Sve vijesti i obavijesti vezane za Gorance i okolicu

FACEBOOK - @gorancionline, TWITTER - @gorancionline, INSTAGRAM - @gorancionline, YOUTUBE - Goranci online, GOOGLE + - Goranci online. Kontakt: goranci.online@gmail.com

11. rujna 2017.

Održano drugo izdanje maratona XCM Hercegovina na Gorancima


U nedjelju, 03. rujna u Gorancima nedaleko Mostara održano je drugo izdanje maratona XCM Hercegovina na kojem su pobjede glatko odnijeli Lejla Tanović (BK Puls) i Borut Ramšak (SD GT Team Rider).

Nedjeljno jutro i nebo nad Mostarom nije puno obećavalo. Međutim, dva sata uoči utrke nebo se ipak smilovalo. U Mostaru smo izmjerili 20 stupnjeva stupnjeva Celzijusa pa smo sa zadovoljstvom krenuli na izletište Goranci i mjesto starta maraton XCM Herzegovina 2017. Već na početku uspona prema tom popularnom izletištu temperatura je malo pala ali ne više od ugodnih 18 stupnjeva Celzijeva. Praćeni sitnim kapima kiše koja ipak nije značajnije utjecala na pripreme složili smo opremu, preuzeli brojeve i zaputili se na kratko zagrijavanje uoči utrke koja je na startu okupila ukupno 70 biciklistica i biciklista.

Start utrke započeo je zajedničkom opuštenom vožnjom koju su povremeno remetili samo naleti biciklista u poprilično velike lokve vode na cesti. Defile biciklista nije trajao predugo pa se do mjesta pravog starta utrke i nismo previše ugrijali. Start utrke protekao je bez prevelike nervoze, ali samo prividno i samo na početku grupe. Negdje na sredini kolone biciklista nakon samog starta došlo je do bliskog susreta nekoliko biciklista pa smo svjedočili polomljenim upravljačima i ogrebotinama. Na svu sreću težih posljedica ipak nije bilo.

Odmah nakon starta formirala se poprilično velika i homogena grupa koju je od samog starta poveo slovenski as Borut Ramšak, specijalist za maratone. Prema riječima vodećih, među kojima je bio i član naše Biker inspekcije, tempo je bio poprilično jak pa je već tada bilo očito da je Ramšak od samog starta konkurenciji odlučio dati do znanja da s njim neće biti šale i da rujan želi započeti sa pobjedom i džeparcem od 500 konvertibilnih maraka koliko je iznosila novčana nagrada za najbržeg.

Pisac ovih redaka nalazio se na sigurnoj udaljenosti i već uoči prvog uspona shvatio je da mu mjesto nije među onima koji će ganjati iole ozbiljan rezultat. Stoga sam se u potpunosti posvetio uživanju na stazi koja je to u najvećoj mjeri omogućavala. Nakon uvodnog dijela na kojem većih problema nije bilo, ali i nakon prolaska Vilinog polja na kojem mi dobre vile ipak nisu podarile bolji osjećaj u nogama i lakoću okretaja pedala, uslijedio je odličan, klasični cross-country dio staze na kojem je bilo bitno zadržati dobar ritam. Naizmjenično su se tada počela izmijenjivati kratka ali slatka brdašca i još slađi spustevi na kojima je trebalo ostati maksimalno koncentriran obzirom na nimalo bezopasnu podlogu od poprilično velikog i ne baš simetričnog skliskog kamenja.

 

Neke je nažalost upravo to kamenje koštalo bušenja guma i hodanja po stazi. Takvih je bio popriličan broj pa sam odlučio na kritičnim dijelovima ne forsirati eventualno bušenje ili ne daj Bože pad. Kilometri su se nizali kao od šale zahvaljujući stazi koja ni na tren nije bila monotona, a maksimalnom užitku vožnje doprinjela je lijepa priroda i odlično označena staza na kojoj nije bilo mogućnosti gubljenja. Najveći šok na stazi doživio sam pak  susrevši dvije krave od kojih sam se jednoj očito svidio pa me ista čak i pokušala poljubiti. Međutim, nakon što sam joj objasnio da sam u braku odustala je i započela potragu za drugom žrtvom. Možda je u drugom krugu uhvatila Katalenića ili nekog od mladića koji još nisu u vezi. Bilo kako bilo, nisu se pohvalili, ali nam je nakon utrke Katalenić priznao:

"Odmah nakon starta Ramšak je poprilično dizao tempo, a na moje iznenađenje za njim su krenuli i ostali konkurenti. U početku sam bio pomalo šokiran silinom njihova starta, ali na kraju nisam krenuo za njima. Uhvatio sam svoj ritam i to se pokazalo kao dobrim potezom do kraja utrke."

Biciklisti u Mostaru mogli su birati između dvije dužine staze. Oni spremniji odlučili su pokazati svoje mišiće na stazi dužine 64 kilometra, dok su se oni drugi bez mišića, baš poput mene, odlučili za kraći maraton, dužine 32 kilometra. Međutim, bez obzira na "samo" 32 kilometra nakon nekog vremena sam već pomalo počeo osjećati zamor materijala što od konstantnih vibracija i terena, a što od loše fizičke pripremljenosti kojom se sigurno mogu pohvaliti svi oni koji svoje dane provode sjedeći u uredskom stolcu. Međutim, sa osmijehom sam ipak stigao do posljednjeg, betonskog, spusta na kojem sam naravno poprilično uživao bez obzira što je tik prije njega počela lagana kišica. Došla je međutim kao pravo osvježenje.


Za razliku od mog vremena koje je za sve osim za javno objavljivanje, na cilju sam dobio informaciju da je vodeći Ramšak prvi krug vozio u rekordnom vremenu, skinuvši dotadašnji rekord za čak 7 minuta! Uz ugodno časkanje sa okupljenim gledateljima i organizatorima nakon 2 sata i 37 minuta dočekao sam i njegov ulazak u cilj. Njegova prednost od gotovo 15 minuta u odnosu na drugoplasiranog Ivana Širića (BK Žepće) dovoljno govori o njegovoj raspoloženosti i trenutnoj formi. Trećeplasirani  Tomislav Katalenić u cilj je ušao sa zaostatkom od 16 minuta za prvoplasiranim Ramšakom.

U ženskoj konkurenciji Lejla Tanović bila je bez konkurencije pa je jedino pitanje bilo koliko će muških natjecatelja na stazi uspjeti pobijediti. Treba li napominjati da je autor ovih redaka čuvao njezina leđa od početka do kraja utrke, pritom zaostavši  za pobjednikom malog maratona Kristijanom Budimirom (BK Fortica) za 18 minuta. Irvin Hušić (BK Prkos) i Jorgen Huybrecht na malom su maratonu zauzeli drugo i treće mjesto, a isti uspjeh u ženskoj kategoriji postigle su Alma Alijagić (BK Puls) i Ramona Kvesić.

Na kraju utrke krenuli smo na pakiranje stvari koje smo morali odraditi u rekordnom roku obzirom na kišu koja je padala kao da se sprema posljednji dan svijeta. Proglašenje i općenito druženje nakon utrke umalo su pokvarili suci utrke koji su po samo njima poznatom receptu dijelili medalje pritom se očito pogubivši u kategorijama i stazama. Bilo kako bilo, Bikerova inspekcija zanemarila je tu činjenicu i odlučila iz Mostara ponijeti samo lijepe uspomene. Odlučili smo se stoga za kraj prve Bikerove hercegovačke turneje počastiti jelima sa žara! Formu je ipak najbolje dizati uz znalački spremljene  teleće kotlete kojih nije nedostajalo.

biker.hr
Share:

Copyright © Goranci online | Powered by Blogger
Design by SimpleWpThemes | Blogger Theme by NewBloggerThemes.com