»ldite na osamljeno mjesto i odmorite se«, govorio je Isus svojim učenicima
Svakog ljeta mnoštvo ljudi izlazi iz gradova, odlaze sa svojih radnih mjesta da bi se u planinama, na selu ili na moru odmorili. Jedni u odmoru vide provod. Oni imaju puno novca i misle da je odmor u tome da idu na gozbe, da plešu, da budu u gužvi, da velikim brzinama jure po autocesti, da se provode po zadimljenim kafıćima i još zadimljenijim diskačima. Drugi misle da je odmor u tome da se opuste i u svom moralu, da tada smiju pokazivati svoju golotinju, biti nevjerni svojoj obitelji, braku, da tada smiju pušiti i opiti se, biti nečovječni i slabići. Oni to smatraju slobodom.
Čudno je kako se ropstvo i sloboda često izjednačuju. Drugi idu na odmor u čežnji da nadu malo mira, da budu daleko od onih koje susreću svaki dan, da pronađu svoju vlastitu dušu, da uvide čiji su, da pronađu Boga i da znaju kamo to idu. Neki bi htjeli ispuniti svoja pluća kisikom, svoju dušu mirom i molitvom, a svoje dane čitanjem dobre knjige. Jedni žele na odmoru upoznati nove ljude, narode i jezike, poći na mjesta gdje će ih zabljesnuti kulture starih vremena, odakle će se vratiti obogaćeni novim spoznajama, doživljajima i s bogatstvom u srcu. Neki si zamišljaju godišnji odmor u plivanju, ronjenju, jedrenju, boravku na jahti ili na izletima, drugi opet negdje uz izvor vode, uz potok, rijeku, na golf igralištu, ili u tišini neke osamljene kuće.
"Izađi van, u tišinu, u zvjezdanu noć, zastani, osluškuj, pusti neka te miluje povjetarac, neka uši osluškuju daleki lavež psa, neka se duša zagleda u zvijezde, neka mjesečina dodiruje sve pore tvoga bića i zovne ih na mir, na ljubav, na povjerenje i nježnost.
Ako ti je moguće, uspni se visoko na planinu i pusti neka i duša uživa u krajoliku. Osjetit ćeš kako je nebo blizu."
FB stranica Tomislav Ivančić
Nema komentara:
Objavi komentar