Svetu misuu povodom Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima predvodio je zagrebački nadbiskup i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije mons. Dražen Kutleša, u suslavlju s 27 svećenika, moleći zajedno s okupljenim vjernicima za sve nevine žrtve čija su imena desetljećima bila prešućivana, skrivana ili zaboravljana
 |
| foto Goranci online |
Na Groblju mira na Bilima, u povodu Europskog dana sjećanja na žrtve totalitarnih režima, zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša predvodio je svetu misu i uputio snažnu homiliju o žrtvama, nepravdi, sjećanju i potrebi da se istina o stradanjima napokon jasno izgovori.
Polazeći od biblijskog odlomka o dolini suhih kostiju iz Knjige proroka Ezekiela, nadbiskup je pitanje „Mogu li ove kosti oživjeti?“ povezao s tisućama žrtava čiji se posmrtni ostaci još uvijek nalaze u nepoznatim jamama, dok njihova imena ostaju zapisana na bijelim križevima Groblja mira.
„Jazovka: kosti bez imena. Groblje mira: imena bez kostiju. Dvije strane iste tragedije. Dva lica iste nepravde“, kazao je nadbiskup, naglašavajući dubinu boli naroda čiji mrtvi desetljećima nisu imali grob ni mjesto na kojem bi ih obitelji mogle oplakivati.
„Najveća okrutnost bila je pokušati oduzeti i sjećanje“
Nadbiskup Kutleša podsjetio je kako su nakon završetka Drugoga svjetskog rata na ovim prostorima nastala brojna stratišta na kojima su ljudi ubijani bez suda i bez utvrđene krivnje. Govorio je o vojnicima i civilima, svećenicima, franjevcima i časnim sestrama, seljacima, učiteljima, očevima i sinovima.
Posebno je istaknuo patnju obitelji koje desetljećima nisu znale gdje su njihovi najbliži. Majke su čekale sinove, žene muževe, a djeca su odrastala uz fotografije ljudi koji se nikada nisu vratili.
Prema njegovim riječima, skrivanje grobova nije značilo samo skrivanje tijela. Bio je to i pokušaj brisanja sjećanja.
„Najveća je okrutnost bila u pokušaju da mu se oduzme i ono posljednje od ljudskoga dostojanstva: pravo na ime, na grob, na sjećanje i na molitvu“, poručio je nadbiskup.
Groblje mira – mjesto čekanja i nade
Govoreći o Groblju mira, mons. Kutleša istaknuo je da ono nije groblje u klasičnom smislu, jer pod križevima ne počivaju tijela onih čija su imena na njima ispisana.
Ono je, kazao je, mjesto zajedničkog sjećanja i molitve, ali i mjesto obećanja i čekanja – mjesto koje je otvoreno prema nebu i prema jamama u kojima se još uvijek nalaze posmrtni ostaci brojnih žrtava.
Svaki križ čuva ime i životnu priču čovjeka kojemu je nasilno prekinut život. „Taj križ nije samo znak žalosti. Taj je križ čin vjere“, poručio je nadbiskup.
„To nije kopanje po prošlosti. To je iskopavanje istine“
Jedan od najsnažnijih dijelova homilije odnosio se na pitanje povijesne istine i odgovornosti za zločine.
Nadbiskup je usporedio suočavanje Europe s nacističkim i fašističkim zločinima s odnosom prema komunističkim zločinima na ovim prostorima. Istaknuo je kako za mnoge zločine počinitelji nisu odgovarali te kako i danas postoje pokušaji umanjivanja ili negiranja pojedinih povijesnih događaja.
„To nije kopanje po prošlosti. To je iskopavanje istine“, istaknuo je mons. Kutleša, dodajući kako se istina, koliko god dugo bila zatrpavana slojevima laži, šutnje i straha, ne može zauvijek pokopati.
Istodobno je upozorio da traženje istine ne smije prerasti u novu mržnju.
„Istina bez ljubavi može raniti, ali ljubav bez istine ne može izliječiti“, poručio je.
Tražiti grobove, vratiti imena i dostojanstvo
Nadbiskup je pozvao na sustavno istraživanje još uvijek neistraženih stratišta i grobišta, pronalaženje posmrtnih ostataka te vraćanje identiteta žrtvama.
Naglasio je kako je potrebno pronađenim žrtvama osigurati dostojan ukop, a mladima omogućiti da uče cjelovitu povijest.
„To dugujemo mrtvima. To dugujemo njihovim obiteljima. To dugujemo Istini pred kojom ćemo jednom svi stajati“, kazao je.
Posebne poruke uputio je roditeljima, mladima, istraživačima i odgovornima u društvu. Roditelje je pozvao da svojoj djeci prenose istinu bez gorčine, mlade da povijest ne prihvaćaju kroz slogane, istraživače da nastave tragati za grobištima i identitetom žrtava, a odgovorne u društvu da istraživanje grobišta shvate kao civilizacijsku obvezu.
„Iz boli prema istini, iz istine prema pravednosti, iz pravednosti prema miru“
Na kraju homilije nadbiskup je još jednom naglasio da cilj nije vraćanje društva u prošlost, nego otvaranje puta prema budućnosti.
„Proroštvo nije povratak u prošlost. Proroštvo otvara put budućnosti. Ono ne služi tomu da čovjeka zadrži u njegovoj boli, nego da ga iz boli povede prema istini, iz istine prema pravednosti, iz pravednosti prema miru“, poručio je.
Svoju je homiliju zaključio kršćanskom nadom u uskrsnuće. Kao što je Krist trećega dana uskrsnuo iz groba, tako ni smrt, ni nepravda, ni ljudska šutnja nemaju posljednju riječ.
„Ne poziva nas ni na zaborav ni na mržnju, nego na pamćenje očišćeno ljubavlju. Jer samo narod koji čuva dostojanstvo svojih mrtvih može sačuvati dostojanstvo svojih živih“, zaključio je zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša.
Nema komentara:
Objavi komentar