Moći sv. Šarbela dolaze u Hrvatsku: Znate li za ovo čudo po njegovim relikvijama?

Relikvije maronitskog sveca i pustinjaka sv. Šarbela Makhlufa iz Libanona dolaze u Hrvatsku. Moći prvog stupnja sveca vjere, nade i mira, zaštitnika obitelji sv. Šarbela bit će svečano izložene za trajno štovanje u katedrali Presvete Trojice u Križevcima

Velika je to milost za hrvatski narod i domovinu u ovim vremenima Crkve i svijeta. Riječ je o silnom svetcu pustinjaku po čijem se zagovoru događaju nebrojena čudesa. Registrirano ih je čak 29 tisuća.  Moći sv. Šarbela Križevačkoj je eparhiji darovao Maronitski katolički patrijarhat Antiohije iz Libanona te Samostan i svetište sv. Marona iz Annaye u Libanonu, prenosi dnevno.hr.

Uoči dolaska moći svetog Šarbela karizmatska molitvena zajednica Sv. Šarbela zajedno s križevačkom eparhijom organizirat će trodnevnu duhovnu obnovu koja će se održati u katedrali Presvete Trojice i dvorani Mariapoli Faro iza katedrale od 19. rujna do 21. rujna.

Sveti Šarbel i svijetlo iz groba

Sv. Šarbel je rođen u Libanonu, u visokim planinama. Na krštenju je dobio ime Josip. Bio je posljednji od petero djece. Od malena je rado boravio u molitvi i samoći. U dobi od 23 godine napustio je dom i otišao u samostan. Nakon primanja u novicijat prima ime Šarbel, po uzoru na jednog mučenika. Nakon studija teologije zaređen je za svećenika 1859. Poslan je u samostan st. Maroun u kojem je proveo 16 godina živeći život zajedništva i posvećen Bogu. Potom je dobio dopuštenje od poglavara da živi sam u brdskom samostanu sv. Petra i Pavla koji je služio braći za osobne duhovne vježbe. Bilo je to mjesto sa najosnovnijim stvarima za život. Na tom mjestu je proveo dvadeset tri godine živeći pokornički. Njegova subraća pričaju da bi često spavao na podu i jedo jednom dnevno. 

Osobito je bila naglašena njegova pobožnost prema svetoj Euharistiji koja bi počinjala u 11.00 pa se tako za misu mogao pripremati cijelo jutro, a ostatak dana u zahvaljivanju. Umro je u 70-oj godini, osam dana nakon Božića. Njegov pogreb bio je vrlo skroman, a na samostanskom groblju gdje su se pokopali mnoga druga braća sveta života. Njegovo tijelo je bilo obučeno u habit i sahranjeno u zemlju, bez kovčega. 

U tako skrovitu životu možda bi bio i zaboravljen da se na njegovu grobu nije pojavio izvanredan fenomen. Svijetlo je obavijalo njegov grob četrdeset pet noćiju. Mnogi stanovnici su bili svjedoci tog čudesnog svjetla. Nakon toga poglavar u samostanu dobija dopuštenje da se tijelo sv. Šarbela ekshumira. Na čuđenje mnogih prisutnih, kad se tijelo otkopalo bilo je u savršenom stanju. Nakon što su tijelo obukli u novo odijelo sa štovanjem su ga položili u drveni kovčeg i postavili u kut privatne kapelice u samostanu kako bi bio poticaj monasima i drugim vjernicima za molitvu i udivljenje.

Činjenicu ekshumacije pratio je i drugi fenomen, a to je da je iz njegova tijela izlazila tekućina koja se opisivala kao znoj i krv. Zbog ovog preznojavanja tijela krvlju njegova odjeća bi se prkrivala mrljama krvi pa se mijenjala dva puta tjedno. Mali komadići odjeće su stavljani na njegovo tijelo i podijeljeni kao relikvije, a uslijedila su i čudesna ozdravljenja. 

Među mnogima koji su ispitivali tijelo bio je i dr. Elias Elonaissi koji je 1921. god utvrdio da se radi o materiji sličnoj znoju, te da je neobjašnjivo nastajanje istog budući da je tijelo mrtvo već mnogo godina. Ponovio je ispitivanje više puta i uvijek dolazio do istog zaključka. 

Drugi liječnik, dr. George Choukrallah je ispitao tijelo 24 puta tijekom 17 godina u ustanovio bi uvijek isto tj. da se radi o nadnaravnoj moći. Kroz 67 godina tijelo svetog Šarbela je bilo savršeno očuvano, a slučaj je dokumentiran i ispitan od medicinskih stručnjaka. Iz razloga, znanog samo Bogu, to čudo se nije nastavilo. Ostale su samo kosti, crvene boje, a neobična tekućina je prestala teći.

Čudesno ozdravljenje kod relikvija 

Na dan smrti dogodilo se čudesno ozdravljenje kljastog mladića Sabe Tannusse. On je u pratnji svoje majke stigao u samostan Anaju upravo kad se proširila vijest o svečevoj smrti. Majka mladića je bila žalosna jer je smatrala da su došli prekasno: ne može preporučiti sina u molitvu i svečev blagoslov. Htjela se vratiti sa sinom. No mladić je ostao da vidi tijelo Božjeg sluge i da ga dotakne. Oko tri sata poslijepodne uspjelo je mladiću približiti se tijelu izloženom u kapeli. Šarbelovu ruku stavio je na svoja prsa i žarko molio. Mladić je osjetio kako je snaga prošla njegovim tijelom. Uspravio se, prohodao posve zdrav. 

Oko Šarbelova groba treperilo je svjetlo 45 dana i noći. Na grobu je bio poseban miris. Samo u prva tri mjeseca nakon smrti oca Šarbela zabilježeno je 350 ozdravljenja po njegovu zagovoru. No, od ovog čuda uslišanja se redaju a njegov grob stotine tisuća ljudi. Njegov grob posjećuju i časte ne samo kršćani već i muslimani.