„Žele liberalizam, a ne dopuštaju demokraciju“: Pula se danas pokazala u ružnom svjetlu i netoleranciji

foto Narod.hr

U Puli je danas prvi put održan Hod za život, a ulicama grada prošlo je mnoštvo građana koji su željeli javno iskazati potporu zaštiti života. No, uz sudionike mirnog okupljanja pojavila se i mala skupina protivnika koja je pokušala ometati održavanje Hoda.

Prema izvještaju Narod.hr-a, prosvjednici su Hod pokušali omesti uvredljivim transparentima, glasnim bubnjanjem i blokiranjem ulice. Umjesto da svoje protivljenje iskažu vlastitim prosvjedom i argumentima, odlučili su svoje nezadovoljstvo usmjeriti prema ljudima koji su se okupili kako bi javno poslali poruku da život treba štititi.

I upravo tu nastaje paradoks.  

Godinama se govori o toleranciji, pluralizmu, slobodi izbora i otvorenom društvu. No, kada građani izađu na ulicu s porukom s kojom se dio društva ne slaže, odjednom se čini kako tolerancija prestaje vrijediti.  

Može se ne slagati s Hodom za život. Može se protiviti njegovim porukama. Može se organizirati vlastiti prosvjed i javno zagovarati potpuno drugačiji stav. Sve je to dio demokratskog društva.  

Ali demokracija podrazumijeva i pravo drugoga da govori.  

Ako se traži sloboda govora, onda ona ne može vrijediti samo za ideje koje nam odgovaraju. Ako se zagovara pluralizam, onda se mora prihvatiti i postojanje stavova koji nam nisu bliski.  

Zato je posebno teško razumjeti potrebu da se mirno građansko okupljanje pokušava ometati bukom, uvredama i blokadom.  

Pula je danas mogla pokazati kako različiti svjetonazori mogu živjeti jedni pokraj drugih. Umjesto toga, prema izvještaju Narod.hr-a, dio prosvjednika odlučio je svoju poruku poslati upravo ometanjem Hoda.

Ipak, važno je naglasiti: nije pošteno ponašanje šačice prosvjednika pripisivati svim građanima Pule. Pula nije jedan čovjek, jedna ideologija niti jedna politička opcija. U gradu žive ljudi različitih uvjerenja i svjetonazora.  

Ali ono što se dogodilo na ulicama ipak otvara važno pitanje: što danas zapravo znači tolerancija?  Je li tolerancija samo dopuštati govor onima s kojima se slažemo? Ili znači dopustiti i neistomišljeniku da mirno izrazi svoj stav?  

Jer lako je govoriti o demokraciji kada svi oko nas govore isto. Pravi test demokratske kulture događa se onda kada pred nama stoji netko čiji stav smatramo potpuno pogrešnim.  

Hod za život u Puli održan je kao javno okupljanje građana koji su željeli izraziti potporu zaštiti života. Istodobno, njihovi protivnici imali su pravo javno izraziti svoje neslaganje.  

Ali između neslaganja i pokušaja ometanja postoji velika razlika.  Jedno je demokracija. Drugo je pokušaj da se drugome uskrati prostor za vlastiti javni izraz.  

A poruke koje su nakon svega osvanule na društvenim mrežama pokazuju koliko je događaj izazvao reakcija. Među komentarima se mogu pronaći i poruke poput: „Žele liberalizam, a ne dopuštaju demokraciju“, „ODVRATNO! Pula stidi se!“ te „Dogodine dolazimo iz cijele Hrvatske!“  

Bez obzira na svjetonazor, jedno bi trebalo biti neupitno: demokracija ne pripada samo jednima.  

Ako želimo slobodno i pluralno društvo, moramo naučiti živjeti s činjenicom da neće svi misliti isto.  

Jer liberalizam bez tolerancije prema neistomišljeniku ostaje samo parola.  

A demokracija koja vrijedi samo kada pobjeđuje naš stav – nije demokracija kakvu bi itko trebao željeti.