Laž o “logoru” u Makarskoj i definitivni slom novinarskih mainstream standarda

Izjava o “logoru” u Makarskoj nije bezazlena, ona nosi tešku političku i povijesnu konotaciju pogotovo radi Hrvata u BiH i istine o ratu

Dominik Alpeza, Facebook

Slučaj deportacije Sandra Silajdžića, odnosno Sandra Vukovića, razotkrio je niz ozbiljnih problema u djelovanju dijela hrvatskih mainstream medija: od selektivnog iznošenja činjenica, preko ideološke pristranosti, do svjesnog prešućivanja neistina koje zadiru u osjetljivu povijesnu istinu Republike Hrvatske. Najproblematičniji moment cijele afere nije ni marihuana, ni ICE, ni Donald Trump – nego izjava o navodnom “logoru” u Makarskoj, izrečena u eteru nacionalne televizije, bez ikakve reakcije novinara.

Ta je tvrdnja – da je “hrvatska armija” Silajdžića i njegovu obitelj “uhvatila” i smjestila u “logor” – notorna laž. Riječ je o grubom falsificiranju povijesnih činjenica. Hrvatska tijekom Domovinskog rata nije imala logore za izbjeglice iz BiH, nego je desetke tisuća ljudi – uključujući i obitelj Silajdžić/Vuković – smještala u hotele, odmarališta i organizirane prihvatne centre, često upravo na području Makarske rivijere. To su provjerljive, dokumentirane činjenice.

Upravo zato je šutnja Milene Zajović i voditeljice Nataše Božić u studiju N1 posebno zabrinjavajuća. Ako je riječ o “jezičnoj barijeri”, kako se naknadno pokušalo opravdati – zašto nije reagirano? Zašto nije postavljeno jednostavno potpitanje: “Gospodine, mislite li na izbjeglički kamp, a ne logor?” Zašto se laž pustila da ostane visjeti u eteru?

Odgovor je neugodan, ali očit: jer se savršeno uklapala u unaprijed pripremljeni narativ.

Narativ prije činjenica

Od prvog članka Milene Zajović u Večernjem listu bilo je jasno da se ne radi o istraživačkom novinarstvu, nego o aktivističkom pristupu. ICE se opisuje kao “zloglasna” služba i “paravojska”, Donald Trump kao izvor sveg zla, a Silajdžić kao nevina žrtva “okrutnog sustava”. Činjenice koje ne idu u prilog toj slici – nesređen status, višestruki sukobi sa zakonom, kazneni postupci, pravo prezime – ili se izostavljaju ili relativiziraju.

Isto vrijedi i za RTL Direkt i nastup Mojmire Pastorčić. Tamo se ide i korak dalje: gostu se praktički sugerira da “nije napravio ništa”, čime se gledateljima otvoreno poručuje da deportacija nema nikakvo uporište. Pritom se ponovno prešućuje izjava o “logoru”, kao i činjenica da marihuana, bez obzira na današnje trendove legalizacije u nekim saveznim državama, ostaje ilegalna prema saveznom zakonu SAD-a, osobito za nedržavljane.

Društvene mreže kao korektiv

Paradoksalno, posao koji su trebali obaviti profesionalni novinari, obavile su – društvene mreže. Narodni reporteri, Dominik Alpeza i Ivo Šošić prvi su objavili sudske zapise, kaznene postupke i činjenicu da se Silajdžić u službenim dokumentima zove Vuković. Upravo su oni prvi javno upozorili na skandaloznu upotrebu riječi “logor”.

Tek nakon pritiska javnosti, Milena Zajović objavljuje “pojašnjenje”. No ni tada se ne ispričava zbog propusta, niti priznaje pogrešku. Umjesto toga, nove informacije naziva tek “informacijama”, a kritičare optužuje za “radikalni diskurs”. Drugim riječima – problem nije u netočnim ili prešućenim činjenicama, nego u onima koji su ih iznijeli.

Zašto je “logor” ključna riječ

Izjava o “logoru” u Makarskoj nije bezazlena. Ona nije tek pogrešna riječ – ona nosi tešku političku i povijesnu konotaciju pogotovo radi Hrvata u BiH i istine o ratu, a sve u kontekstu Domovinskog rata. Takva tvrdnja implicira da je Hrvatska provodila sustavno zatočavanje civila, što je neistina i ozbiljna optužba. Prešutjeti je znači prešutno je prihvatiti.

Upravo zato je medijska šutnja o toj rečenici možda i najveći skandal cijelog slučaja. Jer pokazuje da dio mainstream medija više nije korektiv vlasti i javnosti, nego kreator poželjnih narativa, čak i po cijenu povijesne istine.

Slučaj Silajdžić/Vuković je priča o slomu profesionalnih standarda, o mainstram novinarstvu koje bira stranu prije nego što provjeri činjenice i o spremnosti da se prešuti laž – ako ona “pomaže” narativu.

Granice postoje. Zakoni postoje. I istina također postoji.
A kada se istina prešućuje, onda to više nije novinarstvo – nego propaganda.

Narod.hr / Goranci online