 |
| foto Goranci online |
Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima, koji se obilježava danas i ove godine snažno podsjeća na jednu od najtežih europskih povijesnih lekcija: nijedna ideologija, nijedna vlast i nijedan politički sustav ne smiju biti iznad čovjeka i njegova dostojanstva.
U Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini ovaj dan ima posebno snažnu težinu. Na brojnim mjestima molitve i stradanja ovih su dana ponovno izgovarana imena žrtava, paljene svijeće i služene mise za one kojima su ratovi, progoni i totalitarni sustavi oduzeli život, a često i pravo na grob, ime i sjećanje.
Ovogodišnje obilježavanje posebno je obilježeno dvama mjestima koja nose snažnu poruku – Macljem u Hrvatskoj i Grobljem mira na Bilima u Hercegovini.
Nakon 81 godine dobili grob
U Donjem Maclju kod Spomen-crkve Muke Isusove u subotu 22. kolovoza pokopano je 500 hrvatskih žrtava poratnoga komunističkog nasilja, čiji su posmrtni ostaci ekshumirani iz četiriju masovnih grobnica u Sloveniji.
Njihovi ostaci ekshumirani su između 2013. i 2017. godine. Deset žrtava pronađeno je na lokalitetu Trebče, 22 u Podstenicama – Jami v Rugarskih klancih, čak 307 u Košnici pri Celju, a 161 u Cerkljama ob Krki. Riječ je uglavnom o muškarcima u dobi između 18 i 40 godina, među kojima je bilo i maloljetnika.
Zbog stanja i fragmentiranosti posmrtnih ostataka pojedinačna identifikacija nije bila moguća. Ipak, iza brojke 500 nisu stajale samo kosti.
Stajali su ljudi.
Ljudi koji su imali roditelje, braću i sestre, svoje domove, planove, nade i živote koji su nasilno prekinuti.
Republika Hrvatska preuzela je njihove posmrtne ostatke od Slovenije 13. svibnja 2026., u prvoj institucionalnoj primopredaji takve vrste između dviju država. Nakon više od osam desetljeća, žrtve su napokon dobile dostojan grob u hrvatskoj zemlji.
Na ispraćaju je vojni ordinarij Jure Bogdan izgovorio rečenicu koja možda najbolje opisuje smisao ovoga dana: „Gdje čovjek vidi kosti, Bog vidi osobu; gdje povijest vidi broj, Bog vidi lice; gdje ljudi prestaju tražiti, Bog ne prestaje pamtiti.“
Upravo je to srž sjećanja.
Ne radi se samo o prošlosti. Radi se o čovjeku.
„Uskratiti čovjeku grob znači i nakon smrti uskraćivati mu mjesto u ljudskom sjećanju“
Posmrtni ostaci 500 žrtava položeni su u 81 mali lijes, simbolično prema broju godina koje su protekle od njihova stradanja. Lijesovi, prekriveni hrvatskim zastavama, potom su položeni u zajedničku grobnicu.
Molitva, pjesma i tišina pratili su posljednji ispraćaj.
No taj čin nije samo završetak jednog dugog procesa. On je i upozorenje živima.
Vojni ordinarij Jure Bogdan naglasio je kako se zrelo društvo ne treba bojati arhiva, znanstvenih istraživanja i činjenica. Istina se, kako je poručio, ne treba tražiti radi novih podjela, nego kako bi obitelji dobile odgovore, pokojnicima vratila imena, gdje god je to moguće, a društvu omogućilo pravednije i mirnije pamćenje.
Jer bez istine nema ni stvarnog pomirenja.
A bez sjećanja nema ni jamstva da se zlo neće ponoviti. Groblje mira – mjesto na kojem šutnja govori Ista poruka odjeknula je i na Groblju mira na Bilima, gdje je u subotu 22. kolovoza obilježen Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima.
Na mjestu koje iz godine u godinu postaje sve snažniji spomenik žrtvama Drugoga svjetskog rata i poraća okupili su se brojni vjernici, članovi obitelji stradalih, hodočasnici te predstavnici crkvenoga, društvenoga i političkog života.
Središnje misno slavlje predvodio je zagrebački nadbiskup i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije mons. Dražen Kutleša.
Njegova homilija nosila je snažan naslov: „Mogu li ove kosti oživjeti?“, nadahnut viđenjem proroka Ezekiela o dolini suhih kostiju.
Na Bilima se tako ponovno susrela prošlost sa sadašnjošću, a bol zbog nepravde s kršćanskom nadom. Jer bijeli križevi Groblja mira nisu samo kamen i drvo. Oni predstavljaju ljude.
Predstavljaju obitelji koje su desetljećima čekale odgovore. Predstavljaju živote koji su prekinuti i imena koja su predugo bila potisnuta u šutnju.
Sjećanje nije poziv na osvetu Obilježavanje žrtava totalitarnih režima ne smije postati natjecanje u patnji niti sredstvo za stvaranje novih mržnji.
Naprotiv.
Pravo sjećanje mora biti poziv na istinu, dostojanstvo i odgovornost.
Žrtva ostaje žrtva bez obzira na to kojem je narodu pripadala, kakvu je vjeru ispovijedala ili kakav je politički sustav u kojem je stradala. Zato Europski dan sjećanja ne govori samo o jednoj skupini ljudi. On govori o svim nevinim žrtvama nacizma, fašizma, komunizma i drugih oblika totalitarne i autoritarne represije.
Ali univerzalnost sjećanja ne znači brisanje vlastitih žrtava.
Naprotiv – narod koji želi razumjeti svoju povijest mora imati hrabrosti pogledati i u njezine najmračnije dijelove.
Od Maclja do Bilih – ista poruka Macelj i Groblje mira danas povezuje ista poruka. Mrtvima treba vratiti dostojanstvo, a živima istinu.
U Maclju je 500 ljudi nakon 81 godine konačno dobilo grob.
Na Bilima tisuće bijelih križeva svjedoče o ljudima čije sudbine još uvijek nisu do kraja istražene i rasvijetljene. I jedni i drugi pozivaju na isto pitanje: možemo li kao društvo imati dovoljno snage suočiti se s prošlošću bez ideoloških naočala?
Jer žrtva nije kriva zato što je netko drugi njezinu smrt pokušao opravdati ideologijom. Kosti ne pripadaju politici.
Kosti pripadaju čovjeku. A čovjek pripada svojoj obitelji, svome narodu, svojoj zemlji – i, u kršćanskoj vjeri, Bogu.
Zato je Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima više od datuma u kalendaru. To je dan kada se prisjećamo da se civilizacija ne mjeri samo onime što gradi, nego i načinom na koji se odnosi prema svojim mrtvima.
Ako ne znamo gdje su naši mrtvi, tražimo ih. Ako znamo gdje su, dostojno ih pokopajmo. Ako znamo njihova imena, izgovorimo ih. A ako ih još ne znamo – nemojmo odustati od potrage.
Jer kako je poručeno u Maclju, čovjek može zaboraviti, povijest može prešutjeti, arhivi mogu dugo ostati zatvoreni – ali Bog ne prestaje pamtiti.
I upravo zato danas, 23. kolovoza, ne sjećamo se mrtvih samo zbog njih. Sjećamo ih se i zbog nas.
Da nikada više nijedna ideologija ne bude važnija od čovjeka.
Nema komentara:
Objavi komentar