Čitlučki župnik fra Danko Perutina gostovao je u emisiji Hrvatskog nadzemlja, gdje je podijelio jedno od najupečatljivijih svjedočanstava koje je doživio tijekom godina svećeničke službe u Međugorju. Riječ je o događaju koji mu se, kako sam kaže, duboko urezao u sjećanje i koji i danas svjedoči o snazi vjere, molitve i pouzdanja u Boga, piše Medjugorje-info.com.
Govoreći o ispovijedima u Međugorju, fra Danko se prisjetio Cvjetnice 2001. godine, kada je broj hodočasnika bio iznimno velik. Svećenici su od jutra do kasnih večernjih sati neumorno ispovijedali, a redovi pred ispovjedaonicama nisu se smanjivali.
„To je bilo za Cvjetnicu. Za Cvjetnicu bude najviše ispovijedanja. Hrvati dođu iz cijele Hrvatske i naši odavde. Cijeli smo dan bili u ispovjedaonicama, po nas desetorica“, ispričao je fra Danko.
Nakon dugih sati provedenih u uskim starim ispovjedaonicama, oko devet sati navečer nakratko je izišao kako bi se protegnuo. Međutim, prizor koji ga je dočekao bio je isti kao i tijekom cijelog dana – mnoštvo ljudi koji su i dalje čekali sakrament pomirenja.
Kako bi barem nakratko predahnuo od neprestanog ritma ispovijedanja, odlučio je nakon ispovijedi pitati vjernike odakle dolaze. Tada je u ispovjedaonicu ušao muškarac u četrdesetim godinama koji je nakon ispovijedi zamolio dopuštenje da podijeli kratko svjedočanstvo.
„Velečasni, vidim da je velika gužva, bih li mogao reći samo jedno kratko svjedočanstvo?“, upitao ga je.
Fra Danko priznaje kako mu je tih nekoliko minuta dobro došlo za predah, no nije ni slutio da će čuti priču koju nikada neće zaboraviti.
Muškarac mu je ispričao kako je prije deset godina sa suprugom došao u Međugorje tražeći pomoć i utjehu u teškoj životnoj situaciji. Njegova supruga bolovala je od uznapredovalog karcinoma, a liječničke prognoze nisu ulijevale nadu. Osim toga, nisu mogli imati djece.
„Ovdje smo došli ja i moja žena. Ona je imala karcinom, teško, već je bila uznapredovala faza. Nismo mogli imati djece i došli smo u Međugorje tražiti pomoć od Boga i od Gospe“, prenio je fra Danko njegove riječi.
Dok su promatrali druge hodočasnike kako mole na Brdu ukazanja i Križevcu, odlučili su i sami krenuti putem križa. Supruga je hodala ispred njega, pognuta i u suzama, opterećena mišlju da joj se život približava kraju.
„Moja žena je išla ispred mene, bila je malo pognuta, plakala je. Ja sam išao iza nje i molio. Ona je razmišljala već o sprovodu jer je situacija bila teška“, prisjetio se.
Prema svjedočanstvu koje je čuo, presudan trenutak dogodio se kod 12. postaje križnog puta na Križevcu.
„Kad smo došli do 12. postaje, ona se uspravila kod drveta i proderala iz svega glasa: ‘Ja sam zdrava, ja ću ti roditi djecu.’“
Muškarac je, kaže, bio iznenađen njezinim riječima te joj je odgovorio da najprije završe križni put, a poslije će vidjeti što će pokazati liječnički nalazi.
Nakon nekoliko dana provedenih u Međugorju vratili su se u Zagreb, gdje je suprugu čekao novi liječnički pregled. Ono što je uslijedilo ostavilo je bez riječi i njih i liječnike.
„Kad je doktor pogledao nalaze, rekao je: ‘Što ste radili?’ Oni su odgovorili: ‘Nismo ništa radili, bili smo samo u Međugorju.’ A on im je rekao da bolesti više nema, da nema karcinoma“, prenio je fra Danko.
No tu priča nije završila. Deset godina poslije isti se čovjek ponovno pojavio u Međugorju, ali ovoga puta s posve drukčijim razlogom.
„Došao sam ovdje nakon deset godina u Međugorje, za hvalu Bogu i Gospi. Ali nisam došao sam. Sa mnom su moja žena i dvoje djece“, rekao je.
Fra Danko Perutina istaknuo je kako mu je upravo ovo svjedočanstvo ostalo među najdublje urezanim uspomenama iz vremena službe u Međugorju.
U mjestu koje već desetljećima okuplja milijune hodočasnika iz cijeloga svijeta, mnogi dolaze opterećeni križevima bolesti, patnje i životnih kušnji. Neki traže odgovore, drugi utjehu, a treći snagu za nastavak puta. Ovo svjedočanstvo, koje je fra Danko podijelio nakon četvrt stoljeća, podsjeća da vjera često otvara prostor nadi upravo onda kada ljudski gledano izgleda da nade više nema.
„To mi je jedno svjedočanstvo, ono, jako“, zaključio je fra Danko Perutina.
Nema komentara:
Objavi komentar