 |
| foto SFF |
Dodjela nagrade filmu „Tiha misa“ za najbolji kratki dokumentarni film na 32. Sarajevo Film Festivalu izazvala je brojne reakcije, zgražanje i osude javnosti, osobito zbog načina na koji film prikazuje muškarce koji se okupljaju na hrvatskim trgovima i mole krunicu.
Dokumetrarni film Karle Jelić bavi se fenomenom javne molitve krunice u Hrvatskoj, a prema opisu koji je prenio HRT, molitelje prikazuje kroz perspektivu prema kojoj njihovo djelovanje dovodi u pitanje rodnu ravnopravnost.
Upravo zbog toga nagrada se može promatrati i izvan samog filmskog konteksta – kao još jedan primjer načina na koji se javne molitelje godinama prikazuje kroz negativne stereotipe, često bez ozbiljnog pokušaja da se čuju i njihove stvarne namjere i argumenti.
Molitelji godinama izloženi pritiscima
Muškarci koji sudjeluju u javnim molitvama krunice posljednjih su godina postali meta različitih oblika javnog pritiska. Od ismijavanja i omalovažavanja do vrijeđanja, psovki i pogrdnih poruka, njihovo okupljanje često izaziva prosvjede i pokušaje ometanja molitve i sve to uz svesrtdno pdržavanje ultra lijevih mainstream medija u Hrvatskoj.
U pojedinim slučajevima dolazilo je i do verbalnih sukoba te fizičkih incidenata, dok su se u javnom prostoru pojavljivali i pozivi da se takva okupljanja zabrane. Pritom je važno postaviti jednostavno pitanje: vrijedi li sloboda javnog okupljanja i sloboda vjeroispovijesti jednako za sve?
Ako je dopušteno javno okupljanje i izražavanje različitih političkih, društvenih i svjetonazorskih stavova, teško je objasniti zašto bi upravo molitva na javnom prostoru trebala biti izuzetak.
Molitelji mogu biti predmet kritike, kao i svaka druga skupina u demokratskom društvu. No kritika njihovih stavova nije isto što i ismijavanje, vrijeđanje, ometanje molitve ili nastojanje da ih se unaprijed predstavi kao prijetnju društvu.
Postoje i dokumentirani navodi o napadima
Na problem pritisaka prema moliteljima ranije je upozoravala i udruga U ime obitelji, koja je zajedno s Klubom zastupnika Domovinskog pokreta 10. srpnja 2024. godine u Hrvatskom saboru predstavila Izvješće o kršenju prava na slobodu vjeroispovijesti muškaraca okupljenih u javnoj molitvi krunice u 2023. godini. Izvješće je predstavljeno na okruglom stolu u Hrvatskom saboru, a u njemu su dokumentirani različiti slučajevi napada i ometanja molitelja i njihove molitve.
Bez obzira na političke i svjetonazorske razlike, takve pojave ne bi trebalo ignorirati. Demokratsko društvo podrazumijeva da se i prema stavovima s kojima se ne slažemo odnosimo uz poštovanje osnovnih prava pojedinca.
Može li film biti kritičan, a da ne stigmatizira?
Naravno da dokumentarni film ima pravo zauzeti kritički stav. Umjetnost ne mora biti neutralna, niti bi festivalski program trebao biti prostor u kojem se nagrađuju samo teme koje nikoga ne mogu uvrijediti.
Ali upravo zato nagrada filmu koji određenu vjersku skupinu prikazuje kroz vrlo osjetljiv društveni okvir otvara pitanje kriterija i šire poruke koja se time šalje.
Molitelji krunice nisu politička stranka, nisu organizacija koja upravlja državom i nisu skupina kojoj bi se smjelo kolektivno pripisivati tuđe političke ili društvene stavove. Oni su građani koji javno mole.
Može se raspravljati o njihovim molitvenim nakanama, njihovim stavovima o muškarcima, ženama, obitelji ili društvu. Može ih se kritizirati. Ali jednako tako treba priznati njihovo pravo da se s takvim stavovima ne slažu drugi građani – bez vrijeđanja, nasilja i pokušaja zabrane njihove molitve.
Sarajevo Film Festival i pitanje dvostrukih kriterija
Sarajevo Film Festival desetljećima se predstavlja kao mjesto susreta različitih kultura, pogleda i društvenih tema. Upravo zato njegova odluka da nagradi film koji se bavi jednom izrazito polarizirajućom pojavom može biti predmet javne rasprave.
Problem nije u tome što je film kritičan prema moliteljima. Problem nastaje ako se cijela skupina ljudi svodi na unaprijed zadani stereotip – kao da njihova molitva sama po sebi predstavlja prijetnju ravnopravnosti ili društvu.
Ako se od društva traži tolerancija prema različitostima, onda bi ta tolerancija trebala vrijediti i za one čiji nam se svjetonazor ne sviđa. Sloboda nije sloboda samo za one s kojima se slažemo.
Zato nagrada filmu „Tiha misa“ ne mora biti samo filmska vijest. Ona može biti i povod za ozbiljno pitanje o tome koliko smo kao društvo spremni braniti pravo na različitost onda kada je riječ o ljudima čije nam se vrijednosti i uvjerenja ne sviđaju.
Jer ako je dopušteno ismijavati vjernike, ometati njihovu molitvu i prikazivati ih kao društvenu prijetnju samo zato što javno prakticiraju svoju vjeru, onda problem više nije u njihovoj molitvi.
Problem je u dvostrukim kriterijima.
Nema komentara:
Objavi komentar