Male rečenice, velike životne poruke

Postoje riječi koje ne traže mnogo objašnjenja. Jednostavne su, kratke i jasne, ali u sebi nose poruku koja čovjeka može zaustaviti i potaknuti na razmišljanje.

Upravo takve su poruke koje se pripisuju Majci Tereziji, redovnici i misionarki poznatoj po nesebičnom služenju siromašnima, bolesnima i napuštenima. U obliku kratkih pitanja i još kraćih odgovora, one govore o strahu, vjeri, ljubavi, obitelji, oprostu i odnosu prema drugima.

Najljepši dan?
– Danas.

Najveća prepreka?
– Strah.

Najlakša stvar?
– Pogriješiti.

Korijen svakog zla?
– Egoizam.

Najgori poraz?
– Obeshrabrenje.

Najbolji profesionalci?
– Djeca.

Prva potreba?
– Komunicirati.

Najveća sreća?
– Biti koristan drugima.

Najgora mana?
– Zlovolja.

Najopasnija osoba?
– Ona koja laže.

Najružniji osjećaj?
– Mržnja.

Najljepši dar?
– Oprost.

Najpotrebnije?
– Obitelj.

Najugodniji osjećaj?
– Unutarnji mir.

Najbolji prijam?
– Osmijeh.

Najbolja medicina?
– Optimizam.

Najveća snaga?
– Vjera.

Najljepše na svijetu?
– Ljubav.

Poruka koja ostaje

Iako su odgovori kratki, svaki od njih otvara prostor za osobno promišljanje. „Danas“ podsjeća da život ne treba stalno odgađati za neko bolje sutra. „Oprost“ pokazuje vrijednost oslobađanja od zamjeranja, dok „obitelj“ podsjeća na ono što čovjeku daje pripadnost i sigurnost.

Posebno snažno zvuči odgovor na pitanje o najvećoj sreći: biti koristan drugima. U vremenu u kojem se uspjeh često mjeri onime što imamo i postižemo, ova misao podsjeća da se prava vrijednost života može pronaći i u tome koliko smo dobra učinili drugima.

A na kraju svega – vjera i ljubav. Dvije jednostavne riječi koje, prema poruci ovih misli, mogu čovjeku biti najveća snaga i najljepše što može pružiti svijetu.

Ponekad nam za veliku životnu poruku nije potrebna duga propovijed. Dovoljno je jedno pitanje i iskren odgovor.