Biker inspekcija ponovno je bila u ophodnji s time da smo područje vlastita djelovanja proširili i na susjednu zemlju! Naši inspektori posjetili su Mostar i pritom istražili s čime se u tom središtu Hercegovine bave – biciklisti!
Put juga Bosne i Hercegovine, odnosno centra Hercegovine i svojevrsno čvorište sjeverne, zapadne i istočne Hercegovine zaputili smo se u petak, u kasnim poslijepodnevnim satima naoružani obiljem pozitivne energije i radoznalosti na koju su nas natjerale općenite informacije o gradu koji je ime dobio po čuvarima mostova (op.a. mostarima) na obalama Neretve.
Mostar je i danas naravno napoznatiji po svojim mostovima, a najčuveniji je zasigurno Stari most izgrađen u 16. stoljeću koji je srušen pa ponovno izgrađen i na kojemu se svake godine održava zasigurno najpoznatije sportsko natjecanje u Mostaru, ono u skokovima sa Starog mosta u Neretvu! Bili smo naravno i na njemu, ali skočili ipak nismo. Ne zato što nas je strah, već zato što bi riskirali prehladu u koju bi mogli uskočiti skokom u najhladniju rijeku Europe.
Zanimljivo, ali i pomalo logično, pored skokova u vodu po principu laste (op.a. najpoznatiji stil skoka) u Mostaru su najpopularniji sportovi još i nogomet, košarka, rukomet. Biciklizam i nije jedan od najpopularnijih, ali marljiva i složna ekipa okupljena unutar i oko biciklističkog kluba Mostar koja nas je dočekala u Mostaru iz petnih se žila trudi i to promijeniti.
Za vrijeme našeg boravka u gradu na Neretvi održavala su se tako dva značajna biciklistička događaja. Mostar je u subotu naime ugostio cestovno biciklističko prvenstvo u usponu koje se održalo u neposrednoj blizini grada. Utrka u usponu nije se vjerojatno slučajno održala u Mostaru koji je poznat i po brdima u neposrednoj okolici, a svi oni oni koji su ikada zakoračili na tlo Mostara itekako dobro znaju da se nalazi u kotlini, okružen predivnim brdima koji daju jedan poseban ugođaj gradu i cjelokupnom području.
Da naš prvi susret sa Mostarom prođe u najboljem mogućem sjećanju pobrinuli su se Nikola, Josip i Goran koji su nas u petak, u kasnim večernjim satima dočekali u Mostaru i smjestili u zanimljivom i ne tako davno izgrađenom Student City kompleksom u kojem smo odsjeli tih dana i u kojem smo na raspolaganju imali gotovo sve što smo trebali. Kompleks je opremljen ne samo smještajem, već i kvalitetnim restoranom, prodavaonicama i svim ostalim popratnim sadržajima koje studenti vole imati nadohvat ruke. A studenata u Mostaru ne manjka, dapače. Dok studenata nema njihove apartmane, koji su u privatnom vlasništvu, možete vrlo lako iznajmiti i to po itekako pristojnim cijenama.
U neku smo se ruku tako ponovno prisjetili studentskih dana, barem stariji član Biker inspekcije. Naime, mlađi je član inspekcije i dalje student pa mu je okruženje ipak bilo poznatije. Studentskih smo se dana tako prisjetili i po poprilično glasnoj glazbi koja nas je do duboko u noć mamila na izlasak iz sobe. Neuspješno doduše. Petak je inače idealan dan za izlazak u Mostaru, a ovaj je kudikamo više dozivao obzirom su u grad na ispitne rokove ponovno stigli studenti iz svih krajeva Bosne i Hercegovine i drugih zemalja, pa tako i Hrvatske kojih također ne nedostaje.
Nakon večere u odličnom restoranu sa sada već dragim nam domaćinima zaputili smo se u apartman i uz zvukove popularnih pjesama ovih prostora utonuli u san. Nekoliko trenutaka nakon što je glazba ispod našeg prozora utihnula i kada se sunce počelo probijati kroz oblake uslijedilo je i naše buđenje, a nakon kratkih priprema za odlazak na stazu i ponovni susret sa domaćinima koji su nam naravno na stol, između ostaloga, servirali i domaći specijalitet. Uz ranije imenovani trojac pridružio nam se i Toni, ali i svi ostali "krivci" za organizaciju utrke, ali i svih ostalih važnijih biciklističkih događanja u Mostaru i Hercegovini općenito. Uz njih, ali i baklavu kojom su nas ponudili s nestrpljenjem smo iščekivali odlazak u Gorance, mjesto na kojem će se održati maraton zbog kojega smo stigli u Mostar.
Odlazak na stazu planirali smo u ranim jutarnjim satima, a sve ne bi li pokušali vidjeti i obići što više prije najavljene subotnje kiše. Međutim, za vrijeme obilaska staze pratilo nas je sunčano vrijeme, a slaba kišica svojim nas je dolaskom počastila tek nakon obavljena ručka u restoranu Goranci koji se nalazi u istoimenom izletištu, mjestu na koje vrlo rado i s osmijehom na licu dolaze brojni Mostarci, ali i ostalih izletnici. U Gorancima se nalazi i predivno uređen park u kojem će, zbog sadržaja, prije svega moći uživati najmlađi, ali na svoje će tamo doći i oni stariji koji će za to vrijeme moći uživati u miru, tišini i predivnoj prirodi tog izletišta. Samo kilometar udaljenosti od izletišta kojega obilježava iznimna ponuda domaćih specijaliteta, ali i druge vrste hrane, nalazi se i mjesto starta maratona zbog kojega smo i potegnuli sve do Mostara.
Od svih lokalnih specijaliteta koje smo željeli probati u Mostaru na kraju smo se odlučili za jela koja je ipak logičnije jesti na nekim drugim mjestima, ali od domaćina smo doznali da za dolaska u Mostar svakako valja probati teleću koljenicu (op.a. radi se po narudžbi) ili pak njihovo najtradicionalnije jelo i jelo koje su jeli njihovi preci - zalučene uštipke. Upravo u uštipcima uživali su naši domaćini nakon obilaska staze pa smo im se i sami pridružili i nakon svega samo možemo potvrditi da se radi o jednostavnom, a opet odlično spremljenom jelu. Recept donosimo u posebnoj Bikerovoj kuharici koja će se na kioscima pronaći uskoro (op.a. šala naravno)! Inače, svi oni koji pronađu restoran u kojem se za 100 kuna mogu pojesti teleći kotleti sa krumpirom, čevapi, salata i popiti dva pića slobodno neka se jave u redakciju ili pak neka jednostavno skoknu do restorana i konobe Goranci.
Uz uštipke i dobro društvo koje u Mostaru i okolici pokušava pokretati inicijative, mijenjati stvari, a biciklizam maksimalno popularizirati i prije svega približiti svojim sugrađanima vrijeme je brzo prolazilo, a mi smo krenuli u daljnje istraživanje Mostara i njegovih živopisnih ulica u kojima se bez obzira na brojnost, šarolikost i unikatnost ponude i dalje osjeti miris prošlosti i nekih davnih vremena. Plaćati možete u kunama pa nema razloga da ne upalite auto i istražite zanimljive kutke Mostara.
Međutim, vratimo se na stazu, na temu koja nam je glavni razlog dolaska. Start maratona nalazi se dva kilometra od mjesta Goranci i restorana, odnosno konobe Goranci za koju nas vežu lijepa sjećanja. Ruta maratona prvih nekoliko kilometara prolazi tik uz ograđene pašnjake pa ne čudi da je prvi dio staze obilježen sa "nagaznim minama" lokalnih četveronožnih šerifa. Profil staze od samoga je starta više manje ravan ili kako to volimo reći uz nogu (op.a. cca 1% nagiba). Međutim, bez obzira na to teren je od samog starta interesantan za voziti jer kameni makadam zahtjeva koncentraciju i čvrsto držanje volana kako ne bi izgubili kontrolu nad biciklom.
Nakon uvodna četiri kilometra staza nudi prve hupsere, odnosno kraće uspone na stazi koje smo prolazili bez većih problema, doduše nismo se previše ni natjeravali. Valja istaknuti kako je vrijeme tijekom vožnje bilo ugodno i toplo sa tek laganim povjetarcem pa je i to zasigurno jedan od razloga našeg zadovoljstva na stazi. Na pojedinim dijelovima staze makadamska podloga je poprilično meka pa je potrebno izbalansirati omjer snage i broja okretaja kako ne bi izgubili kontrolu nad biciklom. Taj podatak sigurno će biti važan za utrku obzirom će se voziti puno brže i svaki krivi potez može vas koštati nekoliko sekundi zaostatka.
Dok smo se tako vozili uz samu planinu Čabulja (op.a. najviši vrh ima 1887 metara) staza nas je dovela do Vilinog polja. Mjesto je to prekrasnog pogleda, prije svega na planine u daljini pa ćete tim dijelom staze pedalirati sa još većim užitkom. Uz to, pored staze ćete susresti domaće krave koje će dodatno podignuti dojam i čaroliju koju Vilino polje sa sobom nosi.
Vile ovoga puta nismo vidjeli, ali legenda govori da su nekoć ovdje boravile u što naravno uopće ne sumnjamo. Izlaz iz ove kotline vodi nas dalje makadamskim putem do kratkog brzog spusta po asfaltu nakon kojega ubrzo skrećemo i makadamskim putem nastavljamo dalje. Ovdje teren na momente postaje dosta grublji, prije svega zbog većeg kamenja koje se nalazi na stazi. Međutim, ne obraćamo previše pozornosti tome obzirom je profil staze cijelo vrijeme valovit pa sve dijelove vrlo brzo i bez monotonije, koja je inače čest gost na maratonima, prolazimo.
Sama staza iznimno je zanimljiva i dinamična, a posebno nas je razveselila činjenica da na njoj ima vrlo malo asfaltne podloge, ali i to da niti jedan uspon ne traje dulje od nekoliko minuta. Staza nema dosadnih dijelova i taman kada već počnete razmišljati o kraju nekog uspona, teren se izravna ili pak krene nizbrdica. Cijelim putem prati vas prekrasan pogled na brojne planine u daljini i netaknutu prirodu oko njih. Na dva mjesta na stazi naišli smo na privatne posjede gdje vlasnici prije svega drže stoku i koji samim time imaju pse koji na prvu loptu mogu biti malo neugodni i zastrašujući, ali nisu nam stvarali nikakve veće probleme nakon što smo usporili i manjom brziom prošli pored njih.
Upravo na tim dijelovima stekli smo dojam da su ljudi u ovoj okolici itekako gostoljubivi i da im je drago vidjeti bicikliste u vlastitom okruženju. Bez da ste ih pitali ponudit će vam osvježenje i sa vama razmijeniti nekoliko riječi. Rutu maratona do samoga kraja obilježava raznolikost terena, a učestale promjene ritma može vam jedino razbijati kamenje koje će pojedinim dijelovima iziskivati maksimalnu koncentraciju. Isto se pojavljivalo i na gotovo svim spustevima do cilja izuzev posljednjeg betonskog koji je ujedno i najbrži i na kojem ne morate voditi brigu o tome da ćete oštetiti gumu ili kotač. Na njemu je doduše bitno ne izletiti od prevelike brzine ili primjerice skliske podloge koja vas može dočekati u slučaju kiše.
Inače, staza je na nekoliko dijelova poprilično otvorena tako da prilikom ljetnih vrućina kojih i na ovim područjima ne nedostaje svakako valja obratiti pozornost na dovoljne količine tekućine za hidrataciju. Kao što smo već i spomenuli, više od 90% podloge na stazi je makadam koji na dijelovima ima malo veće kamenje zbog kojega ćete na usponima trošiti više snage kako bi ga svladali. Na spustu će vas to kamenje dovoditi u opasnost i od vas tražiti maksimalnu kontrolu nad biciklom. Iako će na nekoliko spusteva izgledati kao da možete pustiti kočnice ipak preporučamo oprez. Mala pogreška može vrlo brzo utjecati na vaše katapultiranje sa bicikla, a samim time vrlo se brzo možete naći na podu ili ne daj Bože ne baš ugodnom grmlju sa strane.
Pojedini spustevi na stazi imaju nekoliko naglih "lakat" zavoja koji mogu biti poprilično opasni ako ne prilagodite brzinu prije samog ulaza u zavoj. Staza nas je na nekim dijelovima pomalo podsjećala na maraton kakav se vozi na Rt Kamenjaku u Istri, a isto tako i na neke dijelove etapa sa Cape Epic utrke. Nevjerojatna je spoznaja da je ova staza samo jedna od brojnih i da je cijela okolica prošarana sličnim stazama koje bi u budućnosti mogle predstavljati pravi mali raj za brdske bicikliste. Iako smo samo nekoliko sati proveli na tom području usuđujemo se reći kako na ovim prostorima postoji itekakvog potencijal za jedan pravi etapni MTB maraton.
Nikola iz Mostara koji je sa nama prošao cijelu rutu maratona spomenuo je i nacionalni park Risovac, odnosno predivno Blidinje do kojega vodi prekrasna makadamska ruta baš iz Goranaca. Nažalost, vremena za obilazak te rute kao i prekrasnog Blidinja ovoga puta nije bilo što samo znači da ćemo se ubrzo morati ponovno vratiti.
Zaključak
Mostar možda i nije top destinacija koja će ponuditi kompletnu uslugu i doživljaj za nekog biciklista. U prometu ih baš i nismo vidjeli previše, a i ono malo turista na biciklima teško se probijalo po uskim i turistima nakrcanim ulicama Starog grada koji oduševljava svojom ljepotom i još uvijek predstavlja, po nama, jedini ozbiljan turistički magnet Mostara. Međutim, svi oni koji žele doživjeti netaknutu prirodu, uživati u predivnim pogledima i voziti svoj bicikl na podlozi i konfiguraciji terena koja će se izmijenjivati iz metra u metar u okolici Mostara će pronaći itekakvo zadovoljstvo! Okolica Mostara i potencijal njihovih staza uz malo više ulaganja, podrške i sluha nadležnih mogao bi vrlo brzo postati još jedan ozbiljan i prepoznatljivi turistički magnet Mostara. U prilog im ide puno toga, od vrhunske klime koja omogućava gotovo cjelogodišnje korištenje bicikla, nepreglednih planina i stotine kilometara prirodnih staza, pa sve do ljudi koji srcem i dušom žive biciklizam!
U tom smislu Biker pruža maksimalnu podršku organizatorima koji organiziravši maraton XCM Herzegovina rade kvalitetno i sa srcem, ali i bez značajnije financijske podrške upravo u tom smjeru! Dragi Mostarci, hvala vam na svemu! Dragi Mostare, vidimo se ponovno! Nadamo se što brže!
biker.hr
