Svaku večer vježba kako bi ujutro ustao u pet sati. U pet je već na nogama i tako godinama započinje svaki svoj dan. Tako priča Zoran, 73-godišnjak iz Proboja kod Ljubuškog, čovjek koji je bez jedne noge, ali s nevjerojatnom snagom volje i radnom etikom kakva se rijetko viđa. Invaliditet ga, kako kaže, ne zaustavlja – sam brine o stadu od oko 150 koza, radi svakodnevno i već osam godina nije imao nijedan dan odmora.
Ne pije kavu, ne pije kolu, ne pije alkohol, a tablete uzima minimalno. Kaže da se dvadeset godina nije ni prehladio. Cijelu zimu radi mokar kao čep, ali ga ništa ne boli. Dok to govori, smije se i pokazuje štake s metalnim nastavcima koje su mu postale produžetak tijela i alat za svakodnevni rad.
Unatoč tome što nema nogu, Zoran tvrdi da mu invaliditet nije priznat. Živi od skromne socijalne pomoći od oko 250 konvertibilnih maraka. Mirovinu, kaže, nije dobio, kao ni civilnu invalidninu. Papiri mu stižu kući s obrazloženjem da mu se invaliditet ne priznaje. Kaže kako mu je teško razumjeti da čovjek bez noge, u očima sustava, nije invalid.
Bez obzira na sve, ne odustaje od rada ni brige o životinjama. Najveći trošak mu je hrana, posebno mekinje i sijeno. Samo na mekinje godišnje potroši više od pet tisuća maraka, a gdje je još sijeno i ostali troškovi. Kaže da zadnju marku daje za stado jer ne želi da životinje pate.
Ističe kako bez psa ne bi mogao čuvati koze. Vukova ima, a svi koji drže koze ili ovce, dodaje, znaju da bez psa nema sigurnosti. Bilo je i problema, prijava i nesporazuma, ali pas je nužan da bi stado opstalo.
Na pitanje kako s jednom nogom uspijeva okupiti i voditi koze po terenu, odgovara jednostavno. Samo ih pozove i one idu gdje on hoće. Navikle su na njega, kaže, voli ih, ali se mora znati red.
Govoreći o tržištu, kaže kako su cijene koza posljednjih godina znatno porasle. Danas koza košta od 350 do 400 maraka, a skotna ide i do 500, dok su nekad bile upola jeftinije.
Zoran živi sam. Dvaput se ženio, a humor mu je, kako sam priznaje, svojevrsni oklop. Kaže da će se, ako bude prilike, oženiti i treći put te kroz smijeh poručuje da se slobodno javi koja želi. Sve što ima, naglašava, krvavo je zaradio. Ne traži od nikoga ništa, samo da ljudi prepoznaju dobrotu i trud, zaključuje Zoran za Glas Hercegovine.
Nema komentara:
Objavi komentar