U čemu se sastoji pravo na život jednoga čovjeka? Je li svaki o kojemu ljudi govore da radi dobro, stvarno i u srcu dobar? Što se stvarno broji pred Bogom? O tome nam daju odgovor čitanja današnje nedjelje
U starozavjetnoj knjizi Ponovljenog zakona radi se o prednostima Božjega zakona. On je nasreću nešto najveće i sa svih strana pravedan, jer to nije ljudsko djelo, nego ima svoj izvor u Božjoj mudrosti, moći i ljubavi. Ujedno je nama ljudima bliz i možemo s našim razumom spoznati bitni sadržaj. Radi se o tome, da se Božji red može čitati u stvorenju. Upravo ljudi našega vremena sve više shvaćaju, kako je važno biti u skladu s prirodom i živjeti kao Božje stvorenje. Uz to je bitno, kako navodi i papa Franjo u svojoj enciklici “Laudato si”, zaštita života uopće a prije svega ljudskoga života kao i briga za dostojan ljudski način života u braku i obitelji.
Papa Franjo je objavio i uvođenje godišnjeg molitvenog dana za stvorenja, počevši od 1. rujna, na kojemu sudjeluje katolička Crkva s drugim kršćanskim crkvama i crkvenim zajednicama. Poslanica svetoga Jakova pokazuje usku povezanost između čašćenja Boga i djelotvorne pomoći za bližnje, koji se nalaze u nevolji. To ide tako daleko, da se nekome osporava živa vjera, koja prolazi pokraj nevolje bližnjega bez pažnje ili mu uskraćuje pomoć (usp. Jak 2,14-20. Osobita briga pripada najslabijima u društvu; ovdje su spomenute sirote i udovice. Mi možemo nadodati aktualne izbjeglice. Upravo tu zacijelo leži veliki zahtjev za naše bližnje, koje mi trebamo prihvatiti vjerom u Isusa Krista!
Evanđelje po Marku pokazuje nam Gospodina Isusa Krista kao pravog učitelja života koji se Bogu sviđa. Ne broji se vanjština, nego nutrina – dakle radi se o srcu. Jer, što koriste svi mnogi propisi židovskoga zakona, koji se odnose na održavanje čistoće posuđa i predmeta, ako nedostaje čistoća srca? Čovjek može polirati lonce, šalice i tanjure, ali ako je iznutra pun zloće, pohlepe, požude i nečistoće, tada on ništa ne djeljuje pred Bogom svojom brigom prema vani. Tu se stvarno radi o obnovi srca. To je moguće samo, ako po vjeri, nadi i ljubavi stupimo u živo zajedništvo s Bogom.
On može očistiti i preobraziti naše srce; on može izvaditi naše srce od kamena i staviti nam srce od mesa, kako čitamo u knjizi proroka Ezekijela (11,19). Upravo sada, kada u svetoj misi slavimo Kristovu žrtvu, trebamo sami postati darom ljubavi za Boga i bližnjega. Stavimo stoga sve naše nesavršeno na oltar, i nas same, kakvi jesmo: Bog neka na zagovor blažene Djevice Marije to primi i stvori novo, tako da budemo istinski ljudi ljubavi i da to dokažemo našim djelima prema vani! Mi ljudi trebamo surađivati s milošću Božjom.
Ona je nezasluženi Božji dar. Taj dar pripada čovjeku koji gradi na Božjoj ljubavi i njemu se potpuno povjerava. Amen.
Župni listić Katedrala Mostar
Nema komentara:
Objavi komentar