 |
| foto Goranci online |
Postoje trenuci kada čovjek vjeruje da živi punim plućima. Dani prolaze ispunjeni obvezama, razgovorima, susretima i planovima. Sve izgleda uobičajeno, gotovo savršeno posloženo. No, koliko god se činilo da je sve na svom mjestu, često tek kasnije shvatimo da smo zapravo samo prolazili kroz život, slijedeći navike, očekivanja i unaprijed zadane obrasce.
Površni razgovori, ubrzani ritam svakodnevice i odnosi koji nerijetko ostaju na razini formalnosti stvaraju privid ispunjenosti. Čovjek se navikne na takav način života i uvjeri samoga sebe da je to dovoljno. Sve dok ga ne zaustavi nešto veliko – bolest, gubitak voljene osobe, teška životna kušnja ili bol koju nije moguće izbjeći.
Upravo tada mnogima se otvore oči. Shvate koliko su riječi koje nisu izgovorili ostale zarobljene u tišini, koliko su zagrljaja odgađali za neka bolja vremena i koliko su dragocjenih trenutaka olako propuštali. Ono što se do jučer činilo važnim odjednom postaje nebitno, dok ljubav, obitelj, prijateljstvo i vjera dobivaju sasvim novo značenje.
Teški životni izazovi, koliko god bili bolni, često postaju prekretnica. Oni čovjeka ogole do srži i natjeraju ga da se suoči sa samim sobom. Tada prestaju maske, nestaju pretvaranja i više nema mjesta za površnost. Ostaje samo ono što je istinski vrijedno.
Velika je to razlika. Misliš da živiš, a zapravo samo životariš. Površni razgovori, lažni susreti, i sa sobom i sa drugima, glumljeni obrasci ponašanja. I čini ti se da je sve u redu. A onda se susretneš sa nekom velikom boli. Velikim gubitkom. Velikom tugom. I otvore ti se oči. Zapravo nisi još ni počeo živjeti. Sve je ono bila neka gluma, neka farsa. Jer pravi život počinje tek nakon suočavanja s nekim teškim izazovom, bolešću kada više malo toga možemo mijenjati.
Poznati autor Mario Žuvela upravo je tu misao sažeo u snažnoj poruci da je velika razlika između toga da mislimo kako živimo i činjenice da zapravo samo životarimo. Tek nakon suočavanja s velikom boli, gubitkom ili bolešću čovjek može spoznati koliko je njegov dotadašnji život bio tek privid, svojevrsna predstava u kojoj su mnoge emocije ostale potisnute.
Možda upravo zato najveće životne lekcije ne dolaze u trenucima uspjeha, nego u trenucima kada se čini da smo izgubili tlo pod nogama. Tada učimo cijeniti ono što smo uzimali zdravo za gotovo, pronalazimo snagu za novi početak i otkrivamo da pravi život ne čine savršene okolnosti, nego iskreni odnosi, zahvalnost i sposobnost da svaki novi dan prihvatimo kao dar.
Jer ponekad nas upravo najveća bol nauči kako istinski živjeti.
Nema komentara:
Objavi komentar