U Nuglima, odakle se i krenulo na Golubić, skupilo se 12 sudionika ovog memorijalnog uspona. Vrijedno bi bilo spomenuti i sve sudionike ovog uspona (navest ću samo imena): Karlo, Karlo - "Žuti", Mario S., Mario K., Mario P.,Andrija, Renato, Josip, Ivo, Goran, Marin i Ante, pišu grude.com.
Iz Nugli pa do Dubruljskog izvora gdje je bio mali predah, pa dalje do Krkovačkog klanca u blizini kojeg je vidikovac odakle se prostire prelijep pogled na Arapovo brdo, Vrde i njegova okolna mjesta. Tu je snimljena jedna zajednička fotografija svih sudionika ovog uspona, a odatle se nastavilo dalje Golubiću, našem glavnom odredištu. Sami dolazak na Golubić je težak i nepristupačan. Iskusni planinari bi ovaj sami "foto finish" detaljnije opisali, ali ja ću ostati samo na ovome da je uspon "težak i nepristupačan".
Nedugo, nakon što smo se svi uspeli na naše glavno odredište, na Golubiću nam se pridružio i trinaesti sudionik; Križan, koji je malo okasnio za svima nama. Nakon molitve, uslijedilo je druženje i zajednički objed pored spomen ploča dvojice hrvatskih vitezova Marića.
Nakon skoro sat vremena druženja na Golubiću, odlučili smo se rastati od njega. Dio sudionika je odlučio se vratiti natrag prema Nuglima, dok je drugi dio ekipe, među kojima i moja malenkost, nastavio dalje na Medvjed, do spomen - ploče pok. Mire Spajića.
Kroz vrleti Čabulje od Golubića do Medvjeda nas je vodio Andrija Golemac, a umnogome nam je i pomogla i označena planinska staza koja nas je navodila na svakome koraku. Predivne uvale koje je samo majka priroda mogla isklesati dovele su nas je podno Medvjeda do spomen - ploče pok. Miri Spajiću, gdje smo se pomolili i nastavili spust strmom padinom do zapuštenog makadamskog puta kojim smo se vratili do samog mjesta polaska.
Čabulja je za neke bila samo san. Mislili su neki da će preko nje i preko Vrdi stići u Mostar, pa dalje na Neum, na more. Vrdi su bila Vrata Vatikanska, a Čabulja planina preko koje se nije moglo prijeći. O ovim ljudima i o svim ovim događanjima u skorije vrijeme će netko pričati i ispisivati redke u nekim novim knjigama o Vrdima, da ovi događaji i ovi ljudi ne padnu u zaborav. Vrđani ovaj datum održavaju živim već nekoliko godina ovim memorijalnim usponom na Golubić, i HVALA im na tome!
No, nekako se čini da nedostaje mladih u ovom događaju, da treba biti više onih koji će prenositi priču o ovim ljudima i događajima. Jer, kada nestane živih sudionika ovih događanja, tko će pričati priče o ovim hrabrim ljudima?
Dogodine će biti 25 godina od pogibije Joze i Petra Marića i bilo bi lijepo da nas se dogodine iskupi što veći broj, puno veći od ovoga. Biti će vikend i bilo bi stvarno lijepo da jedan dan u godini odvojimo za ljude koji svoj život dali za naše živote...
Lijepo jednom fra Ante Marić zapisa u listu "Za rodnu grudu":
"I evo, opet godišnjica, nek kapaju ko kapi s kućnih krovova na naše pragove, i nek u našim pamćenjima dube ukrase, dube mjesta za sebe. Nek nam sve zatru, ali spomen na godišnjice patnje za naš narod nek nikad i ništa u nama ne ubije!"
Za galeriju fotografija posjetite grude.com.
gorancigo, bogodolbo, raškara, bilebi, vrdivr, planinicapl, sovićiso
