 |
| foto Goranci online |
Prošlo je šest godina otkako nas je napustio Jozo Bogdan, jedan od najuspješnijih gospodarstvenika Hercegovine i cijele regije, ali prije svega čovjek koji je svojim radom, skromnošću, dobrotom i neslomljivim duhom ostavio dubok trag u životima brojnih ljudi.
Jozo Bogdan preminuo je 12. kolovoza 2020. godine u Širokom Brijegu, nakon nesretnog uboda ose koji je izazvao anafilaktički šok. Imao je 66 godina. Vijest o njegovoj smrti potresla je Hercegovinu, ali i brojne ljude izvan nje koji su ga poznavali, poslovno surađivali s njim ili su u nekom trenutku osjetili njegovu dobrotu, piše ABC portal.
Iza Joze nije ostala samo velika kompanija. Ostala je priča o čovjeku koji, unatoč golemom poslovnom uspjehu, nikada nije zaboravio tko je, odakle je došao i koliko je truda trebalo da bi ostvario svoje snove.
Rođen u Dužicama, odrastao je u siromaštvu i odmalena naučio što znače rad i odricanje. Teški dani provedeni u radu s duhanom ostavili su dubok trag na njegov pogled prema životu. Već sa 14 godina otišao je u tuđinu. Na njemačkim bauštelama vrijedno je radio i štedio, a od zarađenog novca kupio je prvi kamion.
No, Jozo se nije želio trajno skrasiti u inozemstvu. Vratio se u Hercegovinu vjerujući da se i na rodnoj grudi može stvoriti velika poslovna priča.
Godine 2000. preuzeo je ruševne pogone FEAL-a. Ono što je tada izgledalo kao gotovo nemoguć zadatak, Jozo je pretvorio u jednu od najvećih gospodarskih priča ovoga kraja. Iz pepela i prašine, uz ulaganje u znanje, mlade ljude i domaće inženjere, izgrađena je kompanija koja je izrasla u europskog gospodarskog diva.
Ipak, uspjeh ga nije promijenio. Unatoč poslovnom bogatstvu, poznanstvima s brojnim utjecajnim ljudima, među kojima je bio i danas pokojni Milan Bandić, kojemu je Jozo nesebično pružao ruku pomoći i u najtežim trenucima, ostao je jednostavan čovjek.
Radnik i vizionar. Čovjek koji je čvrsto stajao na zemlji, uvijek nasmiješen i spreman pomoći.
Pomagao je bolesnoj djeci, obiteljima koje su teško živjele i ljudima kojima je pomoć bila potrebna. Često je to činio tiho, bez kamera, javnosti i želje za pohvalama.
Možda ga najbolje opisuju njegove vlastite riječi iz intervjua za Večernji list 2018. godine:
„Ne znam kakav bih drugačiji mogao biti i zašto bi me sve to trebalo promijeniti. Imam jedan krug ljudi s kojima se mogu opustiti, a to su uglavnom moji stari prijatelji.“
Govorio je tada i o teškom djetinjstvu, radu s duhanom i vremenu u kojem se živjelo znatno teže nego danas.
„Uvijek ponavljam kako sam danas sretan u odnosu na ono kad se sjetim kakvi su teški bili djetinjstvo i mladost, i moji, ali i većine onih koji su odrastali u to vrijeme. Bio je to drugačiji i težak život.“
U tim riječima možda je najbolje sažeta njegova životna filozofija. Nikada nije zaboravio težinu puta koji je prošao i upravo zato nije izgubio osjećaj za ljude.
Danas, šest godina nakon njegove smrti, Jozin trag i dalje je vidljiv.
FEAL je nastavila voditi njegova obitelj, a na čelu kompanije nalazi se njegov nećak Mario Mišel Čolak, koji predano nastavlja razvijati poslovnu priču koju je Jozo stvarao desetljećima.
No, najveća ostavština Joze Bogdana nije samo ono što piše u poslovnim knjigama.
Njegova najveća ostavština su ljudi kojima je pomogao, radna mjesta koja je stvorio, mladi koje je potaknuo da ostanu i rade u Hercegovini, prijateljstva koja je izgradio i vrijednosti koje je svojim životom pokazao.
Šest godina poslije, Jozo Bogdan nije zaboravljen.
Jer velika djela ostaju dugo nakon što čovjeka više nema. A još duže ostaje trag čovjeka koji je, unatoč svemu što je postigao, do kraja ostao – čovjek.
Nema komentara:
Objavi komentar