz priče starijih generacija.  

Njezina pojava, svakodnevne šetnje sa stadom i vedar duh ostali su zabilježeni u uspomenama Mostaraca kao neizostavan dio gradske povijesti.  

Počivala u miru Božjem.