Dokumentarni video koji je objavio YouTube kanal Zenica kroz objektiv ponovno je otvorio jedan od najzagonetnijih i najpotresnijih slučajeva nestanka djeteta u bivšoj Jugoslaviji – nestanak četverogodišnjeg Alena Bjeloševića, koji je bez traga nestao 6. travnja 1986. godine u zeničkom naselju Bilimišće.
Bila je nedjelja, sunčan i miran proljetni dan. Alen se igrao na obali rijeke Bosne sa starijim bratom Adnanom i još nekoliko djece iz susjedstva. Rijeka je bila plitka, gotovo bezopasna, a dodatni osjećaj sigurnosti davala je činjenica da se na obali nalazilo desetak ribara. Među njima su bili i Alenov otac Tahir te njegov brat Šerif. Svi su se nalazili u krugu od tridesetak metara od obiteljske kuće.
Upravo taj detalj čini ovaj slučaj posebno zagonetnim. Oko 12:30 sati Adnan se na kratko odvojio od mlađeg brata i otišao u kuću kako bi od majke Lejle uzeo šnitu kruha za obojicu. Zadržao se svega tridesetak sekundi. Kada se vratio, Alena više nije bilo.
Potraga je započela istoga trena. Otac, rođak i brat krenuli su nizvodno prema mostu koji je u to vrijeme bio u rekonstrukciji. Ondje ih je dočekao prizor koji je dodatno produbio strah – jedan od radnika držao je u rukama Alenovu novu loptu, rekavši kako ju je iz vode izvukao svega nekoliko trenutaka ranije.
Unatoč svemu, mogućnost da se dječak utopio vrlo je brzo odbačena. Rijeka je toga dana bila toliko plitka da bi je dijete moglo pregaziti, a gotovo je nezamislivo da nitko od prisutnih ribara ne bi primijetio dijete u vodi. Ronioci su danima pretraživali svaki centimetar riječnog korita, no nisu pronašli nikakav trag.
Alen je, kako svjedoče članovi obitelji, bio iznimno komunikativan i znatiželjan dječak. Znao je svoje ime, imena roditelja i gdje živi. Obitelj stoga vjeruje da je netko iskoristio tih kobnih tridesetak sekundi Adnanova odsustva, prišao dječaku i jednostavno ga odveo.
Nada da je Alen živ nikada nije u potpunosti ugašena. Postoji mogućnost da danas živi negdje u inozemstvu, možda pod drugim imenom, nesvjestan svoga pravog identiteta. U toj potrazi postoji i jedan važan, nepobitan detalj – Alen ima specifičnu resicu desnog uha koja nije u potpunosti srasla i razlikuje se od lijeve za oko jedan centimetar.
Njegova sestra Lamija, rođena nakon Alenova nestanka, odrasla je uz prazno mjesto za obiteljskim stolom i priče o bratu kojega nikada nije upoznala. Danas je upravo ona jedna od nositeljica ove potrage. U emotivnoj poruci poručuje: „Ti si nestao, ja sam se rodila. Moja želja da te upoznam nikada neće proći.“
Godine 2018. stručnjaci su izradili fotorobot koji prikazuje kako bi Alen mogao izgledati kao odrastao čovjek. Objave su tada probudile novu nadu, ali i stare rane, uz poruke poput: „Ja ovog lika znam.“ Svaka nova informacija vraća bol, ali i snagu da se ne odustane.
Slučaj Alena Bjeloševića nije samo zaboravljeni policijski dosje. To je priča o krhkosti sigurnosti, o jednoj obitelji koja odbija prihvatiti tišinu i zaborav. Ako ste osamdesetih godina boravili u Zenici, ako prepoznajete osobu s fotorobota ili znate bilo kakav detalj – progovorite. Možda Alen upravo sada gleda ovaj video. Možda ste to baš vi.
Podijelite ovu priču. Jer nada u Bilimišću nikada nije umrla.
Nema komentara:
Objavi komentar