Neke se uspomene ne brišu ni nakon pola stoljeća. To je jučer još jednom potvrdila generacija učenika Osnovne škole u Gorancima, koja se okupila u restoranu Kod Dekića, gdje su uz razgovor, smijeh i prisjećanje obilježili 50 godina od završetka osnovne škole.
Pedeset godina nakon završetka osnovne škole u Gorancima, generacija učenika rođenih 1961. godine ponovno se okupila kako bi se prisjetila školskih dana, prijateljstava, nestašluka i ljudi koji su obilježili njihovo djetinjstvo. Među najljepšim uspomenama zasigurno je i ona na njihovu razrednicu Jasnu Markić, koja je prije pola stoljeća s njima dijelila školske klupe, prve životne lekcije, radosti i brige.
Povodom ovog velikog jubileja, Jasna Markić uručila je na papiru svojim nekadašnjim učenicima dirljive stihove – iskrenu poruku ispunjenu nostalgijom, zahvalnošću i ponosom. U njima se ne prisjeća samo dječaka i djevojčica koji su nekoć sjedili u školskim klupama, već i vlastite mladosti koju su upravo oni svojim osmijesima, energijom i dječjom radošću učinili ljepšom.
Nakon pet desetljeća, njihovi su se putevi ponovno spojili, a riječi nekadašnje razrednice pokazale su da vrijeme može promijeniti ljude, ali ne može izbrisati uspomene koje ostaju duboko zapisane u srcu.
Ovaj susret ipak nije bio samo u znaku veselja. Nakon pola stoljeća generacija se s posebnim osjećajem tuge i zahvalnosti prisjetila i svojih školskih kolega koji više nisu među njima.
U emotivnoj poruci objavljenoj na portalu Osmrtnica.ba, njihovi nekadašnji školski prijatelji prisjetili su se petoro članova generacije čiji su životi ostali duboko urezani u zajedničke uspomene: Zorana Vidovića, Ivanke Soldo rođ. Jurić, Zorana Matkovića, Zdenke Putice rođ. Knezović i Zdravke Marić. Bili su dio iste generacije. Dijelili su iste školske klupe, bezbrižne dane djetinjstva, prve prijateljske tajne, radosti i brige. Iako su desetljeća prošla, sjećanje na njih nije izblijedjelo.
„Bez vas više ništa nije isto. Živite u našim sjećanjima i uspomenama. U naša srca kao i u školski dnevnik upisani ste trajnom tintom. Neizbrisivo“, poručili su njihovi školski prijatelji.
U tim riječima možda je i najljepša poruka cijeloga susreta. Jer vrijeme može odnijeti godine, promijeniti ljude i životne okolnosti, ali ne može izbrisati ono što je jednom duboko upisano u čovjekovo srce.
I možda je upravo to bio njihov najljepši „kontrolni rad“ – položiti ispit prijateljstva i nakon pola stoljeća.
Ovo su stihovi učiteljice Jasne Markić, posvećeni njezinoj generaciji 1961. godine – generaciji koja je prije 50 godina napustila osnovnoškolske klupe u Gorancima, ali ih nikada nije u potpunosti napustila iz svojih sjećanja.
50 godina od završetka osnovne škole u Gorancima
Nema komentara:
Objavi komentar