Povijest se ne može mijenjati, ali se može graditi bolja budućnost. Upravo je to glavna poruka osvrta koji se širi društvenim mrežama nakon rasprava o simbolu ljiljana, njegovu značenju i povijesnoj ulozi na prostoru Bosne i Hercegovine. Autor upozorava kako su društvene mreže ponovno pokazale koliko se olako komentiraju teme o kojima mnogi zapravo ne znaju gotovo ništa, pri čemu se često šire mržnja i podjele umjesto činjenica i dijaloga.
Posebno se osvrnuo na izjavu bivšeg hrvatskog nogometnog reprezentativca Igor Štimac, ističući kako je u svega nekoliko sekundi uspio objasniti ono što političari desetljećima nisu – povijesno porijeklo simbola ljiljana. Autor smatra da je Štimac pokazao dobro poznavanje povijesti te potaknuo mnoge da se dodatno educiraju o simbolici ljiljana i njegovoj povezanosti sa srednjovjekovnom Bosnom.
Istodobno je upućena i dobronamjerna kritika kolegici Škegro zbog, kako navodi, nedovoljno jasnog objašnjenja zašto je ilustracija bez križa, a s ljiljanom, izazvala burne reakcije javnosti. Autor naglašava da sam simbol ljiljana nikome ne bi trebao smetati, pa ni katolicima, ali da je problem nastao u trenutku kada je križ uklonjen i zamijenjen drugim simbolom u jeku osjetljivih društvenih rasprava. Smatra kako je upravo to izazvalo nesporazume i otvorilo prostor za uvredljive komentare i međusobne optužbe.
U tekstu se potom podsjeća na povijesne činjenice o dolasku kršćanstva i islama na prostor Bosne i Hercegovine. Kršćanstvo je, navodi se, prisutno još od kasne antike, odnosno od 3. i 4. stoljeća, dok islam dolazi s Osmanlijama nakon 1463. godine. Time autor želi ukazati da je kršćanstvo na ovim prostorima postojalo više od tisuću godina prije dolaska islama, naglašavajući pritom kako iznošenje tih činjenica ne znači negiranje prisutnosti ili važnosti islamske tradicije u BiH.
Poseban dio teksta posvećen je srednjovjekovnoj Bosni, dinastiji Kotromanića i simbolu ljiljana. Ističe se kako je prvi bosanski kralj Tvrtko I. Kotromanić, okrunjen 1377. godine po katoličkom obredu, upravo ljiljan koristio kao simbol legitimiteta, moći i pripadnosti europskom kršćanskom svijetu. Ljiljan se, navodi autor, povezuje i s čistoćom Blažene Djevice Marije, zbog čega je imao snažno mjesto u kršćanskoj simbolici toga vremena.
Podsjeća se i kako su prije kraljevstva Bosnom upravljali banovi poput bana Kulina i Stjepana II. Kotromanića, dok su kasniji bosanski kraljevi i kraljice nastavili koristiti ljiljan kao državni simbol. Među najpoznatijim imenima izdvajaju se Katarina Kosača-Kotromanić, Stjepan Tomaš i Stjepan Tomašević.
Autor zaključuje kako su povijesne činjenice jasne i zapisane te da ih nije moguće mijenjati niti prekrajati prema dnevnim potrebama i političkim interpretacijama. Upozorava kako društvene mreže prečesto postaju prostor širenja mržnje i neznanja, dok bi fokus društva trebao biti usmjeren prema stvaranju bolje i mirnije budućnosti za sve narode i građane Bosne i Hercegovine.
Cijeli tekst možete pročitati na FB stranici Hercegovka.net - OVDJE.
Nema komentara:
Objavi komentar