Blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije – Velika Gospa, nebeska zaštitnica župe Goranci, svečano je proslavljen ispred župne crkve Pod jelom. Veliki broj vjernika i hodočasnika iz zemlje i inozemstva okupio se kako bi u molitvi, pjesmi i zajedništvu proslavio jedan od najvažnijih marijanskih blagdana.
Svečanost je započela procesijom s obnovljenim kipom Blažene Djevice Marije. Kip su kroz Gorančke putove nosili čuvari Gorančke tradicije, dok je litanije predvodio don Marin Krešić.
Procesija je bila snažan izraz vjere i zahvalnosti Gorančana prema Gospi koja kroz generacije zauzima posebno mjesto u životu ove župe. Uz molitvu i pjesmu, brojni su vjernici hodili za Gospinim kipom, svjedočeći privrženost tradiciji i vjeri svojih predaka.
Svečano misno slavlje predvodio je don Marko Šutalo, župnik sv. Ilije u Kruševu, u suslavlju s don Perom Miličevićem, don Tomislavom Ljubanom, župnikom na Rudniku, don Davorom Berezovskim, župnikom Ploča-Tepčići, župnikom Cima i Ilića, don Marinom Krešićem, župnikom u Aladinićima, fra Ivanom Ivandom, župnikom, te brojnim vjernicima okupljenima pred župnom crkvom.
U središtu liturgijskog slavlja bila je poruka evanđelja o Marijinu pohodu rođakinji Elizabeti. Don Marko u svojoj je nadahnutoj propovijedi posebno govorio o majkama, njihovoj vjeri, žrtvi i ljubavi, stavljajući ih pred vjernike kao primjer po uzoru na Blaženu Djevicu Mariju.
Podsjetio je kako je Marija, nakon što je saznala da će postati Majkom Spasitelja, ustala i pohitila u gorje k Elizabeti. Put koji je prevalila bio je dug, prema predaji oko 160 kilometara, ali Marija nije razmišljala o vlastitom naporu. Išla je pomoći, biti uz svoju rođakinju i podijeliti s njom radost velikog Božjeg djela.
Upravo u tome don Marko je pronašao snažnu poruku i za današnje majke – majku koja ne pita koliko će morati dati, nego daje sebe, svoje vrijeme, ljubav i molitvu. Evanđeoske riječi „Velika mi djela učini Svesilni: uzvisi neznatne“ snažno su odjeknule među okupljenim vjernicima. Marijin „Veliča“ podsjetio je da prava veličina čovjeka ne proizlazi iz položaja, bogatstva ili moći, nego iz poniznosti i spremnosti da svoj život stavi u Božje ruke.
Don Marko tijekom propovijedi ispričao je i dirljivu priču o jednoj majci koja je sve što je imala i sve što je voljela predavala Gospi.
„Gospe, ja tebi dajem, ti meni čuvaj“, bile su njezine riječi kojima je, kako je kazao, svoju djecu, obitelj i život predavala u Gospine ruke.
Nakon njezine smrti sin je pronašao njezinu staru, izlizanu krunicu. Bila je to krunica koju je njegova majka svakodnevno molila. Prošlo je 35 godina, a upravo ga je taj prizor potaknuo da i sam počne moliti krunicu.
Priča je to koja govori o snazi majčine vjere i molitve – molitve koja možda ne daje plod odmah, ali ostavlja trag duboko u srcu i može progovoriti čak i desetljećima poslije.
Don Marko svoju je propovijed završio molitvom svetog pape Ivana Pavla II., čime je vjernike još jednom usmjerio prema Mariji kao Majci koja vodi prema Kristu.
Velika Gospa tako je u Gorancima ponovno bila susret obitelji, vjere, tradicije i molitve. Pred Gospinim kipom okupili su se oni koji žive u Gorancima, oni koji su raseljeni diljem svijeta, kao i brojni hodočasnici koji se svake godine vraćaju svojoj nebeskoj Majci.
Nakon svete mise vjernici su se zadržali u zajedničkom druženju, a u dvorani župne kuće održana je i 18. tradicionalna izložba umjetnika amatera.
Velika Gospa u Gorancima još je jednom pokazala koliko su snažne veze između vjere, obitelji, tradicije i rodnoga kraja. U molitvi pred Gospom susrele su se generacije – oni koji su vjeru primili od svojih majki i očeva, ali i oni koji će je tek prenijeti svojoj djeci.
Jer upravo tako, poput one izlizane majčine krunice iz propovijedi, vjera ostaje. Prenosi se tiho, iz generacije u generaciju, često bez velikih riječi – ali s velikim tragom u srcu.
Uskoro velika fotogalerija!
Nema komentara:
Objavi komentar