Na 24 nedjelju kroz godinu, 13. rujna, u selu Raška Gora, na lokalitetu Mačja glavica, ponovno je slavljena sveta misa na ovom drevnom misištu. Misno slavlje predvodio je župnik župe Uznesenja Blažene Djevice Marije Goranci, fra Ivan Ivanda.
Mačja glavica mjesto je koje u sebi čuva vrijedan trag vjerske i povijesne baštine raškogorskoga kraja. Prema predaji, sveta misa na ovom se mjestu slavila još za vrijeme turske vladavine, a tradicija je nastavila živjeti sve do razdoblja nakon Drugoga svjetskog rata, piše Goranci online.
Tradicija koja je prekidana, ali nikada nije zaboravljena
Prema svjedočanstvima i predaji mještana, posljednja sveta misa prije dugog prekida slavljena je 1948. godine. Nakon toga, zbog tadašnjih životnih i društvenih okolnosti, okupljanje vjernika na ovom mjestu prestalo je.
Tradicija je ponovno pokrenuta nakon Domovinskoga rata. Na zahtjev mještana, sveta misa na Mačjoj glavici ponovno je slavljena 1995. godine, a predvodio ju je tadašnji župnik fra Nikola Spužević. Ipak, obnovljena tradicija trajala je samo jednu godinu, nakon čega je uslijedila nova stanka.
Na ponovno oživljavanje misišta čekalo se sve do 2011. godine.
Tada su mještani nabavili potreban materijal, uredili prostor oko kapelice i napravili novi križ koji su vlastitim rukama i na svojim ramenima iznijeli do misišta.
Misa 2011. okupila oko 150 vjernika
Veliki povratak vjernika na Mačju glavicu dogodio se 25. rujna 2011. godine. Sveta misa započela je u 12:30 sati, a predvodio ju je tadašnji župnik, danas pokojni fra Ferdo Boban. Na misnom slavlju okupilo se oko 150 vjernika.
O tom događaju svojedobno je govorio Darko Glibić, prisjećajući se kako je prostor prije obnove bio gotovo potpuno zarastao.
„Sjećam se da je tada cijeli prostor bio zarastao osim gomile na kojoj je napravljen oltar i do ovog mjesta nema asfalta. Prije početka svete mise hrvatsku zastavu podigao je najstariji nazočni Blaž Aničić, sin Mate, kojega su zvali Matiša, iz zaselka Ćordina Kula.
Posebno mjesto na misištu zauzima veliki željezni križ visok oko pet metara. Izradio ga je Karlo Šunjić, sin pokojnog Ilije. Te je godine fra Ferdo Boban blagoslovio križ te poručio kako će na Mačju glavicu dolaziti svake godine dok bude župnik.“, prisjetio se Glibić.
Mjesto koje čuva uspomene
Mačja glavica tako nije samo jedan od vrhova iznad Raške Gore. Za mještane je to mjesto molitve, okupljanja i sjećanja na generacije koje su prije njih dolazile na ovo misište.
Nekada se do oltara dolazilo teško prohodnim putovima, a danas se nastoji sačuvati ono što je od ove tradicije ostalo. Svaka nova sveta misa na Mačjoj glavici podsjetnik je na ljude koji su desetljećima čuvali uspomenu na ovo mjesto i koji su, unatoč dugim prekidima, ponovno vraćali život starom misištu.
Lijepa tradicija vezana uz ovo misno slavlje jest i da se svake godine prikupljena milostinja, odnosno lemuzina, daruje onima koji su organizirali okrjepu za vjernike kako bi se podmirili troškovi hrane i pića.
Mačja glavica ostaje tako jedno od mjesta na kojima se susreću vjera, tradicija i uspomena. Sveta misa 13. rujna još je jednom okupila vjernike i pokazala da pojedina mjesta, i kada godinama utihnu, ipak ne nestaju iz kolektivnog sjećanja ljudi koji ih smatraju dijelom svoje baštine.
Slike s podizanja zastave i blagoslova križa iz 2011.
Nema komentara:
Objavi komentar