Glumica Marijana Mikulić, rodom iz Širokog Brijega, gostovala je u podcastu popularne Ive Kraljević, gdje je otvoreno progovorila o novoj monodrami koja se, kako je istaknuto u razgovoru, rasprodaje diljem Hrvatske i BiH, ali i o osobnim temama koje su obilježile njezin privatni i profesionalni put, prenosi Hercegovina.info.
U emotivnom i iskrenom razgovoru dotaknula se odrastanja u Hercegovini, naglasivši kako ju je taj kraj snažno oblikovao – dao joj unutarnju snagu, ali i visoka očekivanja koja si je sama postavljala.
“Bila sam jedno klasično hercegovačko dijete, ali opet malo svoja, malo drugačija i pomalo buntovna”, ispričala je. Kao najstarija od četvero djece i jedina kći u obitelji, rano je preuzela odgovornost koja se, kako kaže, često podrazumijeva za djevojčice u većim obiteljima.
“Uvijek si nekako uključen u sve. Čuvanje mlađe braće, pomoć u kući, dobre ocjene, kolači subotom, čišćenje s mamom… Htio ne htio, strpan si u određeni kalup”, kazala je, dodajući kako je istodobno tražila svoje “ispušne ventile” kroz izlaske i sitne buntove. Smatra da su i muškarci opterećeni stereotipima, ali da su žene tradicionalno nosile veći teret očekivanja.
Baka Šima – simbol hercegovačke snage
Posebno emotivno govorila je o svojoj pokojnoj baki Šimi, koju opisuje kao simbol snage hercegovačkih žena.
“Ona je prošla težak i grub život, ali nikad se nije predavala. Na mojoj svadbi je, iako u godinama, došla sa štapom i plesala. Bila je puna života”, prisjetila se. Upravo u baki vidi sliku Hercegovine i žena tog kraja – “do kraja koštunjavih, ali boraca”.
Teret suvremenih očekivanja i burnout
Govoreći o današnjim očekivanjima od žena, Mikulić je istaknula kako se od njih traži da istodobno budu uspješne na poslu, posvećene majke, dobre domaćice i da pritom izgledaju besprijekorno.
“Kad netko kaže ‘ona je samo doma i čuva djecu’ – to nije samo. To su tri posla u jednom. Ako uz to imaš i ambiciju raditi izvan kuće, a druga strana ne sudjeluje ravnopravno, to je žrvanj koji te samelje”, rekla je.
Snaga koju joj je dala Hercegovina, priznaje, na trenutke je bila i dvosjekli mač.
“Dovela sam se do ruba i doživjela burnout. Nisam vidjela kako dalje”, iskreno je priznala, naglasivši da i ono što nas oblikuje i osnaži ponekad može odvesti u drugu krajnost.
Duhovni zaokret u najtežem razdoblju
Otvoreno je govorila i o svojoj vjeri te duhovnom putu u najtežem razdoblju života. Odrasla je u katoličkoj obitelji, ali, kako kaže, nikada nije bila posebno intenzivna u prakticiranju vjere.
“U tom potpunom slomu počela sam doslovno zazivati Boga: ‘Ako te ima, daj mi neki znak da ima smisla ovo nastaviti’. Ja uopće nisam znala kako dalje”, kazala je, opisujući dubinu osobne krize kroz koju je prolazila.
Upravo tada doživjela je snažan duhovni zaokret.
“Krenula sam čitati Bibliju. Uključila sam se u duhovne vježbe i tu sam jednostavno našla svoju utjehu, svoj mir i ponovno čvrsto tlo pod nogama. Našla sam snagu koja mi je bila toliko potrebna”, rekla je.
Iako su teškoće ostale, uključujući razdoblje u kojem je suprug radio u Njemačkoj, istaknula je kako joj je duhovni oslonac pomogao da izdrži turbulentno razdoblje.
“Sve je i dalje bilo tu, i poteškoće i muž još uvijek u Njemačkoj, ali to me nekako izdiglo iznad svega i tako sam uspjela dalje.”
Majčinstvo i izazovi autizma
Poseban dio razgovora bio je posvećen majčinstvu i iskustvu roditelja djeteta s poteškoćama iz spektra autizma. Mikulić je govorila o važnosti rane intervencije i svakodnevici koja dolazi s dijagnozom njezina najmlađeg sina Jakova.
“To je jednostavno cjelodnevni angažman roditelja”, naglasila je, ističući kako sustav često ne pruža dovoljno jasne informacije i podršku obiteljima.
“Majčinstvo je prekrasno. Sve ono okolo je preteško”, poručila je u rečenici koja je snažno odjeknula i sažela cijeli razgovor.
Iskrena ispovijest Marijane Mikulić pokazala je koliko su snaga, vjera i ustrajnost važni u trenucima kada se čini da dalje nema puta – ali i koliko su podrška i razumijevanje društva ključni za obitelji koje se suočavaju s velikim životnim izazovima.









Nema komentara:
Objavi komentar