Marineta Knezović ima preko tisuću posuda s cvijećem i uvijek želi još

Mostarku Marinetu Knezović komotno bi mogli prozvati kraljicom sukulenata. Ima ih na stotine vrsta, a dočekaju vas već ispred garaže njezine obiteljske kuće u Cimu, u dvorištu, iza kuće. Svi slični, a opet različiti, mame i ne daju očima mira

Njezine objave plijene pozornost na društvenim mrežama, budući da rajske prizore s fotografija ove vrijedne ljubiteljice cvijeća nije lako zaobići. Kada smo je kontaktirali da napišemo priču reče Marineta 'nećete valjda mene istraživati', piše Kristina Perić za hercegovina.info.

Uistinu i da hoćemo, bio bi to možda i najteži zadatak, budući da 'meta' istrage ima preko tisuću raznih posuda s cvijećem. Posuda po posuda, potrajalo bi to zasigurno nekih par godina. Lijepih godina. 

Za ovo što Marineta ima, zaključili smo uz domaći liker od maline i mileram tortu, što je opet ona sama napravila, treba ljubav, zlatne ruke, smisao za lijepo a ako samo jedno od to troje nedostaje, a posebno ono prvo ništa od priče.

Stresni novinarski posao u Marinetinu se dvorištu pretvorio u idealni, te se osjetismo i privilegirani zbog priče gdje samo moraš zabilježiti i prenijeti ono lijepo. Nije trebalo dugo da uočimo da ovu ljubiteljicu cvijeća, krasi i istaknut smisao za lijepo, retro motive, pa čak i namještaj i posuđe koje poput vremeplova vraća u zagrljaj naših majki i baka.

Otkriva nam da je ljubav prema cvijeću stara koliko i ona sama. „Rodilo se to sa mnom. Majka i baka su voljele cvijeće, tako da je sigurno i naslijeđeno“, otkriva Marineta. Ona je u nabavci sukulenata zasigurno prava pionirka u Hercegovini, a kada ih je strasno poželjela morala je posegnuti u svijet. 

„Prije desetak godina kada sam ih krenula nabavljati tada baš i ništa nije bilo, pa sam nabavljala i naručivala iz Srbije, Hrvatske, Italije, Francuske, Portugala, Španjolske, Njemačke. Cijene su bile visoke“, prisjeća se Marineta. Upitana što je najluđe što ne je napravila da nabavi novu vrstu domaćica nam otkriva da je puno bilo ludih situacija. 

Ističe da je jednom iz Engleske naručila aeonium, biljku koja potječe iz sjeverne Afrike, a karakteriziraju je šarene rozete, a koji je platila 150 maraka. Donijela ga je kući u velikom paketu, a kad bi otvorila jedan, unutra bi bio drugi paket, pa treći manji, četvrti i na kraju mini cvjetić, za kojeg je tražila najmajušniju posudu da bi ga uopće mogla posaditi. Bilo je i drugih zgoda. 

Naime, krim milje u paketima banana preko granice prevozi heroin, sitni šverceri duhan i cigarete, Marineta se brinula kako će neki novi sukulent, kojeg još uvijek nema, prenijeti preko granice, budući da cvjetna roba također nije dozvoljena, no pravi je cvijet u jajetu u odnosu na prethodno navedeno. Marineta je tako 'prenosila' preko granice ljubav, a jednom prilikom kada su joj htjeli oduzeti jednu posudu na granici, izričita je bila „ja ću ostati, a cvijeće pustite kući“, pa su tako muški graničari pustili oboje u istom smjeru. 

Cvijeća je k'o mrava, nebrojeno glava, te smo našu domaćicu pitali zašto baš sukulenti, a ne neka druga cvjetna obitelj. 

„Vraćam pomalo cvjetnice isto, iako sam ih bila zapustila. One su mi kao sol za ručak. A sukulenti su jako zahvalne biljke. Lijepi su kroz cijelu godinu, mijenjaju boje i oblike. Nije im potreban cvijet, većina ih uopće nema lijep cvijet. Oni kao oni su sami lijepi, kao ruža. Nisu zahtjevni. Recimo kad čupam aranžmane, osvježavam ostavim ih na stolu, a oni nakon sedam dana živi, neki čak i žile puste. Nekako ti vraćaju ljubav, živi su, vječno žive, ne mogu to opisati. Zato sam im vjerna. Prije rata sam skupljala kaktuse, imam ih i sada preko 100 saksija“, priča Marineta. 

Upitana podržava li suprug Niko njezinu ljubav prema cvijeću, Marineta kaže da je u Njemačkoj nekoć bio vrtlar, i ne samo podržava, nego pomaže i da se ovaj raj održava. Doduše otkriva nam da ju ponekad upita „Ženo je li dosta“, referirajući se na količinu, premda odgovor unaprijed zna. Aranžmane često prodaje i na uličnim štandovima. 

„Mogu ti reći da su žene većinom oduševljene mojim aranžmanima. Ljetos kad sam bila u Međugorju, imala sam baš predivnih aranžmana. Kupila sam prave šešire, bušila ih i pravila aranžmane. Inače volim neobične posude, može to biti vazna, zdjela za voće, za juhu, čajnik, bilo što. Imala sam baš izbor velik. Strankinje su se tu na mom štandu slikale, vrištale od sreće“, priča Marineta. 

U nas se kaže dogodi da starije gospođe komentiraju „imam i ja čuvarkuće“.

„Sve su im čuvarkuće, no većinom su komentari pozitivni. Priđu čak i dječica pa pitaju 'je li ovo živo'“, priča dalje. U susret danima kada obilazimo groblja najmilijih priredila je anđeoske sukulente. Za groblje ciljano sadi cvijeće koje bi trebalo izdržati ljeto i zimu. Betonske posude u kojima su zasađeni sekulenti, objašnjava nam, koštaju kao skuplja ikebana, a traju daleko duže, i otporni su na sve vremenske uvjete. 

„Prijateljica je slikala neki dan na groblju. Odnijela je aranžman u 5 mjesecu, sad je predivan. Nikad ga ni zalila nije. Pekao je se na +50 na mramoru i ostao živ. Ljudi se sve više okreću ovome, manje plastike, više živog cvijeća“, ističe naša domaćica. 

Zimnicu poklanja i prodaje Osim cvijeća, Marineta pravi i zimnicu, te je ove godine napravila za prodaju preko 300 kilograma ajvara. Džemovi likeri, kisele paprike, zeleni ajvar, samo je dio ponude. Kaže nam da sve što sezonski stiže od voća i povrća prerađuje.

„To također volim raditi, ne vidim se tu novčano. Recimo dođe sezona smokava, pa napravim slatko, osušim smokve, pa to dvoje nosim na poklon u krajeve gdje žive moje prijateljice, a smokava nema. Lijepo to upakiram i poklonim. Za prodaju ciljano radim ajvar, njega najviše prodam. Ove godine sam ga napravila 350 kilograma“, ističe Marineta. 

Kako nas nije dočekala praznog stola i duše, tako nas nije pustila ni kući bez par pelcera koji nam se svidješe.