KONCERT STOLJEĆA: 580.000 mobitela na Hipodromu, a gdje su ostali

Koncert stoljeća, kako su ga nazvali mnogi, održan je na zagrebačkom Hipodromu. Glavni akter: Marko Perković Thompson. Prema podacima tri vodeća hrvatska telekoma, u 21:35 na prostoru Hipodroma zabilježeno je čak 580.000 aktivnih mobitela. Brojka od koje zastaje dah. Ali i otvara neka zanimljiva pitanja.  

Jer mobitel nije isto što i čovjek. Niti svaki čovjek ima mobitel.  

Gdje su djeca?  

Postavimo prvo pitanje: koliko je bilo djece bez mobitela? Znamo da mnogi roditelji vode djecu na koncerte, osobito ovakve, koji imaju gotovo obiteljski, domoljubni karakter. Djeca do 10-12 godina često nemaju mobitel. Ako uzmemo konzervativnu procjenu da je barem 10% publike činila djeca, a da polovina njih nema mobitel, govorimo o dodatnih 30.000 do 50.000 osoba bez mobitela, samo među najmlađima.  

A gdje su stariji?  

Zatim dolazimo do starijih ljudi, onih iz generacije koja još uvijek radije razgovara uživo nego putem WhatsAppa. Baka i djed koji su došli slušati „Lijepa li si“ uživo, možda nisu imali mobitel – ili ga imaju, ali je kod kuće jer „ne treba im to“. Ako je barem 5% posjetitelja bilo starije populacije bez mobitela, to je još 20.000 do 30.000 ljudi koji nisu registrirani u telekom brojanju.  

Prazne baterije, puni osjećaji  

I onda dolazimo do one posebne skupine – oni s praznim baterijama. Svi koji su na Hipodrom stigli ujutro, zauzeli mjesto ispred bine, pjevali, snimali, slikali, dijelili snimke uživo i na kraju – ostali bez „struje“. Osobno poznajemo (barem jednog) koji je među njima.  

Procijenimo da je barem 5-10% prisutnih doživjelo ovaj scenarij. To je između 29.000 i 58.000 mobitela koji više nisu „brojani“ jer su se – jednostavno ugasili. I njihov signal nije bio registriran, ali su njihovi vlasnici itekako pjevali.  

Koliko je zapravo ljudi bilo?  

Ako uzmemo broj od 580.000 aktivnih mobitela, pa dodamo: barem 40.000 djece bez mobitela, oko 25.000 starijih bez mobitela, do 50.000 ljudi s praznim baterijama  …dolazimo do oko 700.000 ljudi. Na jednom mjestu. Na Hipodromu i oko njega. Na Thompsonovom koncertu. 

Bila je to večer koju će mnogi pamtiti cijeli život. A oni koji su ostali bez baterije – možda neće imati fotografije, ali imaju uspomene koje se ne mogu izbrisati. Ni resetirati. Ni prebaciti u oblak. Jer, što vrijedi signal kad srce pjeva.