U 77. godini života preminuo je Dalibor Brun, jedan od rijetkih i istinski prepoznatljivih vokala koji su snažno obilježili hrvatsku glazbenu scenu. Vijest o njegovoj smrti objavila je diskografska kuća Croatia Records, ostavivši iza sebe tugu među kolegama, glazbenim kritičarima i brojnim poštovateljima njegova rada.
Brunov odlazak označava kraj jedne važne glazbene epohe, ali i podsjeća na bogat opus, osebujan glas i snažnu emociju kojom je desetljećima doticao publiku.
Kako je zapisao glazbeni publicist Bojan Mušćet, samo su rijetki izvođači zavrijedili nadimak „Glas“, a Dalibor Brun bez sumnje pripada tom uskom krugu. Njegov vokal bio je jedinstven – dubok, snažan i emotivan – oblikovan na temeljima rocka i bluesa, a kaljen na riječkim plesnim pozornicama šezdesetih godina. U to vrijeme Rijeka je bila jedno od središta urbane glazbene scene, a kultna okupljališta poput Nafte i Tenisa bila su mjesta na kojima je Brun brusio svoj talent i gradio prepoznatljiv izričaj.
Glazbeni počeci i prvi uspjesi Svoj glazbeni put Dalibor Brun započeo je kao član sastava Boemi, Henrik III. i Uragani. Upravo s Uraganima 1968. godine snima prvi riječki EP s pjesmama „Deborah“, „Žur“, „Radi tvoje ljubavi“ i „Ako kiša obriše suze“. EP je ubrzo privukao pozornost glazbene javnosti, a posebice se istaknula skladba „Deborah“.
Izvedba te pjesme na Festivalu jugoslavenske pop glazbe u Zagrebu donijela je sastavu Uragani nagradu za najbolju vokalnu interpretaciju, ponajprije zahvaljujući Brunovu iznimnom pjevačkom nastupu, koji je već tada pokazivao širinu i snagu njegova talenta.
Brunov glas nije ostao nezapažen ni izvan riječkih okvira. Nakon odlaska Dušana Prelevića iz legendarne Korni grupe, Dalibor Brun postaje vokalni solist tog beogradskog sastava. S Korni grupom snima singlove „Džum-ram“ i „Pastir i cvet“, koji su kasnije uvršteni na dvostruki album „Mrtvo more“, jedno od važnijih izdanja tadašnje rock scene.
Nasljeđe koje ostaje
Odlaskom Dalibora Bruna hrvatska i regionalna glazba izgubila je umjetnika čiji je glas bio više od tehnike – bio je izraz emocije, iskustva i autentičnosti. Njegove interpretacije i danas ostaju svjedočanstvo vremena u kojem su se glazba i strast stapali u nešto trajno.
Dalibor Brun ostaje upamćen kao „Glas“ – onaj koji se ne zaboravlja.
Nema komentara:
Objavi komentar