Pričest je susret s Kristom, a ne trenutak za osobne obrede

foto Vjera i djela

Župa sv. Ivana Apostola i Evanđelista objavila je na svojim mrežnim stranicama priopćenje upućeno vjernicima u kojem se podsjeća na važnost i dostojanstvo svetog euharistijskog slavlja, s posebnim naglaskom na način primanja svete pričesti. U tekstu se vjernike potiče na vjernost liturgijskim odredbama i na izbjegavanje privatnih praksi koje nisu predviđene crkvenim obredom, kako bi se sačuvala svetost i jedinstvo zajedničke molitve.

Sveta misa svoj vrhunac doseže u euharistijskoj pričesti. To je najsvetiji trenutak liturgije u kojem vjernik prima samoga Krista pod prilikama kruha. Upravo zato Crkva kroz svoje liturgijske odredbe jasno propisuje način primanja svete pričesti, kako bi se sačuvalo dostojanstvo ovog uzvišenog sakramentalnog susreta te izbjegle prakse koje nisu u skladu s liturgijom.

Katolička Crkva dopušta da se sveta pričest prima na jezik ili na ruku, stojeći ili klečeći, ovisno o važećim liturgijskim propisima i mogućnostima pojedine zajednice. Nijedan od tih načina nije manje vrijedan od drugoga ako se obavlja s vjerom, poštovanjem i u skladu s crkvenim odredbama.

Međutim, ono što Crkva ne poznaje niti preporučuje jesu osobni obredi koji se ponekad mogu vidjeti tijekom pričešćivanja. Krstiti se neposredno prije ili nakon primanja pričesti, poklecati pred svećenikom, dodatno se naklanjati ili izvoditi druge privatne geste tijekom samog čina pričesti nije dio liturgijskih propisa te nema svoje utemeljenje u obredu. Takve radnje mogu narušiti liturgijski red i odvraćati pozornost od onoga što je uistinu bitno – dostojanstvenog primanja Kristova Tijela.

Posebno se upozorava na praksu koja se kod pojedinih vjernika može primijetiti prilikom primanja pričesti na jezik. Nakon što prime hostiju, neki vjernici rukom dodiruju Tijelo Kristovo koje su upravo primili. Takvo postupanje nije dopušteno. Kada se pričest prima na jezik, hostija se ne smije naknadno dodirivati prstima. Tijelo Kristovo prima se s najvećim poštovanjem, bez dodatnih gesta koje nisu predviđene liturgijom.

Kada se pričest prima na ruku, način je također jasno određen. Vjernik ispruži lijevu ruku, a ispod nje postavi desnu kao znak poštovanja i spremnosti da primi Gospodina. Nakon što svećenik ili izvanredni djelitelj položi Tijelo Kristovo na dlan i izgovori riječi: "Tijelo Kristovo", vjernik odgovara: "Amen", a zatim se odmah pričesti pred djeliteljem pričesti.

Što se tiče primanja pričesti klečeći, Crkva i taj način dopušta. Ipak, u mnogim župnim crkvama nisu osigurani liturgijski uvjeti, poput pričesnih klecala, zbog čega takav način može otežati red pričešćivanja. Stoga se od vjernika očekuje razboritost i obzirnost prema drugima kako bi se pričest odvijala dostojanstveno i bez ometanja zajednice okupljene na svetoj misi.

Liturgija nije prostor za osobne improvizacije niti za isticanje vlastitih oblika pobožnosti. Njezina ljepota očituje se upravo u zajedništvu, poslušnosti Crkvi i poniznom prihvaćanju onoga što je propisano. Najveće poštovanje prema Presvetoj Euharistiji ne pokazuje se izvanjskim gestama, nego čistim srcem, sabranošću, vjerom i življenjem onoga što vjernik prima.

Stoga se vjernici pozivaju da poštuju liturgijske odredbe prilikom pričešćivanja. O tim je pravilima u više navrata bilo govora, a svrha podsjećanja nije ukor, nego očuvanje svetosti euharistijskog slavlja. Svećenici ne žele tijekom dijeljenja pričesti upozoravati na nepravilnosti koje se mogu izbjeći jednostavnim poštivanjem crkvenih propisa.

Euharistija je najveći dar koji je Krist ostavio svojoj Crkvi. Pristupajmo joj stoga s dubokim poštovanjem, poniznošću i poslušnošću, svjesni da je upravo u vjernosti liturgiji sadržano pravo štovanje Presvetoga Oltarskog Sakramenta.