 |
| foto Facebook |
Njemačka se ponovno nalazi pred važnim političkim testom, ali ovoga puta u središtu pozornosti nisu samo stranačke boje i koalicijske kombinacije. Sve se više govori o dubokom nezadovoljstvu dijela njemačkih birača smjerom u kojem država ide – od migracijske i socijalne politike, preko cijena energije i goriva, do budućnosti industrije koja je desetljećima bila motor njemačkog gospodarstva.
Važno je, međutim, razjasniti jednu stvar: Njemačka trenutačno nema zakazane nove savezne izbore. Redovni izbori za Bundestag održani su 23. veljače 2025., a sljedeći redovni savezni izbori očekuju se 2029. godine. Ono što Njemačku sada čeka jesu važni pokrajinski izbori, među kojima su posebno zanimljivi izbori u Saskoj-Anhaltu 6. rujna 2026.
I upravo ti izbori mogli bi pokazati koliko se raspoloženje njemačkog biračkog tijela promijenilo.
AfD raste, CDU pada
Prema aktualnim anketama, AfD bilježi snažan rast. Reuters navodi da bi na izborima u Saskoj-Anhaltu AfD trenutačno mogla dobiti oko 41 posto glasova, dok je CDU na oko 24 posto. Na saveznoj razini jedna od aktualnih anketa daje AfD-u 27 posto, a CDU/CSU-u 22 posto.
To je politički potres koji se više ne može jednostavno objasniti kao prolazni prosvjed birača.
Dio Nijemaca očito smatra da su tradicionalne stranke izgubile dodir sa svakodnevnim životom običnog čovjeka.
Godinama se građanima govorilo da moraju prihvatiti više poreze, skuplju energiju, energetsku tranziciju, sve stroža pravila i velike troškove povezane s migracijama – jer je to navodno cijena napretka.
Ali kada račun stigne na kućnu adresu, ideologija više nije dovoljna.
Njemački industrijski model ozbiljno je uzdrman
Poseban problem predstavlja gospodarstvo.
Njemačka je desetljećima gradila svoj prosperitet na kombinaciji jeftine energije, snažne industrije, izvoza i vrhunske automobilske proizvodnje. Danas je taj model pod velikim pritiskom.
Europska komisija upozorava na visoke troškove energije i rada, dok su se nezaposlenost i gospodarski pritisci povećali.
Posebno zabrinjava automobilska industrija. Prema analizi Deutsche Bank Researcha, proizvodnja u njemačkoj automobilskoj industriji 2025. bila je 23 posto ispod vrhunca iz 2017. godine. Među problemima se navode visoki troškovi energije i sve snažnija konkurencija kineskih proizvođača.
Ni najveći njemački proizvođači više nisu imuni. BMW je ove godine najavio smanjenje broja zaposlenih u Njemačkoj, dok su Volkswagen, Mercedes-Benz i Porsche također provodili ozbiljna restrukturiranja.
Drugim riječima, problem nije izmišljen.
Njemačka industrijska mašina više ne radi onom snagom kojom je radila desetljećima.
A građani istodobno plaćaju cijenu energetske politike
Energetska politika postala je jedno od najosjetljivijih pitanja njemačke politike.
Nakon prekida dotadašnjeg modela oslanjanja na ruske energente, Njemačka je morala pronaći nove izvore energije, dok su cijene ostale ozbiljan problem za gospodarstvo i kućanstva.
I tu dolazi do političkog paradoksa.
Od građana se očekuje da budu štedljivi, da ulažu u energetsku učinkovitost, da mijenjaju sustave grijanja i automobile, dok istodobno industrija upozorava da joj visoki troškovi energije smanjuju konkurentnost.
A običan čovjek vrlo jednostavno postavlja pitanje:
Ako je energija toliko skupa da industrija odlazi, a građani sve teže plaćaju račune – gdje je tu korist od takve politike?
To pitanje nije ni lijevo ni desno. To je pitanje zdravog ekonomskog razuma.
Migracija postaje jedno od glavnih pitanja izbora
Drugi veliki problem jest migracijska politika.
Njemačka je tijekom posljednjeg desetljeća primila velik broj migranata i izbjeglica. Istodobno, pitanje integracije, zapošljavanja, socijalnih naknada, stanovanja i sigurnosti postalo je jedna od najvažnijih tema njemačke politike.
Naravno, nije točno tvrditi da migranti „nikada ništa nisu radili“ ili da svi žive isključivo od socijalne pomoći. Takve tvrdnje jednostavno ne opisuju stvarnost.
Ali jednako je pogrešno ignorirati činjenicu da dio građana smatra kako je sustav socijalne države postao prevelik, preskup i nedovoljno usmjeren prema radu i integraciji.
I upravo taj osjećaj nezadovoljstva predstavlja jedan od glavnih izvora rasta AfD-a.
Klimatska politika pod povećalom
Njemačka je među državama koje su najambicioznije krenule u energetsku i klimatsku tranziciju.
No pitanje koje se danas sve češće postavlja glasi:
Koliko Njemačka može sama promijeniti ako se najveći svjetski emiteri ne kreću istim smjerom?
Kina i Indija imaju golem utjecaj na globalnu proizvodnju, potrošnju energije i emisije. Njemačka pritom pokušava istodobno smanjiti emisije i održati industriju konkurentnom.
To je izuzetno težak zadatak.
Kritičari zato tvrde da Europa riskira situaciju u kojoj će vlastitu industriju učiniti skupljom i manje konkurentnom, dok će se proizvodnja samo preseliti u države s blažim ekološkim pravilima.
Drugim riječima – emisije se možda neće smanjiti, nego će se samo proizvodnja preseliti drugdje.
I tu se nalazi jedna od najvećih slabosti europske zelene politike.
Rat je dodatno promijenio raspoloženje
Rat u Ukrajini dodatno je zakomplicirao cijelu priču.
Njemačka se nalazi na europskoj strani koja snažno podupire Ukrajinu, dok istodobno pokušava obnoviti vlastitu obrambenu sposobnost i smanjiti ovisnost o ruskim energentima.
Za dio njemačkih birača to je ispravan i nužan potez.
Za drugi dio pitanje je jednostavnije:
Koliko dugo građani mogu podnositi gospodarske posljedice geopolitičke politike koju ne smatraju svojom?
Upravo na tom pitanju desnica dobiva prostor.
Nije problem samo AfD – problem je što je nastala potreba za AfD-om
Ovdje dolazimo do najvažnijeg dijela cijele priče.
Može se AfD nazivati desnicom, populistima, radikalnom desnicom ili krajnjom desnicom – ovisno o tome tko govori.
Ali politička etiketa sama po sebi neće riješiti problem.
Ako milijuni ljudi imaju osjećaj da ih politički establishment više ne sluša, tada će se oni okrenuti nekome tko im govori ono što žele čuti.
To je zakon politike.
A aktualne ankete pokazuju da AfD upravo to uspijeva. Istodobno, njemačka politička scena i dalje pokušava održavati svojevrsni „firewall“ prema toj stranci, odnosno odbijanje koalicijske suradnje s AfD-om.
Njemačka ne bira samo stranku – bira smjer
Predstojeći pokrajinski izbori zato imaju puno veće značenje od obične lokalne politike.
Oni će biti svojevrsni referendum o povjerenju u politički establishment.
O tome želi li Njemačka nastaviti istim putem ili promijeniti smjer.
O tome treba li socijalna država biti izdašnija ili stroža.
O tome treba li migracijska politika biti liberalnija ili restriktivnija.
O tome treba li klimatska politika imati prednost čak i kada povećava troškove gospodarstva.
I, konačno, o tome koliko dugo jedna od najjačih industrijskih zemalja svijeta može financirati sve skuplji sustav dok joj se industrijska baza istodobno smanjuje.
Možda zato ono što se danas događa u Njemačkoj nije samo uspon AfD-a.
Možda je to prije svega pobuna birača protiv politike za koju smatraju da je prestala imati dodira sa stvarnim životom.
I upravo će izbori koji dolaze pokazati je li taj osjećaj prolazna politička epizoda – ili početak velike promjene njemačke politike.
Nema komentara:
Objavi komentar