Danas slavimo Svetu Majku Terezu


5. rujna Crkva liturgijski časti Majku Terezu, koju je papa Franjo proglasio svetom 4. rujna 2016. god. Majka Tereza je bila redovnica i utemeljiteljica Družbe sestara misionarki ljubavi, koja je veliki dio svog života provela skrbeći za odbačene i otpisane, doslovno skupljajući umiruće siromahe na ulicama indijskog grada Kalkute i nastojeći im omogućiti dostojanstveno umiranje, piše Vjera i djela.


Takvom svojom požrtvovnošću postala je sinonim za ljubav prema bližnjemu i življeno evanđelje, a u tom smislu za mnoge predstavlja najznačajniju ženu 20. st.Pod imenom Agnes Gonxha Bojaxhiu, Majka Tereza (Majka Terezija) je rođena 26. kolovoza 1910. god. u albanskoj katoličkoj obitelji u današnjem makedonskom gradu Skoplju, gdje je završila gimnaziju. U djevojačko vrijeme duhovnik joj je u rodnom gradu bio Hrvat o. Franjo Jambreković, a koji je velikim dijelom pridonio odluci mlade osamnaestogodišnje Agnes da započne redovnički život i uđe u Družbu sestara Naše Gospe Loretske.
Mnoge sestre toga reda su djelovale u Bengalu u Indiji, gdje su se ponajviše bavile opismenjavanjem, pa je tako i Agnes Gonxha uskoro bila poslana u Kolkatu (do 2001. god. grad je nosio nama poznatije ime – Kalkuta /Calcutta/), gdje je kao nastavnica u zavodima družbe radila gotovo 20 godina.
Dok je jednom prilikom prolazila ulicama Kolkate i gledala bijedu i krajnje siromaštvo tamošnjih stanovnika, osjetila je Božji poziv da im pomogne na još izravniji način no što je to činila u dotadašnjem radu, te je odlučila napustiti red i posvetiti se skrbi za odbačene i marginalizirane. Dvije godine poslije dobila je dozvolu da može napustiti red Sestara Naše Gospe Loretske, ali i dalje ostati časna sestra, te je od tada djelovala samostalno, živeći zajedno s najsiromašnijima od siromašnih.
U takvom načinu života počeli su ju slijediti i drugi, pa je 1950. god. osnovala družbu pod nazivom Misionari ljubavi prema bližnjemu svom, a čiji su se članovi obvezali pokazivati kršćansku ljubav brigom o umirućima, siromašnima i bolesnima, posebno oboljelima od kuge. Družba ima i muške članove, ali su poznatije sestre Misionarke ljubavi. Iako većina njih nije imala nikakvo ili gotovo nikakvo medicinsko znanje, ljubavlju koju su pokazivali prema takvim siromasima, onima koji su bili odbačeni od drugih i pogažena dostojanstva, činila je nemjerljivo dobro, zajedno sa svojom utemeljiteljicom.
Premda krhka stasom, Majka Tereza je bila vrlo odlučna u zagovaranju evanđeoskih vrijednosti, a posebno u borbi protiv pobačaja, pa je u tom smislu naišla i na solidan broj kritičara, regrutiranih iz liberalnih redova boraca za ženska prava. S druge strane, mnogi su u toj ženi, u njezinu djelovanju i njezinim riječima prepoznali uistinu sveticu, ili barem iznimnu dobrotvorku, pa su joj stoga odavali i razna priznanja, među kojima posebno mjesto zauzima Nobelova nagrada za mir 1979. god.
Kritičari ju svojim objedama nisu pokolebali, niti su ju nagrade uzvisile, nego je svakodnevno sa svojim sestrama i dalje nastojala pomoći konkretnim ljudima. Tako je utemeljila mnoge domove za siromašnu djecu, humanitarne zavode i bolnice na svim kontinentima, gdje su sestre svojom požrtvovnošću ne samo humanitarno pomagale, nego su nastojale svakom pogaženom čovjeku vratiti njegovo dostojanstvo. Upravo je taj vid duhovnog siromaštva Majka Tereza isticala kao rak-ranu našega društva, kao onoga koje je okrutnije od materijalnog, te ga je zajedno sa svojim sestrama htjela umanjiti.
Majka Tereza je bila povezana s Hrvatskom (koju je više puta posjetila), ne samo preko svog duhovnika iz mladih dana, s kojim je održavala kontakt, nego i na druge načine, a posebno kroz prijateljstvo s hrvatskim misionarom u Indiji o. Antom Gabrićem. Zato je kao znak priznanja 19. srpnja 1990. god. proglašena počasnog građankom grada Zagreba.
Umrla je 5. rujna 1997. god. u Kolkati (tada Kalkuti), a mnogi od onih koji su imali priliku medijski pratiti njezin rad uvjereni su kako je time u nebu rođena nova svetica. Stoga je i razumljivo što ju je papa Ivan Pavao II. proglasio blaženom svega 5 godina nakon smrti – 19. listopada 2003. god., mimo uobičajene prakse i uvriježenog znatno duljeg vremenskog postupka beatifikacije. 4. rujna 2016. god. svetom ju je proglasio papa Franjo ovim riječima:
„Na čast svetog i nepodijeljenog Trojstva, za širenje katoličke vjere i porast kršćanskoga života, vlašću Gospodina našega Isusa Krista, svetih apostola Petra i Pavla te našom, nakon zrelog razmatranja i čestog zazivanja Božje pomoći, uz savjet mnoge naše braće, proglašavamo i određujemo da je blažena Terezija iz Kolkate svetica, upisujemo je u popis svetaca, zapovijedamo da se u općoj Crkvi časti među svecima. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.“
Unatoč činjenici kako najveći broj ljudi u toj krhkoj ženi vidi sveticu i smatra ju najznačajnijom ženom 20. st., a njezin apostolski rad priznaje najvišim oblikom čovjekoljublja, nažalost sve su češći glasovi zagovornika različitih egoistično-hedonističkih filozofija, koji ne samo što ne vide vrijednost u takvom obliku darivanja drugom, nego su skloni sva nastojanja te iznimne žene proglasiti čak i zločinom – jer je ljubila i podržavala svaki život, a ne ga gasila, kako bi to oni htjeli, tvrdeći kako takvi životi nisu vrijedni življenja. Naprotiv, Majka Tereza je itekako znala i jasno pokazala kako je upravo takav pristup – konkretno pomaganje umirućima i teško bolesnima i pružanje takve ljubavi koja odbačenima vraća pogaženo dostojanstvo, istinski put kršćanskog svjedočenja kojega nam je pokazao sam Krist.

U tom smislu valja dodati i njezine riječi koje sažimaju sve ono za što se zalagala, a upravo je te riječi, ispisane na maloj kartici, znala davati ljudima pri susretima: “Plod šutnje je molitva, plod molitve je vjera, plod vjere je ljubav, plod ljubavi je služenje, plod služenja je mir.” Duboke riječi koje nam pokazuju istinski put služenja Bogu i ljudima.

Pet molitvi svete Majke Terezije za svaki dan:

Dolazim ti, Isuse, da me potakneš prije nego započnem svoj dnevni posao. Neka se tvoj pogled na trenutak zaustavi na meni. Dopusti mi da osjetim sigurnost tvoga prijateljstva. Ispuni moj duh kako bih mogla podnositi pustinju životne buke. Neka tvoja blagoslovljena svjetlost obasja moje misli i daj mi snage za ono što trebam činiti onima koji me trebaju. Amen.

Gospodine, Raspeti i Uskrsli, nauči nas tako živjeti da bismo u svojoj svakodnevici već živjeli tvoju puninu. Ti si prihvatio u svojoj poniznosti i strpljivosti sve naše ljudske posrtaje kao dio svoga križa i svoje muke. Stoga nam patnje i borbe koje svakodnevno podnosimo pomažu da živimo u dubljem zajedništvu s tobom i braćom i postaju nam prigoda za rast. Pomozi nam da se strpljivo i hrabro suočavamo s našim vlastitim životom, puni povjerenja u tvoju podršku. Amen.

Moj jedini Isuse, čini sa mnom što god želiš – dok god Ti to želiš, ne osvrćući se ni za trenutak na moje osjećaje i moju bol. Tvoja sam. Utisni u moju dušu i život patnje Svojega Srca.  

Radosti Srca Isusova, ispuni moje srce. Suosjećanju Srca Isusova, dotakni moje srce. Ljubavi Srca Isusova, zapali moje srce. Miru Srca Isusova, ojačaj moje srce. Poniznosti Srca Isusova, učini poniznim moje srce. Svetosti Srca Isusova, posveti moje srce. Čistoćo Srca Isusova, očisti moje srce. Amen.  

℘  ℘  ℘  Isuse, slušamo te svakog dana u šutnji. U toj šutnji ti nam govoriš, govoriš našim dušama i mi u tim dubinama čujemo tvoj glas. U toj šutnji nalazimo nove snage za istinsko zajedništvo s tobom. Te snage potrebne su nam da bismo ispunili ono što ti od nas tražiš. Molimo te stoga nek naša molitva bude u skladu s tvojom voljom, u skladu s našim djelovanjem i radom, nek naš život bude odraz tvoga života. Amen.
Share:

Business

Popular Posts

© GORANCI.BLOGSPOT.BA Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača!
@ 2018 - GORANCI.BLOGSPOT.BA
Sva prava pridržana