 |
| foto Društvene mreže |
Potresna fotografija ptice koja je stradala u velikom požaru na području Omiša, ostavši uz svoje gnijezdo, prizor je koji nadilazi samu tragediju. U toj tišini, među tragovima vatre i uništenja, ostala je slika nečega što čovjek često zaboravi – prava ljubav najviše se vidi onda kada postane teško, piše Danko Komljenović.
Kada je sve mirno i sigurno, lako je biti uz nekoga. Lako je voljeti kada nema opasnosti, boli ni žrtve. Ali ljubav se pokazuje upravo u trenucima kušnje – kada se približi opasnost, kada treba birati između vlastite sigurnosti i života onih koje volimo.
Ova ptica nije pobjegla.
Ostala je uz svoje gnijezdo.
I upravo zato ovaj prizor toliko snažno dira srce. U njemu možemo prepoznati sliku ljubavi koja se ne povlači pred patnjom. Ljubavi koja ne pita koliko će koštati. Ljubavi koja ostaje vjerna do kraja, čak i onda kada više nema nikakve nade da će sama preživjeti.
Za kršćanina, ova slika neizbježno podsjeća na Kristovu ljubav na križu.
Isus nije pobjegao kada je došao trenutak najveće patnje. Nije napustio čovjeka kada je cijena ljubavi postala križ. Ostao je vjeran do kraja, raširenih ruku, dajući svoj život za druge.
Upravo zato posebno snažno odzvanjaju njegove riječi iz Evanđelja:
„Koliko puta htjedoh okupiti djecu tvoju kao što kvočka okuplja piliće pod krila, i ne htjedoste!” (Mt 23,37).
Slika kvočke koja okuplja svoje piliće pod krila postaje gotovo simbol Božje ljubavi – ljubavi koja štiti, okuplja i ostaje blizu kada nadolazi opasnost.
Bog nas poziva pod svoja krila. Poziva nas u sigurnost svoje ljubavi, ali istodobno nas uči da ljubav nije samo riječ. Ljubav je spremnost na žrtvu. Ljubav znači ostati kada bi bilo lakše otići. Znači zaštititi drugoga kada sami trpimo.
A Isus je tu istinu izrekao još snažnije:
„Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje.” (Iv 15,13).
Možda upravo zato ova fotografija toliko snažno pogađa čovjeka. U jednom prizoru prirode vidimo nešto što je duboko upisano i u srce Evanđelja – ljubav koja se daruje do kraja.
Požar je iza sebe ostavio uništenje, bol i gubitak. Ali među tim prizorima ostala je i jedna tiha poruka.
Ponekad se najveća ljubav ne čuje.
Ne izgovara velike riječi.
Ona jednostavno – ostane.
Ostane uz svoje.
Ostane pod križem.
Ostane u nevolji.
Ostane onda kada je najteže.
I upravo tada pokazuje koliko je velika.
Neka nas ovaj potresni prizor podsjeti da i mi budemo ljudi koji neće pobjeći kada nekome bude teško. Da budemo uz svoje obitelji, prijatelje, bližnje i one koji trpe. Jer prava ljubav ne traži najlakši izlaz.
Prava ljubav ostaje vjerna do kraja.
Nema komentara:
Objavi komentar