Proizvodnja duhana u Bosni i Hercegovini ima dugu i slojevitu povijest, čiji počeci sežu u 17. stoljeće. Iako točni datumi njegova dolaska nisu poznati, vjeruje se da je duhan u BiH stigao preko Dalmacije, kroz trgovinske veze s Mletačkom republikom, piše Bljesak.info.
Prvi zapisi i navika pušenja
Najraniji podaci govore da se duhan najprije uzgajao u Hercegovini, odakle se širio u druge krajeve. Već u 17. stoljeću spominje se krijumčarenje hercegovačkog duhana u Dubrovačku republiku. Istodobno, putopisci poput Henryja Blounta i Poulleta bilježili su popularnost pušenja nargile u sarajevskim i mostarskim kavanama. Navika pušenja tada je bila predmet rasprava – dok su kavane postajale središta društvenog života, pjesnici poput Šejha Hasana Kaimije upozoravali su na štetnost duhana.
Razvoj esnafa i prva duhanska stanica
Na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće duhan se uzgajao uglavnom za vlastite potrebe, dok je manji dio završavao u trgovini. Posebne radnje i esnafi – tutundžije i havandžije – bavili su se rezanjem i prodajom duhana. Pod osmanskom vlašću proizvodnja je bila slobodna, no proizvođači su morali davati desetinu.
Pravi uspon dolazi s dolaskom Austro-Ugarske. Uvođenjem monopola na duhan 1880. godine započinje organizirana proizvodnja i otkup. Te godine u Mostaru je otvorena prva duhanska stanica, a ubrzo su slijedili Ljubuški, Trebinje, Stolac, Čapljina, Foča i drugi gradovi. Posljednja stanica otvorena je 1912. godine u Širokom Brijegu. Hercegovački duhan ubrzo je stekao glas vrhunskog proizvoda, pa je čak stizao i na bečki dvor.
Krize i politički pritisci u Kraljevini Jugoslaviji
Nakon Prvog svjetskog rata i ulaska BiH u Kraljevinu SHS, duhanska industrija doživjela je poteškoće. Uprava je preseljena u Beograd, a hercegovački duhan počeo je gubiti tržište pred konkurencijom iz Bugarske i Grčke. Vlada je ukinula pravo na sadnju za osobne potrebe, a politička opredjeljenja sela odražavala su se na kvote za sadnju.
Unatoč pritiscima, hercegovački seljaci su se organizirali kroz udruženja. Već 1939. predloženo je osnivanje Duhanskog instituta, koji je zaživio tek 1955. godine. Do 1940. godine proizvodnja u Hercegovini dosegnula je 9.000 tona, a broj proizvođača 24.000.
Zlatno doba i izazovi u Jugoslaviji
Razdoblje SFRJ donijelo je četiri ključne etape. Od obnove nakon Drugog svjetskog rata, preko borbe s bolestima poput plamenjače, do uvođenja novih sorti i tehnoloških inovacija, proizvodnja je oscilirala. Najveći vrhunac zabilježen je 1976. godine, s više od 12.000 tona duhana u Hercegovini. Ipak, ekonomske poteškoće i bolesti kasnije su dovele do stagnacije.
Hercegovački duhan, poznat po svojoj kvaliteti, izvozio se u zemlje poput Egipta, Alžira i Čehoslovačke, a koristio se i u tvornicama cigareta širom Jugoslavije.
Pad i zatvaranje stanica
Raspad Jugoslavije i ratna razaranja 1990-ih označili su početak kraja industrije duhana u BiH. Nestalo je zajedničko tržište, a proizvodnja je naglo opadala. S vremenom je i interes seljaka za sadnju duhana sve više slabio, a otkupne stanice prestajale su s radom. Posljednje su zatvorene u Stocu 2011. i u Ljubinju 2013. godine, čime je završeno jedno od najvažnijih poglavlja agrarne povijesti Hercegovine.
Cijeli članak možete poročitati na portalu Bljesak.info.
Nema komentara:
Objavi komentar